JESENSKI RIBOLOV IZ BARKE

PRM / Broj 18 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2017.

Rana jesen svakako je zanimljiva nama sportskim ribolovcima i natjecateljima. Sportskim ribolovcima jer malo popuste ljetne gužve pa se lakše i u miru odlazi na more, a natjecateljima tek počinje ozbiljna natjecateljska sezona. Između gustog natjecateljskog rasporeda uhvati se malo vremena za jedan, ajmo ga tako nazvati, “privatan” ribolov…

Piše: Ivan Galzina

Jesen je malo varljiva što se tiče vremenskih neprilika jer su učestali kratkotrajni neverini, ali uz dobro praćenje prognoze mogu se ostvariti dobri ulovi. Riba se pomalo povlači na nešto dublje brakove i zadržava u manjim formacijama, ali isto tako češće se love veći primjerci. Arbuni, fratri i orade najčešća su lovina boljih pozicija što svakako predstavlja i specijalizaciju i poseban gušt jer nikad niste sigurni što u kojemu trenutku može zagristi. Ovo je specifičan dio godine gdje najčešće kombinirate duge s kratkim rukavima, a ribolov se bazira isključivo na jutarnjem jer sunce zalazi odmah iza 18 sati. Tijekom dana iza 11 sati riba se može loviti vrlo kvalitetno, za razliku od ljetnih dana kada su vrućine bile nesnosne, a i ruku na srce, riba baš nije nešto radila, pa bih često imao pauzu od 11 do 16 sati. U konačnici ispadne da jesenski ribolov mogu loviti u kontinuitetu s puno manje umora. Na pozicijama na kojim lovim u ovim jesenskim danima puno je manja koncentracija neželjene jatne ribe poput giri i bugava koje nas samo ometaju u želji za što kvalitetnijim ulovom pa se sada možemo više koncentrirati i predati kvalitetnom ulovu. U daljnjem tekstuću govoriti o nekim stvarima koje bi mogle svakako pomoći prilikom ovih promjenjivih jesenskih dana.

Koristite duže predveze

Kako sam i u uvodu napisao, koncentracija sitne ribe uvelike je smanjena i stoga je dinamika svedena na minimum te se isplati čekati. Dužina predveza ima više funkcija, ali svakako glavnu ulogu ima pri ulovu nešto većih primjeraka. Što je predvez duži to mirnije “leži” na morskom dnu i pokriva veću površinu. Dodatnim laškanjem (popuštanjem) smirujete predvez i tako manje plašite ribu, a ješka prirodno leži na dnu. Najgora moguća opcija je da nervozno čekate s predvezom u iščekivanju ribe jer tako ćete ju samo dodatno uplašiti. Potrebno je povremeno povući predvez da dođe na novi teren i zatim ga ponovo smiriti i poleći na dno kako bi riba svela sumnje na minimum. Idealna dužina predveza je nekih 60 centimetara, što znači da svaki pic na kojemu je udica ima 60 centimetara, a ne čitav predvez. Osobno uvijek koristim tri udice, a ukoliko vam je to predugačko, slobodno radite predvez s dvije i nikako ne zaobilazite udicu ispod olova. Olova preporučam nešto većih gramaža, između 80 i 120 grama, kako bi ih morska struja što manje nosila po dnu. Tako smanjujete mogućnost zapinjanja o morsko dno. Debljine predveza ne trebaju biti nužno tanke; između 0,23 do 0,28 za osnovu i 0,18 do 0,23 za piceve. Primjećujem kako sve više ribolovaca danas koristi i fluorocarbonske najlone i tanje predveze. Mislim da je to svakako posljedica edukativnih časopisa, raznoraznih You Tube kanala i savjeta. U današnje vrijeme ipak u sve većem broju ribomaterijala možete kupiti dosta toga i dobiti dobar savjet od stručnjaka i zaljubljenika u sportski ribolov što svakako i podržavam. Isto tako vidim da je sve više foruma i grupa na društvenim mrežama gdje ribolovci izmjenjuju svoja mišljenja što je svakako dobro jer iskustvo je ipak jedan od najvažnijih čimbenika u ribolovu.

Odbacivanjem od broda do boljeg ulova

Činjenica je da ribolovci u tijeku ribolova često love isključivo ispod barke, što je apsolutna greška. Osobno ispod barke spustim svega nekoliko puta tijekom boravka na jednoj od lokacija. Razlog je u tome što riba nije nužno ispod broda i treba ju malo privući i pronaći. Sidrenje nikad ne može biti sto posto precizno pa je potrebno kraćim zabacivanjima potražiti mikrolokaciju. Zabacivanjem od svega 20 metara u krug oko broda uvelike ćete pospješiti svoj ulov jer ćete pokupiti ribu koja se nalazi podalje, a naprosto nema namjeru prići u potrazi za hranom. Ribi treba baciti ispred nosa i to je istina, ribu treba pronaći jer nismo uvijek sreće da naletimo na takozvani spot i odradimo ribolov iz snova. Zabacivanjem ćemo poleći predvez na dno i samim time će sve tri udice biti lovnije i bolje prezentirati ješku. Odbacivanjem od broda smanjujete napetost na predvezu, pogotovo ako lovite s upredenicom. Iskustvo mi govori da sam sve veće primjerke ulovio podalje od broda… kao da se drže podalje i promatraju ponašanje sitne ribe.

Ješka po izboru, važno da je svježa i dobro prezentirana

Oko ješke se da puno polemizirati, ali jedno je sigurno – svježa ješka je najbolja. Bilo da se radi o crvu, dagnji, srdeli ili kozici, svakako je svježa bolja opcija od usoljene ili smrznute. Takvo tretiranje svakako izbjegavajte ako nije nužno. Srdelu gotovo uvijek filetiram, osim ako lovim isključivo orade onda stavljam s kosti, ali uvijek uklonim glavu i rep tako da od tijela dobijem dvije ili tri ješke (ovisno o udici). Jednostavno mi je iskustvo pokazalo kako riba najviše grize na središnji dio srdele bez glave i repa. Od te tvrdnje ne odustajem, a glavu i rep možete koristiti za brum. Dagnja je najčešća poveznica za lov sitnije ribe, ali itekako ona lovi i veću, samo je važno kako ju pripremiti. Naravno, potrebne su vam svježe neočišćene dagnje, a najbolje su s konopa u raznim uvalama na koje se vezuju brodovi jer su najžućeg mesa što mi je jako važno. Kupovne dagnje nisu toliko masne jer su u čišćem moru i nemaju toliko izrazitu žutu boju koja je prava poslastica za fratre. Kozice uvijek čistim iz ljušture i namotam silikonskim koncem kako bi duže trajale. Postoji nekoliko trikova oko ješkanja kozice. Svi više-manje koriste igle za bibije i razne crve, no one se mogu i prilagoditi na način da odrežete dva komada tanke igle od svega 15-tak centimetara i paralelno ih zabijete u pluteni šuor od vinske boce. Razmak između dvije paralelne igle neka bude između 0,5 i 1 centimetra kako kozica ne bi propadala između. Kad ste napravili jednu takvu spravicu, očišćenu kozicu lagano nabodete i namotate silikonskim koncem. Prilikom ješkanja na udicu vodite računa da ju nataknete kao crvića počevši od debljeg prema tanjem dijelu kozice. Ako riba nije aktivna, tako nataknutu kozicu možete dodatno zgnječiti prstima kako bi bila rahla i otpuštala intenzivnije mirise. Neki će se upitati zašto ju onda motati silikonskim koncem. Razlika je u tome što će vam nenamotana kozica puknuti, a silikonizirana neće i komadići će lagano visjeti oko nje (što će dodatno animirati ponajviše arbuna i oradu).

Duži ili kraći štap?

Na ovu temu bismo mogli pisati romane, ali jedno je sigurno dokazano – ne postoji univerzalan štap. Osobno preferiram duže štapove od 4 do 5 metara, znam, većina njih bi rekla – Ali tenda, ja ne mogu od tende, meni tenda smeta. Istina, tenda smeta, ali ona se može prilagoditi. Dovoljno je da je kraća 20 centimetara od krme broda i vi ćete nesmetano loviti i biti u hladu, dok bi većina ribolovaca tendu razvukla još metar iza broda, što je super ako idete na kupanje. Prednosti dužih štapova su nebrojene. S njima lakše zabacujete, pretražujete teren i amortizirate udarce ribe. U današnje vrijeme štapovi nisu tako teški jer se rade od sve modernijih i popularnijih materijala, a postoje i ugrađena skraćenja na istima pa možete kombinirati dužinu. Ipak, po meni je najveća prednost dugog štapa svakako mogućnost rada s dužim predvezom. Ako se odlučite za predvez od tri udice po 60 cm svaka, a da su razmaci od 70 centimetara, to ispada da predvez ima dva metra, a mislim da je svima poznato kako dobar predvez ribu lovi.

Odabir pozicije

U ovo doba godine počinju se loviti lignje što donekle olakšava odabir pozicije. Tereni poznati po tome da drže lignje najčešće nisu za ribolov kvalitetne ribe udicom jer se tu nalazi posidonija i mnoštvo sitne ribe poput menula i bugava. U ovo doba godine izvrsni su se pokazali usamljeni brakovi podalje od obale, ali nikako na vrhu već na padinama ponajbolje od 20 do 35 metara. Nenaseljene punte otoka su također izvrsne, samo se treba povući na nešto veće dubine, dok noću riba dolazi u sam kraj. Tereni ne moraju biti izričito kameniti već u kombinaciji sa pijeskom mogu dati također vrlo dobre rezultate. Osobno su mi vrlo zanimljivi prolazi između manjih otoka jer tu riba cirkulira, ali se i ne zadržava, pa se zna dogoditi da jedan dan riba radi odlično, a drugi ništa, što ne znači da idući dan opet neće raditi, tako da ne treba odustati od takve pozicije. To su tereni nešto pojačanog protoka struje pa riba dolazi isključivo na hranjenje. Svakako iskoristite ovaj period godine koji će vas još pokoji put nagraditi ugodnom temperaturom i sjajnim uživanjem u ribolovu po idealnim vremenskim uvjetima.