LIGNJA U PLITKOM

PRM / Broj 22 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2018.

Lignja, jedan od najpoznatijih i najukusnijih glavonožaca uvijek je bila glavna tema razgovora u jesensko-zimskom periodu godine. Vječna pitanja – jesu li krenule, koja pošta, koji periodi dana/noći, koja tehnika/taktika, dekori varalica i tomu slično, trenuto se čuju na svakom kantunu…

Piše: Luka Mrvičić

Na pitanje jesu li krenule mogu samo prokomentirati: „A kad su to stale!?“ Lignja se može loviti i uloviti cijelu godinu. To pitanje „krenule ili ne?“ najviše se odnosi na ljude s kajićem od 3,5 m i Tomosom 4 konja koji love u „kraju“, a njihova taktika se svodi na to da ne traže lignju po dubljim terenima nego čekaju da ona dođe njima u portun. To vam je u stilu: „-Vrag odnija prišu, i pomalo se Božja kola voze!“ – pa kad dođe, dođe.

Ove godine su se dobro načekali i već je selom vladala nervoza. Priče o tome di je doša ovaj svit da se u devetom misecu nijedna ni bacila na panulu, bile su aktualnije i od nogometa. Naravno, ljudi zanemaruju jedan mali faktor – mikroklimatske uvjete određene lokacije. Naime, ove godine do kraja devetog mjeseca, sve do prve ozbiljnije bure, temperatura mora nije pala ispod 24,5 C – govoreći o dijelu pašmanskog kanala od Sukošana do Biograda na moru, a i šire. More je ovdje vrlo plitko, u prosjeku tek desetak metara, i visoke temperature babljeg ljeta nisu mu pomogle u hlađenju i shodno tome aktivaciji liganja.

Veselimo se buri

Bura kao vjetar nije baš nešto čemu se ribari i ribolovci vesele, no ove godine se, od strane ribolovaca i u crkvi molilo da zapuše. I eto, krajem devetog mjeseca u dva navrata fino je zapuhala i rashladila površinski sloj na 18/19 C. Zatim su jugo i maestral lijepo sjeli i onako fino promiješali naš pašmanski kanalić što je omogućilo hladniju temperaturu duž cijelog vodenog stupca i za divno čudo lignja je krenula!

Vjerujem da je gušt lignju loviti na drift peškafondom i skosavicama. Ili još bolje usidriti se i spustiti lampu (u periodu godine kada je to dozvoljeno!) te uz laganu pozadinsku glazbu i kavicu guštati u pogledu na bugve, šarune i lokarde koje tamane sitnu ribu i račiće. No kad ona meni zapne na panulu… uf gušta! Namjerno kažem ZAPNE jer kad naleti prava lignja (govorimo o primjercima od 80 dag pa nadalje), osjećaj je, ukoliko štap držite u ruci, a ja baš tako volim, kao da ste zapeli. E sada, ukoliko kočnica role nije podešena kako treba i s obzirom da vozite od dvije i po do tri milje, zbog mase tijela lignje i kontre koju radi nakon što joj se čekala krunice zabodu u lovne krakove u većini slučaja vadite samo komad tog kraka.
Da biste to spriječili kočnicu podesite tako da ne popušta zbog otpora koji čini varalica, no na samoj je granici toga. To je pogotovo važno u rano proljće kad je lignja mekana zbog mrijesta, tada sve vezivo njenog tkiva odlazi u ikru.

Kako panulam

Kao što sam naveo, lignju lovim na panulu vozeći u prosjeku 2,5 milje, no nikako konstantnim tempom iz razloga što ona baš voli kad joj Rapala malko uspori. Iz tog razloga, ukoliko ste primjetili, često lignju ulovite baš u okretu. Zašto? Zato što u tom trenutku, ukoliko držite isti tempo, vaša varalica uspori i počne lagano tonuti. Lignja ne može odoljeti takvoj akciji varalice.

E sad, da ne biste morali vrludati i izigravati Janicu u nekom poluslalomu oko zamišljenih štapića, takav rad vaša Rapala može dobiti samim oduzimanjem gasa pa čak i ubacivanjem u ler. Ono što je važno znati ukoliko imate otežanje (clip on olovo ili slično) je koliko treba sistemu da dođe blizu dna. Tada je potrebno ponovo krenuti. Griz u većini slučaja možete očekivati tada ili u trenutku kada ste usporili odnosno stali. Velika lignja, ukoliko lovite finijim priborom, može priuštiti pravu borbu. Stoga smatram da neki finiji slow jigging set odlično odgovara ovoj tehnici ribolova. Savitljivost tih štapova ovdje odrađuje glavnu ulogu u amortiziranju lignjinog pokušaja bijega odnosno zapumpavanja.

Plastične prijevare

Što se varalica tiče, klasičnu Rapalu za lignju vučem u sam zalaz sunca i svitanje, kada panulu vučem malo brže, cca 3 milje. Tada je lignja najaktivnija. No kad se već dobro smrači koristim radije skosavicu. Vozim mnogo sporije, oko 2 do 2,5 milje i radim dulje pauze u stajanju. Pauza vam naravno ovisi o radnoj dubini i otežanju same skosavice. Ukoliko panulate na dubljim terenima, ispred skosavice na nekih metar i po možete montirati olovnu torpilu kako biste lakše pokrivali željenu dubinu. Lignju najčešće lovim u zadnjoj trećini vodenog stupca, bliže dnu, ukoliko je vrijeme pred puni mjesec, dok se za punog mjeseca nastojim držati gornje dvije trećine.

Prilikom solo panulanja ne prakticiram korištenje dva pribora niti ga predlažem iz razloga bolje koncentracije prilikom vožnje i reakcije nakon griza. Prijedlog je da ne zaustavljate brod prilikom izvlačenja lignje nego samo gas smanjite na minimum i jednoličnim namatanjem lignju dovučete do broda, a tada je na vama koliko ste spretni izbjeći prvo gađanje crnilom u glavu. Moram priznati da slabo izbjegavam topovsku paljbu no nakon što se ona nađe u podmetaču sve ostalo je pjesma.
Tereni koje obilazim prilikom panulanja za punog mjeseca svode se na mini pješčane uvale prošarane otocima posidonije i punte otoka na kojima najčešće čuči koja veća samica. Panulu možete vući i po mrklom mraku, no tada su aktualne pozicije gdje nekakva rasvjeta s rive ili marine tuče u more. Tada gađam da panulu vučem u liniji prijelaza svjetla u mrak.

Ručna panula za lignje

Osim štapom, lignju iz iznimnog gušta volim panulati i na ruku. Što znači motovilo i najlon 0,35 mm za predvez, 0,45 mm za osnovu, par olovaca, kopčica i skosavica – milina. E sad, malo matematike; od skosavice do vrtilice stavljam duljinu predveza 6 m, zatim metar iza vrtilice na osnovnom najlonu nanižem od pet do deset malih olovnih sačmi po 3 g, ovisno o dubini i jačini kurenta po čemu je poznat pašmanski kanal. Razmak između olovnih sačmi slažem tako da prilikom panulanja sistem od motovila do skosavice ima oblik polumjeseca. To dobijemo tako da su nam razmaci najširi na početku i kraju niza olovnih sačmi s time da se kasnije sužavaju na 1 metar. Taj trbuh koji nastaje zbog rasporeda olova na osnovi je važan jer njime si mogu dozvoliti doticanje dna i na taj način idealno vođenje varalice u željenom sloju mora. Ukoliko lovim na terenima gdje je radna dubina 3 m koristim samo skosavicu veličine 3.5.

Ovaj način iziskuje strpljenje u početnoj fazi isprobavanja dok se ne, kako kažu, malo uvati ruku. Prilikom ručne panule možete osjetiti i udarac lignje krakom po skosavici koji je potpuno nježan, kao da je samo pecnula varalicu. Ukoliko to znate prepoznati i u tom trenutku malo usporite ona je gore. Tko ne razumije gušt u tom trenutku neka se drži samo štapa…

Mirno more!