Brzi ribolov – samo oštro i bez veze!

PRM / Broj 22 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2018.

Na taj način obično pokupim lampuge, lice, palamide, strijelke i brancine, a da pritom u principu gubim jako malo vremena jer igram na čistu reakciju tražeći aktivne ribe…

Piše: Denis Savretić

Imao sam tu sreću da zadnjih pet mjeseci provedem loveći ribe na moru – doslovno svaki dan, osim ako vrijeme nije bilo takvo da ne mogu isploviti s brodom. Doduše, veliki dio veselja pokvarila je činjenica da sam radio s turistima pa me nevjerojatan spektar budala sa svih dijelova zemaljske kugle uredno davio nezamislivim glupostima i otežavao mi ribolov na sve zamislive (i nezamislive) načine. No kada se sve zbroji, boravak na moru pa čak i u društvu potpuno pijanog drvodjelje iz Belgije ili pak ruskih mafijaša, na kraju se ipak isplati. Ako ništa drugo, barem zbog obilja iskustva kojeg ribič na taj način može prikupiti. A u mojem je poslu samo jedna stvar bitna – svaki dan uloviti ribu bez obzira na sve parametre koji stoje na putu ostvarenja tog cilja.

Snađi se majstore

Svi mi znamo koliko je povremeno nemoguće uloviti ribu. Ponekad je to zato što je oseka ili zato što je bura izmiješala more, a ponekad riba jednostavno ne grize. U takvim situacijama do izražaja dolazi snalažljivost koja na kraju i odvaja dobre ribiče od loših. Jer zapiknuti si u glavu da eto baš idemo loviti bulentinom, iako očigledno ne grize baš ništa, najbolji je način za potratiti dan i usput dobiti nezadovoljnog gosta. Naravno, uvijek se može uputiti u plitko i zafrkavati se sa sitnišem ili pak loviti bugve, ali budimo realni – svi mi želimo uloviti neku ”normalnu” ribu, bilo da je riječ o oboritoj ribi ili jednostavno nekom predatoru koji će bar malo razmotati rolu i dati osjećaj adrenalina. Osobno upotrebljavam nekoliko fora koje mi omogućavaju da ulovim ribu u svakoj situaciji – po mogućnosti na putu od pozicije do pozicije ili na povratku do doma te na taj način najbolje iskoristim vrijeme koje inače nije produktivno. Često mi se dogodilo da najljepše ribe ulovim doslovno usput, zabačajem na točku koja mi se učinila zanimljivom ili prolaskom preko punte na kojoj se zadržava sitna riba. A na taj način ne gubim vrijeme koje sam odlučio posvetiti nekoj drugoj tehnici, tako da si otvaram dvije mogućnosti – uspješan lov odabranom tehnikom za taj dan i popunjavanje priče s pokojim usputnim ulovom koji na kraju može spasiti dan ili samo staviti točku na i!

Samo umjetno!

Kada pričam o brzom ribolovu, onda pričam o varalicama. Kao prvo, priprema ješke zahtijeva puno više vremena nego zabacivanje varalice u vodu, a kao drugo, poanta brzog prelaska pozicije je u skupljanju aktivne ribe koju ćemo varalicom puno brže isprovocirati i pronaći nego upotrebom živog mamca. U principu priču dijelim na tri poglavlja: mali jigovi, površinci i vobleri te silikonci. Pa krenimo redom…

Mali jigovi

Tko ih nije probao, ne zna što propušta. Mali jigovi (do 20 g) definitivno mi spadaju u najlovniju skupinu varalica najviše zbog svoje univerzalnosti – mogu se voditi u svim slojevima mora i nevjerojatno su neselektivni. Napada ih sve, od tune do špara, rade po danu i po noći i mogu se voditi na sve načine koje jednom maštovitom ribiču mogu pasti na pamet. Osobno ih koristim na nekoliko načina:

Ribolov oborite ribe uz dno

Prilikom vožnje brodom uvijek gledam u sonar. I jako često mi se dogodi da prijeđem preko neke zanimljive pridnene konstrukcije, oštrog prijelaza na manjim dubinama ili pak preko ribe. E sada, kada bih na svakoj takvoj poziciji odlučio stati i prčkati kojekakvim sistemima, na kraju ne bih ni došao do planirane pošte i najvjerojatnije bih se i iživcirao. No jednom sam prelazio preko jednog plitkog braka i točno na njegovom rubu gdje pada s nekih 20 prema 30 m uočio sam nekoliko lijepih riba kako stoje ispod samog ruba. S obzirom da se prijelaz pruža paralelno s obalom, jednostavno sam zaustavio brod, ”usidrio” ga s Minn Kotom i odlučio si dati pet minuta čisto da probam uloviti ribu.

Odabir oružja – moj vjerni Favorite Skyline i Storm Gomoku jig težine 13 g. Teorija je da ukoliko se na dnu nalazi aktivna riba, ista će pokupiti jig u prvih par zabačaja, a ukoliko riba nije aktivna niti meni zanimljiva (možda su dolje npr. salpe) jednostavno ću nastaviti svojim putem prema pošti za lignje. Odlučio sam zabaciti niz kurenat, paralelno s prijelazom. U prvom zabačaju sam maznuo krasnog fratra od 40 deka i ubrzo nakon njega kantara slične veličine. Oba griza školska, jig je pao na dno, podigao sam ga oko 2 metra i griz je uslijedio u propadanju. Pustivši brod da malo zadrifta snažnim kurentom uskoro sam opet ugledao ribu, pustio se još desetak metara, opet se zaustavio Minn Kotom i nakon par zabačaja ulovio još jednog lijepog kantara. I gas dalje! Na taj sam način ove sezone uspio uloviti doista svašta; uz standardne kantare, bilo je tu krasnih fratara, zalomila se i pokoja orada, arbun i šarag, ulovio sam kokota, kavalu, škrpinu, ugora i još čudo toga. Naravno, bilo je i zubataca, nažalost, pretežito malih jer veći su od mojih laganih jigova odmah napravili udes, no ionako nisu ni bili ciljana riba pa se nisam previše uzrujao. Ciljano jiganje zuba je ozbiljna priča, a usputno jiganje bilo čega nešto sasvim drugo.

Kako jigati?

U principu je stvar jednostavna. Ja se obično vozim tako da gađam sve rubove koji mi se otprilike nalaze na ruti i gdje god vidim veće ribe ili mi se konfiguracija terena učini obećavajućom, stanem i zabacim. Kako sam na svojim terenima kao doma, znam u kojem se smjeru pružaju padovi i uvijek nastojim bacati paralelno s njima kako bi jig cijelo vrijeme ispod sebe imao jednaku dubinu – što je uglavnom sasvim dovoljno da praktički nikada ne zapnem. Jig puštam do dna i potom ga podižem kombinirajući dugačka odizanja od dna s nekoliko kratkih jigova te potom puštam jig u propadanje. Sve udarce dobivam u propadanju i zato je nužno odabrati ”slow” jigove koje karakterizira polagano, lepršavo i nepredvidivo propadanje. Obično lovim jigovima iz Stormove serije Gomoku, a uz njih su mi se odlično pokazali Majorcraft Jigpara Micro Slow jigovi. Težine biram između 10 i 20 g jer obično zabacujem na terene dubine do nekih 25 m, gdje mi isti savršeno odgovaraju.

Ribolov u plavom

Dok promatramo sonar, često će se dogoditi da odjednom naletimo na jato ribe u pola vode. Te ribe mogu biti srdele ili pak šaruni ili lokarde – što god bilo, uvijek se isplati na trenutak stati i spustiti varalicu. Kako nisam fan sabikija, u takvim situacijama obično zabacujem jig koji puštam do pola mora i onda ga isprekidanim, brzim povlačenjem dižem natrag na površinu. Ukoliko su dolje šaruni, skuše ili lokarde, griz će uslijediti odmah, a po jatu se može šamarati sve dok se ono ne pomakne. No ako se dolje recimo nalaze srdele ili neka slična riba, u okolici se često nalaze i veće plave ribe kao što su npr. palamide. One će također bez razmišljanja sašiti jig, no njih se puno bolje lovi veoma brzim povlačenjem jiga ispod površine – osobito ukoliko ugledamo jato sitne ribe u gornjim slojevima. U situacijama kada naletimo na površinsku aktivnost, zabacivanje jiga je najbrže i najpametnije što možemo napraviti, prvenstveno zato što leti kao metak pa brod možemo zaustaviti dovoljno daleko od jata, a da ga ne poplašimo. Jig će u principu pogoditi svaki pučinski grabežljivac, bilo da je riječ o palamidi, lucu, lampugi ili čak tuni pa opremu treba prilagoditi viđenom – nema baš smisla frknuti 5 gramski jig na ultra light štapu ako pred nama iz vode iskaču lucevi! Ali ukoliko se u sumrak ili zoru nađemo ispred neke punte gdje ima puno sitne ribe, taj isti jig od 5 g na UL štapu, bačen paralelno s obalom i polagano jigan u pola mora, u kratko će vrijeme donijeti bar nekoliko udaraca šaruna, skuša ili lokardi, a to je recimo nešto što napravim gotovo svaki put na putu prema doma. Prilikom ribolova u plavom ne koristim slow jigove, već izdužene ”casting” verzije koje puno brže tonu i odlično rade na pravocrtno povlačenje.

Površinci i vobleri

Već sam puno puta pisao da dobar površinac predstavlja najbolju reakcijsku varalicu za ribolov na moru. I to je činjenica, osobito ukoliko tražimo znakove površinske aktivnosti ili površinski orijentirane ribe. A osim zubaca i pagra, realno svaki grabežljivac u Jadranu barem povremeno lovi na površini. Ono što ja osobno volim raditi jest brzinsko pretraživanje pozicija površincima, često doslovno tako da dva puta zabacim i idem dalje. To uredno radim kada se vozim uz obalu pa stajem na ulazu u uvale, na vrhu punti, kraj starih senjala ili velikih bova, osobito ako vidim znakove sitne ribe i na brzinu par puta bacim poper ili zaru. Naravno, ne radim to baš bilo gdje niti bilo kad pa neću zabaciti usred kupačima krcatih plaža, no sada u jesenskim danima kada turista više nema, gotovo svaka uvala i punta drže pokojeg grabežljivca kojem svakako treba ponuditi varalicu. Na taj način obično pokupim lampuge, lice, palamide, strijelke i brancine, a da pritom u principu gubim jako malo vremena jer igram na čistu reakciju, tražeći aktivne ribe. Po valovitom moru bacam samo popera, uglavnom Rapalinog Skitter Popa u SW verziji, dok u mirnije more plasiram zare kao što su Seaspin Pro Q ili Lucky Craft Gunfish.

A kada već pričamo o maksimalnom iskorištavanju vremena, onda ne smijemo zaobići ni voblere na panuli. Osobno se NIKADA ne vozim bez da vučem barem jednu varalicu iza broda i nije mi se jednom dogodilo da totalni fijasko od ribolova spasi neočekivani griz na putu prema doma. To se osobito odnosi na vožnju pri brzini od 5-6 milja koju podnosi većina varalica, a koja je čisto u redu prilikom vožnje na ne previše udaljenu poziciju. Panula je u ovom periodu godine nevjerojatno lovna zbog obilja aktivne plave ribe, kao i nevjerojatnog broja lampuga, i često će se dogoditi da ulovi više riba nego planirana tehnika ribolova. Osobno uopće ne kompliciram, vučem panulu s dva štapa: jedan je moj špiner deklariran ns 28 g na kojem imam upredenicu 1.2 PE, fluorocarbon 0.28 mm i X Rap 8. Drugi komplet se sastoji od jačeg 100 g štapa sa 2.0 PE upredenicom i 0.40 fluorocarbonom, i na njemu mi je ili X Rap 10 ili HuskyJerk Deep Diver. Jedan vobler pustim oko 35 m iza broda, dok drugi pustim oko 50, tako da mi se varalice međusobno ne petljaju, a vozim se tako da pratim liniju obale i držim se oko pada u dubinu. Kada se vraćam doma, smanjim brzinu na oko 2-2.5 milja i vozim se što bliže obali te na taj način često prevarim strijelku ili brancina.

Silikonci

Nije mi se jednom dogodilo da naletim na jato ribe, bilo da ga vidim na sonaru ili sam uočim aktivne ribe na površini. I iste mi ne reagiraju na apsolutno ništa što bacim u vodu. To mi se najčešće događalo sa „školovanim“ lampugama ili pak šarunima i lokardama u trenutku kada im se jednostavno nije jelo ništa osim prirodnog plijena. I tu je trenutak u kojem silikonci ulaze u igru. Naime, niti najbolji vobleri i jigovi ne mogu prirodni pijen imitirati onako kako to rade silikonci, a također ne mogu ponuditi toliko varijacija u vođenju varalice, ponekad nužnih da bismo pronašli što riba preferira taj dan. U kontekstu silikonaca prvenstveno mislim na manje shad silikonce usko profiliranog tijela i sitne vibracije ili pak no action silikonce kao što je legendarni Slug-Go. Zapravo na brodu u svakom trenutku imam složen svoj trodijelni Alps na kojem mi visi Slug od 3” sa 10 gramskom dart glavom. I na njega sam ulovio doslovno nebrojeno puno ribe! Bilo da ugledam površinsku aktivnost, na sonaru snimi neko događanje ili jednostavno prođem uz samu puntu gdje se obala strmo ruši u dubinu, uzet ću štap (ili ga dati gostu) i frknuti silikon u more. Dart glava od 10 g doslovno tone kao metak i sve dubine do 20 m odrađuje nevjerojatnom brzinom. Može se voditi ekstremno agresivno i nepredvidljivo, a gađa ju sve, od šaruna do zubaca. I što je najbolje, nevjerojatno je reaktivna pa ukoliko je u moru išta agresivno griz će se dogoditi u prvih par zabačaja. Ribe jednostavno ne mogu podnijeti nepredvidivo dartanje u stranu i gore-dolje koje možemo izvesti samo s no-action silikoncima. To sam osobito zapazio kod ribolova lampuga, u trenucima kada nisu reagirale niti na živi mamac – silikonac je donosio griz doslovno u svakom zabačaju! A kada je riječ o shadovima, to mi je omiljeno oružje za pokupiti plavu ribu ukoliko se u sumrak zateknem na terenu gdje ima plave ribe. Bilo da upalim svjetlo pod brodom ili jednostavno malo bacam iz broda na poziciji gdje sam po danu brumao srdelama, silikonac montiran na jig glavicu i povlačen pod površinom vrlo će brzo pokupiti sve zainteresirane ribe oko broda – uglavnom šarune i lokarde. Ragotov Raglou već je legendarno lovan, a uz njega obožavam zabaciti Keitech Easy Shinera.

Eto, to bi ukratko bilo to, moj je savjet da na brod obavezno stavite špinerski komplet, i ako se sve izjalovi, uvijek imate šanse izvući neki reakcijski griz. Iznenadit ćete se kakve ribe znaju pogoditi varalicu u prvom ili drugom zabačaju kada čovjek to najmanje očekuje!