LOV HOBOTNICA NA VEĆIM DUBINAMA

PR / Broj 61 / Travanj / 2013.

Lov hobotnica zimi je zanimljiva rekreacija jer većina uobičajene ribe niti ne boravi u priobalnom pojasu, a kad je još i sezona za lignje najlošija u posljednjih desetak godina onda ovo postaje interesantna disciplina.

Piše: Tomislav Horvatić

Inspiracija za lov hobotnica na većim dubinama došla mi je dok sam danju lovio lignje i to na dubinama od 30-40 m. Doživio sam da mi se u nekoliko navrata na svjetlucavo olovo na kraju tataki sistema ulovi hobotnica. Neke manje bih uspio dovući do površine, no neke bi jednostavno zapele i ne bi ih mogao izvaditi ako one nisu odlučile pustiti olovo.
Velike su šanse da gotovo nitko na tim mjestima niti nije lovio hobotnice pa sam se s dodatnom motivacijom odlučio pozabaviti ovim izazovom.
Za početak namotao sam na ručno motovilo 50 m rabljenog najlona debljine 1mm i na njega jednostavno vezao plastičnog Yo-Zuri raka na saonicama. Iako je i ova metoda donijela ulov, sam lov iziskivao je punu pažnju i stalan nadzor te provjeravanje jeli se hobotnica uhvatila ili ne. Naime najlon sa rakom je samo visio s ruba broda i morao sam svako malo provjeravati što se s njime događa. Kada bi rak bio na najlonu, a dubina preko 30 m, na njega je trebalo dodati i više od 300gr dodatnog olova na saonice, kako bi se one kod gibanja čamca niz vjetar stalno držale dna. Stalna briga oko raka na najlonu otežavala mi je istovremeni lov liganja koji ako se prakticira puštanjem niz kurenat traži stalno izvlačenje i prebacivanje s pretjecanjem. Da ne spominjem tenzije koje izaziva otvorena mogućnost mršenja položenog najlona na dnu čamca, a još ako u njega padne tek ulovljena hobotnica…

Dakle shvatio sam da je jedna od glavnih zapreka efikasnog lova hobotnica na većim dubinama uopće mogućnost kvalitetne i jednostavne prezentacije mamca. Ako se lovi klasičnom ribarskom špagom debljine 2-3mm otpor špage kroz more stvara velike poteškoće te se na sistem s rakom mora stavljati velika težina kako bi se zadržala kontrola i kontakt. Najlon kao lovna nit je nešto bolji ali se pod takvim većim težinama mamca i on ipak isteže te umanjuje osjetljivost.
Pletena struna uvela je najveću reformu upravo u dubinskom ribolovu na moru. S njima je omogućeno korištenje puno manjih olovnih utega za potapanje na velike dubine i uspješno je svladan otpor strujanja mora. Imajući to na pameti odlučio sam probati loviti hobotnice naoružan jačim kompletom za vertical jigging kojeg sam umjesto jigom opremio rakom na saonicama.
Odmah je postalo primjetno da ovakav pribor pruža puno manji otpor i da rak lakše tone na veliku dubinu, te da je potreba za dodavanjem olova minimalna. Na vrhu štapa se preko pletene strune doslovno očitava svaki dodir raka sa dnom, i lako prati što se događa.

Kroz nekoliko odlazaka na hobolov i malo eksperimentiranja došao sam do sada korištene taktike koja se sastoji u slijedećem. Sistem na štapu se spusti ispod plovila i kada legne na dno otpustim još 3-4 m strune. Kako struja polagano nosi čamac, rak na saonicama kreće se za njim po dnu i primamljuje hobotnice. Ova duljina ispuštene strune osigurava po meni najbolji rad raka ako je na saonice dodana metalna žlica jer se ona tada cijelo vrijeme okreće, bljeska i lupa udaranjem o olovo. Zbog toga na sonderu stalno pratim dubinu i ako se ona promjeni za više od 2m redovito produžim ili skratim ispuštenu strunu. Štap sa sistemom samo naslonim na ogradu čamca, pustim iz ruke i vizualno pratim rad vrha. Ako je sve u redu i rak se samo kreće po dnu vrh lagano poskakuje u skladu sa gibanjem čamca. Napad hobotnice sa očituje u zaustavljanu rada vrha štapa, njegovom savijanju i putu prema površini mora, te podizanju rukohvata štap s rolom – kao da smo zapeli za dno. Kočnicu na roli je za ovaj lov poželjno imati stegnutu vrlo čvrsto (da odmah možemo početi izvlačiti), i zato treba biti pažljiv da kada hobotnica legne na raka i stvori otpor, štap ne padne u more. Preporuka je osiguravanje pribora konopom, jer je onda ova igra „štapa klackalice“ na rubu čamca za nas puno opuštenija. Može se i probati igrati sa opuštenijom kočnicom i uključenom čegrtaljkom pogotovo ako imamo multirolu, no važno je da je možemo brzo dotegnuti, i odmah početi s izvlačenjem. Kada hobotnica legne treba početi izvlačiti snažno i bez zastajkivanja kako ne bi ako je slabo zakvačena ona otpala sa kuka saonica, ili da se snažnije ne prihvati za dno. Ako se ispadanje hobotnice i desi, u najvećem broju slučajeva dovoljno je samo što prije spustiti raka nazad i ona će uskoro ponovno napasti. Osobno mi je važno da ovaj način lova hobotnice ostavlja mogućnost istovremeno loviti ribe ili lignje s još jednim kompletom pribora. Za pretraživanje terena idealan je lagani vjetar koji nas nosi brzinom od 1-2 km/h. Korisno je praćenjem traga na GPSu raditi pomake te sistematski pretraživati teren. Ako nema vjetra, možemo spustiti raka na dno, zavoziti plovilom 50-60 m, stati i onda polagano privlačiti raka k sebi i tako pretraživati teren. Iskustvo mi je pokazalo da se hobotnice zimi na dubini od 30 i više metara bolje love ako je dan vedar i sunčan što pridonosi boljoj vidljivosti.

Nešto o priboru

Svakome tko je ikada izvlačio hobotnicu na ruke, jasno mu je da je za ovu radnju potreban čvrst i pouzdan pribor. Odlično su se pokazali jači štapovi za vertical jigging kategorije 300-500gr. Kod njih je dobro što im je vrh obično osjetljiviji nego na klasičnim trolling štapovima (20-30lb) koji su deblji i teže je pratiti gibanje vrha, no koji također solidno obavljaju funkciju. Važno je da se štap može bez straha opteretiti silom od približno 5 kg. Duljina štapa po želji 1,5-2,1m. Otpor raširene hobotnice iz dubine nije mali što se sve u konačnici prenosi na ribolovca. Zbog toga je i borbeni pojas ili barem prošireni oslonac za dno štapa dobrodošao. Sa svojeg kompleta za jigging posudio sam i rolu Ticu Talisman, koja je danas jedna od najčvršćih rola na tržištu i ima veliku snagu privlačenja, te nema straha od oštećenja koja mogu nastati forsiranim namatanjem. Dakle od stacionarnih rola u obzir dolaze samo najbolji i najčvršći modeli, a za preporučiti je čak koristiti neku multirolu srednje veličine (klase 20-30lbs), jer će ovakva tortura uništiti veliku većinu prosječnih stacionarnih rola za svega nekoliko izlazaka. Osnova na roli je pletena struna promjera 0,35-0,50mm (60-100lb). Kao predvez na kraju stavljam 3-4 m najlona debljine 1-1,5mm. Na ovaj način smanjuje se šansa laganog pucanja pletene strune koja ima manju otpornost na habanje od najlona. Najlonski predvez je u stalnom kontaktu sa dnom i treba ga češće promijeniti, pogotovo ako teren obiluje kamenjem.
Korištenje velikog podmetača ili kuke za prihvaćanje većih primjeraka je korisna oprema u brodu.

Mamac i tuniranje mamca

Iako je originalni Yo-Zuri rak na saonicama hobotnici dovoljno atraktivan, mali dodaci kod lova na velikoj dubini mogu znatno povećati efikasnost.
Po meni glavni dodatak je reflektirajući komad sjajnog metala koji blješti i zveči te ga hobotnica puno prije primijeti s veće daljine. Odlična mi se pokazala srebrna metalna žlica za štukolov, koju bez udice vrtilom spojim na mjesto gdje se spaja i olovni uteg na saonicama.

Drugi dodatak su dodatni olovni utezi koji se dodaju zbog potapanja na veće dubine i obično su u rasponu od 100 do 300 gr. Ako ste kupili najteži model raka na saonicama i koristite pletenu strunu kao osnovu na dubinama do 25 m gotovo nikad ne treba stavljati ekstra olovo. Sa dodatnih 300 gr možete bez problema raditi i na 50 m (pod uvjetom da struje nisu prejake). Olovni uteg obično obojan u bijelo s dodatnim šljokicama jer tako bolje reflektira svjetlost.

Kako bi još više povećali atraktivnost mamca, na sanjke se može staviti i mirisna komponenta. Bila to riba ili komad mesa važno je da se dobro pričvrsti na saonice kraj raka. Zbog nekvarljivosti i velike izdržljivosti moj favorit aroma dodatak je komad kože slanine koji ne treba ni skidati nakon lova.