Ribolov shad silikoncima

PRM / Broj 18 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2017.

Kada je riječ o morskom ribolovu u Norveškoj, većina ljudi i dalje razmišlja samo o ciljanom ribolovu velikih bakalara upotrebom teških štapova i pilkera. Iako ovaj razmjerno grub način ribolova može biti prilično uspješan, upotreba silikonaca i puno lakšeg pribora uglavnom je ne samo efektivnija već nudi i puno više zabave! Naročito s obzirom na bogatu ihtiofaunu norveškog mora koja nudi puno zanimljivih i atraktivnih vrsta za lov varalicom…

Piše: Arnout Terlouw

Ožujak i travanj poznati su po odličnim ulovima velikih bakalara blizu norveške obale. Oni naime u to vrijeme pristižu iz Beringovog mora kako bi se mrijestili u bogatim vodama sjeverne Norveške, a to svake godine privuče tisuće ribiča. Nađite pravo mjesto i ribolov će biti odličan, a debele ribe od 20 + i 30+ kilograma nisu iznimka u ovom periodu. Zvuči lijepo i jednostavno, no problem je što se takav ribolov odvija u vrlo teškim i hladnim uvjetima, dani su vrlo kratki i uz (vrlo) velike bakalare zapravo nemate što loviti.

Do kraja svibnja većina velikih bakalara se izmrijestila i vratila u Beringovo more, no u tom trenutku počinje moj najdraži period za ribolov u Norveškoj. Od lipnja do kolovoza ne samo da raspolažemo sa 24 sata dana koji nam omogućuju ribolov u bilo kojem trenutku, nego možemo loviti cijelu hrpu ribljih vrsta: bakalara, haddocka, halibuta, pollacka i coalfisha! A sve to možemo loviti na standardan varaličarski pribor.

Ribolov na otvorenom moru

S varaličarskim štapom težine bacanja od 40 do 120 g, rolom srednje veličine i upredenicom od 0.18 do 0.25 mm bez problema možemo loviti i najveće bakalare, coalfishe i čak velike halibute – naravno ako smo strpljivi i imamo ispravno podešenu kočnicu te dovoljno upredenice na špuli. Možemo loviti i sa još lakšim priborom i upotrijebiti štapove od 20-60 g kao i upredenicu od 0.13 do 0.15 kako bismo ribolov učinili stvarno zanimljivim. No olakšavanje pribora prvenstveno ovisi o dubini na kojoj lovimo kao i o jačini morske struje… Prednost lova laganim priborom odnosno tankim upredenicama je u tome što možemo koristiti puno lakše jig glave i pilkere, što uvelike pomaže prirodnoj prezentaciji. A kad je već riječ o prezentaciji: ljudi i dalje misle da se ribolov bakalara i halibuta mora odvijati uz samo dno (kao na plitkim terenima Sjevernog mora gdje se lovi među potopljenim brodovima), no u dubokim vodama fjordova i otvorenog mora situacija je potpuno drugačija. Većina riba lovi jata haringa i zbog toga se zadržava na različitim dubinama kroz cijeli vodeni stupac, predvečer često i pod samom površinom. Ukoliko pronađemo jata ribe uz njih će se obavezno motati i grabežljivci. Bit će smješteni ili ispod, ali češće oko i iznad jata ribe – i ako lovimo na samom dnu, uglavnom ćemo propustiti većinu akcije kao i grizeve najvećih riba!

Ribolov shadovima

Prednost ribolova silikonskim shadovima u odnosu na tradicionalne metalne jigove prvenstveno je u tome što možemo ostvariti puno sporiju i time prirodniju prezentaciju te nam ne treba previše struje da oživimo varalicu. Prednost je i u tome što osim vertikale možemo ostvariti i dijagonalne zabačaje i time ne samo pokriti puno više vode, nego i prezentirati varalicu na mnogo prirodniji način. To je osobito izraženo prilikom ribolova driftingom gdje silikonac možemo jednostavno pustiti na neku dubinu i ostaviti ga da sam odradi posao. Ukoliko je brzina dovoljna štap možemo doslovno postaviti kao za panulu i čekati da se riba sama objesi na silikonac – a takva spora prezentacija osobito dobro pali za halibuta i bakalara!

Kreni i stani

Iako se ova tehnika primjenjuje i prilikom lova jigovima, sa silikoncima je neusporedivo efektivnija! U principu je to jiganje rolom i sastoji se od pauza u privlačenju prilikom kojih silikonac staje i počinje propadati te na taj način isprovocira grabežljivca na griz. U konstantnom povlačenju često dolazi do nježnih, ispitivačkih ugriza za rep gdje je predator neodlučan, no ukoliko stanemo i pustimo silikonac da propadne, griz je obično trenutačan. U takvim situacijama često pali i naglo ubrzavanje varalice.

Kontroliranje drifta

Najbolje vrijeme za ciljani ribolov velikih riba je u trenutku kad plima počinje vući – time aktivirajući predatore. No velika plima će ponekad uzrokovati i probleme u driftanju, osobito ako vjetar puše u istom smjeru. Brod će onda driftati prevelikom brzinom i ribolov će biti vrlo težak, osobito zato što će biti gotovo nemoguće zadržati se iznad pozicije. Zbog toga je nužno da brod ima barem dva ”olujna sidra” koja će ga usporiti. Većina brodova u Norveškoj je odlično opremljena, ali nemaju ovaj koristan dodatak, pa biste ga trebali sami donijeti. A vjerujte mi, trebat će vam!Najbolje vrijeme za ciljani ribolov velikih riba je u trenutku kad plima počinje vući – time aktivirajući predatore. No velika plima će ponekad uzrokovati i probleme u driftanju, osobito ako vjetar puše u istom smjeru. Brod će onda driftati prevelikom brzinom i ribolov će biti vrlo težak, osobito zato što će biti gotovo nemoguće zadržati se iznad pozicije. Zbog toga je nužno da brod ima barem dva ”olujna sidra” koja će ga usporiti. Većina brodova u Norveškoj je odlično opremljena, ali nemaju ovaj koristan dodatak, pa biste ga trebali sami donijeti. A vjerujte mi, trebat će vam!

Sonar

Iako teoretski možemo bez sonara, jer ribe u bogatim norveškim vodama naizgled ima svugdje, za pravi ribolov je ipak neizostavan dio opreme. Ne samo da će pokazati jata ribe kojima se predatori hrane i podvodne platoe koji zadržavaju ribu, nego će nas i informirati o brzini i smjeru driftanja. Često je ključno pronaći mjesto gdje predatori u struji čekaju lagani obrok, ponekad uzvodno ili nizvodno od podvodnih platoa, a ponekad i na određenoj dubini. Pronalaženje precizne pozicije često je ključno za bogat ulov.

Pribor

Sve što vam treba jest dupli špinerski komplet, jig glave od 30 do 140 grama, kutija raznih silikonaca, fluorocarbon od 0.40 do 1.2 mm (za halibuta), nešto vrtilica i split ringova, kliješta… i olujna sidra!

Bakalar

S obzirom da bogate norveške vode doista vrve bakalarom, on je primarni cilj većine ribiča. Iako lako dosegnu težine preko 20 kg, primjerci od 10-20 kg dužine od 100-125 cm smatraju se i više nego solidnim primjercima. Ribe takve veličine možemo očekivati tijekom cijele godine, naravno, ukoliko lovimo na pravi način i na pravim pozicijama – a ukoliko pogodimo i dobru plimu, doista ih možemo uloviti u ogromnim količinama. I to ne samo na dnu već u svim slojevima, ovisno o tome gdje se nalaze jata male ribe. Najlakše ih je naći na platoima od 50-100 m dubine, osobito ukoliko su okruženi dubokim morem – tu se obično nalaze kapitalne ribe. Plići platoi od 20-40 m dubine također drže puno bakalara, ali obično puno manjih.

Veliki bakalari napadaju silikonce od 25+ cm u svijetlim UV bojama, a osobito vole sporu prezentaciju. Moj je favorit Illex Dexter od 25 cm, koji nije samo atraktivan već i veoma otporan. Vodim ga veoma sporo s povremenim pauzama gdje puštam da mi silikon slobodno propada – griz je obično nježni trkac nakon kojeg slijedi opuštanje upredenice. Bakalar je izvrstan borac, a riba od 15+ kg nas doista može razmotati.

Coalfish

Iako je bakalar primarni cilj većine ribiča, coalfish je zbog svoje velike brojnosti također veoma popularna riba. Maleni (1-3 kg) sei, kako ga zovu u Norveškoj, prisutan je uzduž cijele obale, no ribe od 5-15 kg nije tako lako pronaći jer se obično zadržavaju daleko vani na oceanu. No kada priđu bliže (lipanj i rujan), nude nezaboravno iskustvo svakome tko voli ribolov varalicom! Naime, sei se bori kao tuna i vuče s tolikom snagom da ga čak zovu ”sjeverna tuna”. Kreću se ogromnom brzinom i love u velikim jatima kroz cijeli vodeni stupac, ponekad čak i na samoj površini (obično u sumrak). Agresivno jiganje metalnim jigovima je veoma uspješno, no ribolov shadovima (osobito onima sandeel tipa) na jig glavama od 30-80 g pokazalo se puno efektivnijim. Prezentacija je puno brža nego kod ribolova bakalara, s naglim ubrzanjima i kratkim pauzama koje provociraju ribu na napad, a udarci su obično iznimno agresivni. Sei je nevjerojatan borac i riba od 5-6 kila je u stanju razmotati pola role u prvom bijegu, a ukoliko naleti prava riba od 12-15 kila vjerojatno vas čeka dril života.

Halibut

Atlantski halibut je za mnoge ribiče neka vrsta svetog grala. Ne samo što se bore nevjerojatno snažno, nego rastu i do dimenzija od preko 200 kg! Iako na normalan špinerski pribor možemo izvaditi ribu od 50 kg, za one veće ipak treba posegnuti za ozbiljnijim priborom. Iako je do prije dvadeset godina uloviti velikog halibuta više bila stvar sreće nego znanja, danas je ciljani ribolov halibuta daleko razvijeniji i veće ribe se redovno love. Ne samo da je populacija porasla zahvaljujući kontroli gospodarskog ribolova, nego je i sama riba detaljno proučena i ribičima su njene navike sada dovoljno poznate da ih ciljano love. Iako većinu vremena provode na velikim dubinama, na proljeće se dolaze hraniti u plićake čak do 10 m dubine – osobito preferiraju gruba pjeskovita dna od 20-50 m dubine.

Iako većina ribiča smatra da halibuti žive na samom dnu, oni su zapravo aktivni lovci koji se hrane u cijelom vodenom stupcu, ponekad i na samoj površini. Zbog toga silikonac treba prezentirati dijagonalnim povlačenjem kako bismo pokrili što veću površinu. Halibuti obožavaju pratiti varalicu i grickati joj rep, gdje je najbolje na trenutak stati kako bismo ih potaknuli da progutaju varalicu. Ali nije loše staviti ni trailer udicu kako bismo realizirali naporne lažne grizeve. A jednom kad zakvačimo halibuta, počinje tulum! Čak i mala riba od desetak kila u prvom bijegu može izmotati hrpu upredenice, a velika riba doslovno može povući brod za sobom. Nemojte paničariti; ukoliko je potrebno krenite za ribom i čekajte da se umori, primjenom konstantnog i laganog pritiska ribu možemo dovesti do površine bez prevelikih komplikacija. No ukoliko ubacite ribu u brod, očekujte da će halibut totalno poludjeti i najvjerojatnije polomiti sve štapove te pobacati ribiče u vodu. S ribom budite nježni i ako možete otkvačite ju dok je još u vodi.

Najbitnije je da nađete dobar kurenat – ako nema plime, šanse za ulov praktički nemate. No čim krene plima, krenu i halibuti – ponekad i jedan za drugim nakon dana bez griza!

Pollack

Pollack je pomalo zapostavljena vrsta, što doista nije u redu s obzirom da nudi vrhunsku zabavu s laganim priborom. Obično se zadržava na plićim pozicijama oko plitkih kamenih otoka ili pak kamenih sika na 10-20 m dubine, osobito ako se tamo nalaze pojasevi kelp algi i jaka morska struja. Na takvim se pozicijama često nalaze velika jata pollacka, i ukoliko prezentiramo silikonac u obliku sandeela (pješčana jegulja) odmah iznad trave i potrudimo se da prezentacija bude što sporija, ulov je zagarantiran. Iako je pollack sličan coalfishu, ponaša se potpuno drugačije i preferira sporo prezentirani mamac te nije niti približno toliko agresivan. Ali zato je odličan ukoliko želimo loviti mušičarcem.

Jedan od mojih najdražih ribolova dogodio se krajem 10. mjeseca na otoku Hitra, gdje smo u jednom danu ulovili preko 100 pollacka, uglavnom između 5 i 9 kila. Odlična zabava na odličnoj poziciji!

Fjordovi i otoci

Iako većina fjordova nudi odličan ribolov, brzo ćete uvidjeti da se većina velike ribe zadržava vani u Atlantskom oceanu – no zbog učestalog i veoma jakog vjetra uglavnom nije moguće isploviti van, osobito u malim brodovima. Na svu sreću, norveškom obalom se rasprostiru tisuće otoka i zakrivenih fjordova koji ne samo da nude zaklon od vjetra, već i odlične ribolovne opcije. Ponekad čak i bolje nego otvoreno more! Na zadnjem sam ribolovu posjetio otok Senija, poznat i kao ”mala Norveška”, gdje smo najbolji ribolov imali u samom fjordu niti deset minuta vožnje od naše kolibe. Dva tjedna jakog vjetra otjeralo je malene ribe duboko u fjordove, a za njima su došla i ogromna jata grabežljivaca. Na oceanu praktički nije bilo niti jedne ribe, čak niti na pozicijama koje inače garantiraju dobar ulov, no u fjordu je bilo toliko ribe da su ekrani na sonarima doslovno bili crveni od ribe. Lovili smo ribu za ribom, a oduševljenje nas je ponekad toliko ponijelo da smo često kući dolazili nakon dva ujutro – u vrijeme kad je sunce svojim zrakama i dalje oplakivalo snijegom prekrivene planine u daljini.

Catch and release

Sve su navedene vrste odlične za jelo, i naravno da ne radimo nikakvu ozbiljnu štetu ako uzmemo koju ribu za ručak ili večeru ili čak ponesemo poneki zamrznuti filet doma (dopušteno je uzeti do 15 kg fileta). No ubijati sve ribe koje ulovimo jednostavno nema smisla, osobito ako ih možemo pustiti natrag. Prilikom ribolova iz malog broda ribe bez problema možemo prihvatiti rukom bez upotrebe gafa, tako da ju možemo neozlijeđenu pustiti u more. To se odnosi i na halibuta i bakalara čak i ako su ulovljeni u vrlo dubokom moru, osobito ako malo pripazite tijekom zamaranja. Dopustite ribi da prilagodi tlak u zadnjem dijelu drila kako bi mogla pustiti zrak iz plivaćeg mjehura, i ona će neozlijeđena otplivati natrag bez obzira na dubinu gdje smo ju ulovili. Gledati kako velika riba odlazi u mračne dubine predivan je osjećaj!

Kako otići na ovaj ribolov

Din Tur (www.dintur.no) je norveška kompanija koja nudi stotine smještaja sa odličnim ribolovnim brodovima (uglavnom na samom kućnom pragu) diljem cijele norveške obale – od juga pa sve do dalekog sjevera.