S Franjom na jegulje
5 min readPR / Broj 61 / Travanj / 2013.
Piše: Ivo Begović
Ožujak je na moru oduvijek najgore vrijeme za bilo kakav ribolov. No kako nas je put doveo u Dalmaciju, odlučili smo s Franjom pokušati loviti jegulje. Naime, on je prošlih nekoliko dana, pokušavajući prevariti brancine na svojim parangalima, našao tek nekoliko jegulja. Na telefon sam ga uvjeravao da, ako tamo gdje lovi ima jegulja, onda će ih na glistu zasigurno najbolje loviti. Takva su moja iskustva sa svih mjesta gdje sam ih lovio. Iako se jegulje mogu dobro loviti i na komadiće lignje, sipe, mesni narezak ili kozice… ipak najbrže i najbolje su uvijek primale glistu. No moram priznati da ih nikad nisam pokušavao loviti u moru. Svi moji dosadašnji (uspješni) pokušaji bili su vezani uz rijeke i potoke koji se ulijevaju u more i jezera koja su u neposrednoj blizini mora. No uvijek je to bila slatka voda. S Franjom smo te večeri dogovorili da mu pomognemo naješkati parangale i da ih on baci. Kiša je padala kao luda, ali prognoza je zvala prestanak i početak bure s jačanjem ujutro.
Pravo vrijeme tek dolazi
Vrijeme za najbolji lov jegulja tek dolazi, naime, one najbolje rade u travnju i svibnju, za vrijeme noći bez mjeseca i u zamućenoj vodi. Svaka proljetna kiša ili prolom oblaka naglo zamuti sve rijeke, rječice i potoke koji se ulijevaju u more i tada ih treba loviti. Najbolje je loviti noću, a ako je tzv. dupli mrak tj. noć bez mjeseca i još oblačno (ako pada kiša još bolje) onda se jegulje sigurno hrane. Bez obzira što je Franjo lovio u moru (jer on sa svojim parangalima ionako lovi većinom ciljano brancine) najbolji rezultati se mogu ostvariti u samim pritocima. Ako baš želite točnu lokaciju, dat ću vam jednu koja me nikad nije iznevjerila. Otiđite na samo ušće Cetine i odvezite se uzvodno od mosta gdje Cetinu prelazi magistrala barem petsto metara. Već tu se odlično lovi, a na gliste sam ovdje osim jegulja dobivao i lijepe ovčice pa čak i brancine. Dovoljno je loviti s dva štapa i po jednom udicom jer jegulja obično munjevito proguta ješku i zamota se u predvez toliko da ju je teško odnosno nemoguće otkvačiti. Najbolje je odmah odrezati predvez. I nemojte loviti više nego možete pojesti jer prilikom izvlačenja udica jegulji obično probije probavne organe i puštanje nema nekog smisla. Naravno, prije nego se uputite u ribolov, obavezno se raspitajte za dozvolu jer na rijekama koje se ulijevaju u more ne vrijedi morska dozvola.
Glista VS glista
Sa sobom smo donijeli dvije vrste glista, velike kišne i gliste koje sam naručio od Goge (koje sam zvao mađarska glista) jer sam se s njima tamo prvi put susreo. Iskreno, moja su prijašnja pozitivna iskustva bila vezana uz veliku kišnu glistu i bio sam siguran da će ona biti mnogo lovnija. Od sto Franjinih udica nešto više od 70 smo naješkali s Goginim glistama jer smo ih imali više. Franjo je parangale bacio nešto poslije ponoći kad je kiša napokon stala. Po dogovoru većinu je rasporedio oko ušća potoka Ribnika, nadajući se da su jegulje brojnije u boćatom moru. Ujutro smo Franju jedva probudili tjerajući ga da krenemo dizati. Imali smo barem dva jaka razloga. Jedan je bio jačanje bure i bojali smo se da uopće nećemo uspjeti dići parangale sve prije nego pojača na olujnu, kao što su najavili. Drugi, mnogo jači razlog, bila je znatiželja. Naime, jako nas je zanimalo koja glista je lovnija i hoćemo li uopće nešto naći na parangalima.
Kad smo napokon krenuli sva trojica u maloj Franjinoj batani bura je već radila krijeste na vrhu vala. Prva tri parangala sa po deset udica koji su bili naješkani s debelim kišnim glistama bili su prazni, ni jegulja ni glisti. Očito je da su kozice i rakovi munjevito poskidali ješke. A na udicama na kojima je glista još bila gore, bila je totalno ispijena. Zaključak je bio – kišna glista je totalno neotporna na slanu vodu jer joj osmoza vrlo brzo „ispije“ svu vodu. Ostale udice naješkane s Goginim glistama donijele su ulov koji smo očekivali. Iako nisu bile kapitalke, uskoro se nekoliko jegulja koprcalo u njegovoj kanti. U sljedećih par dana Franjo je trošeći svoju zalihu Goginih glisti lijepo lovio. Kako mi je rekao na telefon, samo jednu glistu treba udicom ubosti malo prije onog zadebljanja gdje je glista najdeblja, a zatim ju navući na luk udice koliko je moguće. Franjo je na taj način imao lijepe rezultate jer su Gogine gliste dugo živjele i u boćatoj vodi pa su ih jegulje imale vremena naći.
Gogine gliste su najbolje!
Gogo iz Belog Manastira već godinama uzgaja gliste. Prvo matično jato je uvezao iz Mađarske, a put do uspjeha u uzgoju nije bio nimalo lagan. Gliste su mu crkavale, bježale, nisu htjele jesti, nisu se htjele razmnožavati… No na kraju je ipak savladao cijeli postupak i u svakom trenutku je spreman isporučiti željenu količinu glista. Glista koju Gogo uzgaja je Eisenia Hortensis, a kao što ste pročitali, zbog svoje žilavosti ova nam se glista pokazala najlovnijom za jegulje.
Njegov kontakt je:
Gogo-ribolov proizvodnja i trgovina
A.Cesarca 65
Beli Manastir
Tel/fax: 031/705 244
Mob: 098/438 349
www.gogoribolov.hr
