GOFOVI na varijabilni trolling

PRM / Broj 18 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2017.

Riba ne radi klasično, neće da grize. Tu su, ali ne grizu na uobičajenim dubinama i uobičajenim prezentacijama ješke. Treba nešto mijenjati. Brzinu, dubinu, način povlačenja panule. Dobio sam dojavu da ima gofova, a ta riba jednostavno mora jesti u određeno doba dana na određenom mjestu. Treba ju prevariti, ponuditi nešto novo. Upornost i „kemijanje“ u ribolovu se uvijek isplate i tako je bilo i ovaj put. Nije dugo trebalo do prvog milozvučnog „zzZZZzzZzZzZzzz“!

Piše: Marin Huzjak

Ovu varijantu panule smo otkrili više manje slučajno iliti metodom pokušaja i pogrešaka. Kraj ljeta, teške vrućine, valjda tri mjeseca nije bilo kiše i hladnog vjetra. More je u plitkome usijano, termoklin je vrlo visoko. Sva sitna riba (hrana predatorima) je u prvih dvadesetak metara dubine, da ne kažem tih dana u deset. Taj dan smo za gofa probali klasične pozicije s klasičnim dubinama od recimo 16-32 m panulajući s lignjom i iglicom. Obično se panula sa živom ješkom od 0,7 do 1,4 čvora. Taj dan bez rezultata. Ostala je jedna mala iglica, trebao bih veću. Tada radim jedan eksperiment da spojim korisno s drugim eventualnim korisnim. Trebamo uloviti novu veću iglicu brzinom od cca 4 čvora. Problem je što ako ovu malu postojeću ovako nadivenu na predvezu stavim u bazen, ona će uginuti vrlo brzo. Naime, iglicama jako paše skroz ispružen položaj i plivanje kroz more, nikako statika u bazenu za ješku. Najbolje ću ju sačuvati ako ju budem vukao kroz more iza sebe dok tražim veće iglice. I tako mi nju na panuli sa štapom ispustimo na (10 m dugom) predvezu iza broda, stavimo olovo od 120 grama na spoj predveza i upredenice pa ispustimo iz role još 40 m Okumine osam-nitne upredenice jačine 45 lb.

Griz koji je otvorio vrata u novi svijet

Štap držimo u nosaču (iako to nikad ne radim kod glavnog, aktivnog panulanja), brzina od 4,2 čvora, iglica pliva metar ispod površine, ne dublje. Paralelno s njom nesmetano vučemo vunicu za iglice, žuta Skeinfish mi se pokazala najboljom. Iglice tražim po plitkim puntama i uvalama u kojima ima gavuna, uglavnom plitko uz obalu, do 10-12 m dubine. Znam da na obližnoj punti i obližnjem rubu ima gofova i feluna i da je koji za lakim plijenom mogao ući u ovu uvalu. Vozim iznad dna dubine 7-8 metara, nadam se iglici, ali se potajno nadam i manjem gofu na iglicu koju čuvamo brzim povlačenjem od 4,2 čvora. I zaista, u sredini uvale, štap Okuma Eclipz se savio u nosaču, a rola Okuma Azores je propjevala najljepšu ribolovnu pjesmu. Nakon tri-četiri minute oprezne borbe zbog tanjeg predveza i mekane kočnice dobivamo u brod prekrasnog gofa od nekih 5 kila u sudačkoj nadoknadi ribolovnog dana. Više nego samom ribom bio sam oduševljen načinom na koji smo ga ulovili. Ovo mi je otvorilo oči da se za takvih vrućih dana s izrazito visokim termoklinom može ribu isprovocirati tako plitko. Sljedeći vikend mi dolaze Denis i Marko, a od prognoze zovu bure i tramuntane nakon nevere s petka na subotu. Sad sam posebno nabrijan na gofove ne samo zbog toga što imam novu tehniku za razviti, već i zbog činjenice da gofovi dobro rade po vjetrovima sjevernog kvadranta, a dobio sam i dojave o viđenim gofima na par pozicija u akvatoriju Dugog otoka pa se imamo čemu nadati. Po putu radim nekoliko varijanti predveza za lov sa živom iglicom. Uglavnom su to predvezi sa dvije udice za manje iglice i tri udice za veće iglice. Kod predveza s tri udice za kliznu (nosivu udicu koja iglici ide u kljun) koristim trokar i dvije fiksne Maruto ili Daiwa Saltiga. Ove Saltige su se još od prošle jeseni pokazale vrhunskim udicama nakon što mi ih je Tadej iz Monster Bite-a poslao na probu. Imaju predivan oblik sa širokim lukom za velike predatore snažnih čeljusti, veliku oštrinu i iznimnu snagu, a nisu debele ni teške. Predvez s dvije udice je za manje iglice, pa sam sad za probu radi elegancije koristio Ownerice 4/0. Predvez s tri udice sam napravio od Mustad fluorocarbona 0,70 mm, a na predvezu s dvije udice koristim 0,60 mm „SavageGear 100% FC“. To je sve skupa relativno tanko za gofove, ali mi je bitan što manji promjer radi provokacije griza u plitkom bistrom moru savršene vidljivosti po jakom i visokom suncu. Kad nadivam iglicu na predvez kliznom udicom probodem od ispod prema gore cijeli kljun iglice (i donju i gornju čeljust), a jednu ili dvije zadnje fiksne udice probodem lagano kroz površinu kože s donje strane, i to po sredini i prema repu iglice. Petak u zalaz sunca nam daje po laganom južinu pred neveru čak 12 liganja, što je izuzetno dobro za sredinu kolovoza u nekih 45 minuta lova. Ovo nam je i više nego dovoljno jer ne mislim forsirati lignju na panuli, već iglicu. Noćimo u sigurnom portu, nevera je bila slaba, ali dovoljna da stvori oblačnu tramuntanu od ranog jutra. Kad se k tome pribroji i činjenica da je mjesec u fazi između uštapa i zadnjeg kvarta, ujutro ne bismo smjeli očekivati nikakav griz. Ali želja je jača i idemo po oblacima i velikim valovima od tramuntane probati jednu poziciju. Vučemo u isto vrijeme i ručnu panulu i panulu sa štapom, na jednoj živa, a na drugoj mrtva lignja. Marko u prvih 15 metara povlačenja dobiva griz manjeg zubaca koji s pola volje ugrize lignju sa strane i bez gutanja ju skine s predveza. Popušili smo griz, ali se tu malo što moglo, vrime je grubo i riba se nije odlučila uloviti. Nakon ponovljenog neuspješnog prolaza odlučujemo da nam nije do valjanja i da treba u portu dočekati razvedravanje i sredinu dana.

Feluni i iglice u korentu

Kad je mjesec prema zadnjem kvartu, onda riba obično krene gristi iza podne, pa se sad bolje najesti i odmoriti te uloviti koju iglicu prije nego krene akcija. Nakon još jedne kratke polunevere, napokon izlazi sunce oko 11 sati, pa su se stvorili uvjeti za lov iglica koje jako loše rade po oblačnom vremenu. Problem je što je tramuntana još više pojačala, ali to za gofove ne bi trebalo biti problem ako je sunčano vrijeme. Obzirom da ćemo namjerno ribu provocirati u plitkome i tako pokušati razviti novu varijaciju panule na gofa, trebalo bi razmisliti gdje gofa tražiti. Najbolje pozicije u teoriji bi trebali biti strmi brakovi s plitkim vrhom male površine, plitke punte oštrog vrha koje u blizini imaju i velike dubine te plitki prolazi između otoka s dosta korenta. S obzirom na valove od tramuntane najzgodniji će nam biti ovi plići prolazi s korentom jer ih imam nekoliko takvih u zavjetrini, a to nam je bitno i radi iglica. Potapamo najprije dva sistema za lov iglice, skeinfish vunicu nekih 60-70 m iza broda, a na drugom sitemu tanku trakicu masnog dijela od pancete, nadivenu s dvije male udice u nizu nekih 50-60 m od broda. Vučemo sisteme brzinom od nekih 3,6 do 4 čvora, ovisno o filingu i korentu. Ima dana i područja kad bolje rade na pancetu nego na vunicu, i obratno. Već mi se i vikend prije pokazalo da u ovim vodama bolje radi vunica, što potvrđuje udaranje manjih iglica po vunici, dok panceta ostaje netaknuta. Male su pa se loše kvače, ali napokon jedna ostaje na vunici i sretno ulazi u brod. Ne stavljam ju u bazen, nego odmah kvačim na ranije pripremljeni predvez i komplet za panulu. Intuicija mi govori da bi gofove u plitkome trebalo tražiti s manjom i srednjom iglicom, pa ne oklijevam nego ovu manju iglicu odmah kvačim na predvez s dvije udice Owner 4/0 na predvezu od SavageGear fluorocarbona debljine 0,60 mm. Jedna udica kroz kljun, a druga ispod podrepne peraje na ovako tankom predvezu daje iglici dosta slobode u plivanju i jako dobru prirodnu prezentaciju predatorima. Ispuštam ju u more s cijelim predvezom, a na spoju upredenice i predveza zakvačim olovo čuvar težine 180 grama. Procijenio sam da ova težina u kombinaciji s Gosen upredenicom od 55 lb koju koristim na ovoj Okuma Azores roli, taman daje ono što mi treba za željene dubine i željene brzine.

Nakon predveza i olova puštam u brzini iza broda s role još oko 40 metara upredenice tako da je zajedno s predvezom iglica na nekih 50 metara od broda. Gosenova osam-nitna jigging upredenica je multicolor, što znači da je svakih 10 metara duljine označeno drugom bojom, a svakih metar prekinut bijelom linijom, tako da doista u metar možete pratili koliko je upredenice sa špule role otišlo u more. Vučemo po prolazu na panuli ovu iglicu, štap Okuma Eclipz je u nosaču. Denis i Marko se izmjenjuju na sistemu s vunicom za lov iglice. Spojili smo korisno s korisnim – panulamo brzinom od 3,6 čvorova – to mi je odlična brzina za lov iglice koje nam trebaju za ješku, a ujedno u isto vrijeme lovimo i gofa, a s ovako velikom nekarakterističnom brzinom bolje u plitkome provociram predatora na griz i stignem proći puno više terena i pozicija u potrazi za gofom. Uglavnom radimo dubine od 4-8 metara, forsiram 5-6. Prolazimo najprije prolaz s jedne strane, niz zmorašnji korenat, a onda se okrećem na drugu stranu. Denis skuplja još jednu iglicu, a ja jedva čekam doći na zmorašnji ulaz u prolaz, tamo gdje zmorašnji korent najviše „kuha“. I doista, kad je iglica uletjela u tu točku, na nekih 5-6 m dubine dobivamo udarac na Eclipza u holderu, štap se savija i odmah malo smanjujem gas i letim na štap. Nakon povučenih par metara kužim da je felun, nije vela riba. Marko mi vozi i zadržava pravac, Denis nastavlja s lovom iglica, a ja lako iskontroliram ribu koja je za manje od minute u brodu. Felun od oko 2 kg za otvaranje vikenda, riba na rubu za puštanje u more, obično kad već imamo kakvu veliku ribu u brodu, ali sada smo prazni pa treba ostaviti nešto i za gradele, „ko zna što će biti s vrimenom i ovom tramuntanom“. Nadivam novu malu iglicu i rastežem panulu, sve identično, a Denis mi lovi novu malu iglicu i posprema ju u bazen. Totalna repriza prošlog prolaza i totalna repriza akcije u istoj točki. Felun udara, drilanje, guštanje, akcija i nova riba od oko 2 kg je u brodu. I ovaj je kao i prošli ulovljen za čeljust sa zadnjom udicom koja je bila blizu repa iglice. Sljedeći prolaz namjerno radim malo sa strane, kroz dublje, jer je najčešće jato predatora tako položeno da su veće jedinke na dubljem dijelu pozicije a manje prema plićem. I doista, na nekih 9 metara dubine riba opet udara, ovaj je malo bolji i borbeniji, guštam s ribom koja povremeno izvlači po 2-3 metra upredenice iz role. Nakon dvije minute laganog drilanja u brodu imamo feluna od oko 2,5 kg. Idemo dalje na druge pozicije jer nam nije cilj tamaniti felune, idem pronaći pravu ribu. Panulao sam tako da bih u dubljim dijelovima prolaza vozio malo sporije, oko 2,7-3,2 čvora, a u plitkim od 3,5-4,2 čvora.

Počele i vele ribe

Te varijacije u brzini će se poslije pokazati presudnima, pa otuda i ovakav naslov i ime tehnike. Nakon pribavljanja nove iglice, sada srednje veličine, dolazimo u novi prolaz među otocima, spuštamo iglicu na panuli i vunicu za nove iglice. Na jednom dijelu je izbočena stijena na kojoj se lomi korent, tu mora biti predatora. Strmo pada pa zbog dubine vozim najprije sporije oko 1,6 čvorova da iglica potone u dublje slojeve među ribu, a onda dodajem gasa i iglicu s ubrzavanjem prema 3,6 čvorova „ispaljujem“ prema površini. Ovakva ubrzavanja uvijek pale neodlučne predatore, što odmah potvrđuje griz ribe koji dobijamo, ali nažalost riba se nije zakvačila. Po načinu na koji je riba ugrizla i kratko dva puta stresla cijeli štap, rekao bih da se radi o zubacu. Izvlačenje panule i kontrola ješke to potvrđuju, na repu su oštećenja i tragovi zubiju zubaca od cca 2 kg. To što je zubatac ugrizao je dobar znak, jer on je najbolji indikator da riba općenito dobro radi, odnosno da je proradila. Uz još malo truda ulovit ćemo ono po što smo došli, ali ne na ovoj poziciji jer u ponovljenom prolazu po poziciji nema griza pa ne forsiramo nego idemo dalje istraživati. Dolazimo u novi prolaz, spuštamo i panulu i vunicu za iglice, počinjem s dubinom od 14 metara, vučemo panulu brzinom od 2 čvora, a onda se zavučem u malo pliće, na 8 metara dubine i dodam gasa, iglica ubrzava, i kad smo se popeli na nekih 3,5 čvorova brzine udara ozbiljna riba. Obzirom da sam Eclipza jedva zbog savijenosti izvukao iz nosača, vidim da je malo jači gof u pitanju, barem jači u odnosu na one felune ranije. Dajem ekipi nalog da ubrzaju na 4 čvora da izvučemo ribu u dubinu, rola svako malo zuji pod zaletima prestravljene ribe. Ovaj Okumin Eclipz duljine 185 cm me oduševljava. Deklariran je na samo 50-100 grama, ali je u stvarnosti ipak malo jači od toga. Međutim, vrlo je osjetljiv i savitljiv, jigging štap koji se savija cijelom dužinom i tako skrati negativnu polugu, time ne umara ribolovca, a savijanjem ribu „izvara“ i izmori jako brzo, jer kad se jako savije dobije veliku snagu. Štap mi je apsolutno oduševljenje za nevjerojatno povoljnu cijenu, već ih imam nekoliko na brodu, savršeno lagan i izbalansiran, veći mi je gušt s njime loviti nego s mnogim drugim kudikamo skupljim i razvikanijim koje sam imao priliku probati. Tako je i ovog gofa, unatoč mekoj kočnici (zbog gušta i relativno tankog, 0,60 mm fluorocarbona) brzo umorio kroz neke četiri minute, pa smo s oduševljenjem zagafali ribu od nekih 7 kila i tako jako popravili rezultat. E ovo je sad riba vrijedna slikanja i divljenja. Da ne bježimo od ribe, ponovili smo prolaz, i opet s varijabilnom brzinom dobili griz zubaca koji se nažalost nije zakvačio, ali je dobro uneredio iglicu, rekao bih po tragovima da je riba velika nekih 4-5 kg. Ne treba ništa forsirati pa idemo večerati i odraditi sumrak za lignje. Mjesečina je tu večer i noć svoje odradila pa ujutro po buri ne grize na lignju ništa, brzo smo to shvatili i nismo forsirali, nego smo odmorili, dobro marendali i skupili koju iglicu pa oko 11 h krenuli u napad kad je bura smanjila.

Mrcina u sudačkoj nadoknadi

Najprije na novoj poziciji u zavjerini od bure na nekih 8 m dubine pri brzini od 4 čvora dobivamo griz, riba se kvači, ali ne pruža veliki otpor. Kao da pliva prema nama dok ju izvlačimo, i na kraju tek ispod broda kratko podivlja škaram težine oko kilo i po kojeg uspješno pospremamo u bazen. Škaram mi je totalna delicija na gradele, a i veseli me što ih zadnjih godina ima sve više. Ovdje nema vele ribe pa se selimo na obližnji strmi brak s vrhom male površine na dubini od 9-10 metara. Prolazimo pored vrha, dubina dna je nekih 18 metara, namjerno prvo vozim sporo, nekih 1,2 čvora, da iglica srednje veličine potone skroz blizu dna. Na zamišljenoj točki griza na sonaru doista vidim veliku ribu, sonar ga je jako lijepo nacrtao, mora biti gofčina preko 20 kila. Kad sam došao iglicom do njega opet namjerno dajem gas i ispaljujem iglu prema površini, što je očito isprovociralo ribu, nisam još stigao ubrzati do 2,5 čvorova kad se štap savio do bola a rola počela vrištati. Uzmimam štap u ruke, riba je dobro zakvačena, dečki voze prema dubini, a riba divlja ko luda, svako malo izvuče 10-20 metara upredenice sa špule. Imamo na štapu gofa od najmanje 20 kila, kočnica je dobro podešena zbog tankog fluorocarbona, treba biti samo strpljiv i voziti prema vani da ribu maknemo od škrapa. Međutim, riba je previše živčana, toliko nervozno trese glavom i toliko brzo svaki tren izvlači upredenicu da me sve strah. Uspjeli smo ga nakon 3-4 minute izvući na 70 metara dubine, ali je puno izvukao pa je sigurno uz dno, što je još jako opasno. Riba se baš pokvareno bori, krene još jednom živčano i tada osjetim kako nešto stuže, rola je zaškričala najjače do sada jer je riba osjetila trenutak i poletila najjače do tada, u djeliću sekunde nešto puca i gubimo ribu koja se nije odlučila uloviti taj dan. Potpuno razočaran namatam upredenicu i samo pola leadera. Riba je uz dno našla stijenu ili zadnji rub preko kojeg je prošuljala cijeli leader koji to nije mogao izdržati, ne bi ni puno deblji. Ova polovica leadera je potpuno ožuljana i oštećena, svaki komadić izgleda kao da će svaki čas puknuti. Nakon popravljanja leadera ponavljamo prolaz s novom iglicom dva – tri puta, ali nema raspoložene ribe koja će ugristi. Potpuno razočarani idemo malo odmoriti pa ćemo doći po svoju zadnju šansu kad promijeni vjetar, jer popodne zovu okretanje s bure na tramuntanu. Oko 16 sati smo opet tu, prolazimo po istih 18 metara, neće. Pa na 26 metara, neće. Dolazim sada uza sami vrh, na 11 metara, zaustavljam brod da padne iglica na dno, a onda opet s gasom ispaljujem. Na brzini od 2,5 čvora riba je „popila“, štap se naglo savija i opet kreće jako zujanje role. Maloprije sam kod popravljanja panule i leadera napravio i malo jači predvez s Mustad fluorocarbonom 0,70 mm, ali sa dvije male udice radi bolje prezentacije. Tako da sada zbog malo debljeg predveza mogu i malo jače stisnuti kočnicu i forsirati ribu. Dečki mi voze full gas prema dubini, forsiramo ribu koliko možemo, sve što je riskantno kompenzira kočnica s proklizavanjem, a proklizava jako puno, i ova je riba živčana, ali ne i pokvarena kao prošla, a nije ni toliko velik. Izvukli smo malo pomalo ribu na 75 metara dubine na pijesak, a procijenio sam da riba ni nije uz dno pa mogu još malo opreza radi smekšati kočnicu i pomalo taktizirati s umaranjem. Borimo se s ribom nekih desetak minuta, kočnica puno proklizava, riba je u naponu snage, štap to predivno odrađuje, elegantno bez napora i bez da me umara, i tada vidimo najljepši plavobijeli obris ribe nekih 15 metara ispod broda. Denis je na timunu i odlično odrađuje vožnju, sada kružimo oko ribe, neka nas gof prati i tako se umori, a tako je i manja šansa da ode najlon u propelu. Napokon nakon svih strepnji dobivamo ribu na površinu, Marko ga je smirio s gafom i ubacio u brod! Ne sjećam se kad me zadnji put neka riba toliko razveselila, nakon onakvog razočaranja opet nam je vratila osmijeh na lice. Prekrasan gof od nekih 12 kila u svoj svojoj snazi, ljepoti i raskoši sada nam krasi brod. Slikamo se svi s ovom moćnom ribom, a timun smo okrenuli put doma i guštamo u odlično provedenom vikendu. Marko i Denis su odlično odrađivali cijeli ribolov, zajedno smo prokljuvili novu tehniku koja u plitkom s promjenama brzine provocira ribu kada ona neće gristi na klasičnu panulu.

Varijabilni troling za gofa me oduševio, a kako smo razvijali dalje ovu tehniku moći ćete pročitati u nekom od sljedećih brojeva.