Velike varalice za veliku ribu

PRM / Broj 18 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2017.

Što se više bavim ribolovom to više shvaćam da nema pravila, pogotovo ne onih koje čujemo usmenom predajom u lokalnom kafiću gdje se okupljaju ribolovci kako stariji tako i mlađi, stalno se priča o ribolovu ješkama, alatima, tehnikama, kilogramima i dekagramima…

Piše: Zoran Zorić

Malo je onih međutim koji pričaju o onom najvažnijem, odnosno onim danima u mjesecu kad riba napada, kad je gladna. Pretpostavljam da oni koji dobro love najmanje pričaju… ne znam. Također je puno ribolovaca koji ne žele napraviti odmak od onih tehnika koji im garantiraju ulov i sigurnu večeru, jer čemu mijenjati ono što već funkcionira?
Uglavnom, tako se ja pokušavam sam sebi praviti pametan, nalazim u glavi razloge i kalkulacije kad otići na more poslije kakvog vjetra, kiše, promjena mjeseca, prije plime, poslije plime, rano ujutro, jesam li se digao na desnu nogu, kasno popodne, itd., i sve mi se čini da pravila nema, odnosno da je osnovno pravilo ići na more što više i češće slažući u glavi nekakav mozaik ili ajmo reći više neki feeling ili usporedbu s danom kad smo ostvarili stvarno dobar ulov.
Uglavnom, kako radim u dućanu ribolovne opreme i imam ogroman entuzijazam prema ribolovu, polako prenosim te gene na kolege u poslu. Često kažem kolegi Sandru, „Ajmo na strijelke popodne, namlatit ćemo se sto posto.
On kaže: „- A ja sam ti popodne na Prviću, bla… bla… ne znam…“

„- Dolazim po tebe, imam novi brod, glisiram (konačno), tamo smo za sekundu…“
Sandro pristane i ja doletim po njega (i neka ti kolega Sandro to ne prijeđe u naviku).
E sad puše još bura onako solidno, al ja znam da joj je zadnji dan, da će pasti i da predvečer riba mora radit, mjesec je u dizanju i sve je kako treba, al ono najvažnije – feeling je tu, mora bit dobro danas, mora ..

Ajde, bit ćemo uporni i idemo…

Stižemo na poštu i spuštamo varalice, Sandru dajem jigging štap sa 6000 Penn Sargusom i govorim mu da ništa ne brine (smijeh). Iako idemo na light panulu varalicama, ja imam svoj stari komplet Hexane i Okume Ceymar 10-36 g koju također osim za spin koristim i za laganu panulu. Uglavnom, prvih par prolazaka ništa na sonaru, nešto slabo signala sitne ribe ima, hmmm… dakle, kako sam uporan kao mazga odlučio sam čekati zadnju zraku sunca iako nam nije zgodno ostajat kasno. Već pri drugom prolazu udarac! Skužim odmah da je strijelka kilašica jer one idu dosta „na vas“ tj. zaplivaju prema brodu s povremenim bjegovima u stranu i skokovima. Špurtila nema jer smo ga zaboravili (vrlo neozbiljno, al ipak je novi brod, nisam još sve posložio) i riba rukom ide vanka.
Sandro govori: „Ne možeš bez špurtila na more..“

„A znam Sandro, ne govori mi ništa!“
Sad smo već nabrijani jer računamo, riba udarila već oko pet popodne, tko zna šta nas čeka do kraja.
Do kraja međutim ništa. Sigurno dva sata smo se vozili gori-doli bez rezultata, i govorim Sandru: „Aj još ćemo zadnji đir“, vjerojatno deseti zadnji đir taj da, međutim, ništa, udaraca nema.
Kako su tereni plitki i relativno je lako kvalitetno sondirati područje, ja vidim da ih ima na sonaru u skupinama po 6-7 kom na nekih 10 tak-12 metara dubine i da su veće ribe, znam da moraju ići gori jer strijelke imaju tih svoji deset minuta kad podivljaju totalno i dignu se na površinu. Odjednom prođemo preko velike skupine, na sonaru se jasno vidi svaka jedinka i ima ih stvarno puno. Govorim Sandru da se pripremi, panule se približavaju na mjesto preko kojeg smo prošli, 3,2,1, buuum, ovaj put kolegi Sandru (meni drago jer stvarno volim da ljudi osjete užitak ovakvog ribolova). Ovaj put nešto veća strijelka od ove prve, onako skroz pristojan komad, riba vanka opet bez špurtila (užas), e sad idemo nazad, znači puni krug, varalice se zabacuju iza broda kao da spinamo jer tako pokrivamo veće područje, još jedan prolaz i osjetim par dodira. Okrenem glavu i vidim da je jedna već udarila varalicu i iskočila. No na štapu osjećam samo prazninu jer velika strijelka krene u vašem smjeru i ponese varalicu prema vama. Pokušavam kontrirat, al u prazno i vidim da je varalica skroz na površini i onda drugi udar, onaj pravi i riba je na štapu. Odmah mi je jasno da je prava riba, vučem ju vanka polako, štelim kočnicu, a kad je došla pod brod za njom je došlo cijelo jato onako gledajući u nas. Vičem Sandru: „Bacaj varalicu kolega, spinaj, ostavi se kamere“!
E sad, nema špurtila, šta da se radi? Opet vadim ribu na ruke na brod, naravno da sam izreza prste, a Sandro komentira da imam više sreće nego pameti. Uglavnom, strijelka od 5 kg je u brodu, e sad Sandro daj kameru ..

Pribor je jednostavan

Sistem je najjednostavniji mogući i često govorim ljudima na poslu da je lagana spin oprema osim za spin idealan komplet za više vrsta ribolova pa tako i za laganu panulu, dakle, role od 4000-5000 veličine, štapovi 2.40-2.70 m (može i kraći) upredenice (ja osobno koristim jače od 35 lbs PE2 ili 2.5 i 0,45 FC Siglon od Sunlinea, običnu kopču bez vrtilice također pristojne snage i varalice od 13-17 cm. Veliki tanki jerk vobleri spadaju u one varalice koje većina ljudi neće da kupi jer su „prevelike“. Osobno sam se uvjerio u to da ne postoji prevelika varalica u moru, da je nekim ribama draže jesti jedanput i to pristojan obrok nego više puta pomalo. Velike varalice znače uglavnom i veliku ribu. Isto tako sam se nagledao kako ribe tek upola manje od varalice napadnu varalicu. Kako to sad objasnit?
Mislim da se tu radi često o reakcijskom grizu ribe, i da joj varalica bez obzira na veličinu izgleda kao lak plijen, vrlo jednostavno, zar ne?

Dakle, klasična panula iz barke u pokretu. Obično vozim brzinom nekih 2-3 čvora, koristim spin opremu ali se može vući i sa jigging štapom težine bacanja do 150 g, samo da štap ima dovoljno snage da možete cimat i da ima dovoljno snage za prezentaciju varalice. Naime, cijelo vrijeme panulanja prezentiram duge jerk voblere kratkim trzajima. Pokušavam ih natjerati da bljesnu bokovima. Zbog toga moram koristiti upredenicu kako bi veza između štapa i voblera bila što kruća i bez rastezanja. Lov najlonima u ovom slučaju nije preporučljiv jer najlon jednostavno ima preveliku rastezljivost. Lov upredenicom je optimalan, sa samo par metara fluorocarbona za predvez. Na taj način imate najbolji odaziv varalice na trzaj štapom, a to u konačnici znači i bolju kontru kad riba udari varalicu.

Svi predatori, strijelka, lica, brancin ili gof, vole akciju odnosno aktivno gibanje varalice kroz more. Žestoka prezentacija velikih varalica s jakim cimanjem, ne samo da pustite varalicu da odradi svoj ples. Shvatite da je to ustvari spin tehnika, samo u ovom slučaju ne namotavate rolu nego vozite brod. To naročito vrijedi za licu gofa i strijelku, jer velike varalice koje vi animirate najviše podsjećaju na umiruću iglicu koja je, kako svi znamo, omiljen ručak svim predatorima. Riba će kad je pravi trenutak varalicu opalit žestoko, veliki plus je što takve varalice uglavnom imaju po tri para rampina i veći će vam problem bit sve te rampine povadit vanka nego zakvačit ribu. Na taj način sam i lovio velike lice kojih ove godine, nažalost, još nema, bar ne u mom akvatoriju. Primijetio sam da kod ovog načina ribolova i sam rad motora diže ribu. Znao sam zabacivat i varaličarit po određenom terenu bez uspjeha iako sam znao da „drži ribu“, a onda bih promijenio pristup i provezao se vukući varalicu snažnim jerkanjem te dobio griz već u prvom prolazu.
(MN) Varalice koje su mi se pokazale lovne Rapala Max Rap 17 cm je jedna od omiljenijih varalica. Tog u uvodu opisanog dana nam je donijela pet dobrih riba od kojih je jedna kapitalna (znam da ima i većih, al mi sretni). -Zerek Tide Trial 13 cm

Tereni

Plitki položeni tereni do cca 15 metara dubine, naročito ako su u blizini otvorenog mora ili se protežu preko većeg područja, prolazite po rubovima takvih terena i budite uporni jer na takvim terenima se hrane predatori poput lice, strijelke, gofa, barakude, itd. Također uži prolazi između otoka s jakim kurentom pokazali su se izvrsnim.

Ne naglite

Dan nakon našeg gore opisanog panulanja/spinanja strijelki bio sam opet na moru. Usred dana uz vanjsku stranu otoka prema otvorenom moru na nekih 15 m dubine primio mi je ovaj lijepi gof od 5.50 kg. Riba mi je priuštila nezaboravnu borbu na spin opremi. U plićaku se ukopavala u dno s bjegovima od dvadeset – trideset metara u stranu stavljajući opremu i mene na maksimalan test. Naime, prirodno je da što prije želite ribu u brodu, ali u isto vrijeme trebate bit smireni, ne naglit s reakcijama i pustiti ribu da se umori. Ovakav ulov je čisti dokaz da lagana panula ne mora značit laganu ribu, samo treba bit uporan, testirat nove stvari i postavit se vizionarski prema svim vrstama ribolova ne dopuštajući da upadnete u kolotečinu i radite sve kako su radili vaši stari. Svi mi znamo barbu koji lovi princezom i 0.25 mm šarune i ušate i ima uvijek ribe za večeru, to treba poštivat i njegovat, ali isto tako treba probat podignut sve na viši nivo i ne doći kući samo s ribom za večeru i izgubljenom varalicom (budimo iskreni, to se svima dogodilo) pričajući svojima: „Uuu, ima san nešto veliko, odnilo mi tunju .. tko zna šta je to bilo…“
Baš dan prije nego što pišem ovaj tekst, dok sam bio na moru sa svojim sinom od šest godina, da ga malo zabavim, dam mu mali Pinn`s Minnow i on ulovi par lokardi od kojih smo jednoj izvukli samo glavu kirurški presječenu koju je strijelka presjekla napola. „Tata, tata vidi, uhvatio sam samo glavu“ – kaže on meni. He-heh, dakle, uvijek vrijedi ona stara riba ribi grize rep.
Riba je tu, a vi samo budite uporni i strpljivi, uživajte u svakom trenutku boravka na moru.