Lignjolov s obale – kako do lignje više

PRM / Broj 18 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2017.

Nisam ljubitelj modela skosavica koje tonu prebrzo i namijenjene su vrlo agresivnom stilu eginga te brzom povlačenju prema sebi s velikim amplitudama štapa, radije koristim skosavice koje sporije tonu i imaju „mekši rad“ pri povlačenju…

Piše: Željko Vedernjak

Kad me urednik nazove obično traži od mene da napišem „how to“ tekst iz kojeg će čitatelji moći pokupiti što više praktičnih savjeta, nešto naučiti ili iz napisanog primjera jednostavno doći do ideje kako da se bolje prilagode uvjetima na ribolovu i ulove više. U trenucima kad razmišljamo o kojoj bismo temi pisali a da se ne ponavljamo, kroz razgovor obično dođemo do nove ideje za tekst koji neće biti puko opisivanje pejzaža i navođenje činjenica kao da se orada lovi na bibija, lignje na skosavicu ili zubaci na živu lignju. Puno je bolje i inovativnije prepričati svoj ribolov u kojem ste bili uspješniji nego drugi oko vas jer za to uvijek postoji razlog koji je bitna informacija i čitateljima i nama kako bismo to isto ponovili sljedeći put. Seciranje takvog ribolova ponekad nije lako jer neke se stvari rade na čisti feeling, ali kad sjednete i dobro razmislite ustvari točno možete reći što ste radili i zašto. U ovom slučaju prepričat ću vam zadnje ribolove koje sam proveo s ribolovnim kolegama u Istri.

Hvatanje sumraka i pozicije

Nakon subotnjeg ribolovnog natjecanja održanog u Gorskom kotaru koje je završilo oko dva popodne, kolega Krešo i ja razmišljali smo hoćemo li se uputiti kući ili skoknuti prema Krku gdje imamo par poznatih pošti na kojima smo prošlih sezona uspješno lovili lignje. Kroz razgovor s ljudima na tekmi smo dobili informaciju da lignje baš i ne rade, pogotovo na plićim terenima oko Krka ili na zapadnoj obali Istre. Očigledno je more još uvijek bilo previše toplo i lignje još nisu došle u priobalje u većem broju. Najbolja informacija koju smo dobili je bila od kolega Strujića i Tomca koji su preplovili cijelo istarsko priobalje snimajući emisiju „Kud naš brod plovi“. Gdje god su stali ulovila se pokoja lignjica, ali definitivno su najbolje informacije dobili od ekipe iz Rapca, gdje je doduše uvijek gužva, ali su svi koji su lovili upisali dvije-tri lignje. Odmah sam se odlučio za Rabac i na Krešin upit zašto objasnio mu taktiku na sljedeći način: „Ako većina informacija koje dobijem kaže da se lignje na plićim terenima love slabo ili nikako, apsolutno treba razmišljati totalno kontra i odabrati poziciju koja je duboka i gdje postoje jači kurenti jer logika govori da je tamo more hladnije i da će se na takvim pozicijama zadržavati i dosta sitne ribe za kojom će ući ne samo lignje nego i krupnija grabežljiva plava riba poput šaruna, lokardi i palamida.“ Uz informaciju da se jutro prije ulovilo i par palamida, sve je jasno – hrpa sitne ribe = grabežljivci moraju biti tamo, a s njima naravno i lignje. Brzo smo se pozdravili s ekipom i uskočili u auto kako bismo stigli do pošte prije sumraka, ne samo zato jer je to „najbolji period“ za lov lignje, nego i zato da bismo pretekli konkurenciju i zauzeli mjesto prije gužve na molu. Ok, klasika, uletjeli smo na mol prije sumraka i odmah izvadili stolice i kutije sa skosavicama te ih stavili uz rub mora kako bismo zauzeli poziciju. Skraćena verzija ribolova od idućih par sati je da sam ja ulovio dvadesetak lignji, Krešo osam, a ostalih desetak lignjolovaca između jedne i pet. Svi su lovili na jednu skosavicu, i to najčešće na klasične eging modele 1,6 do 2,5 veličine. Rijetko tko je mijenjao skosavice, što me najviše začudilo s obzirom na to da je većina gledala što ja radim, a ja sam svako malo mijenjao sistem i taktiku i vadio lignje jednu za drugom. Da ne duljim puno, secirat ću svoj ribolov od početka do kraja i pokušati ga objasniti kao što sam objasnio i Kreši koji je i sam ulovio više lignji od ostalih.

Praktičan savjet 1

Vezanje rezervne kopče-tandema

Preporuka je svakako da ne vežete dodatnu kopču direktno za upredenicu nego da na nju navežete barem dva metra fluorocarbona i na njega ju učvrstite tzv. Palomar čvorom. Vrlo je jednostavan za vezanje, a osim tog svojstva, odlično se pokazao baš za fluorocarbonske strune koje inače imaju manju nosivost od običnih monofila i upredenica.

U sumrak, daleko i na dnu

Prvi cilj koji sam imao na umu kad sam tek startao u sumrak je bio zabaciti što dalje sa što manjom skosavicom, a da ne gubim vrijeme, to jest da mi skosavica što prije završi na dnu. Nisam ljubitelj modela skosavica koje tonu prebrzo i namijenjene su vrlo agresivnom stilu eginga i brzom povlačenju prema sebi s velikim amplitudama štapa, pa pokušavam to isto raditi sa skosavicama koje inače ne tonu toliko brzo. Razlog tome je što takve skosavice odlično love kad su lignje dobro raspoložene, ali kada nisu lakše skosavice će imati puno „mekše“ kretnje i omogućiti mi puno više kretnji i pauza u povlačenju te sporije propadanje skosavice prema dnu što mogu kontrolirati kretnjama štapa i napetošću strune. Da bih to mogao napraviti, prije svega pokušavam prilagoditi pribor.

Kako bih uspio dobiti da mi omiljena skosa poput Kanji Pro Speca veličine 2,5 tone poput Yamashitinog Naory Deepa, moram smanjiti debljinu upredenice, smanjiti debljinu fluorocarbonskog predveza i koristiti vrlo lagani štap s osjetljivim vrhom kako bih mogao „pročitati“ što mi se događa sa skosavicom u svakom trenutku. Konkretno, koristim Okumin LRF Light Range Fishing štap deklarirane gramaže 3 do 12 g, dužine 216 cm, Gosenovu Egi Damashi upredenicu japanske oznake 0,6 (realnih 0,13) namotanu na Okuminu RTX-icu veličine 30 te Okumin Seamax fluorocarbon debljine 0,19 mm. Tu bih se malo zadržao i objasnio zašto koristim na prvi pogled tako lagan pribor. Velika većina lignjolovaca koja je taj dan lovila s jačim priborom i debljim upredenicama ili monofilima bacala je premale skosavice s kojima su u principu lovili pod samim nogama. Uz ionako kraći zabačaj zbog jačine štapa i debljine osnovne strune, njihovu skosu je kurenat odnio previše u stranu i dok bi došla do radne dubine blizu dna, već se našla preblizu obali. Moji zabačaji su u startu bili dalji, skosavica mi je brže tonula, a kurenat ju nije toliko brzo nosio u stranu zbog manjeg otpora tanje strune i – vrlo važno – tanjeg fluorocarbona koji za razliku od običnog monofila također ima svojstvo da u moru brzo tone. Došao bih do dna puno dalje i brže od svih ostalih i na taj način sam već u sumrak počeo dobivati prve lignje. Važno je napomenuti i da sam skosavicu vukao vrlo polako uz male amplitude vrhom štapa i konstantno napetom strunom kako bih lagano klizio neposredno uz dno, ali ipak bez prevelikog kontakta s njim ne bih li izbjegao zapinjanje. Krešo je koristio vrlo sličan pribor, ali s malo debljom upredenicom i nije toliko brzo uspijevao doći do dna te je na moju sugestiju stavio Pro Speca veličine 3,0 i također uspio upisati lignju prije svih ostalih.

Praktičan savjet 2

Mijenjajte veličine skosavica

To se posebno odnosi na gornju skosavicu u tandemu čijom veličinom možete regulirati koliko će vam cijeli sistem brzo tonuti. Ako želite da vam sa standardnom skosavicom na kraju sistema sve tone brže, stavite manju mrkvicu. I obrnuto, ako želite sve usporiti jer kurenat nije prejak i želite da vam sistem tone puno sporije, na gornju kopču montirajte veću mrkvicu koja će zbog većeg profila i uzgona sve usporiti. Važno je da uz sebe uvijek imate par modela i veličina mrkvica kako biste se mogli poigrati s time.

Sad je stvar bila samo u odabiru načina povlačenja, tj. prezentacije jer nije svejedno hoćete li pustiti skose da potonu do dna i samo povlačiti prema sebi ili im udahnuti život na neki drugi način. Ovako složen tandem povlačim na dva načina: prvi koji je puno „mekši “ je da gornju skosavicu vrlo laganim pokretima štapa tjeram naprijed i da ju donja slijedi, a to radim kad lignje vrlo oprezno primaju i samo pipaju skosavice što možete osjetiti po vrlo diskretnim kvrcajima na vrhu štapa. Takav način vođenja gdje skosavice više-manje idu samo prema naprijed, a ne prema gore dobiva se vrlo nategnutom strunom odnosno vezom između štapa i skosavica te spuštanjem vrha što bliže razini mora. Laganim pomicanjem špice prema sebi dobit ćete sljedeću situaciju: gornju skosavicu ćete pomaknuti kojih pola metra naprijed, dok će ju tonuća slijediti. Na prvi pogled se to ne čini ništa posebno, ali za oprezne lignje to puno znači. Naime, ako povlačite špicom prema gore, istog trena kad završite povlačenje i opustite upredenicu, donja skosavica će povući gornju za sobom i obje će istovremeno početi tonuti. Dok povlačite špicom prema dolje i skosama prema naprijed, kad opustite upredenicu dobit ćete period od par sekundi gdje će tonuti samo stražnja skosavica dok će mrkvica iznad „suspendirati“. 99,9% napada lignje će se desiti upravo u tom trenutku, i to upravo na malu skosu koja je ostala lebdjeti. Ako obratite pažnju na luk opuštene upredenice ispred vas kad napravite pauzu u povlačenju (poželjna je kričava boja kako biste ju lakše mogli pratiti – zato sam i odabrao Gosenovu Egi Damashi), griz će se očitovati kao lagani kvrcaj po upredenici gdje istog trena treba zategnuti. Drugi način povlačenja je kombiniranje cimanja vrhom štapa i prema dolje i prema gore gdje su amplitude puno veće, ali zbog toga brže privučete pažnju lignje i s većim skokovima skosavice prema gore ostavljate i duže vremena da polako tonu prema dnu. Kombiniranjem i mijenjanjem prezentacije nakon svakih par zabaca vrlo brzo ćete otkriti koji radi. Kako bih objasnio zašto je toliko važno dobro ukomponirati i složiti adekvatan pribor mogu samo spomenuti da sam i ja imao par fulanaca to jest kvrcaja koje na težem priboru ne bih niti osjetio. Nakon par promašenih grizeva i zatezanja u prazno, na sljedeći kvrcaj sam samo spustio ruku, time otpuštajući upredenicu. Iako se na upredenici ništa nije vidjelo, napamet kontriravši nakon kvrcaja svaki sam put imao zakvačenu lignju. To nije lako i treba steći određeni feeling što je Krešo osjetio na vlastitoj koži nakon niza fulanaca, ali jednom kad uđete u đir, trud će vam se itekako isplatiti.

Praktičan savjet 3

Otpustite kočnicu

Rozete – iglice na malim mrkvicama su vrlo tanke i mekane te se prilikom jačeg opterećenja lako daju izvinuti što me je ne jednom koštalo velike lignje ili sipe. Otpustite kočnicu i podesite ju tako da prokliže prilikom jačeg pumpanja lignje kako vam ne bi otpala, pogotovo kada lovite upredenicama koje nemaju svojstvo istezanja poput monofila.

Ribolov u pola mora i na površini

Nakon početnog vala i perioda kad lignje stvarno dobro primaju, obično se desi pauza i grizevi postaju sve rjeđi. Lignje se nisu maknule, one su i dalje tu. Sad je samo pitanje u kojem su sloju mora, a što više noć odmiče, one se sve više sele prema površini i često ih možete vidjeti kako ganjaju gavuniće na rubu svjetla. Svaki lignjolovac je doživio da mu se pod nogama vrte tzv. neulovljive lignje gdje ne smijete pasti u zamku ganjajući ih jer će ionako samo ignorirati vaše skosavice. Prvi znak da nešto opet morate mijenjati je kad nakon zabaca primite štap u ruke i u prvom skosu osjetite da je lignja već gore. U takvim trenucima čim ju izvadim, odmah mijenjam zadnju skosavicu i stavljam sporotonuću mrkvicu. Još bolja je stvar (ako vam to situacija dopušta) da uzmete drugi štap i nakon što ste svoj klasičan tandem zabacili, s drugim priborom zabacite samo mrkvicu poput Yo Zurijeve SS-ice ili DTD-ovog pauka. Te skosavice tonu toliko polako da vam omogućuju normalan rad tandemom dok na drugom štapu samo morate pratiti napetost strune. Čim izvadite i prezabacite tandem, možete se primiti drugog štapa i napraviti par skoseva te se opet vratiti na prvi. Ta taktika zna biti toliko učinkovita da sam se s oba štapa znao prebaciti samo na sporotonuće mrkvice, pa čak i s tandemom (što će biti ubojito kad uđu i krenu se loviti na plićim terenima). Kako noć odmiče i lignje rade sve slabije, pa se lokalna škvadra počinje kupiti s mola, vrijeme je da se i mi maknemo i odemo okrijepiti kakvim toplim napitkom (lažem, i vrapci na krovu znaju da idemo na ledenu pivicu), ali za razliku od lokalaca, mi se uvijek odlučimo vratiti i nastaviti s lignjolovom. Ono što je sad najveća prednost je to što na molu više nema nikog. Možete se odlučiti otići u apartman (ili auto, jer mi to baš tako volimo) ili kao što smo i te večeri napravili, nastaviti s lignjolovom.

Taj drugi dio noći smo proveli hodajući uzduž i poprijeko rabačkog mola i uspjeli uloviti tek još dvije lignjice koje smo vidjeli ispod površine i to tako da smo im bacili najmanju mrkvicu koju smo prije koristili u tandemu. Bilo je vrijeme za spavanje i nakon bezuspješnog bacanja još sat vremena smo napokon odustali. Lignje smo spremili na led u jaceri i više nego zadovoljni krenuli na spavanje. Naravno, ustali smo sat vremena prije zore i ponovili uspješan lignjolov sa još petnaestak ulovljenih komada, ali ovaj put s totalno obrnutim redoslijedom. Čim sam ustao i došao do ruba mola, primijetio sam par manjih lignjica koje su lovile gavune ispod same površine. Opet smo primijenili istu taktiku kao i večer prije, samo što smo ovog puta prvo krenuli loviti sa sporotonućim skosavicama da bismo s nadolazećom zorom opet završili skroz na dnu. I to shvatite kao još jedan jako važan praktični savjet – velika većina lignjolovaca totalno zanemaruje jutarnji lignjolov. Ujutro je period dok lignje primaju puno kraći, ali je zato intenzivniji i obavezno lovim sa dva štapa. Onih čarobnih petnaestak minuta pretvaranja noći u sunčano jutro najjači je period gdje guštam i u lignjama kao i u buđenju novog dana i prvim zrakama sunca na moru. Nadam se da ćete izvući pokoju dobru informaciju iz ovog teksta i unaprijediti svoj lignjolov. Vidimo se na molu – najbolje vrijeme za lignjolov je pred nama!