Zimska razbibriga – lov mola
4 min readPR / Broj 46 / Siječanj / 2012.
Sad dok pišem ovaj članak ne mogu se prestati smijati od samog spomena na zadnji lov mola s dragim mi prijateljem, to je u svakom smislu riječi za mene bila prava razbibriga…
Piše: Andrea Ferlin
Dogovor za ribolov pao je brzo, krećemo ujutro, bez žurbe, oko 9 sati i do 13h smo doma! Namjerili smo se na mole, zaželio sam se tog jednostavnog ribolova, a i friganih mola u tanjuru! Vijesti su dobre, lovi se ali su mali. Večer prije vrtim slike iz djetinjstva na kojima su moli puno većih dimenzija od onih koje sutra očekujemo… prolazi me volja i razmišljam da otkažem sutrašnji express ribolov, no tad me zove sutrašnji partner i u dahu govori kako smo bez ješke i da izvolim osigurati ješku za sutra kako god znam. Nisam ni stigao kontrirati, a već sam bio u nabavci! Računao sam na srdelu koje sad nemamo, papalina bi bila dobar izbor ali ni nje nema, pa stvar ovisi o smrznutim lignjama. Ipak zadovoljan čekam sutrašnji ribolov i priliku da testiram novi štap Trabucco Black Marlin Squid 50 – 100 gr akcije, uparen s rolom Penn Slammer 360 i upredenicom 0.14 mm. U lovu liganja pokazao se izvrstan i sad ga želim isprobati i u ribolovu mola…
“Ajmooooooooo…!!!“
“Šef“ me čeka na molu u svojoj lučici s opremom među kojom je i naša marenda…čini se da ćemo više jesti nego loviti!
Njegove jedinstvene kretnje po gliseru odmah me izluđuju, gledam ga i mislim si da mu moram darovati dres s natpisom “slon u staklari“! Kratka epizoda jutarnje nervoze brzo prolazi i uz već antologijski uzvik “ajmoooooo…“ u dobrom raspoloženju jurimo prema našoj pošti od mola!
Sidrimo se na 35 metara dubine, brzo režemo lignju na trakice, raspakiravamo marendu i ribolov može početi.
Strategija je obično ta da se ribu prvo skupi ispod broda brumom (smrvljenom srdelom u najlonskoj čarapi npr. ), no mi smo danas u ribolovu bez strategije opušteni! Neki i ne zadugo! Ja lovim sistemom od dvije udice i olovom na dnu, on nešto kombinira sa sabikijem…znam da tako vrlo uspješno lovi arbune.
Nedugo nakon spuštanja na dno vadim prvog mola, toliko je malen da naglas proklinjem samog sebe što sam uopće krenuo u ribolov! Vraćam ga nazad i u sljedećem spuštanju izlazi mol prihvatljive veličine, šefu jedan ispada!
Nakon toga, ništa…stojimo u čudu i zaključujemo da je najbolje da iskoristimo vrijeme za marendu…jer kad krenuuuuu!!! Nema stajanja!
Kod mola to zbilja i je tako, ako se okupi jato toliko su proždrljivi da je u vrlo kratkom roku moguće ispuniti zakonsku kvotu!
Moli – zimska riba
U ovom periodu godine moli zalaze u velike uvale, kanale i zaljeve, gdje ih se u velikim jatima može pronaći na pjeskovitom i muljevito-pjeskovitom dnu. Muljevito – pjeskovita je i ova naša pozicija na kojoj moli bojkotiraju lignju ovaj čas! Uz srdelin brum najbolje je početi loviti komadićima srdele, a kad se riba jednom skupi pod brodom možemo postepeno prijeći na tvrđu ješku poput lignje. Trakice lignje, iako malih dimenzija, često izdrže i po nekoliko riba uz tek malo popravljanje na udici.
Uz gozbu kakvu smo si priredili skoro smo i zaboravili na mole, malo smo se zanijeli pričom i slavonskom kobasicom koju je majstor kod kuće već narezao. Kad su moli malo ozbiljnije krenuli u vrlo kratkom vremenu jedan ručak je osiguran! Moj kompanjon nešto je nezadovoljan i stalno grinta, te mu ne valja najlon, te su stare udice, te rola nije podmazana….i tako to ide unedogled, a ja svako malo dolijem ulje na vatru s novim molom u kanti.
Komadi srdele su najbolja ješka i brum za mole, iako su male ribe bez problema gutaju ovakve komade srdele 
Bez brige i pameti
Nakon kratke epizode dobrog lova sve opet staje i tek tu i tamo ulovimo kojeg.
Iznenađujem sam sebe koliko sam strpljiv i koliko se dobro osjećam loveći! Posljednji put sam ovako “bez brige i pameti“ lovio dok je dide bio živ i kad sam s njim odlazio u ribolov.
Grintavac počinje bacati ideje o promjeni pozicije koje ne padaju na plodno tlo, ali nakon nekog vremena popuštam.
Ručak smo osigurali, dobro se zabavili i na putu prema doma posjetit ćemo još jednu poziciju kako bismo provjerili jesu li lijepi arbuni o kojima mi je grintavac pričao još uvijek tamo.
Od arbuna ni A, brzo dižemo sidro i krećemo doma. Nije ni 13 sati, pred nama je cijeli dan, a već smo ulovili ručak, upili posljednje zimsko sunce na 13ºC i napunili baterije za sljedećih nekoliko dana. Na kraju je ispalo i bolje nego što sam mislio!
„Moja“ udica za mole – Owner SST
Unatoč tome što nismo “natukli“ vagon ribe zadovoljan dolazim kući s velikom željom da što prije ponovim ovakav ribolov. U neku ruku, ovim ribolovom ponovo sam otkrio gušte koje sam već odavno zaboravio.
