Zimske igre bez granica

PRM / Broj 23 / Siječanj / Veljača / Ožujak / 2019.

Hladno je. Puše bura. Pada kiša i veliki su valovi. To su sve samo izgovori na koje jedna od najluđih sorti morskih ribolovaca, lignjolovci, jednostavno ne obraćaju pažnju…

Piše: Željko Vedernjak

Iako je najhladniji dio godine na moru, smrzavat ćemo se i dalje stojeći na rubu nekog mola, usamljenoj groti na obali ili na krmi čamca dok nas ljuljaju valovi. Lignji ima i velike su. Nije baš top period godine, ali koga briga, svi smo na moru, a u svakom mjestu na obali kroz koje ćete proći naići ćete na uporne lignjolovce koji bacaju skosavice u mrak. Na svojim obalnim poštama sad možete stajati na mjestu i čekati da jato lignji u sumrak naiđe ili ih pomičući se po obali aktivno tražiti i na svakoj novoj pošti pokupiti par aktivnih lignji. To se pogotovo odnosi na velike samice koje su u ovom periodu godine najaktivnije u priobalju zbog mrijesta. Takva tehnika lignjolova s aktivnim traženjem griza se može primijeniti i na mikrolokacijama. Standardne pozicije poput trajektnih pristaništa, zaklonjenih luka i vanjskih lukobrana su uvijek dobre za lignje i upornim bacanjem se i prije i nakon sumraka može dobro uloviti, ali za aktivniji i uspješniji lignjolov ipak treba malo riskirati i natjerati se da provučete skosavicu i na (na prvu) najneizglednijim mjestima. Prvo što ćete primijetiti kad se približite plitkim dijelovima luka ili uvala je velika količina sitne ribe koja se drži ruba mola i sjene koja im pruža zaštitu. Na takvim pozicijama sam ulovio najveće lignje u životu.

Tu zabačaji nisu daleki i spori, upravo obratno. Baca se desetak metara od obale konstantno održavajući vizualni kontakt sa skosavicom kako ne bismo zapeli za konope, ali i kako bismo vidjeli tamnu sjenu lignje koja obično izleti ispod čamca ili se samo stvori ispred skosavice. Za to najčešće koristim DTD-ove ili Yo Zurijeve mrkvice koje jako polako tonu i koje najlakše mogu kontrolirati u tako plitkom moru. Svaki prostor između čamaca treba iskoristiti i pokušati voditi skosavice što bliže dnu upravo zbog sipa kojih smo na ovaj način ulovili popriličan broj. Ovakve đireve radim što više puta mogu tijekom noći. Velika prednost hodanja i pretraživanja terena na osvijetljenim područjima je što ćete često i vidjeti lignje kako love i moći im plasirati svoju skosavicu. Iako najveći dio ribolova provedem na pošti koja je provjerena i gdje u principu ulovimo brojčano najviše lignji, bonus lignje uvijek pokupim kada svakih dvadesetak minuta ili pola sata prošećem i provjerim s par zabaca druge pošte jer uvijek se mogu vratiti nazad ako prorade, zar ne? U svakom slučaju, ova taktika je vrlo učinkovita i osim ako ne morate, nemojte biti „zalijepljeni“ za jednu poziciju jer mijenjanje pošti stvarno može promijeniti loš lignjolov u vrhunski.

Nikud bez rukavica

Nemojte glumiti Ramba kojega ništa ne smeta i loviti bez zaštite za ruke jer ju vi baš “najbolje ćutite” svojim prstima kada “samo dira pušću”(pogotovo to volim čuti od lokalnog barbe koji na dubini od trideset metara lovi najlonom koji se isteže kao žvaka i osjeti “kad mu lignja prođe kraj pušće”). Koristite rukavice jer ako vam se smrznu prsti džabe vam i najbolje termo odijelo i vrhunska oprema ako ne možete funkcionirati kako treba. Za one najzagriženije evo i kompromisa koji možete vidjeti na slici, Mustadove rukavice bez vrhova prstiju, kratko i jasno – trebaju vam.

Čonte oko trajekta

Lignjolov oko trajektnih pristaništa je uvijek bio dobar. Čak i u lošim sezonama tu se u sumrak uvijek dalo nešto iščačkati. Problem kod takvih pozicija je što ste vrlo limitirani s prostorom, a i kurentom koji se stalno mijenja što zbog dolaska trajekta, što zbog plime i oseke. Tu je, ovisno o terenu gdje lovite, najvažnije pogoditi „mod“ kako lignje primaju, a jedini način na koji to možete napraviti je korištenjem i isprobavanjem različitih vrsta i veličina skosavica. Navest ću jedan primjer koji nam se dogodio na trajektnom pristaništu Prizna u podvelebitskome kanalu. Strujko i ja smo došli još za dana kako bismo zauzeli poziciju lijevo od trajekta, na samom vrhu mola i bacali standardne sporotonuće skosavice i tandeme gdje smo u sumrak uspjeli uloviti desetak lignji. Nakon sumraka i prvih pola sata mraka, lignje su prestale primati već i činilo se kao da bacamo u prazno more. Mijenjali smo veličine i boje skosavica, ali i dalje nismo uspijevali prevariti niti jednu. Prizna nije toliko osvijetljena kao neka druga pristaništa, a najviše svjetla u more baca upravo trajekt. Inače bismo oko ruba svjetla koje baca trajekt uvijek dobro lovili sporotonućim skosavicama i lignje bi ih agresivno uzimale na pola mora nakon laganih pokreta štapom. Lignje su skose napadale u pauzama dok bi tonule prema dnu. Nakon jednog ili dva skosa vrhom štapa upredenica bi jednostavno krenula i lignja bi nakon kontre bila jako dobro zakvačena. Ovog puta nisu primale niti daleko u mraku, niti na tandem s klasičnom tonućom skosavicom dolje i plutajućom iznad, a niti na „miće“ modele s kojima smo ih do tada uspješno lovili. Nakon dobrih dva sata kemijanja s raznim tehnikama povlačenja i mijenjanjem veličina i boja skosavica, Strujko je dobio prvu, a onda i drugu pa i treću u svega par zabaca. Ispostavilo se da je sve tri lignje u vrlo kratkom periodu dobio na Kanji Clicks model veličine 3.5 prirodne boje koji je plasirao daleko u mrak.

I ja sam se prebacio na veličinu 3.5, ali i opet je on jedini ulovio još dvije lignje u sljedećih par zabaca. Promijenio sam skosu i stavio onu koja lovi, ali i dalje nisam uspio prevariti lignju. Zabačaji su mu bili jednako daleki kao moji, no pauza dok je čekao da mu skosavica padne do dna je bila puno duža i pokreti vrhom štapa su mu bili puno nježniji s još dužim pauzama između pomicanja vrha štapa. Klizio je iznad samog dna bez agresivnog egginga i nakon što bi osjetio lagani kvrcaj po vrhu štapa, samo bi stao i pričekao lignju da krakovima bolje obujmi skosavicu. Kontra tako reći nije bila niti potrebna. Tu sam se prisjetio par takvih kvrcaja na koje sam kontrirao u prazno. Da nije promijenio taktiku povlačenja, zatezali bismo u prazno do jutra i moguće da bismo još koju izvadili, ali niti približno koliko smo ulovili promjenom pristupa te noći. Ne znam zašto, ali lignje su primale na super sporo povlačenje i na samom dnu ili do pola metra iznad. Nije bilo šanse dobiti griz-napad ako si prošao čak i metar iznad dna. Tu nije radio niti sitni vez i živčano povlačenje iznad dna, niti sporotonuće skosavice, a koliko su lignje bile zeznute, najbolje se pokazalo kada sam pokušao još unaprijediti lovnost korištenjem tandema s malo prije spomenutim Kanji Clicksom 3.5 na kraju sistema te plutajućom skosavicom iznad. Sve i jednu lignju i dvije sipe dobili smo na donju, uz samo dno! Da to nije izoliran slučaj, pokazao nam je i ribolov (ustvari lignjolov) u bivšem trajektnom pristaništu Jablanac svega par kilometara dalje gdje smo se zaputili pred zoru gdje su jutarnje lignje primale na identičan način. Zaključak – trebalo je „plaziti“ po dnu i reagirati ( tj., stati ili usporiti) na svaki pa i najmanji „kvrcaj“ po skosi, gdje smo, osim lignji, to jutro dobivali i velike sipe.

Mali gaf (ganča)

U zadnje vrijeme smo lovili lignje na srdelu bez udica koju bi napala kada neće niti jednu drugu umjetnu ješku i to tako da bismo ju dovukli do obale i probali ju s leđa iznenaditi dugačkim podmetačem s malim okvirom. Taktika radi s 50 % uspjeha jer se često preplaši podmetača i pobjegne sa srdele za koju ju ništa ne drži. Bolje nam se pokazao mali gaf kojeg sami možete napraviti uz pomoć velike trokuke i donjih dijelova jeftinih direktaša. Brži ste i diskretniji dok ga polažete u more i u skoro 100 % slučajeva ćete izvaditi lukavicu koju ste dovukli na srdeli.

Kad lignje stanu primati na terenu koji je pun zadijeva, najbolje rade mrkvice koje sporo tonu prema dnu i lagano nošene kurentom predstavljaju idealan profil za oprezne, ali ipak uvijek gladne lignje. U većini slučajeva, lignju ćete osjetiti tek kada pomaknete vrh štapa ili namotate strunu. I zato u ovom stilu ribolova morate biti vrlo koncentrirani prateći luk strune kao i bilo kakav “kvrcaj” koji osjetite na prstu ili štapu. Lignje često dođu do mrkvice i obujme ju krakovima skoro se ne pomičući s mjesta, da bi ju nakon sekunde ili dvije ispustile iz krakova prepoznavši prijevaru. To je vrlo monoton i dosadan način lignjolova koji donosi rezultate najmirnijima i najupornijima. Monotoniju razbijte pokojim zabacom daleko van, gdje treba pustiti skosu da potone pola metra i početi varaličariti kao da lovite brancine. Ne znam zašto, ali dižu se za manjim brzo vođenim skosama bolje nego na klasiku. Vjerojatno je to čisti “response strike” za nečim što uhvate u rubu vidnog polja, ali ta fora pali. Funkcionira čak i mali tataki vođen ispod same površine gdje su se lignje znale dizati i kupile ga kao šaruni ili koja druga grabežljivica. Uglavnom, svaki treći do peti zabac bismo zabacili i vodili skosu blizu površine i pokupili bonus lignje kada nitko na poziciji ne bi imao ni griza.

Zimske sipe

Uobičajeno je da se sipe u prosincu zadržavaju u dubljem moru i nema ih uz obalu no, zbog učestalih južina i, za ovo doba godine vrlo visoke temperature mora, sipe se jako dobro love duž cijele obale. Na plićim terenima najbolje je biti na poziciji i krenuti s ribolovom u sam sumrak ili cik zore. Iako se i prije sumraka ili zore mogu očekivati ulovi velikih lignji ili sipa, pravi ribolov počinje tek kad dan zamijeni noć (ili obrnuto) i tada se mogu očekivati ulovi najkrupnijih primjeraka. Ne znam da li je to zbog toga što osjećaju da je igra svjetla i sjene najbolji trenutak za lov iz zasjede ili zbog toga što se riba budi i u sumrak ili svitanje je najaktivnija, no ulovi su često iznenađujući. Moram napomenuti da je odličan ribolov i za vrijeme morske mijene, jer su tada i sipe i lignje izrazito aktivne i ulovi znaju biti vrlo izdašni. Dobitna kombinacija je i u ribolovu za punog mjeseca jer su vrlo aktivne u noćima kada je mjesec pun, kao i nekoliko dana prije i poslije punog mjeseca, no tada osvijetljena mjesta daju slabije rezultate pa se radije posvetite pozicijama bez umjetne rasvjete, one u ovakvim uvjetima daju odlične ulove.

Zimski guštevi iz čamca

U lignjolovu iz čamca u ovo hladno doba godine, neovisno o stanju mjeseca, uvijek imamo jedno pravilo, sumrak i prvi mrak uvijek ćemo potrošiti na panulanje uz obalu. Sada su u igri velike lignje i u pravilu se te najveće obično ulove na panulu. Nemojte se zamarati s mjesečinom, prvi dio mraka će velike lignje zimi uvijek biti blizu obale i napadat će varalice – panule. Potražite pozicije poput vrhova lukobrana i ulaza u luke i oko marina (ne preblizu!). Ako u blizini znate za kakav otočić ili škojić koji se nalazi relativno blizu obale, to je hot spot. Na stranama koje se nalaze u zavjetrini u odnosu na smjer kurenta trebate usporiti i proći što bliže obali. Idealna brzina za povlačenje varalica u priobalju kreće se od 1 do 2 milje, a ako vam se počne dešavati da lignje počnu udarati po skosi, ali se ne zakvače, što se vidi po udarcima na vrhu štapa, odmah dajte malo gasa. Ovisno o raspoloženju, ako vučete presporo, dajete lignjama vremena da promotre varku i isprobaju ju laganim dodirima lovnim krakovima.

Čim ubrzate, predator poput lignje će instinktivno napasti kako se ne bi dogodilo da mu laki plijen pobjegne. Na taj način uvijek pokupimo par velikih liganja u vrlo kratko vrijeme. Kada prođe prva hora i val grizeva na panulu, vrijeme je da se odmaknete od obale ili s plićih terena gdje ste do sada lovili i nađete brakove preko kojih ćete se spuštati u driftu ili sidriti na prijelazima, a uvijek se probajte držati blizu pošte gdje ste prethodno dobivali lignje na panulu. Zašto je, ustvari, panula toliko dobra? Zato jer vam služi kao savršeno sredstvo za lociranje raštrkanih jata lignji na većem području. Klasičan ribolov vertikalno iz čamca je puno sporiji način lignjolova nego panula i ako dođete na poziciju gdje lignji baš i nema, to možete shvatiti tek nakon desetak zabačaja prije nego što krenete tražiti drugu poštu, a tu gubite dragocjeno vrijeme. Zato je super stvar kad znate gdje su jer ste ih još prije pola sata na tim poštama lovili panulom. Sad se možete posvetiti najstandardnijem načinu lignjolova iz barke – olovnim otežanjem ili peškafondom uz samo dno ispod upaljenog svjetla. Da li ćete se odlučiti samo za olovni peškafondo, tataki stil ribolova s malim skosavicama ili klasičnim mrkvicama navezanim iznad olova, stvar je vašeg osobnog izbora.

Nama najubojitiji sistem koji koristimo je tzv. drop shot način montiranja skosavice, što je ustvari varijanta klasičnog peškanja gdje se na kraju sistema nalazi olovno otežanje, a iznad se na kopče montiraju dvije skosavice. Čak u zadnje vrijeme sve više koristimo klasične egging modele poput Kanji Pro Speca 2.5 ili 3.0 veličine koji su nam se kod jakog kurenta pokazali puno lovniji od klasičnih mrkvica jer zbog oštrijeg presjeka glave kurenat ne utječe toliko na njih, a izbalansirane su da stoje ravno kao i mrkvice. Fora je u tome da nađemo idealnu težinu olova s kojom ćemo postići da skosa „lebdi“ pola metra do metar iznad dna bez previše zapinjanja, dok čamac nošen kurentom pretražuje teren iznad dna. Kada se lignje nalaze blizu dna, boljeg sistema nema. U ribolovu drop shotom i dalje vrijedi pravilo – manje je više. Što se manje cima vrhom štapa i što su pauze između skoseva duže, više ćete lignji uloviti. Čak sam najbolje rezultate postizao kada sam zabacio i pustio da nakon zabačaja petnaestak sekundi stoji na dnu bez pomicanja i tek onda malo napeo najlon. U većini slučajeva lignja je krakovima zgrabila skosavicu dok je bez dodira ribolovca lagano lelujala iznad dna. Ako ste pažljivo čitali zadnjih par redaka, shvatit ćete da je i ovo svojevrsna inačica super sporog panulanja gdje ustvari pomicanje čamca traži lignje umjesto vas. Jedino na što morate obratiti pažnju je da održavate kontakt s dnom, tj. ako se spuštate u dubinu otpustiti dovoljno strune da biste došli do dna i obrnuto, ako idete u pliće, namotati kako ne biste zapeli.

Bonus lignje na egging iz čamca

Taktika ribolova je preslikana iz lignjolova s obale samo što je to, u ovom slučaju, bonus pribor koji vam ne smeta, a nakon zabačaja lovi sam dok se vi možete posvetiti lovu s drugim štapom uz dno. Ta tehnika je pogotovo ubitačna nakon sumraka jer se lignje znaju dizati pod svjetlo i loviti u pola mora i blizu površine svu onu sitnu ribu koju je privuklo vaše svijetljenje. Prilikom odabira veličine i vrste skosavice stvar na koju morate obratiti pažnju je dubina mora i trenutna jačina i smjer kurenta. . Ako je kurenat jak i more valovito, birat ćete veće modele, nemojte se libiti niti najvećih modela poput Clicksa 3.5 kao i s obale. Ako se ništa ne događa, stavite skosu koja sporije tone i probajte loviti u srednjem sloju mora. Npr., kada je more mirno, kurenat nije toliko jak i lignje se nalaze bliže površini, koristimo Clicks veličine 2,5 ili 3,0. Puno je širi u presjeku i sporije tone dok zbog neobičnog vodoravnog položaja ušice na nosu skose ima vrlo neobičan rad i skretanje s lijeve u desnu stranu poput jerka ili površinske zare, što se dobiva čak i najmanjim cimanjem vrha štapa ili poskakivanjem čamca na valićima.

Pro Spec koji je užeg presjeka i dosta brže tone kao sve klasične egging skosavice bacamo kad je kurenat jači i more valovitije. I u jednom i drugom slučaju pravilo pod svjetlom je da se ne koriste kričave boje. Tamno smeđe, ljubičaste te razne varijante crvene boje pokazale su se kao najbolji izbor, a kod Kanjija to najviše dolazi do izražaja, pogotovo kod njihovih modela s crvenom podlogom. Kod crvene podloge čak i svjetlija tkanina presvučena preko tijela skosavice ne bliješti toliko, a još uvijek daje dovoljno podražaja da privuče zainteresirane lignje i vrlo je važna stvar da ne fosforescira. Modeli koji svijetle poput Yo Zurijevih ili DTD-ovih mrkvica su ubitačni na većoj dubini bliže dnu dok blizu svjetla znaju imati kontra efekt. Što je more hladnije i bistrije, bolje funkcionira vrlo spor i „mekan“ način vođenja uz dno, a upravo zato egging iz čamca toliko dobro funkcionira. Skosavica se miče samo pod ljuljanjem čamca, a griz ne možete fulati- špica štapa se samo počne povijati. Kada jato uleti, skosavica treba doći što prije do radne dubine. Ako ste npr. dobili lignju bliže srednjem sloju ili prema dnu, odmah zamijenite sporije tonuću s težom varijantom kako biste što prije došli u donji sloj mora. Za to nam se umjesto Clicksa idealnim pokazao Prospec 3,0 Deep koji se brzo probija prema dnu čak i pri jakom kurentu. Od ribolova do ribolova, takvim bonus priborom smo znali uloviti lignje čak i kada bi prestale primati na standardni drop shot, a to je ujedno i dobra informacija jer ako dobijete dvije do tri u kratkom periodu znači da love u srednjem sloju pa ćete tu dići i vaše sisteme s olovom. Igre bez granica….