„Power fishing“ na Jadranu

PR / Broj 70 / Siječanj / 2014.

„Power fishing“ je pojam koji je u ribolovnom svijetu najviše korišten u ribolovu varalicom. Puno je raznih definicija takvog ribolova, a najjednostavnija je da se u što kraćem vremenskome periodu obiđe što više terena sa što više kratkih i preciznih zabačaja raznih varalica koje će tražiti aktivnu ribu…

Piše i snima: Željko Vedernjak

Kakve veze ima „Power fishing“ sa klasičnim morskim ribolovom? Na prvu nikakve, ali kad vam obrazložim na koji način upravo taj stil koristi moja ekipa već duže vrijeme s popriličnim uspjehom i bonus ulovima, možda promijenite mišljenje. Naime, velika većina ribolovaca koju smo susretali na moru obično se podredi jednoj poziciji i jednoj tehnici ribolova. Ponekad je to statična postava za orade i brancine, ribolov plovkom na ušate i bugve ili lignjolov gdje se satima stoji na jednome mjestu i baca na istu poziciju čekajući jato lignji koje (ne)mora proći kraj njihove skosavice. U prethodno navedenim tehnikama ribolova nema ništa loše i tako lovi velika većina ribolovaca na Jadranu. No, mi kontinentalci smo ipak donijeli dašak svježine na obalu iz prostog razloga što nam je vrijeme provedeno na moru vrlo dragocjeno i želimo isprobati što više tehnika i taktika ribolova. Nekad smo sa sobom u autu nosili hrpe nepotrebnog pribora koji ne samo da se nije stigao koristiti nego je čak i smetao. Nakon više od deset godina intenzivnog ribolova na moru, došli smo do toga da u ribolov sa sobom ne nosimo više od onog što nam je potrebno i taj pribor koristimo u više – manje svim situacijama. Sa klasičnim dvodijelnim ili teleskopskim štapom jače gramaže te štapom za varaličarenje može se pokriti većina taktika i tehnika koje su aktualne u ribolovu s obale na Jadranu. Na što konkretno mislim? Velika većina ribolova na moru u zadnje vrijeme mi se svodi da sa sobom nosim klasičan šaranski teleskop dužine 3,60 m i jačine 3 lb te varaličarski štap dužine 2,40 i gramaže do 28 grama. Jači mi služi za pridneni ribolov različitim tehnikama koje biram ovisno o vrsti terena na kojem se nađem, dok sa špinerskim štapom uvijek kombiniram i ribolov varalicom, skosavicama a nebrojeno puta mi je dobro poslužio i za npr., ribolov arbuna na klasičan klizni sistem i velikim morskim crvom kao ješkom. Bit stvari je da sa sobom nosim dva štapa koja su vrlo lagana za transport te jednu torbu, ruksak u koji mi stane sav sitni pribor koji mislim koristiti. Ne vučem gomilu nepotrebnih stvari koje su mi do sada ribolov samo činile mukom.

Umjesto teškog rod poda i hrpe nepotrebnih štapova, stolica i inih ribičkih „prijeko potrebnih sitnica“, sada nosim ono najosnovnije što mi omogućuje da budem vrlo mobilan. Prije svega tu je ogromna prednost što se vrlo brzo možete seliti s pozicije na poziciju pješke ili s automobilom te u kratkom vremenskom periodu promijeniti više vrsta terena i tehnika ribolova dok ne nađete ribu. Kombinirajući postavu s varaličarenjem ili lignjolovom, često nam se događalo da „uđemo u bonus“ ulovom koji inače ne bismo očekivali. Poput zadnjih nekoliko ribolova u Plominu (kada smo se premještali postavom na orade ne bismo li ih našli), a umjesto orada naišli smo na jato strijelki koje smo s guštom lovili na varalicu… ili primjera kada smo sistematski pretraživali obalu u Karlobagu u potrazi za velikim sipama pa smo naletjeli na arbune i, uz taj bonus, ulovili i lijepu hobotnicu. Zadnji primjer je kombinacija ribolova ugora na postavu i špinanja šaruna i brancina sa strane s ekipom iz Top Fishing ribolovnog dućana. Još jedan primjer brze kombinacije mijenjanja terena je kada smo iz jutarnjeg ribolova palamida u Rapcu skočili na dnevno varaličarenje strijelki u Plominu, večernje skosanje lignji u Brestovi te ponovo u Plomin na noćnu postavu i špin velikih brancina. Možda na prvu zvuči isforsirano i naporno, ali sva nabrojana mjesta se nalaze u krugu od petnaestak minuta vožnje od pozicije do pozicije, tako da se sve odvijalo vrlo ležerno, uz par usputnih kava u istarskim kafićima. Važno je da otprilike znate konfiguraciju terena kako biste znali gdje i kako loviti i koje taktike i tehnike ribolova primijeniti na određenim pozicijama.

Gdje i kada?

Na naizgled istom terenu u potezu od stotinjak metara obale polovica može biti prazna što se ribe tiče. Možete kupati svoje mamce cijeli dan i ostat ćete bez poteza, dok ako se pomaknete svega pedesetak metara dalje možete imati griz za grizom. Veća količina ribe se može zadržavati svega stotinjak metara dalje na terenu koji je bio puno razvedeniji s više promjena u konfiguraciji dna, dok sa obale izgleda – pa isto kao i stotine metara obale lijevo ili desno od vas. Rijetko se dogodi da se na novom terenu odmah pronađe pošta gdje se riba najviše zadržava. U ovakvom vidu ribolova izbor pozicija je stvarno raznolik. Može se loviti sa divlje obale, može se loviti u blizini naselja, a može se loviti i sa vrhova lukobrana ili na rubovima trajektnih pristaništa. Najveći „ziceri“ su pozicije oko naseljenih mjesta gdje je teren pitomiji nego na divljoj obali, a uvijek postoje i pošte gdje lokalni ribari čiste mreže koje uvijek privlače ribu poput orada ili brancina.

Naseljena mjesta uvijek su i dobro osvijetljena pa se na tim terenima odlično može kombinirati ribolov na postavu sa lovom lignji i sipa koje se tu zadržavaju zbog jata gavuna koji se uvijek mogu naći uz osvijetljenu obalu. Osim dobrog ribolova, takve pošte pružaju i komociju u vidu raznih molova i punti lukobrana do kojih se vrlo lako dođe i automobilom pa je mijenjanje lokacija puno lakše. S druge strane, egzotičnija, divlja obala nudi uistinu raznolik teren… od položenih pješčanih plaža i zaklonjenih uvala s jednoličnim dnom bez velikih prepreka s pojasevima trave posidonije pa sve do podmorskog grebenja i brakova koji se strmo uzdižu prema površini. Ribolov na dnima koji su obrasli morskom vegetacijom ili su puni raznih prepreka u obliku razasutog kamenja i hridi na dnu zanimljiv je zbog velikog broja vrsta koje oko njih obitavaju.

Zimi je najbolje vrijeme za ribolov noć i prvi dio jutra, kada riba obično najbolje i radi a to je najviše povezano s mjesečevim mijenama. Najbolje smo rezultate postizali od prve trećine do uštapa (punog mjeseca) ali, kako najčešće ne biramo slobodno vrijeme za ribolov, često smo se našli na moru i nakon tog perioda, a da bismo povećali šanse za ulov, uvijek smo birali da na moru budemo spremni dočekati vrhunac plime. U vrhu plime uvijek će se nešto dogoditi, krenut će i riba na dnu kao i grabežljivice koje se tada najintenzivnije hrane i za to vrijeme treba biti na najboljim poštama za koje znate. Naravno, ovisi o vrsti ribe na koju ste se namjerili. Osim praćenja mjeseca i plime, na prognozi treba obratiti pažnju i na svaki, pa i najmanji nagovještaj promjene vremena. Obično je to jugo koje prevrne more, ali i sjeverni vjetrovi će uzburkati more u priobalju dajući ribolovcima veću šansu za ulov. Valovi, zamućena voda i dolazak plime stvaraju idealne uvjete za sve riblje vrste, a pogotovo grabežljivice koji tada gube veliki dio svoje poslovične opreznosti. To je vrijeme kada se uspješno može loviti i umjetnim i prirodnim mamcima. Dosadašnja su iskustva pokazala da u ribolov ne treba ići u prvoj fazi nevremena kada je ono najjače i valovi divljaju, već se treba strpjeti i krenuti u trenutku kada vjetar oslabi ili počne mijenjati smjer ( npr. iz južnog u zapadni ) i valovi se počnu smanjivati.

Sistemi za ribolov na postavu

Ako mislite loviti sparide, poput fratara, arbuna i sitnije ribe poput modraka i bugvi, najbolje je koristiti fiksnu varijantu sistema s olovom na kraju montaže, gdje mamac zapravo ne leži na dnu nego se nalazi neposredno iznad. U slučaju lova u područjima prošaranima travom, pokušamo složiti tako da najdonja udica bude na rubu trave dok će druga sigurno biti iznad nje kako bi mamac bio što uočljiviji. Na taj način ribe će ga moći lakše primijetiti ili locirati pomoću mirisa, a udica se neće zakvačiti za razne vrste zadijeva na dnu ili zapeti i zapetljati se u travu. Iznad olova ne dolazi samo jedan nego više bočnih predveza naslaganih u pravilnim razmacima. Prilikom izrade montaže bitno je pravilno odrediti duljinu između donje udice i olova s obzirom na zadijeve ili travu, a to možete odrediti samo tehnikom pokušaja i pogreške. Obično se ta razdaljina kreće od dvadesetak do pedesetak centimetara.

Za slaganje tih sistema možete koristiti trostrane vrtilice ili prame i vezati ih direktno za osnovu, ali nama su se najbolje pokazale dvostrano bušene plastične perlice, tzv. „techni sphere“. One su simetrično probušene u „X“ tako da kroz jednu rupicu progurate osnovu, a s druge strane dolazi predvez. Za osnovu gdje se slažu perlice najbolje se pokazao fluorocarbon debljine 0,30 do 0,40 mm, dok se za prame obično (ali nije pravilo) koriste manji promjeri fluorocarbona – od 0,25 do 0, 30 milimetara. Koriste se udice veličine od 14 do 1/0, ovisno o veličini očekivanog ulova, a možete staviti i par različitih veličina krenuvši s najvećom udicom na kraju sistema, gdje očekujete krupne sparide, pa do najmanje na najvećoj udaljenosti od dna, gdje obično grizu manje bugve i ušate. Ako se nalazite na položenim terenima bez puno zadijeva, gdje obitavaju krupni sparidi od kojih je najzastupljenija kraljica – orada, najbolje je ipak koristiti klizne sisteme. Za osnovni najlon koristim monofil debljine 0,28 mm do 0,35 mm koji provučem kroz ušicu olova s vrtilicom u obliku suze te kroz obaveznu gumenu perlu koja štiti čvor koji vežemo za još jednu vrtilicu na čijem drugom kraju se nalazi predvez. Debljinu i vrstu predveza biram ovisno o dobu dana ili noći, ciljanoj lovini i terenu na kojem lovim, ali osnova uvijek ostaje ista, a podložna je mijenjanju samo u slučaju korištenja manje ili veće gramaže olova s vrtilicom. Kada zabacite takvu montažu naješkanu bibijem, volkom ili komadima velikog morskog crva, ostavite rolu otvorenu ili s uključenim slobodnim hodom špule. Ako je rola otvorena, stavite malo najlona pod običnu kuhinjsku gumicu na štapu iznad role ili stavite zakrivljenu žličicu za kavu kako kurenat ili vjetar ne bi nekontrolirano izvlačili najlon sa špule. Na takav način riba koja primi mamac neće osjetiti otpor i s manje opreza će progutati mamac.

Zimi su i ugori dobri

Jedan od najlakših i najzabavnijih načina da na moru ulovite veliku ribu u relativno kratkom vremenu je da pretražujete teren sa teškom postavom za ugore i murine. Ove borbene ribe su u zadnje vrijeme nepravedno zanemarivane zbog svoje „manje ribolovne vrijednosti“ u odnosu na oradu, brancina i ostale“kvalitetnije“ vrste. Upravo obratno, ugor i murina su izuzetno zanimljive sportske ribe, pogotovo u ovo doba godine kada se u priobalju ne može naći previše ostalih vrsta.Za takvu vrstu ribolova potrebno je koristiti deblje najlone od 0, 40 do 0, 50 milimetara te olova teška do stotinjak grama. Današnji moderni najloni velikih nosivosti omogućuju vam da s dna bez taktiziranja možete potegnuti i izvući velike ribe koliko god jake i borbene bile. Ako ih lovite u grotama na malo većoj dubini, nakon što zabacite, pričekajte da olovo dođe do dna i polako namotavajte višak najlona dok ne zategnete cijeli sistem tako da vrh štapa bude malo napet. Nakon početnog podrhtavanja špice u razvijanju griza obično slijedi jači udar na vrhu na koji treba odmah kontrirati i početi izvlačiti ulov kako biste udaljili ribu od grota u koje se pokušava zavući.

Mamci i brumanje

Kao mamac, na mjestu broj jedan svakako je srdela. To je riba koju obožavaju sve ribe Jadrana. Svojim specifičnim mirisom i kvalitetnim mesom odlična je ješka koju uvijek možete nabaviti jer je ima na svakoj tržnici ili u velikim robnim centrima. Jedina joj je mana što je dosta mekana pa ju sitna riba vrlo brzo skine s udice. No i to se može riješiti češćim prezabacivanjem.
Ako ste se pripremili na aktivniji lov, narežite srdelu na sitne komadiće koje stalno pomalo bacajte u more rukom, ili, ako hoćete loviti malo dalje od obale, praćkom. Filetić srdele na udici probajte izbalansirati tako da tone jednakom brzinom kao i komadi ribe koje bacate u more. Od ostalih mamaca tu je sveprisutni veliki morski crv čija je mana da ga sitna riba vrlo brzo skida s udice. No zimi to nije slučaj jer sitne ribe nema u priobalju. Kao alternativu prvom dvojcu, uvijek se može koristiti lignja, s naglaskom na to da je jadranska broj jedan, ali, u pomanjkanju iste, može se koristiti i zamrznuta patagonica.