Amerika i Japan za domaće štuke

9 min read
Svi mi znamo uloviti štuku na leptir ili žlicu, i mada ne kažem da su ove varalice loše, probajte malo i nešto novo!... Piše: m®VA

PR / Broj 13 / Travanj / 2009.

Svi mi znamo uloviti štuku na leptir ili žlicu, i mada ne kažem da su ove varalice loše, probajte malo i nešto novo!

Piše: m®VA

Kao pravi Podravec, i ja imam žlice i leptire u kutiji koje obavezno nosim na štukolov i koje su mi nezamjenjive, neki stari favoriti i neke stare navike se nikada ne zaborave, ali mnoge druge varalice koje sam prije koristio, ustupile su mjesto novima, još lovnijim modelima. Iz godine u godinu moja kutija za štukolov je sve veća, ali ne zbog povećanog broja provjerenih i lovnih varalica, nego zbog dimenzija istih tih varalica! Nekada je Mepps broj 3 bio taman, a sad mi je Monarch Dok TNT jerk najmanja varalica u kutiji! Sukladno s povećanjem veličine favoritnih varalica, na sreću je porasla i veličina štuka ulovljenih na te varke. Sva sreća da Podravci inače nemaju problema sa velikim varkama (kao u mnogim drugim krajevima!) pa se već polako nazire trend: s najvećim varalicama na najmanje (u prosjeku) štuke u Hrvatskoj! Ali od 10 najvećih štuka ulovljenih u Podravini na varalice, budite sigurni da je bar 9 ulovljeno na varalice duže od 10 cm. Trend se nazire većinom kod mladih ribolovaca koji su shvatili da nažalost ribe više nema kao nekada i da je potrebno razmišljati i usavršavati se u ribolovu da bi se došlo do željenih rezultata.

Dvije zanimljive i nadasve učinkovite tehnike ribolova, ne samo na štuke, dolaze nam iz Amerike i Japana. Jednako kao te dvije zemlje, tehnike su osebujne i odražavaju karaktere ovih dviju zemalja, američka power tehnika, drska i dinamična, nasuprot japanskoj preciznosti, suptilnosti i savršenstvu prijevare! Upoznajmo jerk i swimbait!

Jerk

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Već neko vrijeme tupim o jerkovima i njihovom načinu vođenja, nekima sam već i dosadan, ali se nadam da su i ti barem isprobali dio napisanog i bar se malo zainteresirali. Jerk tehnika je došla iz Amerike i tamo se desetljećima uspješno koristi u ribolovu štuke i muskija. U Europi su ju prvi prigrlili Nizozemci i Nijemci i prenijeli na ostatak Starog kontinenta. Već sada je ta tehnika nezamjenjiva na svim poznatim štučjim mekama, pogotovo ako su idealne dubine (do 3 metra). Moje društvo ni ne pomišlja da ide u Skandinaviju bez velikog izbora provjerenih jerkova. Dok je i ove godine pokazao Švedima „od kojeg drveta se prave jerkovi“ i sa svojim timom je (već tradicionalno, he-he) osvojio prvo mjesto. No, švedske štuke su nam daleke (kako kome, ekspedicija kreće za koji dan!), pa da vidimo kako uhvatiti podravsku štuku na jerk.

Podravina je prepuna idealnih terena, plitkih graba sa puno vodene vegetacije, a potopljenog granja ima na svakom koraku, a i svaka graba ima štuke. Sad u proljeće voda je još bistra zbog nedostatka planktona i logično je da se brže griju plitke uvale od dubokih glavnih dijelova jezera. Štuke su završile sa mrijestom, a mrijeste se u priobalnom dijelu u trsci, stoga je i logično da su ostale blizu tih terena, jer se tu sada skupljaju druge vrste riba na mrijest ili da jedu ikru riba koje se mrijeste. Crvenperke koje su donedavno jele štučju ikru i nitko se nije obazirao na njih, odjednom postaju slastan i lako dostupan plijen, kao i žutooke, koje se mrijeste prve od bijelih riba. Čest gost na tim „manifestacijama“ je som, tek toliko da se netko od nas ne bi iznenadio, pa umjesto pjega ugledao sluzavi bijeli trbuh!

Od jerkova inače, pa i sada, najradije koristim one tipa glider, jer su jednostavniji i zabavniji za voditi i ne iziskuju baš nužno specijaliziranu jerk opremu, mada bi bilo poželjno da imate barem kratki i dovoljno kruti štap. Sva sreća da je izbor pribora za jerk sve bolji i povoljniji u našim dućanima, tako da odlične štapove možete kupiti za relativno malo novaca. Ja se svaki put iznenadim ponudom kad posjetim Interland u Varaždinu ili Palmu u Kloštru Podravskom! Dakle, voda je još hladna i brže se zagrijava u plićim uvalama. Još ako ima stare trave u njima (to su dva plusa, jer se štuke imaju gdje sakriti i uvala se brže grije pošto je dno tamnije nego u uvali sa čistim šoderom), i nalaze se sa sjeverne strane jezera tako da jugo puše drito u njih i nosi topliju vodu iz površinskog sloja, onda imamo definitivnog dobitnika. Voda je još uvijek bistra ili bar poprilično prozirna, tako da su štuke dosta oprezne. Zbog vrste riba koje su ovdje na meniju i baš zbog te prozirnosti vode, preferiram jerkove u prirodnim dekorima bijele ribe. Jednako kao što mušičari na osnovu rojenja pojedinih insekata odlučuju na koju će muhu loviti, tako se i mi trebamo prilagoditi trenutnom apetitu štuke i vrsti dostupnog plijena. Normalno da se može dogoditi da na nekom jezeru ostriži ili babuške prevladavaju kao plijen, i na tim vodama se treba prilagoditi. Na podravskim šljunčarama to su crvenperke i žutooke, zato su sada one trenutno najzanimljivije i relevantne za ovaj tekst.

Ribolov obično započinjem Monarch Dok TNT jerkom, jer je to jerk idealan za brže pretraživanje terena i za lov aktivnijih riba. Vodim ga jednolično i bez prekida većinu vremena, a kad radim stanku, ona je tek pola sekunde, tek toliko da izgleda kao da se keder zamislio na trenutak. Ta mala pauza je često dovoljna da neodlučna štuka koja prati varku zgrabi plijen. U ovo vrijeme više volim suspend i lagano – tonuće modele od plivajućih, koji svoju punu uporabljivost postižu kad trava naraste skoro do površine. Vodu pretražujem na način da prvo zabacim na najizglednija mjesta gdje pretpostavljam da ima štuke ili sam ih lovio prijašnjih godina. Varalicu povlačim dosta brzo tako da radi pravilno i da izbacuje bokove, toliko karakteristično za Monarch Dok TNT jerk. Na ovaj način dosta brzo se pretraže potencijalna mjesta i ulove se ribe koje su bile aktivne. Ako imam dosta praćenja ili vidim da riba fula varalicu, ne usporavam prezentaciju, već mijenjam jerk. Tada stavljam neki od Bertoxovih modela koji su napravljeni baš za takve situacije. Pauze su puno duže i jerk jednostavno lebdi na mjestu. Štuka ima dovoljno vremena da ga dobro osmotri, no čim ga cimnemo, kao da smo u njoj pritisnuli prekidač i ona napada. Još kad Bertox napravi okret za 180 stupnjeva, nijedna štuka koja drži do sebe neće oprostiti „oči u oči“ sa tim malim nevaljalcem! Naravno da su titanijum sajle ovdje obavezne, barem nešto dulje od same varalice, jer ova varalica redovito nestaje štuki duboko u ustima. Titanijum sajla je idealno rješenje jer je dovoljno kruta da spriječi petljanje strune za trokuke, a odlična stvar je ta što se teško deformira, tako da traje dugo. Ako je voda mutnija a dno nije šljunkovito, a friško poribljeni šarani odlučili su se baš tu malo zaigrati i zamutiti vodu, ili je puhnuo jači vjetar i dignuo talog sa dna, tada slobodno možete koristiti i jerkove u vatrenijim dekorima ili potpuno crne (oni daju još bolji kontrast u zelenkastoj ili žućkastoj vodi). Što proljeće više odmiče, veće štuke će tražiti spas i mir u dubljoj vodi, trava će narasti i ove plitke uvale će postati dječji vrtić sa štukicama oko i ispod mjere. Jerkove će zamijeniti veliki silikonci na težim glavama, velike žlice i rudarenje po dubinama, ili odlazak na Dravu ili na privatna umjetna jezera u susjednu Mađarsku, gdje se malo bolje brinu o ribljem fondu. No to je druga tema.

Swimbait

Swimbait je zbirna imenica za mnogo različitih vrsta varalica koje sve odlikuje jedna zajednička stvar, a to je da vrlo vjerno izgledom i radom oponašaju ribu. Postoje drveni, plastični i gumeni (silikonski) swimbaiti. Ili kombinacije dva od navedenih materijala. Možda i nije baš skroz izvorno japanska izmišljotina (sjećam se Castaic pastrve od prije poprilično godina), ali „mali žuti“ su ovu vrstu varalica doveli do savršenstva! Kad vidite kako rade neki njihovi modeli, bojite se da će vam izmigoljiti iz ruke i otplivati! Ne bih se čudio kad bi Yuki Ito ili Seiji Kato uspjeli ugraditi i srce u neki svoj model i natjerati ga da radi škrgama! Sve to naravno i košta, pa tako se pojedini modeli ručno rađeni od drveta prodaju i za preko $150, no nama ne trebaju tako skupi modeli da bismo ulovili štuku.

Fantastičan i jako povoljan swimbait (s obzirom na cijene japanskih modela) je Prologicov 4 play Herring. Radi se u dvije dimenzije, odgovarajućoj i premaloj, te u dvije varijante, sa i bez kljuna. Model sa kljunom je odličan u plivajućoj varijanti, dok onaj bez kljuna preferiram tonući (suspend sa težim i većim trokukama). Model sa kljunom je odličan i za polaganu panulu i s njim se može čak i jerkati a onda radi izazovno lijevo-desno. Ne sviđa mi se njegova jača vibra za rano proljeće tako da sada radije koristim model bez kljuna. A taj model (Swim & Jerk) je pravi Pink Panter među varkama. Gracioznost u svakom pokretu! Napadali su ga galebovi, gnjurci, a Hunteru su ljudi vikali da mu varalicu prati riba! Dovoljno je samo lagano namatati da bi se dalo života ovoj genijalnoj tvorevini. Jednostavno zabacimo na mjesto gdje očekujemo ribu, pustimo da malo potone i lagano privlačimo. Pauze su uvijek dobro došle i prilikom njih moramo imati na umu da nam varalica lagano tone. Još jedan genijalan model je SPRO BBZ1, 8 inča dugačka fantastična kopija pastrve. Originalno osmišljen da bi lovio debele floridske basseve, već ima popriličan broj drugih kapitalnih riba „na grbači“. 20 centimetara i 139 grama je možda ipak malo previše za naše živce i samopouzdanje, ali novitet za prošlu godinu je BBZ1 Shad, mali brat pastrve sa svega 10 centimetara! Mislim da će ova varka, pored Prologicovog 4 Playa, biti zaslužna da i Hrvati počnu uspješno koristiti swimbaite! A nema razloga da to ne čine, jer jedino bolje od prave stvari je umjetna stvar koja radi i sliči na pravu stvar! A to swimbaiti zasigurno jesu!

Bez sajle ni na WC!

Štuka je riba koja ima puno oštrih zubi, kojima može pregristi ili oštetiti veliku većinu materijala koji se koriste u ribolovu. Savjesni i svjesni ribolovci zato koriste sajle kao predvez, jer je jedino metal materijal koji može izdržati štukine zube. Nikakve špage, kevlari ili monofili nisu trajno i ispravno rješenje. Molim vas da kod ribolova štuke isključivo koristite metalne predveze, jer teško da će se riba osloboditi varalice sa dvije debele i jake trokuke ako vam pregrize i ode s varalicom u ustima. Radije ju izvadite sigurno sa sajlom, poslikajte kapitalni ulov i pustite da se bori neki drugi dan!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana