Bass u Hrvatskoj, jučer-danas-sutra

PR / Broj 75 / Lipanj / 2014.

Pastrvski grgeč ili bass je poseban grabežljivac. Ova riba doslovno ima karakter i pruža vrhunski varaličarski užitak iz više razloga. Lovi se po danu, ribolov je dinamičan i često su grizevi vizualni uz samu površinu. Može se uhvatiti nekoliko riba za par sati, grize na čitav niz različitih tehnika istovremeno, moguće je ciljano loviti velike ribe i iznimno je atraktivan borac koji često iskače iz vode. Bass je idealna riba da svog klinca zarazite špinanjem, a također je iznimno zahvalan za organizaciju natjecanja. Prisutnost ove ribe je proslavilo nekoliko naših jezera na međunarodnoj razini, no ciklus je najčešće završavao sa dramatičnim smanjivanjem populacije koji su se možda mogli izbjeći ili barem umanjiti.

Tekst: Dalien, www.dalien-fishing.com
Foto: Dragec Pavlović, Samir Alijanović, Siniša Pavlinić, Dalien

Ovaj tekst je možda previše subjektivan, ali primjeri Crkvenog Boka, Lepe Grede, Gabajeve Grede, Ivanca, Sekulina, Orlovca, Đakovačkih bajera, Bedekovčine te Trakošćana, Trepetovih i Borovika u najboljim danima daju za pravo da se našim društvima isplati zaštititi i promovirati ovu ribu.

Bass ne uništava druge ribe

Iznimno sam emotivan po pitanju bassa i u zadnjih dvije godine moram priznati da mi je postao najdraži predator. Osim vrlina koje sam naveo u uvodu, bassolov ima jednu karakteristiku izraženiju od bilo kojeg drugog grabežljivca kod nas – raznovrsnost!

Na jezeru koje je bogato sa ovom ribom je moguće otići u deset ribolova i svaki puta loviti iste ribe sa drugačijom tehnikom! Ribe iste veličine u istom danu možeš loviti malim twitch voblerima sa trokukama br 8 na 0,14mm najlonu i onda uzeti štap za flippin` sa kojim se komotno jerka, namotati 50 lb špagu i baciti texas rig sa 28 gr olova i 5/0 extra heavy udicom u takav đumbus da se prosječnom ribiču čini da riba i da hoće ne može uplivati u njega. Također je čest slučaj da su bassevi raspoređeni u različitim dijelovima jezera, tako da ga se može istovremeno loviti u 10 cm vode i na 3 metra dubine. Bass je riba koja ne može egzistirati bez zaklona, a na našim vodama je to uglavnom domaća vodena trava. Populacija bassa direktno ovisi o količini zaklona u vodi. Što više trave – to više basseva (i štuka)!
Mnogi ribiči krivo percipiraju da bass uništava sve druge ribe u jezeru, tj. da im jede mlađ! Ovo je neistina, jer puno više štete rade cvergli, sunčanice ili mali grgeči. Štoviše, bass reducira populaciju cvergla i sunčanica!

Vode u kojima je bass dominantan grabežljivac obično imaju puno zaklona, pa se stoga i riblji fond itekako dobro održava. Bass odlično koegzistira sa drugim grabežljivcima, a najčešće dijeli stanište sa štukom. Iako ćemo u vodama gdje bassa ima jako puno teško istovremeno loviti i puno velikih štuka, još nisam čuo za vodu gdje je bass potpuno potisnuo populaciju domaćih grabežljivaca ili pojeo svu sitnu ribu.

Problem amura i soma

Čitav problem sa ozbiljnijom populacijom ove ribe u našim krajevima se po meni može svesti u jednu jedinu riječ – zaklon!
Vodena trava je uz granje osnovni zaklon bassa i amur kao glavni čistač trave u jezerima se nameće kao glavni uzrok slabe populacije bassa u mnogim našim vodama. Stvarno mi nije jasno kako se taj amur koji je zaista štetna alohtorna vrsta, koji svojim (prekomjernim)prisustvom doslovno sterilizira i negativno utječe na populaciju svih ostalih riba u vodi provukao u percepciji naših ribiča kao riba koju prihvaćaju kao „našu“. Štoviše, po gospodarskoj osnovi su društva obavezna ubacivati ovog uništavača u svoje vode!
Amur se hrani vodenom vegetacijom i ribolovna društva ga koriste kao svojevrsnog regulatora trave u jezerima koje koriste u koncesiji. Nažalost, prečesto se (svjesno i nesvjesno)pretjera sa količina amura koji u jednoj godini mogu doslovno počistiti jezero od trave i utrostručiti svoju težinu.
Bez obzira na bassa, tu svaki prirodni ciklus mrijesta, hranjenja i zaklona za sve vrsta riba prestaje i jezero postaje tabla sa amurima koji gladuju i šaranima koji praktički napreduju na račun ubačene hrane od strane ribiča.

Druga riba koja jako loše utječe na bassa je som. Trakošćan i Borovik su klasičan primjer. Oba jezera su paralelno sa naglom ekspanzijom soma doživjela nagli pad populacije bassa. Som bassa svih veličina tamani kao kikiriki, a bass nije riba koje će previše bježati, stoga predstavlja idealnu metu. Opet je situacija povezana sa zaklonom. Na Boroviku je silno granje prirodnim procesom truljenja smanjilo obujam i gustoću, a na Trakošćanu su zbog uređenosti okoliša svjesno povadili obalni zaklon iz vode. Bassevi su somovima ostali servirani kao na pladnju!

Utjecaj ribolovaca je također izražen na nekim vodama i jedan kvaran pojedinac koji zna može drastično smanjiti populaciju u manjim vodama. Pogotovo u doba mrijesta. U ovom svemu postoje ciklusi. Recimo dređene podravske mrtvice se zaborave jer su „izlovljene“ i nakon par godina mira se populacija bassa sama od sebe obnovi.

Idealno bass stanište

Bassu je zaklon ključan za život. Gotovo da je recipročan odnos količine zaklona u vodi sa količinom bassova koji u njoj žive. U našim vodama je vodena trava najbitniji faktor uz čvrsti zaklon kao što su potopljena stabla, panjevi ili nadvite krošnje. Također je dobro da voda ima i nešto dubine kako bi se bass mogao smjestiti u ugodnu zonu tokom cijele godine. Prisutnost sitne ribe se podrazumijeva, ali vode koje su prirodno pune vegetacije same po sebi održavaju cijeli ekosistem zdravim. Od larvi, račića, beskičmenjaka, sitne ribe, puževa, žaba pa sve do predatora i ostalih riba koji se njima hrane… Dvije osnovne vrste vodene trave kod nas su voščika (Ceratophyllum demersum), a druga pršljenasti krocanj (Myriophyllum verticillatum).

Važnost zaklona i zaštite

Ruku na srce varaličara ima neusporedivo manje od šaranaša i razumljivo je da društva ne žele zatravljene bare u kojima je ribolov moguć samo par mjeseci u godini. Međutim po meni bi trebao postojati puno veći balans u količini ubačenog amura. Čak i ako postoji glavno jezero u kojem je šaranolov najdominatniji i od kojeg društvo živi, mnoge udruge gospodare sa nekoliko voda, pa bi bilo dovoljno da se barem jedna voda ostavi zatravljena za špinere bez ubacivanja amura. Jedan odličan primjer dolazi iz Karlovca gdje su dečki iz varaličarske sekcije Vranić i Pavlov (inače i Bas team KŠR Korana) dobili jedno od svojih jezera (Orlovac) kao bassovsku vodu. Dečki ciljano stvaraju bass jezero- porušili su stabla u vodu i potpuno maknuli amura kako bi se trava obnovila u jezeru.
Postoje mnoge „zaboravljene“ vode i mrtvice uz Dravu i Savu koje bi sa dobrom populacijom bassa privukle špinere iz cijele Hrvatske, jer za dobar bassolov špinerima kilometri ne predstavljaju problem!.
Dobar primjer je i rukavac Crkveni Bok pokraj Sunje. Ovu vodu je iz zaborava izvukao upravo bass. Porast prodaje dnevnih karata na toj vodi su isključivo posljedica povećanoj posjeti bassolovaca. Ove godine se na „Boku“ održavaju i četiri kola Bass lige iz čamaca, obzirom da je jedna od rijetkih naših voda koja ima odličnu populaciju bassa i dozvoljen je ribolov iz čamaca. Crkveni Bok bi također mogao uzeti kao primjer idealne vode za život bassa. Bok ima solidnu dubinu sve do nekih 6-7 metara što je bitno kako bi se bass mogao smjestiti u ugodnu zonu tokom cijele godine, cijela je obala zarasla u široki pojas trave koja je ključni zaklon za bassa i uz to ima jako puno tvrdog zaklona u vidu potopljenog drveća i nadvitih krošnji. Crkveni Bok je trenutno naše najbolje bassovsko jezero koje sa količinom bassa, mogućnošću ribolova iz čamaca i bogatstvom zaklona daje više od bilo koje vode ne samo u Hrvatskoj, već i u regiji!
Bassa čak i kapitalnih dimenzija ima u mnogim našim jezerima, međutim najčešće populacija nije dovoljno brojna za neki ciljani ribolov. Vrijeme je pokazalo da se ozbiljna populacija ove ribe u našim jezerima ne može održavati sama od sebe, već ga je potrebno štititi isto kao i zaklon u tim istim vodama. Nadam se da će u budućnosti društva (i ribničarstva) prepoznati potencijal ove vrste kao vrhunsku sportsku ribu, ribu koja prodaje dnevne karte, koja ima potencijal za organizaciju natjecanja i koja može na međunarodnoj razini proslaviti naše vode. Bass je definitivno bogatstvo naših voda i mislim da je vrijeme da mu se kao takvom posveti ozbiljna pažnja.

Povijest hrvatskih natjecanja u ribolovu bassa

Iako se prisutnost bassa u našim vodama spominje već u 50 i 60tim godinama prošlog stoljeća, ja bih rekao da je bass kao sportska riba kod nas „rodio“ polovicom devedesetih i tekstom o ribolovu s neotežanim „mrtvim štapićem“ Aleksandra Puškadije u magazinu Športski ribolov. Sa ovom tehnikom je sve počelo i bass se počeo ciljano i učinkovito hvatati.
Najveća populacija bassa u to vrijeme se nalazila u podravskim mrtvicama i jezerima oko Karlovca i Ozlja. Nakon toga su nastupile najbolje godine podravske Šoderice, Borovika i Trakošćana, na kojima su održani prvi ozbiljniji kupovi na ovu ribu. Trenutno je bassom najbogatija naše jezero rukavac rijeke Save Crkveni bok kraj Sunje u kojem je i dozvoljena upotreba čamaca. Bass je idealan grabežljivac za organizaciju natjecanja i slobodno mogu reći da je ova riba proslavila jezera poput Borovika i Trakošćana.
Ključni trenutak se desio održavanjem legendarnog (i međunarodnog) dvodnevnog Storm Kupa 2003. na Boroviku u organizaciji SIL EM-a sa 80tak prijavljenih natjecatelja kojeg je osvojio Igor Pavičić. Ovo je bio prvi kup u kojem se isključivo bodovao bass!
Dvije godine poslije SIL-EM organizira dva kupa na Boroviku i Trakošćanu uz koncept da se svaki dan gleda kao jedno kolo za natjecatelje koje se uz redovnu prijavu na kupu registriraju i kao sudionici bass lige. Rapala SILEM Bass liga 2005. je imala četiri kola i pobjednik je bio Mijo Boras. Ova bass liga je postojala tri godine u razdoblju od 2005-2007.
Nakon godinu dana pauze 2009. je osnovana službena Hrvatska liga u ribolovu pastrvskog grgeča sa obale u sklopu HŠRS-a .
Lovilo se šest kola na Boroviku i Trakošćanu i pobjednik je bio Josip Pecigoš. Te je godine po prvi puta formirana Hrvatska Bass reprezentacija koja je već sljedeće godine predstavljala Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu u ribolovu pastrvskog grgeča 2010 na jezeru Alqueva u Portugalu. Na istom prvenstvu ekipa u sastavu Josip Pecigoš i Siniša Pavlinić ostvaruje najveći dosadašnji uspjeh reprezentacije osvojivši pojedinačno 2 mjesto!
2014 se HLPG prvi puta lovi iz čamaca uz vaganje riba na obali nakon natjecanja uz 12 prijavljenih teamova. Sudeći prema prva dva kola održana na jezeru Petnja, čini se da je ovo logični razvoj lige i definitivno pravi put za napredak ovog sporta kod nas.