Ribolov štekom i finim priborom na ribnjacima u Žažini

PR / Broj 75 / Lipanj / 2014.

Do kraja ribolova sam ulovio dosta babuški veličine do cca 350 grama, crvenperki koje su uzimale tako krupan mamac i sa dna, te jednog linjaka veličine dlana. Postavljam si pitanje gdje su oni ogromni cvergli koje sam nekada ovdje lovio? Pa gotovo je nemoguće da nisam baš ni jednog uspio uloviti.

Piše: Domagoj Ceković
Foto: Ivica Ceković

Vjerujem da svatko od nas ribolovaca ima neku vodu za ribolov gdje je proveo dane i dane ribolova, a nakon toga ju u potpunosti zaboravio. Kod mene je tako sa ribnjacima u Žažini. U vremenima dok se još nisam počeo baviti natjecateljskim ribolovom, često sam lovio na ovim ribnjacima. To je bilo prije nekih petnaestak godina i tada je ribnjacima gospodarila ribolovna udruga Hvidra iz Siska. Moj otac je bio član udruge i između ostalog ribočuvar, pa sam i ja veliku većinu vremena provodio na tim ribnjacima. Još su mi u glavi cvergli kojih ide tri u kilu koje sam lovio na repić, te crvenperke i žutooke kojih se dalo uloviti i po pet kilograma za par sati. Od tih lijepih vremena i prestanka rada udruge prošlo je i više od desetak godina. Iako mi je ovaj ribnjak pod nosom, od tada sam svega par puta išao tamo i to zimi kada bi si lovio kedere za štuke. U razgovoru sa jednim prijateljem dotakli smo se teme ovih ribnjaka, i tu se javila moja želja da tu dođem loviti sa štekom. I baš prije nego sam išao raditi reportažu na jednom ribolovnom forumu osvanule su slike linjaka iz Žažine. E pa sad je moja želja i volja bila još veća. Pa linjaka nisam ulovio još od 2008. godine i svjetskog klupskog u Francuskoj.

Hrana i mamci

S obzirom na nedostatak informacija što i kako se sada lovi na ribnjacima, hranu i mamce sam napravio po vlastitim iskustvima i saznanjima. Očekivao sam da ću najviše loviti žutooke, crvenperke i naravno babuške i cvergle kao u ta davna vremena, pa sam tako i složio hranu. Smiješao sam dva Sensasova Black Bremesa 3000, jednu vrećicu Sensas Super Black Gardons 3000, trećinu vrećice Van Den Eynde Copra Melasse i pola kg Van Den Eynde pržene mljevene konoplje. Smatram da je ovo dobra kombinacija za žućke, deverike i crvenperke, a cverglima i babuškama ionako sve paše. Kao i u svakom drugom ribnjaku dno je prekriveno muljem, pa sam tako hranu napravio da bude što lakša. Crni mix hrana sam napravio kako bi ista bila što prirodnija. U hranu sam dodao prženu konoplju i melasu kako bi poboljšao hranjivost i apetit riba. Od mamaca koristio sam crve, gliste koje sam nasjeckao i kukuruz šećerac, te sam sve to kipao škrabicom na hranilište. Sve ribe vole meso tako da sa crvima i glistama nikako ne možemo pogriješiti niti pretjerati. Moje mišljenje je što više to bolje, pogotovo kada dođemo na jednodnevni ribolov i na vodama gdje je veća količina ribe.

Priprema sistema i ribolov

Za ovaj ribolov složio sam dva top seta. Na prvom imam gumu Milo Krepton 0.8 mm složenu kroz tri dijela. Na njega sam stavio sistem sa plovkom Dino France težine pola grama. To je izuzetno osjetljiv plovak sa finom antenom. Opteretio sam ga tako da mi svega pola antene viri iznad površine vode, pa će mi tako biti vidljiv i najosjetljiviji griz. Početni logaritam sam napravio tako da mi je grupa olova na 35 cm iznad udice, a između su raspoređene dvije sitne kuglice. Na drugom imam provučenu Middyjevu gumu debljine 1 mm, i na njega stavljam sistem sa plovkom također Dino France ali težine 1 gram. Taj top set i deblja guma će biti za babuške i cvergle. Dubinu mjerim teškim dubinomjerom kako bi što bolje sondirao dno. Moj prvotni plan bio je loviti na punu duljinu šteke, ali tepih trave na toj daljini mi to nije dozvoljavao. Skraćujem se za zadnji dio i na daljini od 11.5 metara imam čisto dno. Imam otprilike dva kvadrata čistog dna, a okolo su rese trave na koje trebam obratit pozornost pri izvlačenju ribe. Dubina je relativno mala, svega jedan metar, a dno je dosta muljevito. U ovakvim situacijama mi je potreban teži mjerač dubine kako bi saznao dubinu mulja, a onda prema toj informaciji slažem i hranu. Tu sam lekciju naučio na svjetskom prvenstvu u Poljskoj kada smo zabetonirali zemlju sa bentonitom kopirajući Engleze (Englezi ko Englezi to su izložili samo za publiku da bi nas nasamarili). Dno je bilo izrazito muljevito i meko. Naravno da su te kugle propale u mulj i nisu bile previše korisne za ribolov. Na greškama se uči pa tako tu grešku nisam poželio ponoviti ni na ovom ribolovu.

Dugo nisam lovio na ovom ribnjaku te nisam znao kakav ribolovni teren će me dočekati. U takvim situacijama najbolje je koristiti teži dubinomjer da bi ispitali dno, saznali dubinu mulja, te da bi vidjeli gdje i koliko ima trave.

Nakon što sam dobro izmjerio dubinu tako da mi je udica kojih 3-4 cm na dnu, napravio sam početno hranjenje. Bacio sam nekoliko mekanijih kugli napravljenih sa dvije ruke, i petnaestak sa jednom rukom na vrh šteke. Odmah nakon početnog hranjenja riba je počela ludovati po površini vode. Par škrabica rezanih glisti, crvi i šećerca je grupiralo ribu i suzilo mi hranilište. Za početak ribolova uzimam laganiji sistem i lovim na jednog bijelog „škota“ U prvih sat ribolova sistem mi nije potonuo do dna, a da nisam imao griz. Pretežito su to bile crvenperke i žutooke te pokoja mala deverika. Iako su ribe neoprezno i halapljivo grizle u početku sam imao dosta fulanih grizeva. Teško je u takvim situacijama ne zatezati na prvu, tek nakon nekog vremena mozak i ruke to savladaju. Takve stvari su jako važne na natjecanjima, najčešće kod ribolova kedera. Često keder energično povuče plovak pod vodu, a nakon toga pusti. U tom trenutku treba ostati smiren i ne reagirati „na prvu“ jer tek nakon toga slijedi lagani griz koji nećemo fulati. Kažu da od kruha ne treba tražiti pogače, ali ja sam ga u ovom ribolovu tražio. Iako sam lovio jako lijepim tempom sitne ribe, i da sam na natjecanju sigurno bi uzeo direktaš od 5 ili 6 metara i sa intenzivnim hranjenjem imao još bolji tempo, ja sam poželio uloviti koju veću ribu. Siguran sam da na hrani mora biti koji cvergl ili veća babuška, a nadao sam se i linjaku. Da bi ulovio krupniju ribu treba staviti veći mamac i naravno teži plovak. Uzimam gramski plovak i radim malo drugačiji raspored olova, na 30-tak cm od udice mi je grupa, a tri kuglice spuštam do predveza. Povećao sam dubinu tako da mi je cijeli predvez na dnu. Ovako ću izbjeći grizeve sitnije ribe kroz koju mi mamac ne može proći do dna. Ovim sistemom lovio sam do kraja ribolova. Promijenio sam sve moguće mamce koji su mi bili dostupni, od dva tri crva, dvije gliste, kombinacije gliste i kukuruza, samo kukuruza i na sve sam ulovio ribe, ali najbolje mi je grizlo na jednu crvenu glistu i šećerac koji bi prethodno stisnuo prstima da sredina izađe van. Tako je mamac sporije tonuo i mislim da ga je zato riba bolje primala. Do kraja ribolova sam ulovio dosta babuški veličine do cca 350 grama, crvenperki koje su uzimale tako krupan mamac i sa dna, te jednog linjaka veličine dlana. Postavljam si pitanje gdje su oni ogromni cvergli koje sam nekada ovdje lovio? Pa gotovo je nemoguće da nisam baš ni jednog uspio uloviti. Ili nisu došli na red od ostale ribe ili ih jednostavno ima puno manje. Moram napomenuti da mi se dosta ribe otkvačilo, i to iz razloga što sam nakon zatezanja ribe morao dizati na površinu da mi ne uđu u travu. Očito je da sam trebao loviti grubljim i jačim sistemom i ribe dizati iz vode, no ja sam želio ovog puta loviti finim i laganim priborom. Nakon dva i pol sata ribolova roj komaraca me jednostavno otjerao doma. Nema te zaštite koja bi mi pomogla. Tako lijepo izboden važem ribu i konačna vaga govori 4630 g za manje od tri sata ribolova. Žao mi je što nisam uspio uloviti kojeg većeg linjaka pa se nadam da ću koji drugi put imati više sreće.

Ribnjaci u Žažini

Ribnjaci u Žažini protežu se na površini nešto više od 60 ha. Sastavljeni su od tri veća ribnjaka od kojih se jedan proteže uz selo Dužicu, a dva su između Žažine i Letovanića. Obedskim kanalom spojeni su sa rijekom Kupom od kuda im i dolazi glavnina napajanja vodom. Između njih imaju četiri manje „kazete“ poredane jedna uz drugu koje su služile za komercijalni ribolov. Prije petnaestak i više godina ribnjacima je gospodarila Udruga Hvidre iz Siska, a od tada ribnjaci su bez vlasnika i nadzora. Slike i prizori kojih se tada sjećam nisu ni približno ovim današnjim. Naime svi nasipi su zarašteni i teško prohodni, a vodene površine su obrasle vodenim biljem. Nadam se da će se u skorašnje vrijeme naći investitor koji će uložiti sredstva i dovesti ribnjake u funkciju na zadovoljstvo svih nas. Trenutno postoji svega par očišćenih mjesta na kojima je moguć ribolov. Do ribnjaka ćete stići ako idete iz smjera Zagreba prema Sisku nakon ulaska u sela Žažina skrenete desno prema Letovaniću. U obrnutom smjeru skrećete u Žažini poslije trgovine lijevo za Letovanić. Nakon što prođete groblje i crkvu skrenete desno na makadam koji vas vodi točno do ribnjaka.