BOKY LUTKA „A“
8 min readPR / Broj 74 / Svibanj / 2014.
I najljepša žena na kraju dosadi, ali ribolov nikada…
Piše: Boško Klarić
Ernest Hemingway
Snimio: Nikola Despotušić
Upitno je u kojoj je dobi svog života slavni pisac i strastveni ribič ovo rekao. Je li mu bilo tridesetak godina ili je bio u dobi kada mu je od dva najdraža štapa bolje funkcionirao onaj ribički? Je li ribolov doista tolika strast ili je vrsta ovisnosti slična kockanju? Ako je po Hemingwayu onda je strast jer mu je ribolov bio strastveniji od najljepših žena…ali … ako je po Staljinovu maršalu Timošenku tada ribolov nije strast već ovisnost. Naime, odmah poslije probijanja Mannerhimove obrambene linije sa kojom je završen Zimski rat na sjeverozapadnoj fronti maršal je na breefingu rekao: „Trebam pola dana ribolova, ne mogu više izdržati bez štapa. Moram probati Pjotrove „mormiške“ (gamarus)… jednostavno moram. Poslije ću biti potpuno nov za ono što me čeka“. Čovječe, nebo i zemlja gore kao dno pakla, a slavni maršal treba pola doze ribolova. I dobio je što je tražio, pohvalio Pjotrove mormiške i usput dobacio kozačkom časniku: „Zašto vi Zaporošci lovite na ličinke pčela kad ima toliko boljih mušica? Je li tako Pjoter“? Maršal Timošenko je bio i strastveni pčelar.
Ima nas svakakvih
Očito je kako ribolov bez iznimke udara po svim slojevima društva. Jasno je i to da ribolov nije lako definirati ili ga svrstati na jednu od ljestvica individualnih ili društvenih potreba koja bi točno rekla što je ribolov. To nije moguće jer svaka osoba koja se bavi ribolovom (a ima nas oko pedeset milijun) različitog je karaktera pa samim tim različito pristupa ribolovu ili ga različito doživljava. Uglavnom, svi iz nekog razloga idu u ribolov ali svi ne osjećaju ribolov onakvim kakav ribolov treba biti. I koliko god se neki trudili da ga dožive onakvim kakav stvarno je – neće ga doživjeti. Pravi ribolov lako je prepoznatljiv ali teško ostvariv zbog uvjeta koje trebate imati i niza čimbenika koje treba savladati korak po korak. Čim svladate jednu cjelinu odmah se otvori druga i tako redom. Neki dijelovi ribolova se brzo svladaju, drugi malo sporije, treći posve, posve teško, a glavni čimbenik ribolova zaista se teško ili čak nikada ne svlada. Njegovo čudesno ime je čovjek, a on je glavni alat i akter o kojem ribolov ovisi i koji upravlja ribolovom. Kako god okreneš uvijek je čovjek taj koji je 90 % odgovoran za uspjeh ili neuspjeh. Samo on i nitko više. Sve ostalo su sporedne stvari u ribolovu. Vjerojatno će vam biti čudno i na jedan način nerazumljivo ovo što ću vam pokušati objasniti. Čovjek je taj koji upravlja ribolovom, ali neće upravljati s njim sve dok ne svrsta – ne ribolov u sebe već sebe u ribolovu. Tek kad sebe svrsta u ribolovu kakvim se bavi stvari će se početi mijenjati u njegovu korist i on će izaći iz ribolova, a u međuvremenu će se ribolov svrstati/uvući u njega i trajno ostati u njemu, pojednostavnit ću, neće se ribolov prilagođavati vama već vi ribolovu i ako ne poštujete njegove zakone ili preskačete lekcije koje se postavljaju ispred vas, tada ste na krivom putu. Zanimljivo je kako čovjek u želji da stane na pravi put često izabere krivi smjer ili s druge strane sasvim slučajno stane na pravi put.
Visoko mišljenje?
Zašto sam napisao ovako oštar tekst? Neki misle da se bave ribolovom koji je kao na nekom visokom nivou. Imati visoko mišljenje o svom ribolovu je jedna, a biti velik ribič druga stvar. Precizno, te dvije stvari nemaju dodirnih točki. Nisam ja oštro pero hrvatskog ribolova već na ribolov gledam iz svog ribičkog kuta i točno znam kako to izgleda. Naravno, to vide i svi ribiči s Cetine koji sa mnom satima love svakodnevno. Dobar dio ljudi drži da se o ribolovu nema više što pisati jer sve je već izlizano ili ispisano po istoj shemi, što je djelomice i točno, a ako kome nije što jasno tada uvijek može skoknuti na Internet ili pogledati You Tube jer tamo sve piše ili pokazuje. Sve piše ??? Što se tiče moga osobnog stava tada ću reći da podosta piše o opremi, vodama, ribama… itd. Ali o samom činu lova u mušičarenju ili spinu te tehnikama lova po raznim vodenim uvjetima ne piše ništa, a i ono malo što piše je toliko mršavo da ni onomu tko je napisao naposljetku nije jasno što piše.
Samo strast vodi k savršenstvu
Tko je to napisao? Zašto je i na osnovu čega naglo promijenio kut bacanja leptira u kontra smjeru matice rijeke u rekontra povrat vode, sačekao da matica iz rekontre u centrifugi povuče leptir na dno čija je dubina četiri metra i bez miligrama olova tako plasira pastrvi pod nos koja leži na toj dubini? Gdje to piše i tko je to napisao? Ne samo to, već i sav ostali praktični dio lova, a sam lov je ono o čemu treba pisati, a što ako je riječ o teškoj nimfi koju treba tresnuti na takvom terenu na istoj dubini toj istoj pastrvi, opet, pod nos? Prije će matica ispraviti strunu nizvodno nego će nimfa potonuti pola metra dubine pa neka ju je i tisuću puta zavukao u centrifugu… To treba trenirati godinama i zato o tome i takvim stvarima nitko ne piše jer se to ne može naučiti iz elektro medija, štampe ili prepričavanja.
Može se naučiti samo na jedan način, a on je taj da ja i vi stojimo u vodi do pasa i ne idemo iz vode dok to ne savladate. Nikako drugačije. Sve ostalo su priče za malu djecu, a plasiranje mamca u centrifuge je samo dio brojnih tehnika serviranja mamca po raznim vodenim uvjetima. Mislite da se pravim pametan?! Ne! Obrnuto je. U biti je toliko toga nerečeno da ja doslovno ne znam odakle ću početi jer u svemu tome nema ni kraja ni početka. Onaj tko se istinski bavi strastvenim ribolovom u stvari ga živi 24 sata dnevno. Pravi ribolov je lako prepoznatljiv ali teško ostvariv. Takav ribolov nije zasigurno na gospodskim revirima već je tamo gdje ste dužni svaki dan savladavati tehnike lova pastrve i lipljana. Usput ste dužni znati neke od zakona fizike, matematike i hidrodinamike. To je tako. Sva moja sreća je u tome što živim na Cetini koja svojim tokom pokriva sve moguće uvjete za sve tehnike lova u mušičarenju ili spinu. Nismo mi na Cetini, Rudi i Grabu ni znali što imamo dok nismo vidjeli što drugi nemaju. Što drugi nemaju? Nigdje ne piše o tehnici lova na ”grotlu” slapu, buku, ”lomu”, centrifuga, kroz jaku maticu, kaskadu, ”džep”, itd… Ne piše zato što ljudi ne žive na takvim vodama ili jednostavno ne love na njima. Čini mi se da ću ubuduće pisati u ovom časopisu, ako za ništa drugo, ono da bar vidite kako izgledaju čudesni tereni na fotografijama, a bogom su dani za učenje svih mušičarskih i spinerskih tehnika lova. Samo da odradimo A) lutku za ovaj i B) lutku za idući broj časopisa i pičimo na terene gdje se ljudi boje dočekati sumrak. A do tada pokušajte navezati ovu lutku zboksanu u čarapi. Možda ćete se sjetiti Hemingwaya s početka priče i vidjeti kolika je strast ribolov, ali nemojte postati ovisni o lutki kao maršal Timošenko o ribolovu. Ove dvije lutke samo su zrnce u hambaru žita, ali svakako dobar izbor za rojenja tulara. Osim toga, nigdje i ne piše da ih ovako radim osim u ovom časopisu. Moj prijatelj Rino je pretresao sve po Googleu i YouTubeu, ali neće ih tamo naći ili vidjeti sve dok ne kupi Praktični ribolov. Ipak tamo nije sve što ga zanima, ove lutke su ga jako, jako zanimale dok je lovio uz mene. Dobro razgibajte prste na njoj jer će u idućem broju biti riječi o još jednom načinu vezanja lutki.
Kao što vidite, opisa o načinu i tehnici lova s lutkama nema jer mi je uistinu dodijalo pojašnjavati zašto lovim lutkom u vodenom filmu. Ako sumnjate u učinkovitost lutki tada ih slobodno otežajte tungsten ili olovnom žicom te ih u lovu servirajte na dno i u nizvodnom uzgonu, tj. sa mušičarskim štopanjem ih dižite k površini vode.
U svakom slučaju lutke u svibnju i lipnju funkcioniraju i pod vodom i u vodenom filmu pa vi izaberite ono u što više vjerujete. U idućem broju ću vam pokazati malo drugačiji način vezanja lutke tulara, a vi u međuvremenu trenirajte s čarapom. Nadam se da zbog ženskih čarapa nećete ulaziti u dublje konflikte s boljom polovicom jer četiri dokoljenke u pakovanju kutije veličine kutije cigareta stoje par kuna.
