U POTRAZI ZA VELIKIMA

PR / Broj 74 / Svibanj / 2014.

Iako to neki nas ne žele priznati, svaki ribolovac voli uloviti veliku ribu. Ima nešto posebno kad ispred sebe vidite ogromnog šarana kako se okreće ispred podmetača, a sve su vaše nade usmjerene na to da na udici ostane dovoljno dugo i da ukliže u mrežu te da ju kasnije s ribom uspješno podignete. Nekad velike ribe dolaze kad ih najmanje očekujete, a u druga vremena se čini da bi lakše bilo uloviti vraga nego baš onu ribu koju posebno želite…

PIŠE: SIMON CROW
S engleskog preveo: Krešimir Kuri

Kroz godine sam lovio na velikom broju odabranih voda naganjajući njihove određene veće stanovnike, bez obzira bile to ribe od 10, 15, 20 ili 25 kg. Iako sam neke od ovih vrlo lijepih riba uspio uloviti ciljano, a neke onako usput, ovdje moram reći kako nema boljeg osjećaja u šaranskom ribolovu nego kad u svom podmetaču ugledate vašu dugo željenu i ciljanu ribu. Svaki ulov velike ribe ima u mom srcu posebno značenje jer su one u njega meni stigle na različite načine. O tome kako ciljano uloviti neku određenu ribu imam neka svoja osobna razmišljanja, i u ovom ću članku pokušati podijeliti neka od svojih iskustava s vama i dati vam neke smjernice da ih i vi što lakše slijedite.

Napor i nagrada

Kad sam odlučio uloviti šarana po imenu Crno oko (Black Eye) sa Chad jezera, koji je u to vrijeme bio težak oko 25 kilograma, ulovio sam ga već u svom drugom ribolovu na tom jezeru. Iako sam zbog toga ulova bio presretan, moje uzbuđenje nije bilo ništa u usporedbi s onim kad sam ulovio najljepšeg šarana u Yorkshireu, kojeg sam ganjao i tražio skoro cijele dvije sezone. Nikad niti u jednog drugog šarana nisam uložio toliko napora od kada lovim ribe. Taj šaran, po imenu Nostell, živio je u jezeru gdje je ribolov bio dozvoljen samo po danu , a u jezeru od nekih deset hektara je živjelo samo dvadeset šarana, još uz to, jezero je bilo udaljeno oko 70 kilometara od moje kuće. Kad sam konačno uspio uloviti tu ribu i podići podmetač, imala je 19.5 kilograma, i pamtim da sam nekoliko minuta u nju samo nepomično buljio, ne vjerujući svojim očima da je to definitivno ta riba koju sam strašno želio. Uzbuđenje koje sam osjećao vozeći se tog dana kući nemoguće je opisati. Jedno dugo otvoreno poglavlje u mom životu je definitivno bilo zatvoreno i iza mene.

Vrijeme

Ova me je riba naučila da s vremenom puno više počinjem cijeniti ribolovce koji ciljano love određene velike ribe i koje vrlo često znamo vidjeti u našim omiljenim magazinima. Naime, preko šarana Nostella sam shvatio koliko je za neke velike ribe potrebno truda i vremena. Kad danas otvorimo neke ribolovne časopise i u njima vidimo Terrya Hearna s još jednom od velikih riba u naručju, vrlo je lako reći – „lako je njemu, kad ima dovoljno vremena za to“, međutim, za ulov nekih od tih vrlo velikih i vrlo željenih i cijenjenih riba treba puno, puno više od samo puno vremena. Za početak, što se vremena tiče, vjerujem da svatko tko jako voli ribolov može stvoriti za njega dovoljno vremena. Radi se samo o usvajanju sposobnosti za upravljanje vremenom, vještinom koju bi svi ribolovci koji žele biti uspješni trebali usvojiti i njome se znati koristiti.

Napor

Nakon toga dolazi najteži dio potrage za velikim ribama, a to je napor, i to je ispit, na kojem najveći dio ribolovaca zapravo pada. Napor je zapravo fundamentalni ključ za kontinuirani ribolov velikih riba. Potrebno je imati tunelske vizije i stalno loviti na mjestima gdje bi se takve ribe mogle pojavljivati, i biti u tome beskrajno uporan. To je ponekad vrlo teško jer je praktički nemoguće na duge staze izbjeći negativnosti u razmišljanju, koje s takvim pristupom ribolovu i načinom života s prolaskom vremena neminovno dolaze. Čak i oni najuspješniji ribolovci ponekad imaju negativne faze i misli. Sjećam se mog razgovora s Darrelom Peckom, nakon što je ulovio šarana koji je bio bivši engleski rekord, a zove se Dvije tone (Two Tone). On je u tu kampanju uložio jako puno svog truda i u nekoliko mu se navrata činilo kao da mu je sudbinski određeno da nikad neće uloviti toliko željenu ribu. Te negativne misli mnoge ribolovce u raznim fazama potrage odbiju od traganja za velikim ribama, pa posustanu. Međutim, najbolji primjer da je veliki napor jedna od najvažnijih karakteristika lovaca na velike ribe meni je Darrel, i očito to je glavni razlog zbog kojeg ga i drugi ribolovci toliko cijene. U tome leži i glavna razlika između jednog određenog manjeg broja ljudi koje stalno po časopisima možete vidjeti da love velike ribe i ostalih, prosječnih ribolovaca.

Tehničke stvari

Naravno da vrijeme u lovu velikih riba ima jako važnu ulogu. Važno je i u traženju ciljnih riba, ali i u tome da što ga više imate za ribolov, veće su šanse da ćete i uloviti velike ribe. Ovdje se nalazi jedna velika zamka za ribolovce. Čini mi se da ljudi koji nemaju dovoljno vremena za ribolov, vrlo često obraćaju preveliku pažnju na neka druga područja svog hobija, kako bi ih dotjerali do savršenstva. Tu je vrlo lako upasti u zamku načinjenu od tehničkih stvari moderne šaranske industrije, koja vas baš i na području ribolovne tehnike u kojem je i najviše zbunjenih ribolovaca, ako nisu oprezni, čeka i lovi.
Nema takvih stvari kao što je „sistem samo za velike šarane“. Da ga ima, svi bismo ga mi sigurno već odavno koristili. Glavna istina je da vam tako velik broj varijacija sistema govori da se razumijevanje ovog minskog polja uglavnom svodi na samopouzdanje u onom sa čime se bavite i ništa više. Ukoliko to ne razumijete, mučit ćete se bespotrebno na vodi, stalno zabacivati i izvlačiti te stavljati mamce za koje pretpostavljate da bi mogli raditi, umjesto da izaberete sistem za koji znate da radi, stavite mamac za koji također znate da radi i ostavite ga na mjestu gdje bi velika riba mogla doći i strpljivo ju čekate.

Biti drugačiji

Veliki šarani su generalno stariji, što znači da će puno lakše osjetiti opasnost nego mlađe i manje iskusne ribe. Zbog tog razloga, ja ću uvijek pokušati koristiti sistem koji većina ribolovaca neće. Kao primjer toga samo ću koristiti sistem od materijala kao što je Missing Link s oguljenom vanjskom ovojnicom u vrijeme i na mjestu kad su svi ludi za chod sistemom. Tako ću u smislu korištenja krajnjeg ribolovnog pribora biti u manjini, što mi se jako sviđa. Velike su ribe sigurno u svom životu dosad vidjele sve ribolovne trikove. Ako međutim sve pokušate prezentirati diskretno i zakamuflirano, to vam samo može biti velika prednost.

Mamci za velike

Što se tiče mamca, imam puno dublje poglede i pazim što stavljam na svoj sistem. Iskreno, ne vjerujem da postoji mamac koji će sasvim sigurno izdvojiti veće ribe od manjih. Međutim, jako vjerujem da postoje sjajni mamci za lov velikih riba, kao što su Scopex Squid, Club Mix, Big Fish Mix, Cell i tako dalje. Puno kompanija ih ima i njihova je evolucija došla nakon njihove dugogodišnje upotrebe, kao i nakon niza godina koje su one provele u njihovom testiranju. Bog zna koliko je samo velikih riba ulovljeno na Scopex Squid kroz godine, vjerojatno na tisuće.

Apetit riblje „gerijatrije“

Velike su ribe obično puno starije od malih riba, imaju od njih različite ukuse, zanima ih drugačija hrana, baš jednako kao što je to i kod ljudi. Usporedite samo hranu koju vole djeca prema hrani koju vole odrasli. Primjetna je jako velika razlika. Jednako je tako i kod životinja i riba, i zbog toga se i za starije pse i mačke preporučuje drugačija hrana, drugačija hrana za stariju stoku i slično.
Okusne se bradavice mijenjaju s godinama, pa tako i kod riba, posebice šarana, imamo puno primjera da velike odrasle ribe s godinama mijenjaju hranu koju vole. Znanstveno je dobro poznata stvar da su bronhijalni otvori šarana puno korisniji kod manjih i mlađih riba. Konačan rezultat toga je da starije i veće ribe imaju više problema u pronalaženju životinjskog planktona od malih. Ista stvar vrijedi i za ždrijelne zube starijih šarana, pogotovo ako se dugo godina hrane rakovima i školjkama. Veliki šarani biraju hranu koju najradije jedu ovisno o velikom broju faktora, kao što su doba godine, tip vode, kvaliteta vode, njihova starost i slično.

Kad sam bio mlad često sam se smijao nekim teorijama o mamcima koje su iznosili neki od naših poznatih ribolovaca. Industrija mamaca i kemije za mamce je zapravo tehnička disciplina. Puno različitih teorija gotovo svakodnevno nam u glavu ulaze kroz jedno uho unutra, a kroz drugo van. S prolaskom vremena, međutim, uočio sam kako su neki mamci prilikom lova velikih riba trajni. Sastojci poput jetre, mlijeka, ekstrakta velikousne školjke, kvasca, Robin Reda i neke njihove kombinacije, čini se kako su nadživjele prolaznost vremena jako puno puta. Kad to imate priliku promatrati kroz jedan dulji niz godina, teško je vjerovati kako nema baš nikakve veze između mamca i velikih riba.
Prošle godine na jezeru Mesters u sjevernom Linconshireu ulovio sam tri velika šarana na Scopex Squid boile relativno brzo. Mark Watson, koji je lovio na istoj vodi, također je u kratko vrijeme ulovio dva velika šarana iz istog jezera koristeći isti mamac. Zanimljivo je da nitko od nas dvojice nije ulovio neke druge ribe u jezeru. A ako tome dodate da se Mark na isto jezero vratio i ove godine i tamo ponovo ulovio velikog šarana vrlo brzo i na isti mamac, očito da je ovaj slijed događaja sjajna demonstracija takve veze.

Ponašanje

Kad se odlučim uloviti neku od velikih ili posebnih riba, prvo o čemu razmišljam je njena povijest. To vam se možda može učiniti kao vrlo dosadan zadatak, ali u njemu se nalazi toliko korisnih informacija da je to neprocjenjivo. Svaki prijašnji ulov ove ribe, pogotovo ako je vaše vrijeme za ribolov limitirano, može vam otkriti neki detalj o ribi koji, što se tiče njenog budućeg ulova, katkad zna biti dragocjen.
Osobno, puno vremena provodim u kratkim ribolovima, balansirajući između jezera, posla i kuće. Iako puno lovim po noći, velik broj voda na kojima sam lovio bolje su radile po danu nego po noći. Taj je mali detalj očito često radio protiv mene, pa je pronalaženje vremena kad velika riba radi vrlo korisno. Na svoju sreću, kao urednik Carp Talka, imam mogućnosti neke poslove odraditi unaprijed ili neki posao koji nije hitan ostaviti za kasnije, i tako kad zatrebam poslije noći na vodi ostati još nekoliko sati ujutro ili se vratiti na vodu kasnije popodne, to mi nije problem.

Vrijeme hranjenja

Većina velikih riba koje sam ciljano lovio gotovo se religijski drži vremena hranjenja i sezone kad se obično love. Šaran Arnie na Manton Old jezeru je bio poznat po tome da se obično ulovi između podneva i četiri sata popodne, i što je najvažnije, vrlo često sredinom ljeta. Naravno da sam prema tome i tempirao svoje ribolovne izlaske na to jezero. Čak sam i same ribolove tempirao po nekoliko sati oko tog vremena. Očigledno da nije bila koincidencija kad sam tu ribu ulovio u tri sata poslije podne jednog sunčanog dana sredinom srpnja.

Istu sam stvar ponovio na jezeru Woldview, gdje sam slijedio šarana po imenu Ravni rep (Floppy Tail). Sve sam ribolove na vodi pokušao ostati barem do deset sati ujutro, jer je ovaj šaran poznat kao ranojutarnji „jelac“. Konačno sam ga ulovio negdje prije svanuća u pet sati, što također nije imalo veze s koincidencijom, jer sam dugo prije toga napravio sve da shvatim uzroke ponašanja ove velike ribe. O ovom vam mogu ispričati još cijeli niz vrlo sličnih primjera, ali moramo dalje.

Teritorijalne ribe

Ista stvar se također može prenijeti i na izbor mjesta. Ne samo da se mnoge velike ribe hrane u točno određeno vrijeme, puno njih je i vrlo teritorijalno orijentirano. Imaju svoja područja na kojima se kreću i hrane i omiljene pozicije na kojima vole tražiti hranu. Ako ih jednom saznate, gotovo da ste već obavili pola posla. To se posebno događa na manjim vodama poput Emmotlanda, gdje je veliki ljuskaš s trećeg jezera poznat po tome da se jedino lovi na jednoj strani te lijepe vode. Taj način ponašanja prenosi se i na velika i površinom ogromna jezera tipa akumulacija na kontinentu, gdje se na primjer šaran Buldožer od svih 6000 jutara jezera Orient samo lovio u zaljevu Geradot.

Upornost i samo upornost

Naravno da sve velike ribe nisu jednake i da za uloviti neke od njih svakako trebate dozu dobre stare ribičke sreće, koja će vam često pomoći više nego bilo koja ribolovna metoda ili taktika (ako uzimate u obzir njihov kontinuirani lov). Čak i neki od najprepredenijih živućih ribolovaca ponekad ne mogu biti cijelo vrijeme toliko sretni. Nekad se jednostavno moraju osloniti na ključan sastojak i cijelo vrijeme predano raditi na tome da im jednom sreća okrene u njihovu korist. Kad sve zbrojite i oduzmete, napor je ono o čemu se ovdje najviše radi. Treba biti dovoljno tvrdoglav i polako tuckati kamen te uporno ići svojim putem. To je nešto što je samo mali dio nas spreman uporno i dosljedno provoditi i to je jedini pravi put ako želite velike ribe loviti u kontinuitetu.