Kako lovim na Banovoj?

PR / Broj 63 / Lipanj / 2013.

Piše: Elvis Šinko

Kako sve više komuniciram s natjecateljima u disciplini „lov ribe udicom na plovak“ jer mi je posao usko vezan uz to, došao sam do zaključka da velikoj većini ogroman problem predstavlja najkvalitetnija i najravnopravnija natjecateljska staza u Hrvatskoj – popularna Banova Jaruga koja je svake godine okupirana natjecateljima svih liga HŠRS. Kakve linije složiti, koju hranu koristiti, kakvu taktiku odabrati, dali trebaju lizalice – neka su od pitanja s kojim se susrećem u trgovini u kojoj radim – Topfishing. Svoje najbolje rezultate u karijeri ostvario upravo na jezeru Banovoj, toj posebnoj vodi na kojoj sam prije svega branio i boje naše zastave na juniorskom SP-u 2004. godine, osvojio nekoliko titula prvaka Hrvatske, te se kao junior suprotstavljao najboljim seniorima te ih često pobjeđivao. Mnogo sam tamo naučio od drugih, a i samostalno sam došao do nekih zaključaka koje ću spomenuti u ovome tekstu. Nadam se da će vam nešto od mojih iskustava barem malo pomoći u budućnosti…

Malo o jezeru iz natjecateljske perspektive

Jezero Pakra II u Banovoj Jaruzi je ujedno i najveće jezero u Hrvatskoj na kojem se odvijaju službena natjecanja HŠRS-a, veličine je 300 hektara. Iako je obala dosta opasna zbog ogromnih kamenja, natjecateljska staza je na svjetskoj razni. Naime, ukupno oko 160 startnih pozicija je uređeno na način da je napravljen prilaz do vode, a dolje se nalaze platforme veće od 1×1 m gdje postavljate svoju natjecateljsku stolicu i ostali pribor. Mjesta su udaljena 10 m jedna od drugih, tako da ribolovcima nije gužva i imaju dovoljno veliki box za bolju komociju tijekom natjecanja. Prosječna dubina jezera je idealna za ribolov te iznosi oko 4 m, a ona je u svim sektorima podjednaka, odnosno razlike su minimalne. „A“ sektor je nešto plići, a sektori „B“, „C“, „D“ su identični, dok je „E“ najdublji, a sve je to u 0,5 m razlike. Dno je uglavnom od tvrde zemlje i mulja, te vrlo bogato prirodnom hranom, a najviše najpopularnijom i najskupljom ličinkom za ribolov : ver-de-vasom! U početku teksta sam naveo da je ovo najravnopravnija staza u Hrvatskoj, a glavni razlog tome je podjednaka dubina, svako startno mjesto je gotovo identično, te je uz to Banova je prepuna bijele ribe koja na većinu mjesta ulazi jednako. Glavna lovna i većinom pobjednička natjecateljska riba je deverika prosječne težine od 100 do 800 grama, kojoj se ukupni ulovi kreću od 4000 do 12000 grama, te ima i patuljastog somića, žutooki i zaista ogromnih kedera koji često ostvaruju velike kilaže! Uz nama natjecateljima zanimljive ribe, Pakra II je prepuna smuđeva koji se nerijetko love i na šteku za vrijeme natjecanja. Moram napomenuti da zbog veličine jezera i geografskog položaja u većini situacija puše vjetar koji može stvoriti dosta velike valove, a i podvodne struje o kojima mnogo ovisi ribolov na jezeru. Kao jedinu manu ovoj natjecateljskoj stazi bih izdvojio to što ima dosta zmija, a na par pozicija u vodi ima i ogromnih kamenja koji nam mogu stvoriti probleme. Svima nam je poznato da oko kamena može vrebati neki veći grabežljivac ili se pak može desiti da riba prima isključivo na dnu, a mi zbog kamena ne možemo savršeno prezentirati mamac! Kamenje na obali je također prijetnja i našem priboru jer ne daj Bože da vam šteka padne s rolera, spasa joj nema…

Priprema – slaganje stolice i nastavaka

Prije svega, moram napomenuti da ovdje morate vrlo dobro i kvalitetno postaviti natjecateljsku platformu s dodacima koji su neophodni da vam sve bude na dohvat ruke. Po meni, najvažniji nastavak je ona pomoćna platforma na koju si stavljate hranu za dohranjivanje – tako da se ne morate spuštati rukom do poda za vrijeme ribolova, te isto tako je vrlo bitan prednji držač za šteku ukoliko koristite Pole Cup. Nastavak za mrežicu za šteku, mrežu, držače za štapove i suncobran za mamce – to se podrazumijeva. Svakako obratite pažnju na to da roler za šteku dobro učvrstite kako biste bili sigurni da ga vjetar neće prevrnuti. Problem oko montiranja stolice se može javiti u proljeće i jesen kada je dosta visok vodostaj te su betonske platforme često pod vodom, a onda se morate smjestiti na spomenuti put koji vodi do platforme. S obzirom da je to kamenje vrlo sklisko kada je mokro, morate dobro paziti kako postaviti stolac, da ne završite u vodi zajedno sa stolicom.

Kako protiv grgeča i balavaca

Veliki problem na natjecanju mogu stvarati grgeči. Obično se nalaze na onih par mjesta sa većim kamenjem na dnu. Nažalost, rješenja nekih za njih nema (tj. povukli ste loše mjesto), a jedan od savjeta je da probate loviti iznad dna te probati jedno vrijeme ne hraniti. Također treba pokušati loviti nekoliko metara lijevo ili desno od hranilišta. Ako to ne upali odložite šteku i ponovo obilno nahranite (naravno samo jednom rukom) i pokušate privući jato deverike koje će grgeče otjerati. Alternativa je ribolov matchom i wagglerom desetak metara izvan linije šteke. Kod sporijeg ribolova ako ste dobri u toj tehnici možete i pobijediti.

Šteka – pobjednička artiljerija

Kada dođete pogledati jedno natjecanje na Banovu na kojem ribolov nije dirigiran vidjeti ćete da gotovo svi natjecatelji koji posjeduju šteku love na nju. Tako da ovdje uvijek i u svim situacijama nastojim koristiti šteku i tvrdim da je uvijek najbolji izbor. Što zbog preciznosti i mogućnosti lova sa laganim priborom, a i zbog toga što se njome može najbolje suprotstaviti vodenoj struji koja je ovdje često prisutna. Uz sve navedeno, kao najveću prednost bih izdvojio to što zbog gumice iz šteke realiziramo veći broj grizeva, a ona nam automatski dozvoljava i korištenje manjih udica. Također ne smijem niti zaboraviti spomenuti to što nam šteka pruža mogućnost prihranjivanja Pole cupom.

Što se tiče dužine šteke, uvijek nastojite loviti na punu dužinu 13 m, a razlozi su sljedeći: 1. Sa 13 m na 99% pozicija lovite na ravnomjernoj dubini bez kosine. 2. Puno je manja mogućnost da na toj dužini naletite na neki zalutali kamen koji će vam stvarati probleme prilikom ribolova. 3. Niste hendikepirani daljinom lova u odnosu na konkurenciju već ste na istoj liniji kao i oni. Ako se odlučite loviti na 11,5m, znajte da će vam riba puno teže „leći“ na hranilište. Nekoliko puta je na Banovoj pobjedu odnio keder s korištenjem direktaša, a to se dešava obično u svibnju kad keder priđe obali radi mrijesta. Meni osobno nikad se nije desilo da me netko dobio sa ribolovom kedera, a imam preko 50 natjecanja na toj vodi. Ali, moram spomenuti da je na zadnja dva kola prve seniorske lige keder uzeo dosta veliki udio kod pobjednika pojedinaca, a neki natjecatelji su ih lovili i preko 10 kg. Što se tiče match tehnike, riba se vrlo dobro može loviti no na većini mjesta protiv šteke nema šanse, trebalo bi je imati kao rezervu u slučaju da izvučete već spomenuta mjesta sa kamenjem na dnu kako bi s matchem izašli izvan linije i pokušali izvući što se izvući da.

Gumice i linije

Za natjecanje uvijek nastojim imati minimalno pet top setova kako bih mogao biti spreman za prilagođavanje promjenama uvjeta na vodi, a njih uvijek opremim gumicama debljine od 0,75 mm do 0,875 mm koje provedem kroz tri dijela top seta. Mnogi koriste Latex gume koje se jače istežu, ali meni osobno su se bolje pokazale obične jer lakše je zategnuti ribu, a i puno bolje vraćaju zamaraju ribu. Obvezno koristim lubrikant za podmazivanje kako bi gumica nesmetano i jednako izlazila van te se isto tako i vraćala. Ovdje je vrlo je bitno da kod ribolova deverike štekom guma ne zapinje jer ona ima jako mekane usne te je neki puta dovoljan samo mali „kiks“ kod gumice da izgubite ribu koja vam može donijeti bolji plasman, a pogotovo tu, gdje su većinom kilaže dosta slične. Što se tiče napetosti gume, ona ne smije biti niti prenapeta, niti prelabava, već je idealna kada je kod sačenja deverike od cca 300 grama istegnuta 60 – tak centimetara… Gumice 0,75 i 0,80 mm su idealne za plovke težine do 1,5 grama, dok za ove teže do 3 grama je bolje koristiti deblju – 0,875 mm.

Linije uvijek radim od osnovnog najlona 0,10 mm, a predvez je 0,08 mm po mogućnosti fluorocoating tj najlon presvučen slojem fluorocarbona što ga čini ribama manje vidljivijim, a ne gubi na jačini i elastičnosti. Što se tiče plovaka za Banovu, uvijek biram one najosjetljivije oblika bačvice ili izdužene suze sa metalnim stabilizatorom i što tanjom antenom te ih tempiram tako da je pola antene pod vodom, a polovicu koja ostaje vani premažem crnim flomasterom kako bih lakše uočio griz. Plovak mora biti toliko osjetljiv da na izdizanje kuglice veličine No11 izleti cijela antena iz vode, ako ne i dio tijela plovka jer u većini situacija deverika ovdje skoro neprimjetno diže plovak. Ako ne primijetite griz na vrijeme, izvaditi ćete samo isisani mamac. Plovci od 0,8 grama do 4 grama pokrit će sve uvjete s kojima se možete sresti na Banovoj. Zatim je vrlo bitno da logaritamski rasporedite olova ispod glavnog otežanja, a o tome nešto više pročitajte u okviru. Napomenuti ću da skoro sve linije radim tako da kao glavno otežanje stavim torpillu na bužiru kako bi petljanje sveo na minimum, te brže promijenio logaritam ako situacija na vodi to zahtijeva. Udica mora biti od tanke žice i što lakša i nikada nemojte pretjerati s njenom veličinom bez obzira koliko se velike ribe lovile. Meni se kao najbolja veličina pokazala veličina broj 18. Prednosti manje udice su sljedeće: 1. Pošto je manja, automatski je i lakša te sporije tone na dno, 2. Izuzetno je oštra jer je od tanke žice, 3. Deverika mnogo lakše usisa mamac kada je udica lakša, 4. Puno bolje drži ribu. Samo imajte na umu da kada lovite s ovakvim udicama obavezno morate koristiti otkvačivač jer ako rukama primate za vrat udice, savit će se, a tada udica više nema performanse kakve bi trebala imati. Predvez je uvijek dužine od 20 ili 25 cm što mi se pokazalo idealnim.

Logaritam

Liniju za Banovu bez logaritma ne mogu niti nazvati linijom. Opće je poznato da deverika voli finu prezentaciju mamca, a s logaritmom to dobijemo. On je kod mene u većini situacija sljedeći: 80% otežanja nalazi se u torpilli, a ispod u razmacima 2, 5, 10 i 15 cm nalazi se po jedna kuglica olova. Prva dva do torpille neka budu veličine 8 ili 9, a zadnja dva prema predvezu neka budu 10 ili 11, što opet ovisi u vodenoj struji. Neki puta zbog jake struje zadnja kuglica mora biti čak i 8, ali to morate sami vidjeti na vodi.

Prihrana i mamci

Ovaj ću odlomak probati pojednostaviti jer mišljenja sam da vrsta brašnaste hrane nije presudna. Najčešće koristim Mosella gotove hrane deveriku, šarana i univerzalnu hrana za jezerski ribolov pomiješanu sa razmočenim TTX-om. Situaciji na vodi prilagođavam se mijenjanjem omjera gotovih brašnastih hrana. Prvo na što obraćam pažnju prije slaganja prihrane je vremenska prognoza. Ako je najavljeno lošije vrijeme, odnosno vjetrovito, onda hranu slažem malo grublju da je jaka vodena struja ne ispere s hranilišta, a takvu hranu dobijete tako da povećate postotak šaranske hrane čija brašna imaju krupniji granulat i jače lijepe. U slučaju mirnijeg vremena, hrana mora biti što finija kako bi se u vodi što brže otvarala i počela stvarati oblak kojem deverika ne može odoljeti.

Često puta u hranu dodajem i žuto mutilo, a pogotovo kada je sunčano vrijeme jer se tada ribe dižu u taj oblak i hrane se halapljivije i s većim povjerenjem. Nemojte niti slučajno koristiti mutilo kada je vodena struja jaka jer će vam veliki dio ribe otići s hranilišta za oblakom. Hranu je najbolje namočiti dan prije i obavezno nakon močenja prosijati te još jednom ujutro prije natjecanja dodatno namočiti jer će tokom noći popiti dosta vode. Poanta je da hrana bude što suša, a da lijepi – tada dobivamo hranu kakvu Banovske deverike najviše vole…

Najvažnija stavka kod primame ribe na hranilište je definitivno zemlja, fuj i ver-de-vase. Znači, bez toga se ne morate niti pojavljivati na natjecanju. Osobno uvijek koristim između 8 i 12 litara zemlje s litrom ličinki (0,7 l fuja i 0,3 l ver-de-vas), a zemlju isto kao i hranu pripremam ovisno o vremenu. Za lijepo vrijeme miješam 80% terre de some, a ostatak terre de riviere, a za lošije 60-40% u korist terre de some. Obavezno u zemlju morate dodati bentonita jer te kugle moraju strogo ići na dno i tu nemamo pravo na kiks. Dovoljno je da se jedna kugla otvori prije dna i tada se mogu javiti prvi problemi. Dosta ljudi me pita dali bi bilo dobro hraniti sa ver-de-vasom umjesto fujem. Moje je mišljenje da je tada prevelika koncentracija ver-de-vasa u vodi i da vam se može desiti da će riba puno teže naći onoga na udici. Meni se kombinacija 70-30 pokazala kao najbolji omjer i zasada je nemam potrebe mijenjati. Prije izrade kugli, uvijek dodam oko 10% zemlje s larvama u hranu kako bi joj malo smanjio hranjivost, otežao je i kako bi riba i u hrani mogla pronaći pokoju ličinku.

Što se mamaca tiče, na Banovoj je to barem jednostavno, bez ver-de-vasa u 99% situacija nemate nikakve šanse, a tu i tamo može se dogoditi da bonus ribu dobijete i na male stajske gliste, a u zadnje vrijeme se pojavljuju i babuške koje ju rado prihvaćaju. Ali, opet ver-de-vas je daleko u prednosti za uspješan ribolov kada riba dobro prima. Udicu uvijek namamčim sa 2 do 4 ver-de-vasa.
Još moram svakako napomenuti da morate voditi brigu o fuju i ver-de-vasu te paziti da ne uginu jer ste tada hendikepirani. Prvo mrtav fuj voda lagano nosi, a mrtav ver-de-vase riba uzima s puno više sumnje…

Mjerenje dubine

Veliku pažnju prilikom priprema posvećujem mjerenju dubine jer kvalitetno izmjerena dubina je neizostavni dio samih priprema za ribolov. Dubinu morate podesiti tako da vam cijeli predvez leži na dnu. Dobro si istražite dno, vidite dali ima kakav zadjev, kamen ili nešto slično, kako biste našli čisti dio gdje ćete nahraniti. To najbolje možete otkriti tako da lagano stružete u lijevo ili desno sa mjeračem i vidjeti ćete dali olovo zapinje na kojem mjestu ili nesmetano klizi…Najbolje je da dobijete potpunu čistinu sa tvrdom zemljom ili muljem i tada možete biti sigurni da niste dobili tzv. crnu rupu.

Taktika

Ovaj dio teksta je po meni jedan od najvažnijih segmenata uspješnog ribolova, a taktiku ne možemo odrediti dan prije već doslovno pet minuta prije početka hranjenja. Nakon što 80% hrane pretvorim u kugle za početno hranjenje, a od 8-12 litara zemlje napravim samo 3 – 4 kugle, zabacim plovak od 1,5 grama točno na vrh šteke i stavim u držač da vidim kako nosi struja kako ne bi krivo nahranio. Primjer: ako struja nosi u desno ni u kojem slučaju ne smijem baciti hranu sa desne strane vrha već lijeve jer će mi mjesto lova pomaknuti za metar u desno i tada neću loviti u prirodnom položaju. Morate imati na umu da ako vjetar puše u lice, vodena struja uz to što nosi lijevo ili desno ona nosi i prema van jer se valovi odbijaju od obale. Tada nahranite metar prije vrha, lijevo ili desno od vrha šteke – ovisno u kojem smjeru teče.

U većini situacija kada je ribolov na Banovoj „normalan“ riba ulazi odmah nakon prve minute, a u početnom dijelu natjecanja treba što prije naći idealnu težinu plovka s kojim se postiže idealnu prezentaciju mamca. Nakon što u seriji ulovim prvih 5 – 6 riba krećem sa nadohranjivanjem iz ruke sa kuglama zemlje i fuja. Kugle moraju biti jako stisnute i ne prevelike. Moja je taktika na Banovoj uvijek loviti i dobivati konkurenciju sa brzinom, a ako koristim Pole Cup, taktika mi se mijenja. Pole Cup je idealan za teški ribolov na Banovoj kada morate koncentrirano vrlo precizno loviti na hranilištu s težim plovcima. Mana hranjenja iz ruke jest što se dio kugle uvijek pri udaru u vodu raspadne i počne raditi oblak ispod površine u koji mogu ulijetati kederi, iako kada je prisustvo deverike na hranilištu, kedera gotovo da i nema. Sa taktikom koju preferiram u većini situacija, lovim deverike do 400 grama, a one bonus ribe su mi nešto rjeđe, ali zato nemam praznog hoda i gotovo svake tri minute nova deverika je u mreži. Poanta je da kada vam zagrize bonus riba, da ju realizirate i na taj način stvarate prednost nad konkurencijom.
Kao izvrsna fora mi se pokazala da kada mi deverike najbolje grizu da s Pole Cupom spustim zemlju sa ver-de-vasom i time ih još dodatno izludim i potaknem na hranjenje te zadržim na hranilištu.
Ako mi se desi da riba jednostavno stane u većini sam je slučajeva ponovo privukao na hranilište sa još jednim obilnijim hranjenjem – znači odložite šteku i doslovno ne gledajte plovak dok ne bacite 6 – 7 kugli fuja i 3 – 4 kugle hrane (naravno, opet obratite pažnju na struju).
Još jedna fora u slučaju gubitka tempa, treba pokušati loviti metar do dva od hranilišta u smjeru kretanja struje jer se vrlo lako može desiti da se riba pomakla za larvama i komadićima hrane koje nosi tok vode. Ako skužim da to pali, nadohranjujem ponovo na isto mjesto kao što sam to radio i prije pazeći da ne „idem za ribom“. Naime ako hranim tamo gdje mi grize riba će se povući još metar niz struju, a onda više ne možete do nje.

Obavezno korištenje podmetača

S obzirom da lovim na vrlo male udice i mekane gume, a deverikine usne su jako mekane zbog toga što se isključivo hrane na mekoj podlozi, obavezno svaku vadim s podmetačem. Najbolji je neki podmetač s gustom mrežom kako se logaritam sistema ne bi petljao, a meni se kao najbolji pokazao onaj od najlona jer puno brže prolazi kroz vodu te ju ne pije no s njim morate paziti kako držite sistem dok privlačite ribu u podmetaču jer ako se počne bacakati sistem se često zapetlja.

S obzirom da uvijek izmjerim dubinu tako da mi je predvez na dnu, a svaka deverika mi diže plovak prilikom griza, spustim plovak i probam na par minuta loviti 10 cm od dna. Jer što se dešava kada deverika diže plovak? Kada bacimo sistem koji tone prema dnu, deverika primijeti mamac koji tone na dno i ona se spusti za njim, dok joj je zadnja peraja u istom mjestu, pa nakon što ga usiše, glavom se vrati u vodoravan položaj. Tada digne zadnju kuglicu, a plovak lagano izađe van. Ako spustimo dubinu lova mamac joj serviramo direkt pred usta, a tada u većini situacija pri grizu plovak potone. Na ovu sam foru masu puta pobijedio na natjecanju, jer puno prije dobijem griz, a i prije ga primijetim. Ovo ne pali uvijek, ali kada pali, to je sat vremena ribolova s kojim se može napraviti velika prednost dok ostali love na dnu i duže čekaju na griz, a i masu puta deverika ispljune mamac kad osjeti da diže suvišan predmet – zadnje olovce. Kada lovimo iznad dna, dovoljno je da se riba nakon što usiše mamac pomakne centimetar, a nama plovak to indicira.

Moram još napomenuti dvije stvari kojima možete prije dobiti griz. 1. Klasično lagano dizanje cijelog sistema vrhom šteke 50 cm u zrak u odnosu na vodu, te još lakše spuštanje. Ako se deverike hrane iznad dna usisat će mamac. 2. Ako voda nosi sistem u desno vi zabacite desno, a vrh šteke držite mrvicu lijevo i pustite da se sistem odnosno logaritam bori sa tokom vode, a tada mamac vrlo polako tone i pretražuje sve slojeve vode. Držite šteku i do 30 sekundi u istom položaju bez obzira na plovak i kada krenete za sistemom, često puta se desi da vam je riba zagrizla mamac u propadanju. Moram napomenuti da ove stvari probajte tek onda kada riba ne grize kao što bi trebala. Nadam se da sam vam barem malo s ovim tekstom približio sa jezerom Pakra II za koje je najtrofejniji ribolovac svijeta Alan Scotthorne na Svjetskom prvenstvu za žene izjavio da je najbolja staza u svijetu…