IGRA ČEKANJA

PR / Broj 62 / Svibanj / 2013.

Crowy je proveo cijeli tjedan dana u ribolovu na obali Duginog jezera, prije nego što je bio nagrađen za svoju strpljivost. Pročitajte zbog čega je ribolov ponekad neizvjesna igra čekanja…

PIŠE: SIMON CROW

I čekanje je sastavni dio ribolova

Samo Bog zna koliko sam dana, sati i noći proveo u ribolovnim šatorima, ili šećući po obalama jezera i rijeka da ulovim sve one ribe koje sam do danas ulovio. I kroz sve te godine sam naučio samo jedno, a to je kako sigurno nije sve u mamcima i sistemima, pa čak niti u kompletnom naporu koji ulažete u svoj ribolov. Ponekad još uz sve te dobro posložene komponente treba samo sjesti i čekati da riba zagrize.
Pred par tjedana sam proveo sedam dana na slavnom Duginom jezeru (Rainbow Lake) u Francuskoj, gdje smo moj dobar prijatelj Steve Briggs i ja još jednom posvjedočili takvoj situaciji. Nije nam moglo pomoći ni Steveovo ogromno znanje o ovom jezeru, jer je odmah nakon našeg dolaska bilo jasno kako velika većina šarana nije nasuprot mjesta broj 16, s kojeg smo nas dvojica taj cijeli tjedan lovili.

Grupa

U tjedan dana ribolova na Duginom jezeru smo se zaputili s nekoliko dobrih prijatelja. S nama je bio Rob Hales i njegov sin Harry, vrlo iskusni ribolovac Dave Treasure i uvijek zabavan Neil Snowy. Steve, prokleta mrcina, je još iza ovih naših zajedničkih tjedan dana imao termin za još dva tjedna ribolova, pa je u područje Bordeauxa otišao svojim autom, i tamo smo se trebali susresti. Rob, Harry i ja smo odlučili tamo ići avionom, dok su Dave i Snowy sav naš pribor natrpali u kombi, i krenuli cestom. Ponovno smo se svi zajedno skupa našli u hotelu, koji se nalazio nedaleko jezera, gdje smo svi zajedno proveli još jednu opuštenu večer pričajući o velikim šaranima i pretresajući druge ribolovne važne svjetske teme i pričali dogodovštine.

Slijedeće jutro ustali smo vrlo rano i zaputili se u Hostens, gdje se nalazi slavno jezero, nadajući se kako će nas tamo dočekati vijesti o dobrim ribolovnim prognozama. Međutim, vijesti s vode nisu bile ni blizu naših očekivanja, jer se je vrijeme okrenulo protiv ribolovaca punih nade u dolasku na vodu. Ista hladna fronta, koja je zahvatila Englesku, stavljajući proljeće još neko vrijeme „na čekanje“, osjetila se je i ovdje. Prijašnji ribolovi na Duginom jezeru u travnju su se za Roba, Davea i Stevea pokazali odličnim, i oni su te termine na neki način pretvorili u tradiciju. Upravo na osnovu njihovih prijašnjih iskustava kroz nekoliko prethodnih godina, vjerovali su kako je travanj jedan od najboljih mjeseci za ribolov ovdje, pa su se nošeni tim razmišljanjem i dogovorili za termine.

Loše prognoze

Imali smo rezervirana mjesta 16, 17, 18 i 19, i jedina pozitivna vibracija koju smo čuli o svima njima je bila da samo pozicija broj 18 dobro radi. Na njoj nas je dočekao vrlo uspješni i sretni ribolovac Adrian Furber, koji ga je odlično iskoristio i na njemu za dva tjedna ribolova ulovio velik broj vrlo lijepih riba, uključujući nekoliko šarana preko 27 kilograma. Za Roba i Harryja, koji su ga trebali naslijediti sve je izgledalo vrlo obečavajuće. Harry je bio na svom prvom izletu na tu vodu, zbog toga je odlučio loviti na mjestu desno od broja 17 kako bi bio blizu svog oca.

Steve i ja smo zauzeli mjesto broj 16, koje je prema njegovim razmišljanjima bilo područje na kojem se je lako moglo „pokušati i promašiti“. Ipak se je na njemu kroz cijelu godinu znalo uloviti velik broj lijepih riba, pa se nismo pretjerano osvrtali na lošu ribolovnu statistiku od prošlog tjedna. Mene je više veselilo to što je to mjesto bilo poznato po ulovu velikih riba. U svojim smo glavama imali razmišljanje o „jednoj kapitalnoj ribi“, jer je upravo najveća prednost i ljepota ovog jezera njegova velika mogućnost da težak i nikakav ribolov pretvori u sjajan doživljaj za pamćenje sa samo jednim ribljim potezom. Zbog toga smo i bili tamo, i baš kao i svi koji su lovili na ovoj vodi, nadali se kako smo baš mi ovaj tjedan „oni odabrani“ koje će pogladiti ribička sreća..

Poseban pristup

Steve i ja smo zadnji put zajedno lovili na ovom jezeru 2011, kad smo skupa dijelili poziciju 12. Tada sam ja prvi imao priliku izbora strane za lov, pa je ovaj puta on bio na redu. Lijeva strana mjesta broj 16 ima vrlo dobru reputaciju za lov velikih šarana, i nisam se nimalo iznenadio kad je Steve izabrao baš tu stranu. Da sam bio u njegovoj poziciji, sigurno bi napravio isto. , jer sam prošlog listopada na tom mjestu ulovio šarana od 30 kg.

Mada me nimalo nije zbunjivalo, ali o ribolovu na mjestu broj 16 prošli sam tjedan čuo vrlo različite vijesti. Jedan nam je ribolovac rekao da su na njemu tri ribolovca uspjela uloviti samo jednu ribu, drugi da su ulovili tri, dok nam je treći rekao kako nisu ulovili ništa. Na kraju sam ipak uspio kratko porazgovarati s jednim od tri ribolovaca koji su tamo lovili, i on mi je potvrdio da su svi skupa uspjeli uloviti tri ribe koje su došle s desna, što me je dodatno uznemirilo. Sve tri ribe su bile ulovljene na velikoj daljini na kraju kanala koji vodi prema mjestu broj 19. Za ovo je mjesto zbog toga bio nužan poseban ribolovni pristup, jer je trebalo postaviti mamce vrlo daleko na jednu posebnu poziciju. Steve mi je rekao da je jedan od njegovih prijatelja nedavno lovio na ovom mjestu, i da je shvatio kako dugi najloni razvučeni preko cijelog mjesta u daljinu plaše i sprečavaju šarane da dođu na mjesto na druge zanimljive lokacije koje inače posjećuju. Iako sam znao za to upozorenje, učinio sam isto što bi vjerojatno napravio i svaki drugi ribolovac na mom mjestu, i postavio mamce sa sistemom na poziciju gdje je prošli tjedan bila ulovljena riba za početak.
Druge lokacije koje su me zaintrigirale nalazile su se na sredini mjesta, gdje je ležalo nekoliko potopljenih stabala drveća, a koje su se nalazile blizu malog otoka na desno. Na tom je mjestu moj prijatelj prošle godine ulovio dosta velikih riba. Onako najiskrenije, da bi pokrio sve zanimljive pozicije na ovom mjestu, trebalo bi mi barem deset do dvanaest štapova. Međutim, ja sam sa četiri, s koliko se smije loviti, ipak pokrio one po meni u tom trenutku najelitnije lokacije. Ipak je još ispred mene bilo sedam dana na vodi.

Mamac s oštricom

Saznanje da su šarani na Duginom jezeru stalno pod velikim ribolovnim pritiskom natjeralo me je da posegnem za Monster Squid Purple boilama. Iako su ovi mamci već na tržištu nekoliko mjeseci, odabrao sam ih jer sam procijenio kakio šarani s Duginog jezera vrlo vjerojatno još nisu njima bili puno puta lovljeni. S druge strane imao sam veliko povjerenje u ove mamce, jer sam njima svuda gdje bi ih probao i ulovio ribe. Računao sam i na prirodnu znatiželju ovih neobičnih riba, jer teško da će neki šaran odoljeti porivu da proba nešto novo što dobro izgleda i lijepo miriše, što još nikad do sada nije vidio i kušao.

Taktika za kapitalce

S druge strane u kombinaciji s boilama koristio sam partikle, i u tu svrhu sam pripremio tigrove oraščiće, konoplju, kukuruz i kombinaciju sitnih rastresitih mamaca pod imenom Party-blend još u Engleskoj. Inače, nekako više volim rastresite mamce spremati direktno na obali, ali ovaj puta sam htio da kad stignem na vodu sve bude gotovo. Svaku sam poziciju prihranio s umjerenom količinom miješanih partikla u kombinaciji s nekoliko kilograma purpurnih boila. Kako smo čekali velike šarane, htio sam stvoriti idealne uvijete za ulov jednog od takvih, pa sam, s ovakvom pripremom bio izrazito zadovoljan. Inače na ovom jezeru to je već provjerena taktika za kapitalce. Pronađi dobru lokaciju, izdašno nahrani s raznolikim mamcima i strpljivo čekaj svoj trenutak života.

Ludo vrijeme i pikado

Vrijeme nas zbilja nije služilo prvih nekoliko dana. Po noći je bilo jedva nešto iznad nule skupa s jakim sjevernim vjetrovima i stalnom kišom. Osim jednog odlaska s mjesta, kako bi slikali dva velika šarana, koje su ulovili Rob i Harry, najviše smo vremena proveli u šatoru ili jednostavno spavajući. Kako je akcija bila nikakva, ja sam za slučaj takvog scenarija sa sobom u ribolov ponio pikado, i ovaj put mi je definitivno dobro došao. Bacali smo ga svaki slobodan trenutak kad bi nam vrijeme omogućilo da izađemo van iz šatora. I Steve i ja se jako volimo natjecati u svemu što nam dođe do ruku. Ne nasjedajte na Steveov naoko nezainteresirani gard, jer kad ga bolje upoznate, shvatit ćete kakav se lisac iza toga krije.

Prvi potez

Konačno se je grozna ribička tišina prekinula tek nakon pet dana, preciznije u zoru u srijedu, kad je nekoliko bipova na mom Siren inidkatoru bilo znak kako je nešto pokupilo mamac s udicom postavljen blizu obale uz poznato Brazilsko drvo. Vjetar je bio apsolutno jak i puhao je s desna na lijevo, i ja sam napravio strašnu grešku pripisavši te zvukove baš njemu. Gledao sam par sekundni kako se vrti špula role, i na moju žalost to je bilo dovoljno da šaran uđe u ogromne lomove koji su bili blizu. Bio sam strašno ljut na samog sebe. Uprskao sam jedinu pravu šansu unutar pet dana ribolova. Pokušavao sam ne razmišljati o tome kako je velika mogla biti riba koju sam upravo izgubio.

Vrijeme se smilovalo

Dolaskom četvrtka, stiglo je i puno ugodnije vrijeme. Kako sam cijeli tjedan slušao Steveovo razmišljanje kako nam treba malo sunca kako bi ribe došle na naše mjesto, konačno se to i ostvarilo. Dosada i nestrpljivost me je naglo napustila kad sam ponovno razvukao dugački štap na koji je bio postavljen na kraju kanala. Ovaj puta sam poslušao Steveove savjete i s njim bitno skratio, postavivši ga na dubinu oko 1.8 metara, koju sam našao desno kraj otočića. Više nije bilo zapreka od napetih najlona za šarane, i uz svakog sata sve ljepše vrijeme, rasle su i naše nade u ribu.

To popodne smo po prvi puta začuli zvuk šarana koji su se počeli okretati u kanalu, gdje sam razvukao svoj najdalji štap. S dolaskom skokova, sa svakim slijedećim „vuuuušem“ je naglo poraslo i naše samopouzdanje, kao i vjera u ribu. Sa cijelom serijom skokova, stigao je i mrak. Kako je naše uzbuđenje raslo, sjeli smo na obalu, i samo gledali i slušali u smjeru skokova.

Potez u zoru

Ja sam bio prvi koji je imao potez, i kad mi je drugi štap s lijeva zasvirao, počela je svitati zora. Ovaj puta više nisam ponavljao stare greške. Skočio sam i zgrabio svoj NR i zategnuo, osjetivši veliku ribu s druge strane. Kad je riba krenula u suprotnom smjeru od lomova, uskočio sam u čamac i krenuo za njom. Nakon nekih dvadesetak minuta ozbiljne borbe ubacio sam u podmetač svoju prvu ribu, vrlo lijepog ljuskaša. S gledišta šarana iz Duginog jezera, riba od 23 kilograma baš i nije bila kapitalac, ali za mene je to, nakon pet slabih dana, svakako bio itekako dobrodošao prizor na dnu mog podmetača.

Dva u petak

Slijedeći je na redu za potez bio Steve. Međutim, njegov je prvi potez završio sa šaranom u lomovima. Vrlo je neugodno iskustvo šest dana čekati da se nešto dogodi, i shvatiti da toga na kraju nema ništa. Međutim, na svu sreću i njemu se je prekidač odjednom upalio, i u petak ujutro je imao dva poteza i ulovio obje ribe, s time da je veći šaran imao 16.5 kg.

Pošto je daljnja tjedna prognoza vremena bila dobra, činilo se kako mjesto broj 16 sada ipak ima dobru perspektivu, iako smo mi obojica željeli da je lijepo vrijeme stiglo bar nekoliko dana ranije. I što je najgore od svega svaki dan koji smo gledali vremensku prognozu preko mog telefona, nagovještaji su bili dobri, i za samo nekoliko sati kasnije svaki dan se je prognoza mijenjala.

Vremensko prokletstvo

Naša je osobna ribička nesreća bila u tome što taman u vrijeme kad se je nešto počelo događati, mi smo morali završiti svoj ribolov, ali sam siguran da smo još par dana ostali na ovoj lokaciji, ulovili bi nešto posebno. I kao sol na ranu, u subotu ujutro kad smo se morali pakirati, svanuo je prekrasan sunčani dan. Sretnik Steve je još uvijek bio pun nade, jer je imao ispred sebe još dva tjedna ribolova, ali na mjestima 1 i 2, a ja sam iako mi se uopće nije išlo kući, ipak pomalo potonuo. Međutim, i to je ribolov. Cijeli sam tjedan sjedio i čekao svoju priliku koja bi mogla doći. Par dana kasnije kad sam još jednom analizirao cijeli ribolov, došao sam do zaključka kako je poboljšanje ribolova nastupilo nakon pomicanja onog daleko razvučenog štapa prema kanalu, ali sigurno još više zbog dolaska lijepog i toplog vremena. Srećom mi smo znali što nas čeka, i naša se je strpljivost na kraju ipak isplatila. Tri ribe koje smo ulovili u posljednjih 48 sati ribolova, bilo je sasvim dovoljno da nam se vrati osmjeh na lice. Uz lošu ribolovnu sreću, Steveu su te dvije ribe itekako trebale i za oporavak na drugom frontu, jer sam ga kroz punih tjedan dana s pikadom baš svaki dan doslovno razvaljivao!