KAKO LOVITI U PROLJEĆE

PR / Broj 73 / Travanj / 2014.

U proljeće je ribolov šarana specifičan. Ribe se tek počinju ozbiljnije hraniti pa je za uspješan ribolov izbor lokacije te vrsta i količina mamaca često od presudne važnosti…

Pišu: Krešimir Kuri i Denis Belavić
FOTOGRAFIJE: Denis Belavić, Goran Magdić i Krešimir Kuri

Proljetne lokacije

Šarani se u proljeće još uvijek ne kreću po svim lokacijama kao ljeti. I zato ako ih želimo loviti moramo znati kako izgledaju mjesta gdje ih u tom dijelu godine možemo očekivati. To su pretežno mjesta s plićim sprudovima i manjom dubinom. Nekad su ona relativno blizu obale, a nekad i vrlo daleko. Odluku o tome gdje ću loviti obično donosim tek kad dođem na vodu, i to na osnovu ribljih tragova. Šarani u proljeće vrlo često jako skaču noću. Nekad možete na vodi provesti cijeli dan bez ijednog skoka, i onda odjednom u sumrak ili oko ponoći ove ribe znaju poludjeti i kontinuirano skakati na nekom mjestu i po sat ili dva, i tako nam najbolje otkriju gdje su. Zbog toga se obično u proljetni ribolov ide na nekoliko dana, kako bismo što bolje razumjeli što se u tom trenutku događa na našoj vodi.

Široko i usko hranjenje

Meni je na samom početku ribolova u proljeće običaj hraniti pomalo i na široko, kako bih što lakše i što brže locirao ribu. To znači da u prvih dvadeset četiri sata nikad ne hranim pretjerano samo određene pozicije na mjestu, već njegovu širu površinu, i pokušavam uočiti gdje se zapravo riba hrani. Tek kad to shvatim, krećem na formiranje malih, uskih i preciznih hranilišta.
Jedan od načina da se to što lakše sprovede je korištenje optimalnih tehnika hranjenja. Zato blizu uvijek koristim praćku i kugle s hranom, dok je na daljim pozicijama jedna od najpreciznijih metoda hranjenje štapom i raketom. Za usko i precizno hranjenje obavezna je upotreba marker olova i plovka te klipanje najlona na roli za memoriranje točno određene udaljenosti. Međutim, nemojte zaboraviti da prije nego što odlučite loviti na određenoj poziciji te ju s markerom označite, treba dobro s olovom pretražiti dno i dubinu željene pozicije.

Žuta zemlja i tvrdo dno

Na svim glinokopnim jezerima dobre se lokacije najlakše nalaze pomoću marker olova koja imaju specifičan oblik (na slici). Taj mu specifičan oblik pomaže da se lakše utvrdi najtvrđi dio dna, gdje se šarani obično hrane i izbjegne mulj. Na Šumbaru je to već poznata „žuta zemlja“. Jedan od najlakših načina da sigurno utvrdite da ste zabacili na pravo mjesto je kad ju nađete na svom sistemu, na ulovu ili samo na udici. Meni se ribolov u smrdljivom mulju nikad nije pokazao uspješnim i zbog toga ga uvijek izbjegavam. Mjesta gdje se šarani hrane obično su nalazišta njihove prirodne hrane, i kad ju oni iskopaju to je dno nešto tvrđe od ostatka, i mi ga ribolovci nazivamo tvrdim. Ako šarana lovite po danu maskiranje pribora je vrlo važan detalj. Teško je baš uvijek naći materijal za leadcore ili za predveze koji je identičan dnu jezera, pa je nekad dobro posegnuti za starim tehnika maskiranja predveza trljanjem glinom ili blatom s vode na kojoj lovite. Premda se kod zabacivanja i potonuća leadcore sistema dio gline ispere, dio još uvijek na njemu ostaje. Slično je i kod materijala za preveze bez tvrdih ovojnica, jer manje količine gline uvijek ostaju u onim najsitnijim porama.

Boile, partikli, hrana i pelete…

Uz boile, koje su obično za sve nas mamac broj jedan, nikad se ne smije zaboraviti da su kukuruz i konoplja mamci bez kojih šarani ne mogu. Oni se već godinama uspješno koriste u velikom broju u vodama gdje se ove ribe love, i nema sumnje da će još godinama nakon toga to biti tako. Zato se proljetni ribolov uvijek uz dobre boile mora bazirati i na kuhanoj kukuruzi i konoplji, ali i rastresitim provjerenim dubinskim hranama i peletama.

Pošto su na jezerima šarani s velikim ribolovnim iskustvom, najbolje je koristiti balansirane mamce. Oni se rade od kombinacije klasičnih dubinskih i plivajućih boili, komada plivajućih boili ili komadića pjene ili spužve. Veličina mamaca i boja posebno u proljeće ima velik utjecaj, i dobro je imati na izbor veći broj različitih tipova mamaca, raznih veličina i aroma. Neki put neka boja radi dobro, a druga lošije, i jedini put da nađete mamce koji rade je da nasumičnim odabirom pokušavate pronaći dobitnu kombinaciju. U pravilu je u proljeće bolji manji mamac, jer je i prirodna hrana kojom se šaran u proljeće hrani manja. Žuta je boja kukuruza i uz rozu je jedna od varijanti s kojom ćete teško pogriješiti. Danas postoje i fluorescentni plivajući mamci koji bolje i noću i danju naglašavaju vaš mamac. Od aroma je ponekad dobro izbjegavati one uobičajene koje velika većina ribolovaca koristi. Međutim, ako ne znate točno koji mamci rade, proljeće nije vrijeme kad se vrše veliki pokusi u ribolovu i treba koristiti uglavnom provjerene kombinacije.

Aromatiziranje hranom

Nisam siguran da razumijem zbog čega se mamci uvijek moraju izvana aromatizirati samo tekućim pripravcima. Nekad je puno bolje na kantu boili istresti malo neke dobre dubinske hrane. Nakon klasičnog hranjenja i nakon pada tih mamaca u vodu, sitne čestice hrane će zajedno s njima na lovnoj poziciji napraviti veliki oblak koji će obično prvo privući sitnu ribu, a za njom će vrlo brzo doći i šarani. Zbog toga je moja omiljena taktika u proljetnom ribolovu kombinirati boile sa suhim koncentratom arome, dubinskom hranom, kuhanim kukuruzom i konopljom te peletama i kukuruzom šećercem. Ovako širok spektar mamaca teško da će nekog šarana ostaviti ravnodušnim. Međutim, sa samo jednom vrstom boili to baš nije uvijek tako.

Praćka i raketa

Iako je nekad praćka bila glavno sredstvo za hranjenje šarana, posljednjih je godina nepravedno zapostavljena i istisnuta raketom i kobrom. Međutim, na kraćim daljinama je precizno hranjenje za mene bez praćke gotovo nezamislivo. Kad ju jednom uzmem u ruku i ispucam iz nje par kugli, tako najlakše zapamtim daljinu hranjenja. Na taj način tijekom noći mogu bez problema svaka dva do tri sata precizno puknuti po nekoliko kugli na isto mjesto, kako bi uvijek, ukoliko neki šaran naiđe, na njemu bio poneki zalogaj.

Na većim daljinama je ista stvar i s raketom. Nakon što sam prvo slabije nahranio šire područje ribolova, i pomalo ga svaki dan sve više sužavao, na onom uskom hranjenom dijelu sam uspio uloviti svoju prvu ribu. Sve daljnje hranjenje nakon toga vršio sam vrlo precizno na istoj poziciji, i tu sam uglavnom ulovio skoro sve preostale ribe na daleko.
Kod praćke je uvijek dobro sa sobom imati rezervne gume i košaricu ili još jednu rezervnu praćku da vas pucanje gume ne izbaci iz zacrtanog ritma. Skraćivanjem puknute gume skraćuje se i već uhodana daljina hranjenja što u konačnici za ribolov nije dobro.
Jednako tako treba sa sobom uvijek imati i rezervnu raketu, špagu za shock leader i rezervni najlon ili špagu, ako vam se prilikom hranjenja dogodi incident sa zapetljavanjem na velikoj daljini, pa pri tome odjednom izgubite sto ili više metara najlona ili špage.

Pomalo pa često

Velika greška mnogih ribolovaca u proljeće zna biti prehranjivanje pozicije odjednom. Ako se šarani još ne hrane kao u ljetnom periodu, bolje je hraniti pomalo, ali često. Naime, na taj način ćete postići da cijelo vrijeme dok ste u ribolovu na važim lovnim pozicijama ima malo svježe hrane koja stalno privlači ribu. Iako taktika hrpe može nekad upaliti i u proljeće, to se događa samo na određenim lokacijama gdje ste sigurni da se u danom trenutku nalazi veliko jato šarana. Pošto u našim jezerima uz šarane obično žive i brojne druge vrste riba koje se također hrane našim mamcima, upravo je frekvencija poteza glavni indikator na osnovu kojeg se uvijek određuje potrebna količina hrane po hranjenju.
Vrlo je važno da li vam sitna riba skida i guli boile. Ako ne, tada ne morate pretjerivati s količinom u vodu ubačenih boili. Ali, ako konstantno dobivate poteze šarana, onda treba i proporcionalno tome povećati količinu boili po hranjenju. Širokom paletom u vodu ubačenih mamaca povećavate svoje šanse da šaran koji tu naiđe tu i ostane, a onda je samo na vama da odabirom pravog mamca na udici pogodite i njegov apetit.

Kad najbolje grizu?

Šarani u proljeće, ovisno o vodi na kojoj lovite, grizu u različito doba dana i noći. To obično najviše ovisi o vremenu. Po mom iskustvu, u prva dva dana vedrog vremena bez mjeseca isključivo su primali po noći, da bi tijekom trećeg, četvrtog i petog dana primali jednako i po noći i po danu. Promjena vremena s malo kiše i vjetrom također je pospješila ionako dobar ribolov. Bitno je da vjetar nije bio hladni sjeverac, a kiša hladna i obilna. Najbolji trenutak za odabrati vrijeme za ribolov je kada jak i hladan proljetni vjetar prestane puhati i kad nastupi barem tjedan dana toplog sunčanog vremena. Naime, to je vrijeme kad se temperatura u većini naših jezera penje iznad 12°C i kad se šarani u njima počinju puno ozbiljnije hraniti. Na većini jezera tada se voda dodatno zamuti, što znači da slobodno možete početi hraniti s većim količinama mamaca. Kad se velik broj šarana odjednom pokrene i počnu tražiti hranu rujući po dnu, to se uvijek odrazi na boji vode jezera. Isprva je zamućenje blaže, da bi kasnije bilo sve intenzivnije dok ne dosegne uobičajen intenzitet tipičan za proljeće.

Dobro se obucite

Nikad nemojte podcjenjivati proljetne noći na vodi, jer svaka vedra noć sa sobom uvijek nosi i mogućnost mraza, pa se za takve situacije uvijek unaprijed treba pripremiti i uzeti sa sobom dovoljno tople robe, vreću za spavanje pa i šator. Ostati i po noći dobro utopljen je glavna predispozicija da se možete koncentrirati na ribolov i odraditi sve potrebne pripreme kako biste ulovili ribu.
Proljetni je ribolov za mene uvijek nekako poseban. To je velika prilika za odmoriti se od svakodnevnih obaveza i u miru na vodi uloviti prve zrake sunca. Proljeće je vrijeme kad se priroda budi i kad je zbog toga boravak uz vodu najljepši. Drveće pupa i lista, žabe se mrijeste i krekeću, ptice nekad pjevaju po cijelu noć. Dodate li tome realnu priliku za uloviti nekog većeg šarana, pa tko bi uopće od ribolova mogao tražiti više?