Proljetni ribolov na rijeci – Mrežnica

PR / Broj 73 / Travanj / 2014.

Proljeće je ove godine stiglo puno ranije nego prošle tako da sam svoj prvi odlazak na Mrežnicu već odradio u ožujku. Iako sam u ožujku i travnju prošle godine imao neuspješan ribolov na Mrežnicu (jer se riba još nije pokrenula) to me nije obeshrabrilo da ove godine zbog lijepog vremena krenem još ranije…

Piše: Mihovil Vudrag

Poučen tim iskustvom ovu godinu sam planirao sezonu otvoriti na dijelu „catch & release“ koji se nalazi na Tušmeru u Dugoj Resi, a ribolov nakon toga (i sve ostale) provesti na gornjem dijelu rijeke koji i predstavlja najveći izazov. Iako se radi o istoj rijeci pristup ribolovu za ta dva dijela je bitno drugačiji. U Tušmeru ima puno više ribe, nije potrebno prethodno prihranjivati i nemate toliko brige u vezi pozicije koju ćete odabrati. Na kraju, kad vam riba već i zagrize, puno ju je lakše na tom dijelu izvući van, jer nema sedrenih barijera, granja i grmova uz vodu kao u uzvodnom reviru. Jedino čega ima u izobilju su trava i rakovi koji ponekad znaju biti pravi problem. Iako je dosta ribe na Tušmeru već bilo na udici, zanimljivo je to da se neke velike ribe više ne love, a najveća riba ulovljena na tom dijelu prekrasan je ljuskaš od 25.500 kg koji je ulovljen samo taj put. Zbog takvih stvari znam da tu još ima jako velikih riba koje nikad nisu bile ulovljene i taj izazov čini ovaj dio zanimljivim.

Gornji tok rijeke je po meni nešto sasvim drugo i kad uspoređujem ta dva dijela, imam osjećaj kao da ne govorim o istoj rijeci. Osim što je znatno uži i dublji, šarana nema toliko puno i u velikoj većini slučajeva nikad nisu bili na udici. Ribu prvenstveno treba pronaći, odnosno odabrati pravu lokaciju u pravom reviru. Poželjno je prihraniti mjesto, mamci moraju biti kvalitetni zbog obilja prirodne hrane, a na kraju tu ribu još treba i izvući van. Riba je tako borbena da sam u više navrata pomislio da na udici imam kapitalnog soma, a ne šarana od 10+ kg. Samim tim što ima obilje prirodne hrane i ne previše šarana s malo prirodne konkurencije, govori nam da se radi o vodi s velikim potencijalom za kapitalne šarane.

Kako sam proveo dosta vremena na Mrežnici pokušat ću vam prenijeti neka moja iskustva vezana uz proljetni ribolov na ovoj rijeci.

Izbor pozicije

Kao što sam i napisao, izbor pozicije u Tušmeru je puno lakši zadatak nego u gornjem toku, ali svejedno po meni treba obratiti pozornost na neke detalje ako želite imati bolji ribolov. Kad govorimo o proljeću svakako bih vam preporučio ribolov u plićoj vodi, jer smatram da se u njoj puno prije počne buditi biljni i životinjski svijet. Raste vegetacija i u njoj buja život raznih puževa, insekata, larvi i ostalih organizama koji su šaranu prirodna hrana. Kao što sam prije znao napomenuti, bitno je ribu uvijek tražiti na takvim mjestima upravo iz razloga što se ona tamo prirodno hrani te puno prije i bolje prihvaća našu „novu“ ubačenu hranu.

Temperatura vode je vjerojatno ista, ali plići dijelovi imaju puno više sunčeve svjetlosti koja potiče razvoj živog svijeta, a i šarani se vole zadržavati u tim dijelovima vode u proljeće. Zbog toga, kad govorimo o Tušmeru, preporučio bih ribolov blizu mosta gdje je voda najplića i gdje sam imao najbolje rezultate u ovom dijelu godine. Često se čak i s mosta mogu vidjeti šarani kako ruju u potrazi za hranom u tom plićem dijelu revira. Tušmer obiluje travom u toplijim mjesecima koja sada počinje rasti. Najveća greška je što većina ljudi pokušava izbjeći tu travu i loviti na čistim dijelovima umjesto da bacaju u nju. Prirodna hrana šarana upravo se tamo nalazi, ali ribičima je jednostavno neprirodno zabaciti sistem u travu, jer on tamo ne izgleda lijepo ravan na čistom dnu kao što bi izgledao npr. na pločicama u kupaoni. Vjerujte mi, on niti ne treba izgledati tako, a riba na takvim čistim mjestima niti nema prirodne hrane.

Osim toga, u Tušmeru su dva kanala tj. dublja korita rijeke koja su potencijalno dobra mjesta za ribolov. Uz kanal je uglavnom trava tako da bi na takvim mjestima i u samom kanalu trebali tražiti poziciju gdje ćete loviti. Izmežu tih kanala je sprud na kojem bi također trebali naći mjesto s vodenom vegatacijom gdje bi formirali hranilište. Taj sprud je dobra lokacija za ribolov iako sam ja uglavnom na toj poziciji dobivao manje ribe u odnosu na ribe koje sam ulovio u kanalu i uz njega.

Gornji dio rijeke je totalno drugačiji i umjesto da riba bude uz obalu ili u plićem dijelu riba se nalazi na sredini rijeke. Više puta sam prihranjivao na pozicijama koje izgledaju kao školski primjeri šaranskih pozicija sa potopljenim vrbama uz obalu ili uz polje lopoča, ali su uglavnom ti moji pokušaji na idealnim mjestima završavali neuspjehom ili tek kojom ulovljenom manjom ribom. Kako uvijek imam više od jednog hranilišta bez obzira na kojoj vodi lovim tako sam i primijetio na kojim dijelovima vode dobivam najviše riba. Iako mi je to u početku bila zadnja opcija, sredina rijeke mi se na Mrežnici pokazala kao mjesto gdje sam ulovio najviše i najveće ribe.

Sredina rijeke je očigledno mjesto gdje se riba najviše hrani i iako sam u početku čvrsto vjerovao u pozicije uz strmu obalu gdje je voda nerijetko preko četiri metra dubine praksa je pokazala suprotno. No jedna stvar uz te obalne pozicije se također pokazala tijekom višegodišnjeg ribolova na Mrežnici. Riba se na Mrežnici u 90% slučajeva lovi po noći ili jako rano ujutro, a na tim priobalnim pozicijama dobivao sam ribe po danu. To mi je u početku bilo čudno, jer je voda kristalno bistra i nikad nisam vidio šarana uz obalu, a vjerujte nasijedio sam se na drveću iznad vode i navozio kanuom uzduž i popreko cijele Mrežnice. Zanimljivo je i to da su to uglavnom bile manje ribe do desetak kilograma i da su većinom sve došle na kukuruz. Tako da iako je sredina top pozicija svakako bih vam preporučio hraniti i jednu mikrolokaciju uz obalu na koju možete zabaciti jedan štap barem po danu. Možda će se nekima to činiti nepotrebno kompliciranje kad se tako i tako lovi manja riba, ali mene svaka riba s Mrežnice veseli bez obzira na kilažu, a i kako je ovo ipak ribolov nikad se ne zna kakav šaran može zagristi.

Na sredini rijeke trebate tražiti sprudove na čijim padinama lovite ili stijene tj. sedrene barijere koje se samo uzdižu sa riječnog dna prema površini. Odlično mjesta za ribolov su iza tih sedrenih stijena gdje se akumulira šaranova prirodna hrana. Te stijene nekad znaju biti poprilično velike tako da osim uz njih možete hraniti i direktno po njima , jer se riba vrlo vjerojatno tamo kreće na različitim dubinama oko te stijene.

Naravno odlična taktika za traženje riba i pozicija na rijeci bez upotrebe sonara je da promatrate površinu rijeke u sumrak i rano ujutro kako bi ste uočili na kojim dijelovima se riba najviše pokazuje. Kada utvrdite koje su to lokacije jednostavno ih kasnije ispitajte sa olovom iz čamca ili pretražite pomoću sonara.

Mamci i prihrana

Kao i pozicije tako se i mamci i njihova količina razlikuje na ova dva revira. U Tušmeru sam imao odlične ribolove bez predhodnog prihranjivanja što baš i nije slučaj u gornjem toku rijeke. Taj revir u gradu bi mogao usporediti sa taktikom koju koristim na popularnim ribolovnim destinacijama u Hrvatskoj i s kojom sam imao odlične rezultate. Uglavnom bi hranio jako malo ili ništa pa lovio samo sa single mamcima. Kako je voda bistra riba odlično reagira na mamce jakih boja što sam primijetio i na jezerima. Osim što im je tako lakše locirati mamac vjerujem da ga u nekim slučajevima uzimaju samo iz znatiželje.

U Tušmeru nisam pretjerano hranio partiklom već sam svoju prihranu bazirao na lomljenim boilama, cijelim boilama u različitim promjerima i Prologicovim „Read beast“ peletama. Kako riba dobro reagira na mamce jarkih boja lovio sam sa novom Prologicovom serijom lovnih boila C.O.M. u kojoj su boile promjera 10 mm i pop-upice 8 mm. Te boile su mi se odlično pokazale u zadnjih par ribolova na više voda, a kako ih ima više vrsta i boja možete probati razne kombinacije mirisa i boja koja su nekad presudne u ribolovu. Ja sam čvrsto uvjeren da boja i velična mamca igra značajnu ulogu u tome hoće li riba uzeti mamac ili ne (pogotovo kad nije gladna) tako da je dobro kod sebe imati što veći izbor boila raznih promjera i boja. Osim na C.O.M. boile dobro mi se pokazala i Prologicova „Banana malt“ boila koju često koristim i u single baits varijanti tj. u „Experience hookbait“ seriji. U toj seriji u kutijici imate dodatno tretirane lovne mamce koji dolaze u tri različite veličine kako bi pokrili više situacija u ribolovu. Uglavnom su mi se jako dobro pokazali mamci u kombinaciji od dvije boile tj. snjegović montaža ili dvije spojene manje boile 10, 14, ili 16 mm. Mislim da šarani na vodama gdje obitavaju rakovi, koji su im prirodna hrana, vole oblik takav oblik mamca možda zbog toga što ga dovede u poveznicu sa njihovom prirodnom hranom.

Isto tako kao što mislim da konoplja koja je skoro nezaobilazna u svakom mom ribolovu, uključujući i Mrežnicu, veliki do svoje atraktvnosti duguje svom obliku, veličini, boji i strukturi koja podsjeća na male pužiće. Konoplju koristim bez obzira na kojem dijelu Mrežnice lovio, jer mislim da je ona odličan atraktor koji sigurno utječe na rezultat u ribolovu. Konoplja je puno lakša od ostalih stvari koje koristim za prihranjivanje tako da uvijek pazim da ju bacam odvojeno, jer ipak je ovo rijeka i treba hraniti uzvodnije ako želite da mamci završe na poziciju na kojoj planirate loviti. Kad konoplju pomiješate s kukuruzom on puno prije potone, dok konoplju rijeka odnese nizvodnije. Također slobodno u nju dodajte soli za vrijeme i nakon kuhanja koja će osim što će joj podignuti atraktivnost sprječavati da vam se pokvari na višim temperaturama.

U gornjem toku obavezno uz boile i pelete hranim sa partiklom koji se sastoji od konoplje, kukuruza i tigrovog oraščića. Probao sam hraniti samo s boilama ne bi li pokušao uloviti veće ribe, ali nije mi baš išlo. Klenovi su grizli kao i prije, a šarana sam ulovio manje nego kad bi hranio kombinirano sa partiklom i nisu bili značajnih dimenzija. Za taj dio rijeke mislim da riba nije toliko naučena na boile i puno ih bolje prihvaća u kombinaciji sa sjemenkama nego bez njih. Iako sam sve velike ribe ulovio na boile svaka je ostavila lijepu količinu probavljenog kukuruza iza sebe u carp sacku, što je zanimljivo, jer niti jedna od tih riba nije primila kukuruz koji često znam stavljati na dlaku. Osim što hranim više u gornjem toku mi je hranilište puno šire i duže, jer vjerujem da će riba tako puno prije pronaći hranilište nego da ga grupiram na usko područje. Naravno to radim i zbog toga što šarani se onda duže zadrže na hranjenom području, a ostaloj bijeloj ribe je puno teže počistiti mamce na većoj površini.

Od boila uvijek koristim Prologic „Black Ocean“ uz kojeg dodam „Red Beast“ ili „Bio liver“ boilu u promjerima 16 i 20 mm. „Black ocean“ mi se pokazao odličnim na Mrežnici i tu boilu koristim u svako doba godine. Naravno ova rijeka nije neka prenatrpana voda gdje ribe ovise o našim mamcima i u proljeće je potrebno puno manje hraniti nego u ljeto ili jesen kad je voda toplija. Često mi se znalo dogoditi da se riba baca na hranilištu, a ja provedem noć bez griza ili ribu dobijem tek rano ujutro. Naravno da to može biti iz više razloga, ali prehranjivanje pozicije je sigurno jedan od njih.

Rakovi su problem na koji morate obratiti pozornost na bilo kojem dijelu Mrežnice i sukladno s njihovom aktivnosti pojačati ili smanjiti prihranu. Oni najviše rade problema u ribolovu sa boilama tako da uvijek kad primijetim da mi skidaju boile s dlake dohranjujem češće sa kobrom. Puno bolje mi se to pokazalo nego da u startu bacim veću količinu boila odjednom. Za takvo hranjenje je odlična nova Prologicova karbonska kobra s kojom pet i više kilograma boila neće biti problem „nakobrati“.

Sistemi, tips & tricks

Predveze obično koristim iste na svakom dijelu rijeke, osim što u nekim uvjetima možda koristim deblje ili promijenim tip i veličinu udice kad pretpostavljam da ću morati forsirati ribu.

Prije sam koristio mekane upredenice koje sam nedavno izbacio iz upotrebe i umjesto njih počeo koristiti debeli florocarbonski predvez. Na to me navelo to što su se šarani često bacal na hranlištu, a ja bi proveo noć bez griza ili ulovio jednu ribu sa čim nikako nisam bio zadovoljan. Bilo je očigledno da je dosta ribe na hranjenoj poziciji i uz povremeni bip signalizatora moji štapovi bi mirovali. Zaključio sam da je riba očigledno puno opreznija nego što sam to ja mislio i da bi je ulovio trebao sam promijeniti predvez. Osim što sam stavio Prologicovu long shanke udicu C2 počeo sam koristiti i kratki florocarbonski predvez 0.50 mm koji šaran puno teže ispljune iz usta nego mekanu upredenicu. Sa tim predvezom sam imao puno bolju realizaciju, a to što je većina riba bila ulovljena za rub usnice govori samo za sebe. Uz to sad imam puno manje bipova na indikatorima, jer više nema zezancje sa mojim predvezima. Uz te predveze siguran sam da korištenje flying back lead olova tj. potapanje zadnjih par metara do predveza smanjuje napetost kod šarana i povećava broj grizeva.

Za olovo bih definitivno preporučio running rig sistem, a ako ima puno trave na poziciji onda definitivno in-line sistem, jer zbog olova sa strane se gubi riba bez problema. Running rig sistem osim što je odličan za ribu dobar je i za signalizaciju aktivnosti rakova oko vašeg mamca. Sistemi s njim su osjetljiviji i aktivnost rakova se puno prije uoči nego sa in-line sistemom. Za rakove je najbolja stvar dohranjivanje i učestalije prezabacivanje sistema, jer omatanjem mamaca u razne shrink tube, mrežice ili najlonske čarape samo sam anulirao šaranske grizeve, a ne rakove.

Osim rakova problem zna stvarati visoka voda i trava koju voda nosi što se posebno odnosi na Tušmer. Iako riba u takvim uvjetima znao dobro „raditi“ trava zna ribolov zagorčati no tada je jedino potrebno staviti teža olova i štapove dignuti u zrak kako bi najlon što manjim duljinom bio u vodi i manje išao po samoj površini gdje ima najviše trave.

Mrežnica je definitivno je od najljepših lokacija za ribolov u Hrvatskoj sa izuzetno borbenim ribama. Jedan od najvažnijih razloga za to je taj što u gornjem toku često za ribolov na dobrim mjestima treba opremu nositi sto i više metara nizbrdo odnosno uzbrdo nakon ribolova. Iako je to u početku problem kasnije shvatite da je to zapravo prednost, jer uglavnom nema drugih ribiča oko vas i ta nedostupnost je sačuvala bogatu šaransku populaciju.

Vjerujem da će barem neki od vas se okušati u ribolovu na ovoj prekrasnoj vodi i zato vam želim bistro i vidimo se na Mrežnici.