KAKO POBOLJŠATI VLASTITO ZABACIVANJE

PR / Broj 65 / Kolovoz / 2013.

Prije 7 do 8 godina, na jezeru gdje sam lovio šarane, oni su se uglavnom nalazili izvan dometa štapova velike većine ribolovaca koji su tamo lovili. „Moram naći način da dođem do tih riba“, pomislio sam i odmah počeo raditi na projektu poboljšavanja vlastitog zabacivanja. Učinilo mi se kako je najbolje mjesto za to početi prijaviti se za natjecanje u dalekom zabacivanju, koje se baš tih dana u mojoj okolici održavalo, i to sam napravio. Dobro se sjećam da je moj prvi zabac bio negdje oko 150 jardi. Pošto sam zabacivao s priborom za morski ribolov, normalno da baš nije ispalo sjajno. Međutim nakon samo šest mjeseci intenzivnog rada, moj je novi rekord iznosio 264 jardi, i od onda sam krenuo pobjeđivati na skoro svim natjecanjima u svojoj okolini. Između ostalog, pobijedio sam u bacanju i aktualne članove engleskog ribolovnog tima, i postavio pet novih rekorda, uključujući dva najdulja zabačaja u Engleskoj (UK) u jednoj minuti s fiksnom špulom: 287 jardi s 90 gramskim olovom i 284 jardi s 120 gramskim olovom. Postavio sam tri službena UK rekorda, ali ih je jedan moj dobar prijatelj, koji je također postavio svjetski rekord u bacanju, nakon nekog vremena srušio. Mada bi možda danas trebao biti na njega“ ljut“, ne mogu, jer je baš on ona osoba koja mi je u vrijeme, kad sam počinjao učiti o dalekometnom zabacivanju, najviše pomogla.

PIŠE: TERRY EDMONDS
S engleskog preveo: Krešimir Kuri

Zamor s natjecanjima

Nakon toga sam se prestao natjecati u zabacivanju, jer sam se strašno želio vratiti ribolovu šarana. U zabacivanju sam postigao sve što sam želio, i bilo mi je dosta. Treninzi su bili vrlo intenzivni: četiri puta tjedno na terenu za vježbanje bacanja, i još uz to teretana. Sve to mi više uopće nije ostavljalo slobodnog vremena za ribolov.

Veselje testiranja

Međutim, kad sam nakon toga ušao u testiranje i razvijanje različitih proizvoda kao što su štapovi, najloni i drugi pribor za ribolovne kompanije, što je uglavnom na ovaj ili onaj način bilo povezano s natjecateljskim zabacivanjem, to je nešto u čemu sam se ponovno našao i u čemu danas zbilja uživam. Surađivao sam s Harrisonom, Kordom i Sonicom, između ostalih. Nekad se je to događalo javno, a nekad i anonimno, pa nećete nužno naći moje ime povezano s tim kompanijama.
Međutim, jedan razgovor s Kevin Nashom, koji se je zbio u vrijeme ranih stadija proizvodnje njegovog novog štapa, i njegova sugestija da se i ja u tu priču uključim, bila mi je sasvim dovoljna da odmah pristanem. Zapravo, za mene je to bila velika prilika ne samo da dam svoj doprinos u proizvodnji štapova, nego i ostalog pribora.

Lomljenje štapova

Kad sam dobio nekoliko prvih testnih proizvoda štapova od Kevin Nasha osobno, uzeo sam ih, i sa zadovoljstvom ih testirao do krajnjih granica. Uspio sam ih sve zabacivanjem slomiti. Možda će se netko od ribolovaca užasnuti, ali na neki način to je u opisu mog posla. Da me ne bi krivo shvatili, jednaku sam stvar napravio i sa svim drugim štapovima drugih kompanija koje sam prije njih dobio na test. Zapravo, moj posao nije baš samo lomiti štapove, nego uočiti kako se ponašaju prije nego što se slome. Kroz te namjerne lomove, ja zapravo tražim štapovima slabe točke. Za daljnju proizvodnju štapova važno je znati gdje štapovi najprije pucaju. Proizvođači baš iz tih slabih točaka najviše uče i na slijedećim serijama štapovima rade poboljšanja. Postoji nepisano pravilo da štapovi od istog proizvođača obično u istim uvjetima pucaju na istom mjestu. Tokom svog „testerskog“ rada tokom godina slomio sam velik broj štapova različitih kompanija i mogu vam reći kako takvi trendovi definitivno postoje. Zadnje testiranje, od prije dvije godine, došlo je do stadija u kojem sam shvatio kako sam s rezultatom proizvodnje štapa u testu vrlo sretan i zadovoljan, jer je NR štap postao strašno jak, i kako se ono kaže,“otporan na metke“.

Što je važno za vrhunski štap?

Najvažnija činjenica za svaki dobar ribolovni štap je da prije svega i nakon svega to mora biti ribolovni štap. Meni nije nikakav problem dizajnirati i napraviti štap koji će bacati 250 metara i koji će biti strašno jak, ali to na neki način neće biti ribolovni štap. Biti će težak, loše izbalansiran i s njime ribolov uopće neće biti ugodan. Ono do čega smo s dugotrajnim testiranjima i usavršavanjima štapa došli, je da moj testni model duljine 13 stopa (3.90 m)i akcije 3.5 lb bude vrlo lagan, zabavan i vrlo senzibilan prilikom zamaranja riba, ali istodobno pruža mogućnosti da svoj sistem s mamcem plasirate gotovo gdje god poželite, naravno ako u ribolovu za to postoji realna potreba.

Štapovi za bacanje „preko glave“

Akcija NR štapa je specijalno dizajnirana za zabacivanje preko glave. Za druge stilove zabacivanja, štapovi trebaju biti drugačije akcije, jer kod svakog stila snaga djeluje na štap na drugi način. Kako bi vam to što zornije dočarao moram napomenuti da za štapove dizajnirane za bacanje „preko glave“, koji djeluju na principu malog i snažnog udarca prilikom zamaha, snaga ulazi u štap brzo i za vrlo kratki period. Potpuno drugačije se zabacuje nekim drugim tehnikama i stilovima, gdje se štap polako „puni“ snagom, jer ona polakše i dulje ulazi u njega. Zbog toga za bacanje preko glave trebate imati brzi štap, koji se brzo za vrijeme zabacivanja „puni“. Ako štap ima vrlo mekan vrh, i krut je u ručkama, vi ćete kod zabacivanja moći iskoristiti samo tri četvrtine snage koju ćete moći pretočiti u vrh. Posljedica toga je da ništa snage neće završiti u ručkama. Međutim s tvrđim vrhom, deblji donji dio štapa će se puniti brže, što će za posljedicu imati puno snažniji i dalji zabac. Zbog toga je za ovakvo bacanje nužno da se štap brzo puni. Možda ćete pomisliti da se na ovaj način žrtvuje dobra akcija štapa za zamaranje riba, ali to ne mora uvijek biti tako. Ako štap ima tvrdi vrh, srednju akciju u srednjem dijelu i čvrst je u ručkama, kod njega ćete dobiti onu prekrasnu C akciju, koja je fantastična za zamaranje riba. Zbog toga nije uvijek nužno imati mekan vrh štapa da bi njime mogli lijepo zamarati ribe, što mnogi ribolovci krivo misle. Za sve moje najdalje zabačaje i za ribolov sam koristio Shimano Ulterga štapove u različitim oblicima. Jednako tako su me potpuno zadovoljavale i Shimano role, i premda sam nekoliko puta pokušavao koristiti role od drugih proizvođača, uvijek sam se vraćao na početak.

Što je sve važno za daleko bacanje

Vrlo je važno napuniti špulu role do vrha s izabranim najlonom. Ako to ne napravite, kod zabacivanja će se pojačati trenje, i daljina bacanja će se smanjiti. Za daleko zabacivanje su jednako tako važni i leaderi. Tako ja za raketiranje na primjer koristim leader jakosti 65 lb od Whiplash špage. Kad radim s markerima, više volim mono leadere. Glavni razlog tome je da ako želite svoj marker zabaciti 150 jardi ili dalje, kod špaga se pojavljuje tendencija petljanja, i tada ćete imati problem da vam se marker plovak neće lako podizati na površinu. Usprkos gubitka malo osjećaja kod zabacivanja s monofilima, ako su minimalno kratki, plovak se neće petljati. Taj mono leader bi trebao biti negdje promjera 0.40 mm, i jakosti oko 12 kg. Ako ja ne mogu kod zabacivanja potrgati leader nosivosti 12 kg, čini mi se da će i vama ostalima dobro poslužiti.

Izbor leadera

Za ribolov uglavnom biram leadere od fluorokarbona, ako s njima mogu zabaciti. U svim slučajevima u kojima može poslužiti 0.40 mm monifilni najlon će biti u redu, ali ako to nije dovoljno za zabaciti među šarane, pokušat ću s Whiplash špagom. Problem sa špagama je u tome što one plivaju, pa da bi ih potopio moram koristiti kratki leadcore, koji zbog svoje težine nije idealan i tako skraćuje zabac. Jedna od kombinacija koja se pokazala dobrom je jedan metar dug leadcore, te uz njega helikopter sistem. On svojom težinom bez problema potapa zadnji dio špage,a da istovremeno ne žrtvujemo daljinu.

Čvorovi

Za vezanje leadera koristim dva čvora. Od nedavno sam počeo koristiti Albright čvor kako bi zavezao fluorokarbonske leadere. Fluorokrabon je težak materijal za vezanje čvorova, jer je tvrd pa s njega čvor nekad može kliznuti. Međutim Albright mi se je pokazao odličnim, pa ga koristim za većinu svog ribolova. Za raketiranje i leadere od špaga koristim sistem „leđa na leđa“ Grinner čvorove. Oni su mali, skladni, pouzdani i jednostavni. Na kraju krajeva u situacijama raketiranja ne treba cijeli sistem biti toliko jak, jer se nakon okretanja rakete izvlači iz vode samo ona.

Sigurnost riba

U situacijama ekstremnog ribolova, idealan je sistem koji se ne petlja na velikim daljinama. Trenutna moda ribolova chod sistemom svakako je dobro rješenje. Chod sistem na kratkoj duljini leadcorea može se zabaciti gotovo svugdje. Da skratim priču, kruti se sistemi rijetko petljaju. Nikad nisam bio pobornik postavljanja PVA pjene na udicu, jer se tako jako povećavaju mogućnosti da se prilikom leta sve skupa spetlja. Najgore što se može dogoditi da se sistem omota oko leadera. Moj prvi izbor u takvim situacijama je sistem od krutog fluorokrabona ili monofilnog najlona s polako tonućom snjegović prezentacijom. Treba ga postaviti u tipu helikopter sistema, jer je to jedini sistem koji u slučaju pucanja najlona omogućuje ribi da se oslobodi leadera. Ako koristite klasični olovni klip, kad pukne najlon, čak i ako riba izgubi olovo još neko vrijeme će za sobom vući sistem i leader, što mi se nikako ne sviđa. Ja im uvijek želim dati priliku da se oslobode leadera, i zato u takvim prilikama uvijek koristim helikopter sistem.

Koja težina olova?

Pitanje izbora težine olova u odnosu na štap je uvijek bilo teško, a izbor različit. Velik broj štapova na kojima piše akcija 3.5 lb u stvari uopće nisu toliko jaki. S nekima od njih ćete bez problema zabaciti olova od 150 grama, dok one mekše varijante to uopće ne mogu podnijeti. Ako koristite Nashov štap, koji ja trenutno koristim i koji mi je u ovom tekstu nešto kao primjer za dobre štapove, sve što govorim o njemu može se upotrijebiti i za sve druge kvalitetne štapove jednakog ranga. Da bi dobili jednostavnu formulu za određivanje optimalne težine olova možete računati ovako. Ako uzmete pola unce (15 g) i dodate je na akciju (test curve) štapa dobit ćete optimalnu težinu olova za određeni štap. To znači da je s jakim štapom akcije 3.5 lb najbolje zabacivati s olovom od 4 unce (120g). Ukoliko pretjerate s težinom i prijeđete optimalnu težinu olova za daleko zabacivanje, pretjerano ćete opteretiti štap, što će imati za rezultat njegov sporiji oporavak, i posljedično kraći domet.

Vrste olova

Dvije su osnovne vrste olova koje koristim za daleko zabacivanje. Prvo ili Zipp olovo je zapravo natjecateljsko olovo, koja ribolovci često koriste na natjecanjima. Međutim ja sam otkrio da ovaj oblik olova zapravo ima nestabilan let. Zbog toga nekako više volim koristiti Distance Pear (krušku za velike daljine). Ona ima „jaki nos“ i zbog toga je puno stabilnija u letu, čime znatno doprinosi sigurnosti u ribolovnim situacijama. Svi ovi detalji nisu toliko važni na prosječnim daljinama zabacivanja i o njima vodite računa jedino kad stvarno lovite daleko.

Duljina od olova do vrha štapa

Većina ribolovaca prilikom zabacivanja koristi prekratak razmak između olova i vrha štapa. Generalno je pravilo za tvrđe štapove da duljina nikad ne smije ići ispod polovine (spoja) štapa. Ako imate mekši štap, ta se duljina dodatno smanjuje, ali se nikad ne ostavlja kraće od prve vodilice od spoja štapa. Problem kod mekših štapova je da kad skratite razmak, automatski smanjujete i luk, i olovo kraće putuje. Drugi problem s mekim štapovima za bacanje je da i onda, kad zabacujete s optimalnim razmakom, daljina leta olova se krati jer se štap previše savija, i tako se kut smanjuje, no o tome ću detaljnije malo kasnije. Ako malo pokušate eksperimentirati s nekim od tih parametara i vrlo brzo možete naći za vas optimalnu kombinaciju.

Veličina vodilica

NR štap koji ja danas koristim ima prvu vodilicu promjera 50 mm. Ne moraju baš svi štapovi za daleko zabacivanje imati tako velike prve vodilice, ali neka onda barem budu 40 mm. Velik broj ribolovaca danas lovi s flourokarbonskim najlonima, pogotovo ako love u jako zatravljenim jezerima. Kad radite s takvim najlonima, prilikom zabacivanja sa špule obično izlaze njihovi veliki koluti, i kako možete očekivati da oni brzo i efikasno prolaze kroz male vodilice. Osim veličine vodilica veliku pažnju treba obratiti i na špule rola s kojima se baca. Što vam vrijedi na štapu imati veliki prvi provodnik od 50 mm, ako uz njega koristite „baitrunner“ role, ili role sa slobodnim hodom manjih špula. Njihovim korištenjem se drastično smanjuju daljine zabacivanja, jer razina najlona na samoj špuli se vrlo brzo smanjuje. Ribolov špagom ne zahtjeva velike vodilice. Špaga je meka i podatna i sa špule ne izlazi u velikim kolutima. Ipak ja volim, ali i često moram daleko bacati, pa na svim svojim štapovima imam prve vodilice promjera 50 mm.

Pozicija prve vodilice

Jedna od vrlo zanimljivih stvari na koju mi je moj prijatelj s treninga ukazao je da ako malo pomaknete prvu vodilicu na štapu prema gore, štap će djelovati mekši. To znači da ako imate vrlo tvrdi štap, već samo s pomicanjem prve vodilice prema gore za 5 do 10 centimetara dobit ćete osjećaj da je puno mekši.

Zaštitna rukavica

Rukavica koja štiti prste je vrlo važan dio ribolovnog pribora, pogotovo ako raketom hranite na velikim daljinama, ili zabacujete olova od 120 grama ili više. Ako kojim slučajem zaboravite jako zategnuti kočnicu, i špula za vrijeme zabacivanja proklizi, može vam se dogoditi da vrlo jako i duboko porežete prst. Ukoliko lovite s monofilnim najlonima povreda najvjerojatnije neće biti tako teška, ali ako su u pitanju tanke špage, treba biti vrlo oprezan.

Znanje, finesa, tehnika…

Jedna od najvećih grešaka koje ribolovci rade kada žele poboljšati svoje bacačke mogućnosti je da ne koriste dobro sve svoje atribute. Greške se plaćaju u smanjenim daljinama bacanja i velikom naprezanju tijekom zabacivanja. Bacati treba koristeći znanje, finese i tehniku. Zašto se mučiti i ulagati veliku snagu u relativno slabe zabačaje, kad se vrlo često s puno manje snage, ali i s više tehnike može zabaciti dalje. Prvi korak da bi postigli napredak u bacanju je da razumijete što želite svojim zabacivanjem postići. Sve što treba za daleke zabace je da olovo tijekom zabacivanja ide u što širem mogućem luku u što kraćem vremenskom periodu. Da bi postigli taj široki kut, treba istovremeno koristiti ruke, noge i štap.

Najveće greške kod zabacivanja

Prva i najveća greška prilikom zabacivanja je da u samom početku kod zauzimanja stava savijete svoje ruke i tako „bacite“ štap. Tako ćete natjerati olovo da prati vrh štapa umjesto da opisuje onaj široki luk. Druga greška je da ne znate u kojem trenutku bacanja treba iskoristiti maksimalnu snagu i „stisnuti“ štap. Pronaći pravi trenutak nije jednostavno i u tome je često faktor uspjeha. Možete imati sjajnu tehniku, ali bez dobrog osjećaja za trenutak (timing) nikad iz zabaca nećete izvući maksimum. Ono što mnogi ne razumiju je da se za vrijeme zabacivanja štap treba puniti snagom nježno i progresivno. Jako velik broj ljudi koji dolazi na moje instrukcije iz dalekog zabacivanja prerano otpuštaju najlon, i zabacuju prije nego što se je štap napunio snagom. Ako otpuste prekasno, štap je potpuno „napunjen“ i dvostruko savijen, što na kraju ima za posljedicu usporavanje olova u letu.

Trenutak za otpuštanje

Najbrži dio zabacivanja se događa negdje u sredini samog čina. I ako otpustite olovo negdje na kraju otpora štapa, snagom napunjen štap još malo usporava olovo prije nego što ga ispuca. Ako tu točku uspijete malo zadržati, energiju štapa ćete preusmjeriti u olovo, koje će nakon puštanja najlona još brže i dalje putovati. Znači ideja samog zabacivanja je početi nježno i pojačavati snagu akceleriranjem zabaca sve do trenutka otpuštanja najlona. Kad se radi o tvrdim štapovima i teškim olovima, taj trenutak za otpuštanje je još teže procijeniti i u toj procjeni i realizaciji treba biti još precizniji. Neiskusni bacači zbog toga često imaju problema s tvrdim štapovima jer obično puštaju najlon prerano.

Stav za bacanje

Idealan stav za daleko zabacivanje je jednostavan. Stanite se kao da želite baciti loptu, i to je perfektan stav. Ako ste dešnjak, izbacite malo lijevu nogu naprijed, na način da s dvije noge stanete na udobnom razmaku, i da se osjećate stabilno. Ako ih previše raširite, riskirate gubitak ravnoteže. Isti principi koji vrijede za zabacivanje štapom, vrijede i za bacanje bilo čega drugog rukom. Kako se u početku više oslanjate na stražnju nogu, prilikom bacanja se tijelo kreće prema naprijed i prenosi se težina na prednju nogu, a rad rukama dolazi zadnji. Ako zabacujete na ovaj način, koristite vaše noge i tijelo kako bi „punili“ štap. Pozicija vaših ruku trebala bi biti slijedeća. S bilo kojim tipom zabacivanja, izuzev mušičarenja, ako želite da vaše olovo leti što je dalje moguće, treba se pokrenuti u što je moguće širem krugu. Ako ste dešnjak, s desnom rukom čvrsto držite štap, tada će držač za rolu biti točno u središtu kruga, a to mora biti što dalje od poda, naravno koliko vam to vaše tijelo odgovara. Treba desnom rukom štap podići što je više moguće prema nebu. I vaša lijeva ruka je također u istoj razini i postavljena je na kraj štapa, na ručku i visoko podignuta. Desna ruka prilikom bacanja ima funkciju fiksne točke oko koje štap svojim pomicanjem rotira olovo. Suprotno uobičajenom mišljenju većine ribolovaca, desna ruka je pasivnija, a baš je lijeva ta koja snažno „lomi“ štap dolje. Zapravo je princip bacanja vrlo jednostavan. Olovo kreće od pozicije blizu zemlje i radi putanju iznad glave, što najviše ovisi o sistemu kojim lovite. To znači da startna pozicija olova mora biti, grubo rečeno, i paralelna s podom, ovisno o tome kakav zabačaj želimo. Idealna putanja olova, koju smo saznali zahvaljujući nekim ljudima koji su puno inteligentniji od mene (smijeh) je oko 45°. Kako bi postigli da se vaše olovo kreće u toj putanji, treba obratiti pažnju na pravac u kojem gledate. U kojem pravcu gledate dok zabacujete, u tom će smjeru letjeti olovo ili cijeli sistem. To je povezano s koordinacijom glave i očiju, i slične su veze vrlo važne kod svih sportova s reketom, ali i kod pikada. Često ljudi koji zabacuju rade grešku pa gledaju marker plovak ili u neku drugu točku na vodi, a to za posljedicu ima kraće putanje olova ili sistema. Druga jednako tako važna stvar prilikom bacanja je točka u kojoj zaustavljate štap. Vaš cilj mora biti zaustaviti ga u najbržoj točki zabaca. Najvažnije od svega je da vrh štapa završi radeći kut od 45°, i da prati putanju olova prilikom njegova maksimalna leta.

Vježbanje lobiranja olovom

Najbolji način za početak vježbanja je pokušati vrlo polako i vrlo nježno lobirati olovo, usavršavati tehniku i stvarati mišićnu memoriju. Na taj sam ja način naučio i usavršio tehniku zabacivanja za natjecanje. Baš poput svih drugih ribolovaca, sve sam želio što prije savladati. Međutim, ako pokušate odmah zabaciti što jače, rezultat će vam u najmanju ruku biti čudan i neobičan. „Puniti“ štap treba polako, a glavni ključ dalekog zabacivanja je marljivo učenje i usavršavanje tehnika bacanja. Zabacivanje štapom treba teoretski podijeliti na njegove osnovne dijelove, i onda proučavajući jednog po jednog, pokušati ih popraviti i usavršiti.

Ako generalno naučite dalje zabacivati, to automatski znači da ćete puno udobnije loviti na kraćim daljinama. Ako za vrijeme treninga bez problema možete zabaciti 150 metara, onda ćete vrlo lako moći loviti na 110 metara, što je kod nas u Engleskoj uglavnom iznad mogućnosti velike većine ribolovaca. Ako u rukama „imate daljinu“, na kraćim daljinama biti ćete precizniji, ali se i kod raketiranja manje umarati. Kad vam sve što je povezano sa zabacivanjem bude lakše, vaš će ribolov u konačnici biti puno učinkovitiji.