Noćno bauljanje po kamenjaru

PR / Broj 65 / Kolovoz / 2013.

ili „Od sumraka do zore’’, a po danu spavam

Piše: Denis Savretić

Iako su vrućine došle dosta kasnije nego prošle godine, na kraju su nas ipak sustigle. Temperatura se već tjednima ne spušta ispod +30, kiše nije bilo više od mjesec dana, a Sava polako kuha na -285. Danju sunce prži nemilice, a noću pak vlada nesnosna sparina – uvjeti koji nikako ne odgovaraju ribičima, a još manje ribama. Voda je pregrijana, nema kisika, a riba je postala letargična i često totalno neraspoložena za ikakvu akciju. Boleni još uvijek znaju poludjeti usred dana i ravno u podne početi razbacivati kedere po površini, ali budimo realni, nikome nije do stajanja na milijun stupnjeva celzijevih zbog jednog ili dva upitna griza odavno školovanih i ispikanih bolena. Po ovim pasjim vrućinama i somovi znaju biti aktivni u površinskim slojevima, ali opet, cjelodnevno bacanje teških žlica po ovim vrućinama prije će dovesti do dehidracije i sunčanice nego do uspješnog ribolova. A kada onda uopće potražiti savske predatore?

Treća smjena

Savski predatori ljeti love pod okriljem noći! I to vrijedi za sve ribe, počevši od klena do soma. Dnevne vrućine jednostavno ne pašu većini riba, i iako je moguće uloviti nešto, uglavnom će biti riječ o manjim primjercima (veliki somovi su čudni izuzetak). Predatori svoju aktivnost ograničavaju na kratke vremenske periode, tzv. prozore aktivnosti, i van njih obično miruju i ne troše energiju u kisikom siromašnoj vodi. Osim klasičnih perioda aktivnosti, kao što su zora i sumrak, sad se otvaraju neki novi vremenski prostori za uspješan ribolov, a oni su uglavnom razbacani kroz noć umjesto kroz dan. Neke će ribe biti aktivne kroz cijelu noć, neke će pak odabrati nekoliko vrlo kratkih trenutaka za svoj lov (smuđ), no noć će u globalu biti puno ispunjenija akcijom nego dan! Iako, riječ akcija treba shvatiti dosta relativno – u noćnom ribolovu nema zabačaja u raubove, aktivnog hodanja i zabacivanja, pretraživanja terena i sl. Uglavnom se sve svodi na šuljanje po špornjevima i kamenju, polagano i sistematsko pretraživanje malih prostora voblerima, i cjelonoćni trud za jednu ili dvije ulovljene ribe. Za svaki ulov treba uložiti puno truda i vremena, te probunariti poneku noć i bez ulova sve dok ne uspijemo pročitati vodu. No noćni ribolov ima svoje draži i ljepotu, mir koji je nemoguće doživjeti preko dana, a osim toga pruža priliku za ulov riba koje je preko dana gotovo nemoguće uloviti!

Sve je u kamenju

Gdje uopće krenuti u noćni ribolov? Krivi odabir pozicije vjerojatno će rezultirati totalnim fijaskom od ribolova, tako da je najbolje odvojiti jedno jutro ili večer i proći neki komad obale, proučiti potencijalne pozicije i popamtiti kako što izgleda kako bi po noći znali što točno radimo. Trenutno je najveća akcija u obalnim kamenjarima sa bržim protokom vode, po mogućnosti sa malo većom dubinom. Krupno kamenje s jedne strane pruža obilje skrovišta za kedere i ostalu sitnu ribu, a druge strane pruža idealno mjesto za postavljanje zasjede. Brži protok vode je bitan jer riba sad traži povećanu koncentraciju kisika u vodi, a baš takva mjesta to nude. Kamenita obala isto tako obiluje zaprekama koje lome vodeni tok, i stvaraju malene povratne struje i vrtloge – to su idealne mikrolokacije za noćni ribolov, jer baš se tamo vrte grabežljivci! Kederi u mirnjacima traže zaklon od struje, a kad iz mirnjaka uđu u struju obično su na nekoliko trenutaka bespomoćni, i baš ih u tom trenutku slabosti grabežljivci tamane. Dosta ljudi ide s krivom pretpostavkom, i uporno se drže samo velikih špornjeva, očekujući da za veliku ribu treba i velika pozicija. U jednu ruku nisu u krivu, jer iza pet metara dugog špornja ima sasvim dovoljno prostora da se tamo nagura svo čudo ribe. No s druge strane, na tako velikom prostoru je teže pronaći aktivnu ribu ako je ona aktivna samo mali dio noći, naročito ako se riba ne javlja na površini. Isto tako, špornjevi su u zadnje vrijeme jako napadnuti, tako da je riba već dosta poplašena i oprezna, i veoma je teško ostati cijelu noć na špornju bez da barem pet ljudi ne dođe i rušenjem kamenja sve živo poplaši. Po meni je puno produktivnije pronaći nekoliko manjih pozicija na nekom potezu, i tokom noći ih sve posjetiti. Mala pozicija može biti najobičnija kamena gromada na kojoj se lomi štrom i radi mali vrtlog uz obalu, ili deblo u vodi, ili špornjić od pola metra, čak i malo uvučeni dio obale u kojem je voda malo mirnija i pruža zaklon kederima. To su mikrolokacije gdje ribu nije teško locirati jer nema puno manevarskog prostora, i u principu se uvijek točno zna gdje će se aktivna riba parkirati, ili kojim će putem riba u lovu proći. Isto tako takve male pozicije nisu napadnute, i gotovo je nemoguće susresti drugog ribiča. Dobra strana takvih mikrolokacija je to što ih nije neki problem napraviti. Uz malo muke moguće je odroniti komad kamenite obale i srušiti ga u Savu, ili pak otkotrljati nekoliko kamenih gromada i pomoću njih napraviti maleni špornjić, čak i jednostavno bubnuti kamenčugu u vodu i nadati se da bu se iza nje parkirao smuđ. Trud se dosta često isplati!

A što i kako loviti jednom kad smo našli (ili si napravili) poziciju?

Som

S ovim brkatim čudovištem sam u doista dubokom konfliktu ove godine. Prisiljen na noćni ribolov, a dosta rezigniran dugim periodima totalnog mrtvila tokom noći, nisam imao puno izbora nego orijentirati se na oportunistički nastrojenog soma, jer to je jedina riba koja će maltretiranjem pozicije primiti varalicu umjesto da pobjegne. Preciznije, ukoliko 180 puta zabacim nekakvo zveketavo čudo na istu poziciju, šanse su na mojoj strani kako ću dovoljno isprovocirati nekog obližnjeg soma da bi se on podigao sa dna i došao uz obalu vidjeti koji to vrag zvekeće, čak i ako nije imao namjeru ići u lov. A ako je već u lovu, pokupit će varalicu nakon pet zabačaja. Kad bi bila riječ o bolenu ili smuđu, neprestano bacanje varalice na istu poziciju bi gotovo sigurno otjeralo ribu, ili ju bar učinilo dovoljno opreznom da ignorira sve ponuđeno. Som je zbog toga vrlo zahvalna riba, ali s druge strane i jako nezahvalna riba, jer zna biti vrlo nepredvidljiv i stvoriti se baš tamo gdje ga čovjek nikako ne očekuje niti želi. Primjerice kad bacam Mann’s Babya klenu na preljevu ispod spruda sa 20 gramskim štapom i 0.8 špagicom…
Zašto sam u konfliktu sa somom? U mjesec dana ribolova imao sam barem 7-8 jako velikih riba, i svi su mi odreda trgali, jer niti jedan nije primio dok sam bacao za soma. Udarali su mi na sve i svašta, ali svi su mi primili na moj 7-21 trodijelni Alps s kojim sam lovio smuđa i bolena, i na špagu s kojom nisam imao niti minimalne šanse. Ljut zbog takvog razvoja događaja, promijenio sam i štap i špagu, pa sam počeo loviti s Sheakspeare Royal spinom 40-60 grama i 20lb špagom. Očekivano, otkako sam promijenio pribor, nije mi primio niti jedan som veći od 2 kg…

Ljeti je som aktivan više-manje cijelu noć, s nekim izraženijim periodima lova u sumrak i zoru, ali šanse za ulov ostaju podjednake tokom cijele noći. Aktivna riba će krstariti uz samu obalu u površinskim slojevima, dok će neaktivne ribe biti na dnu u nekakvim rupama bliže i dalje od obale (ovisno o konfiguraciji dna), ali uvijek spremne podiči se za nečim dovoljno bučnim da im privuče pažnju. U sumrak i zoru se i ti neaktivni somovi češće podižu u površinske slojeve, pa je u tom periodu najbolje potražiti ih duplom žlicom negdje u srednjem sloju širom lepezom zabačaja, dok je po noći najisplativije uporno mlatiti nekim voblerom po odabranoj poziciji uz obalu jer su tako najveće šanse da pokupimo soma koji će u nekom trenutku tamo proći. Ukratko konstantne vibracije često podignu i neaktivne ribe. Ukoliko je na danoj lokaciji som već u lovu, realno je očekivati griz već u prvih nekoliko zabačaja, jer som nije izbirljiva riba i udarit će po praktički bilo čemu ukoliko mu je provučeno u zoni napada.

Som se po noći mota svugdje, ali pravilo za njegovu lokaciju je jednako kao i za ostale grabežljivce – gdje su kederi, tu je i som. Motat će se iza špornjeva, ali isto tako i uz kamenu obalu, često u dosta brzoj vodi gdje ga čovjek uopće ne bi očekivao. Lovi zajedno sa bolenima i smuđevima, i zbog toga rijetko kad odabirem taktiku bacanja debelih zveketavih varalica koje poplaše sve živo u vodi – ako je som tu negdje, opalit će i po lagano vođenom Rapala Originalu isto kao i po Storm Wiggle wartu, a prednost bacanja Originala je u tome što će ga skupiti i bolen i smuđ, dok će Wiggle obje ribe potjerati na drugu obalu. Zveketava čuda bacam u situacijama kad ne očekujem ništa drugo, ili kad jednostavno nemam volje nadmudrivati se sa smuđem – taktika je jednostavna, 100 zabačaja na isto mjesto, pa ako naleti odlično, ako ne, odem na drugo mjesto zabaciti 100 puta. Statistika je na mojoj strani, udarit će prije ili poslije! Isto tako volim zabaciti silikon i lagano s njim jigati na nekom prijelazu u dubinu gdje ne mogu provući vobler. Ako je som u blizini obavezno će ga pokupiti! Kako nema nekakve tempirane cugove aktivnosti, šanse za ulov ostaju podjednake cijelu noć. Naravno, na pribor prilagođen somu bude došao pikavac od dvije kile, a na pribor za smuđa monstrum od 60 kila…

Bolen

Postoji jedni gotovo izvjesno pravilo: najveći boleni se love ljeti u noćnim satima! Krupni bolen samac je riba koju je i inače jako teško prevariti, s iznimkom proljetnih visokih vodostaja kad se često love natprosječno velike ribe. No s dolaskom ljeta, kontakt s velikim bolenima se obično svodi samo na gledanje kako raubaju iza nekog špornja, i ogromne doze frustracije zbog nemogućnosti ulova istog. Pametna i prefrigana riba je u stanju napadati kamenje bačeno u vodu, ali uporno ignorirati svaku moguću i nemoguću varalicu. No to se mijenja dolaskom noći! Naime, iako je bolen navodno dnevni lovac, on itekako lovi po noći, a po ljeti je njegova noćna aktivnost često izraženija od dnevne aktivnosti. Na svakom noćnom ribolovu bolenovi raubovi odzvanjaju kroz cijelu noć, a riječ je uglavnom o velikim ribama, jer male ribe nisu aktivne tokom noći i obično nestaju nakon sumraka. Kroz noć se boleni isto tako približavaju obali, jer kederi traže zaklon iza kamenja i mirnjake u kojima će se sakriti od struje, a bolen koji je po danu mlatio negdje na pola rijeke sad više nije tamo nego tu pola metra od obale gdje su i kederi. I sad više nema oružje kojim uredno dovodi ribiče do poraza – po noći je bolen ćorav isto kao i mi, te se u lovu više oslanja na bočnu crtu nego na vid, što znači da više ne može snimiti špagu sa 200 metara, ili vidjeti ribiča još dok silazi niz nasip, a baš to je slabost zbog koje se po noći love ribe koje je po danu nemoguće prevariti!

Boleni su ribe koje jako vole boraviti na liniji koju čini spoj štroma i kontraštroma. To je mjesto na kojem su kederi u najvećem problemu, jer kako god se okrenu na neku stranu struja ih baca i jednostavno nisu u stanju održati svoje plivanje pod kontrolom. Bolen ovo itekako zna koristiti, i iako se većina raubova događa u mirnjaku iza zapreke, 90% bolenovih udaraca dogodi se baš na toj liniji. Zapravo u mirnjacima još nikad nisam ulovio bolena tijekom noći, ciljana područja lova su ili linije između štroma i kontraštroma, ili sama špica prepreke preko koje se lomi štrom, jer bolen se često zna parkirati neposredno ispod ili iznad te špice. Jedna od najboljih (i najdosadnijih) taktika za lov bolena je ujedno i najdosadnija taktika ikad, a naučio sam ju od frenda Vićpe koji je to patentirao: jednostavno treba sjesti na neki udobni kamen, ili čak biti totalni hedonist i ponijeti si stolček, spustit neki mutavi vobler fine vibracije nekoliko metara ispred sebe, i držati ga na mjestu na rubu štroma. Ako bolen tamo lovi, čista je statistička vjerojatnost da će prije ili poslije uletjeti među kedere, i kad svi pobjegnu ostat će samo naš vobler uparkiran na rub štroma, pa će bolen naravno okinuti baš po njemu (tako i smuđ zna opaliti). Kad se to desi bolje je da kočnica role bude na labavo ili – ode vobler. Druga opcija je lagano pretraživanje dostupnog prostora nekim plutajućim voblerom, i to tako da vobler u povlačenju radi brazdu po površini. Za ovo je posebno efektivan Mann’s baby 1-, Rapalin Original, Storm Thunderstick i sl. Boleni ne mogu smisliti kedera koji baulja po površini, a noču je ovako vođeni vobler ekvivalentan zari, gađaju ga nemilo. Treća opcija je lov smuđa suspendima, jer bolen će Husky yerka skupiti isto kao smuđ, a ne možemo baš odabrati koja će nam riba lupati po vobleru…

Bolen nema neke posebne periode noćne aktivnosti, uglavnom je aktivan cijelu noć, ili barem veći dio noći. U ljetnim noćima obično na ribolov dolazim tek poslije ponoći, jer tako ribi dajem što više vremena da priđe uz obalu, i čak ako potpuno izostaje aktivnost ostale ribe, uvijek će tu biti barem jedan bolen koji cijelu noć mlati iza nekog špornja. To ga čini dosta zahvalnom ribom za lov kad voda izgleda kao da nema žive ribe unutra, jer uvijek možemo očekivati da se na dobro odabranoj poziciji nalazi neki raspoloženi bolen. A odabirom voblera fine vibracije nećemo tako lako poplašiti ribu, pa relativno dugo možemo bacati po istoj poziciji bez straha da je riba poplašena konstantnim povlačenjem varalice. Moj favorit za bolena definitivno je Rapala original od 11 cm, i odmah iza njega Storm Thunderstick u suspend i plivajućoj varijanti. Original mi je idealan za lagano privlačenje po rubu štroma, a Thunderstick za pretraživanje prostora i rađenjem brazde po površini, ili pak pretraživanjem kontraštroma ako je u suspend varijanti. Odlično mi se pokazala i MD Vera, a jako volim zabaciti i Ružno pače od 6 cm medium runnera…

Smuđ

Ovo je riba koja čovjeka doslovno može izluditi. Poznajem hrpu ljudi koji jednostavno odbijaju loviti ga tokom sparnih ljetnih noći, jer onoliko koliko je vani sparno, toliko i još duplo je smuđ zafrknut za uloviti. Ima usko zadane periode aktivnosti, probirljiv je do bola, traži savršeno gađanje mikrolokacije… Čovjeku dođe da unaprijed odustane i jednostavno pričeka jesen i zimu kad je smuđ malo aktivniji i lakomiji, jer po ljeti zna biti toliko letargičan da mu se ne da niti usta otvoriti kako bi se najeo. Po meni je najveći problem baš u tome što smuđ lovi u cugovima – ukoliko u danom trenutku na danoj poziciji on nije aktivan, možemo probunariti 10 dana bez ijednog griza, makar 20 smuđeva bilo negdje u blizini. A aktivni mogu biti 5 minuta u jednoj noći, i to baš onih pet minuta kad nam dosadi život i prestanemo bacati. I to će po mogućnosti biti aktivni iza kamena udaljenog dva metra od nas i lovit će u srednjem sloju tako da neće biti cmoktaja i nećemo imati pojma da nam pod nogama kedere razvaljuje pomahnitali smuđ od deset kila. Još je gora situacija kad su smuđevi naočigled aktivni i cmokću, ali ne bi čovjek pogodio vibraciju i kut povlačenja koja izbirljivom gospodinu u tom trenutku paše niti da se objesi naglavačke. I onda na kraju nakon što svi odustanu od smuđa, majstor sašije glavinjaru namijenjenu somu…

Smuđ je riba kojoj najviše pašu one prije opisane pozicije – kamena obala sa krupnijim kamenjem, i razlomljeni obalni štrom koji se odbija od većih nakupina kamenja uz obalu. To je teren na kojem smuđ može postaviti zasjedu, i zbog toga će se uvijek tamo negdje motati. Na bogatijim terenima je realno moguće da iza svakog većeg kamena leži smuđ, a tokom boljih noći mi se znalo dogoditi da na potezu od 100 metara doslovno na svakoj potencijalnoj poziciji imam griz. Još kad sam potencijalne pozicije malo pojačao pobacavši malo više kamenja u vodu, mogao sam ići na ribolov sa sigurnošću da ću barem jednog smuđa nasukati. Sve dok mi Sava nije otplavila cijeli komad obale… Po ovim vrućinama smuđ traži hladniju vodu bogatiju kisikom, tako da mu sad paše nešto brža voda, i često lovi u dosta jakoj struji. Oni koji uporno love u mirnjacima rade kardinalnu grešku, jer smuđ se sad zna često sparkirati u štromu ispod same špice prepreke koja lomi štrom, na istom mjestu gdje lovi i bolen, ili čak nešto niže po rubu glavnog štroma. Problem sa smuđem je u tome da čak i kad znamo gdje je on otprilike, potrebno je pogoditi točan kut povlačenja kako bi on napao varalicu, a to ponekad zna biti dosta nezgodan pothvat, naročito zato što smuđ neće napasti varalicu dok nije aktivan. To znači da cjelu noć možemo raditi nešto dobro, odustati od toga jer se ništa ne događa, i početi raditi nešto totalno krivo u trenutku kad se smuđ aktivira. Taktika koju u zadnje vrijeme često primjenjujem je lov plivajućim srednjeroncima u kontraštromu iza manjih špornjića. Stanem iza špornja, gađam samu špicu, i privlačim vobler po kontraštromu uz samu kamenu obalu što je sporije moguće. Isto tako na potezima s kamenom obalom hodam nizvodno i suspendima gađam svaku uvalicu ili vrtlog koji se stvara iza kamenja, i tamo puževom brzinom vodim vobler. Ukoliko je smuđ aktivan i prisutan, teoretski će udariti vobler. Husky Yerk, Shad Rap, Rapala Original, Smithwick Suspending Rogue, Seaspin Buginu 105, MD Vera i Heps, samo su neki od voblera koje volim zabaciti smuđu…

Smuđ je po ljeti uglavnom aktivan kasno u noći, obično u periodu od 1-2 ujutro pa do zore. Naravno, nije aktivan cijeli taj period, nego u nekom trenutku kad njemu paše, a to može trajati od pet minuta pa do par sati. Sad po ljeti se obično radi o pola sata akcije, sve van toga je uglavnom mrtvilo. Zanimljivo je da sam u zadnje vrijeme preko nekoliko smuđeva ulovio u samu zoru, kad se sunce već počelo pomaljati, nakon cijele noći bez griza. Naime smuđevi su se aktivirali tek kad se keder koji je cjelu noć bio skriven u kamenju počeo dizati na površinu, a smuđevi su ih u pola vode presretali i tamanili. I tako rade jedno 10 minuta, i opet mrtvilo. Samo je jedan način otkrivanja kad smuđ radi, a to je biti na vodi!

Za kraj, preporučam da se ne upuštate u noćni ribolov ukoliko prije toga niste upoznali teren. Kamena obala je varljiva, u svakom trenutku kamen može odletjeti u vodu skupa sa ribičem, a to može biti jako opasno. Obalu treba po danu prehodati i popamtiti put kojim se može hodati, i isto tako razraditi opcije prihvaćanja ribe na pozicijama gdje se riba očekuje, jer pad u vodu prilikom prihvata ribe je jedna od glupljih stvari koja se može dogoditi u noćnom ribolovu. Lampa je također obavezna, i dobra kliješta za otkvačivanje udice! Kožna rukavica isto nije na odmet, ukoliko naleti som…
Bistro na vodi, i puštajte ribe!