Kapitalne mrene
6 min readPR / Broj 58 / Siječanj / 2013.
Uloviti dvije velike mrene teške 3.9 i 3.2 kg u samo pola sata ribolova možete samo ako znate točno gdje, kada i kako loviti. Donosimo vam priču o tome kako je to na bujičnoj Savi radi moj dugogodišnji prijatelj Darko Tomac.
Piše: Ivo Begović

Vode su visoke i nema se kuda na ribolov, situacija koja nas je u Zagrebu pratila gotovi cijeli drugi dio jeseni i početkom zime. Dva dana prije same Nove godine moj dobar prijatelj Darko Tomac pozvao me da s njim dođem snimiti lov kapitalnih Savskih mrena. Lakoća kojom je to izrekao podrazumijevala je siguran ribolov kao da su te mrene već u čuvarici i da samo čekaju. Rekao sam da ću malo zakasniti, a u stvari sam mu htio dati vremena da počne loviti i ispipa situaciju. Darko me nazvao već nakon pola sata: „Pa gdje si ti?“ Jel grize? – „Imam jednu blizu četiri kile, a Milanu je jedna otišla.“ Kad prije? „Pa rekao sam ti da grizu“.
I nije mi preostalo ništa nego da uzmem fotoaparat u ruke i zaputim se na Savu ispod Jankomirskog mosta gdje su dečki lovili.
Vodostaj
Cijela je priča vrlo jednostavna. Velikim (i vrlo velikim) mrenama ovaj dio rijeke Save je oduvijek obilovao. No otkako smo svi prezauzeti i prezaposleni nitko više ne lovi bijelu ribu, nitko više ne radi brane od pruća za lov štupsera (podusta), nitko više…
Dakle kad god se voda naglo diže velike (a i male) mrene zajedno sa podustima priđu bliže obali. Ovo rade iz dva razloga. Jedan je da se sklone iz glavne matice koja nosi šljunak, drveće, granje… a drugi je da se nahrane glistama i kukcima koje snažna bujica ispire sa svojih obala. Na spomenutom mjestu ispod Jankomirskog mosta na lijevoj obali se nalazi veliki šljunčani sprud koji je pri normalnom vodostaju na suhom. Za vrijeme visokih voda ovaj sprud je pod vodom i djeluje kao svojevrsna brana koja smiruje vodu nizvodno od njega. Baš na tom mjestu gdje se voda smiruje i nešto je dublja dobro se love podusti i mrene bolognesom. Ova se situacija ponavlja svake godine i nije ništa novo. No oni koji love bolognesima vrlo često zategnu koju od velikih mrena no nisu je sposobni izvući zbog finog pribora kojim love. Darko i Milan su zbog toga lovili onako kako su to radili stari savski ribiči – na grunt.

Pribor
Darkov pribor sastoji se od trodijelnog šaranskog štapa dugog 3.6 m i jačine tri libre i velike role sa punom špulom najlona 0.35 mm. Krajnji sistem je vrlo jednostavan i izrađen je od kliznog šesterokutnog olova, vrtilice i za nju je vezan predvez od upredenice dug dvadeset centimetara na čijem je kraju snažna šaranska udica širokog luka veličine 8. Milan je lovio nešto grublje držeči štap na škrakama odrezanim u okolnom grmlju. Ovako složen pribor može parirati i daleko većoj ribi nego što je to snažna savska mrena. No ovdje je zamaranje velike ribe osobito teško. Mrena u potpunosti koristi visoki vodostaj i brzu riječnu maticu, a uz to iskorištava i svaki način da se oslobodi stružući predvez u kamenje i panjeve. Velika mrena je i na ovaj pribor težak protivnik najviše zbog toga jer je dno Save nizvodno od spruda prepuno panjeva i gromada kamenja koje je sava izvalila iz obala koje su bile njima popločane.

Pahulja kruha – najbolji mamac
Darko je mrene lovio na pahulju mekog friškog bijelog kruha prezentiranu na šaranskoj snažnoj udici veličine 8 vezanoj na meku upredenicu nosivosti 15 lb. Predvez mu je bio dugačak dvadesetak centimetara. Pahulju treba pri mamčenju stisnuti tako da drži vrat udice dok luk i vrh udice trebaju ostati slobodni i sakriveni u mekom kruhu. Evo kako to Darko radi:




Iz ruke
Dok sam ja došao do mosta Darko je ulovio još jednu mrenu tešku preko tri kilograma pa su me sad za slikanje čekale dvije ribe. Obje je ribe Darko ulovio „iz ruke“ tj. držeći štap u rukama dok je čekao griz.
„Pokušavam loviti iza jednog velikog panja koji se tu dobro vidi kad je voda mala. Ako pogledaš vidjet ćeš kako voda iza njega vrti. Ako uspijem pogoditi da mi olovo legne na dno točno iza panja griz je gotovo momentalan. Naime izgleda da su se velike mrene „sparkirale“ baš iza njega čekajući da voda padne. Griz i nije teško prepoznati, kad mrena uzme pahulju to se na vrhu štapa osjeti kao kratki potez. Taj potez je lako prepoznati jer je različit od napinjanja matice koja po dnu ponekad zakotrlja teško olovo. Nakon poteza mrena obično pokrene i olovo pa se to osjeti kao serija kvrcaja po dnu uz stalno potezanje prema struji. Što se nakon toga osjeti – nemam pojma, jer je obično zategnem čim ona krene sa olovom.“

Vodostaj je najvažnija stvar
I za kraj samo da rezimiramo. Najvažnija stvar u ribolovu velikih Savskih mrena je vodostaj koji mora biti Sava Zagreb od -30 do -90. A ako baš želite točan vodostaj po kojem je Darko ulovio svoje mrene, tada je bio – 83. Kad slijedeći put vodostaj dosegne ovu točku sigurno ćete me naći tamo. No u slučaju da se voda digne zbog naglog topljenja snijega pa time i naglo zahladi one vjerojatno neće jesti. Ja ću čekati prvu veliku vodu uzrokovanu južinom i kišom. Pokušat ću točno iza Darkovog panja loviti štekom tako da mi prezentacija bude svaki put savršena jer ću sistem jednostavno umočiti iza panja, a ne ga zabacivati. Imam plan koju od ovih velikih pokušati zaustaviti štekom. Ako uspijem, vi čete to sigurno saznati. Samo za kraj – najveća mrena ulovljena na ovom dijelu rijeke Save u posljednje dvije godine bila je teška gotovo sedam kila (naravno slike nema), a ako mi takva stisne na šteku….

Otkvačivanje zapetog sistema
Svima nam se to desilo! Udica ili olovo pri lovu na dnu često zapnu za kakav veći kamen ili potopljeni panj. Milan koji je lovio sa Darkom mi je pokazao kako su zapeti sistem oslobađali stari savski ribiči. Kaže da je uspješan u preko 80% slučajeva.





