Razgovor s majstorom

PRM / Broj 24 / Travanj / Svibanj / Lipanj / 2019.

Vrijeme provedeno na moru ne računa se kao dio života – tako je barem kod nas istinskih zaljubljenika u more i ribolov, nas koji živimo za miris soli u zraku i ugodno ljuljanje na valovima u očekivanju griza…

Razgovarao: Luka Mrvičić

A činjenica je, iako je more puno ribolovaca i pravih zaljubljenika, majstora zapravo i nema puno. I tako, kada igrom sudbine upoznamo kolegu kojeg možda jednom susretnemo na istom odjelu „psihijatrije“ (jer nas bolje polovice, barem verbalno, u nekom trenutku života strpaju tamo), veselju nikad kraja. Razmjena iskustava, doživljaja, i na kraju i laži o ulovima, obavezan je repertoar kada se na moru sretnu dva zaljubljenika u ribolov. Ja sam, eto, imao priliku upoznati jednog od skromnih majstora od udice kojem nije bilo problem podijeliti rezime svog pristupa ribolovu na moru. Karlo lovi gotovo isključivo vertikalom i lovi velike ribe – slike govore za sebe, a kontinuitet kojim ulovi dolaze daje do znanja da nije riječ o slučajnosti nego o znanju. I tako, kroz razmjenu priča i iskustava, Karlo je pristao ispričati ponešto o svojoj ribolovnoj karijeri za stranice našeg časopisa. Nadam se da će vas napisani redci motivirati da pokušate nešto novo, a u narednim brojevima očekujte pokoji tekst iz ruku Karla osobno!

LM: Bok, Karlo! Za početak, reci nam koju rečenicu o sebi.
KM: Bok, Luka. Zovem se Karlo Medić, imam 30 godina i živim u Brelima (misto blizu Makarske). Sezonski sam radnik, tih četiri mjeseca nemam sekunde vremena za ribolov, ali zato sam ostalih osam mjeseci na moru kad god mi vremenski uvjeti dozvole. Obožavam more, otkad san bio dite sve se oko mora vrtilo. Ali prava bolest je krenula prije dvi godine kad sam upozna ove hibridne tehnike.

LM: Kako je uopće započela tvoja priča s ribolovom?
KM: Priča s ribolovom započela je čim sam prohoda, tada nije bilo kompjutera i smartphonea pa sam vrime provodio s tunjom po portu loveći spare, dugnjice i kneze. Već s deset godina me ujak počeo voditi sa sobom na more, lovile su se lignje i bacali parangali. Kad san malo narasta, počeo san ronit pa su me neko vrime držali i štapi s kraja. Sve dok prije dvi godine nisam naletio na video na kojem je stari Grk koristio inchiku, kaburu i zoku da bi spustio živu lignju na dno i lovio nemani o kakvima san samo sanja… Tu je sve krenilo. Par miseci gledanja, traženja, ispitivanja i najvažnije upiranja po moru i snovi su postali stvarnost.

LM: Na kojim terenima loviš?
KM: Tereni na kojima lovim su uglavnom brakovi i padine uz obalu otoka Brača i Hvara. Trebalo je dosta vremena i benzine dok su se našle mikrolokacije koje drže ribu. Kad sam tek počeo loviti ovom tehnikom obilazio sam brakove i zadive koji su bili svima poznati i nakon što sam ulovio par riba, tim pozicijama više nisam moga prići zbog mriža i ostalih alata pa sam bio osuđen na sondiranje i potragu.

LM: Svi znamo da je poznavanje terena ključ za dobar ulov. Postoji li neki specifičan oblik terena koji tražiš prilikom ribolova?
KM: Ovaj kanal je cili isti, ima par velikih brakova koji su očišćeni ili su neke mriže njemu, tako da ja sonderom tražim male zadive, šporkice, par većih kamenja i markiram ih pa se vraćam po nekoliko puta na to misto dok ga detaljno istražim. Jer nikad nakon šta si jednom spustio sistem dole i nisi ništa ulovio ne znači da doli nema ništa.

LM: Možeš li nam reći na koji način vrijeme i kurenat diktira tvoju taktiku?
KM: Pa oni su možda i glavni faktori jer ako je vitar ili kurenat prejak, tj. ako mi brod u leru nosi brže od jedne milje nema mi smisla lovit. Zato je bitno uvik pratiti prognozu i čim se ukaže prilika krenuti u akciju. Za mene je dobra prognoza kad je vitar ispod 3 m/s,po mogućnosti bura u padanju, to mi je najdraža.

LM: Očigledno je da si apsolutno svladao ribolov vertikalnim prezentacijama. Kako si uopće počeo s time, kojim je putem tekla tvoja evolucija u pristupu i prezentacijama?
KM: Već sam spomenuo da je stari Grk (sotosvasi fshing) kriv za sve, ha-ha. Većina njegovih videa ima engleski prijevod tako da sam naučio puno interesantnih stvari od njega. Kad idem na more najvažnije mi je da krenem bar dvi ure prije zore tako da imam vrimena za napuniti bazen živim lignjama, jer liganja nikad dosta ako želimo uspješan ribolov. Kad imam lignje po njihovoj veličini procijenim kako ću ju prezentirati da joj doli ništa ne može odoliti. Manje od 10/15 deka stavljam direktno na kaburu ili inchiku, a veće stavljam na predvez koji je nekad pola, a nekad tri metra i kvačim ga na zoka kuglu. Ako nekim slučajem neman žive ješke, nije loša ni krepana domaća lignja u komadu direktno na zoki ili se ta ista lignja nariže na trakice i okusa se sreća običnom inchiku tehnikom.

LM: Na koji se način prilagođavaš ribolovu kroz godišnja doba?
KM: Ljeti, kad je riba u plitkom, zbog posla neman vrimena za ribolov, tako da lovim jesen zimu i proljeće. U jesen riba je još uvik aktivna i drži se plićih terena vrhova brakova pa ju tražim od 30 do 50 metara dubine. A zimi idem dublje, 50 do 75 metara, i tako do početka proljeća kad se vraćam u pliće.

LM: Reci nam koju riječ o tvom odabiru pribora za načine ribolova koje upražnjavaš?
KM: Pribor koji koristim su uglavnom kompleti za lagani jigging,proba san ih možda desetak u rasponu od dvije do osam tisuća kuna i sa svakim je nemili gušt drilati ribu jer su to štapići do 180 g koji se saviju kao špageta na ribi od pola kila kao i na onoj od 5 kila. Ali svaki gušt ima i naplatu, a ovdi je to da ovi mekani štapi nemaju jaku kontru i ako je nisi ponovio par puta riba se zna otkačit. Najviše lovim na Okuminu Azores z55 rolu i JM Saber Blue stap, baš uživam loviti s tim kompletom. Upredenica je Daiwa J Braid nekad 0.24 nekad 0.28, a tako i FC nekad 0.50 nekad 0.70. Udice koje koristim su Decoy Octopus 5/0, Owner Cutting Point 5/0 i 6/0 te Trokar Octopus TK11-5/0. Vezujem ih na YGK Scrum Assist Line, nekad u duplo 130 lb a nekad jedna nit 200lb. Varalice koje pretežno koristim samo za spustiti živu lignju na dno su od 80 do 150g.

LM: I sam znaš da je u ribolovu na moru, osobito na većim dubinama, upravljanje barkom ključan element. Na koji način ti radiš – da li se sidriš, loviš u driftu, koristiš pomoćni motor…?
KM: Najčešće lovim iz Kuštera 15 s Yamahom 40 na ručicu i nikad se ne sidrim. Motor je uvik upaljen i u laganom driftu s korekcijama motora obilazim željeno područje. Liva ruka drži motor, desna štap, jedno oko gleda sonder, a drugo vrh štapa i čeka se kontra. Ako imam markiranu točku držim se u krugu od 50 m, a ako sam na novom terenu, prvo ga snimim sonderom, onda namistim brod ovisno o kurentu i vitru da me prenese preko snimljenog terena.

LM: Želiš li s nama podijeliti neku od zanimljivijih situacija koja ti se dogodila na ribolovu?
KM: Nedavno sam bio s ujakom na moru, imali smo šest, sedam živih lignji i na prve tri pozicije koje smo probali nije bilo ništa. Dvi lignje koje smo već tri puta digli sa 60 m su još uvik živahne i na sistemima ih vraćamo u bazen. Do sljedeće pozicije imam možda milju vožnje, inače to izglisiram, ali ovaj put mi se baš nekako nije dalo dati gasa. Vozio sam skoro na minimumu i buljio u sonder. Doli sve ravno i mulj, ali neki vrag mi govori da nastavim voziti tako. Nakon nekih 300 metara sonder usrid ničega crta dvi banane 5 metara od dna na 65 metara dubine, brzo zaustavljam brod i vraćam se par metara nazad dok mi sonder nije potvrdio da je riba ispod mene te spuštam svoj sistem. Lignja od 10 tak deka zakvačena na dvi udice direktno na kaburi nije došla do dna, zaustavila se, a čim sam preklopio rolu, vrh štapa je bio u moru, Azores stegnut na 4 kila lagano proklizava i riba ide polako gore. Vidimo boju, zubo, jeee… FC prolazi kroz vodilice još 2 metra da zubo od sigurnih 6 kila izađe na površinu, ali NE…

Kad je izbacio mjehur izbacio je i kaburu iz usta, nakon čega umisto da zapluta, on probije zubima mjehur i nakon 30 sekundi šta sam ga gleda, dva metra ispod broda, on otpliva lagano u dubinu. Kroz čitavo vrime sam držao brod na istoj poziciji, ujak odmah za njim spušta svoj sistem i događa se isti scenarij, ali ovaj put sa sretnim završetkom. Zubo od 7 kila je u brodu i veselju nema kraja. Ovog svog sam odma zaboravio, tj. zamislio sam to kao c&r zube od 6 kila jer san uživa u drilu do samog kraja i nek mu je sa srićom.

LM: Za kraj, s obzirom da će dobar broj naših čitatelja s velikim užitkom gledati tvoje slike i čitati tvoja iskustva, možeš li nam izdvojiti neki savjet za koji smatraš da je najvažniji prilikom ozbiljnog vertikalnog ribolova?
KM: A šta da ti kažem, ha-ha osim da je najvažnije biti na moru kad se god može. Upirati i pokušavati svašta pa će doći i rezultati.
Rogi i mirno more…