LOV AMURA KLADOFOROM

PR / Broj 53 / Kolovoz / 2012.

Amuri su, za razliku od šarana, u osnovi čisti biljojedi, koji se u određenim životnim razdobljima (u ranoj mladosti se hrane zooplankonom), ili u situacijama kroničnog nedostatka biljne vodene hrane (jezera bez vegetacije) povremeno okreću i drugoj hrani. Njihova prirodna hrana je mekana vodena vegetacija, i oni zapravo najviše vole «pasti» mekano vodeno bilje koje raste uz dno poput mrijesnjaka. I mada previše ne biraju kada im ponudite neko sezonsko povrće (na primjer jako vole špinat i grašak), jednako tako vole i grubu trsku koja obično raste uz samu obalu jezera, te klasičnu vrtnu travu (ljulj), naravno kad dođu u priliku da je se dočepaju. Kroz dugi niz godina, pokušavao sam amure loviti svakakvim taktikama i na različite mamce, ali jedan od zanimljivijih mamaca koji je u ljetno doba, posebno na jezerima s malo vodene vegetacije, uvijek dobro radio je bila alga kladofora.

Piše: Krešimir Kuri

Što je kladofora?

Tko nikad nije na rijeci na slapu ili u zimovnicima lovio plotice vrlo vjerojatno ne zna što je kladofora ili kako je još naši ribolovci popularno zovu «trava». Kladofora spada u alge koje žive u manjim ili većim busenima prilijepljenim za kamenje u brzoj vodi. Obično ih nalazimo na slapovima, ili u većim brzacima, gdje prolazi razne razvojne faze života. Najmanje je ima krajem zime. S početkom proljeća se naglo umnaža, grublje je konzistencije, i tada je najčešće svjetlo zelene bolje, da bi tokom ljeta vrlo često dobivala tamnije nijanse. U kolovozu se na slapovima vrlo često može naći tamno zelena trava (mi ribolovci je obično zovemo «ljiga»), koja je malo slabije čvrstoće, lako se trga i koja katkad u sebi ima male crviće. Uz onu svjetlo ili tamno zelenu «travu», upravo je baš ta «ljiga» jedna od najboljih ljetnih mamaca za amure.

Gdje se i kako nalazi?

Alge kladofore rastu na svim kamenitim mjestima gdje je voda plitka i brza. Najčešće se nalazi na slapovima naših rijeka, ali nije neobični niti kada raste u brzaku ili kad je nađete na nekim relativno malim i brzim potocima. Najlakše se u ovo ljetno doba bere rukom. Dovoljno je prošetati preko nekog od slapova, i obično na mjestu gdje voda najbrže teče ispod namreškane površine vijore se zelenkasta polja ovih neobičnih algi. Treba vidjeti gdje su nakupine (buseni) najveći i najduži, pa ih tamo ih rukom počupati ili sastrugati s kamena. Kad naberete dovoljno algi, treba ih dobro rukom stisnuti da se ocijedi voda i nakon toga staviti negdje na hladno, najbolje u hladnjak. Tu može pričekati nekoliko dana sve do odlaska u ribolov ali naravno najbolja je friška.

Kad se i gdje s njom najbolje lovi?

Kladoforu u rijeci u brzaku i u struji jako vole plotice, podusti, mrene, žutooke i nekad klenovi. Ona je uglavnom raznih nijansi zelene boje, vrlo mekane konzistencije (gotovo svilena), i ugodnog mirisa tipičnog za svaku rijeku (po riječnom aerosolu). Amure se na jezerima njom najbolje lovi u drugoj polovici ljeta, negdje iza Velike Gospe, kad noći polako postaju hladnije i kad se zbog toga voda tek počinje hladiti, i kad ih nagon za preživljavanje tjera na pojačano hranjenje i nakupljanje masnog tkiva kao energije za zimu. Najbolja jezera su ona koja su zbog velikog broja ovih riba u njima potpuno ostala bez vodene vegetacije (sve su popasli), ili je ima vrlo malo. Jako zatravljene rijeke ili jezera prepuna trave zbog velike količine prirodne hrane nikako nisu vode gdje s njom ima smisla loviti. Međutim, ako na vašem jezeru početkom ljeta u lipnju ima nešto malo vodenog bilja kojeg amuri do sredine kolovoza obično većim dijelom pojedu, ovaj je članak baš za vas.

Zbog čega uopće loviti na algu?

Alge su kako mnogim riječnim i jezerskim ribama, tako i amurima prirodna hrana, a to znači da ih uzimaju sezonski odmah i lakomo odmah čim ih vide, i da zbog toga s njima uopće ne treba prije ribolova prihranjivati. Ribolov šarana i amura na jezerima je ponekad igra čekanja, i kako se katkad u prvih 12 ili nekad čak i 24 sata ribolova (ako nije bilo prethodnog prihranjivanja) ništa ne događa. Uz nekoliko dobrih trikova, na nekim vodama, možete na vrlo lijep način prikratiti ovo prvo vrijeme «iščekivanja» poteza šarana i relativno brzo isprovocirati prve akcije ribolovom lijepih i velikih amura. Amuri su, baš kao i šarani, ribe koje su robovi navika. Obično u nekom dijelu sezone iz godine u godinu odlaze u određene dijelove jezera, najbolje primaju u neki baš u neki specifičan dio dana ili noći, i posebno vole neke određene mamce. Kukuruz, tigrovi oraščići i crvene boile sa kremastim ili začinskim aromama su im slabe točke, a ako još tome dodate i algu (svatko uz glavno jelo voli i salatu), i prezentirate je na pravi način, rezultati bi vas mogli iznenaditi.

Kako se postavljaju na udicu?

Alge su na neki način samo još jedan od mogućih potencijalnih dodataka vašem standardnom mamcu. One mogu biti, ali i ne moraju baš onaj neobični dodatak koji vas ponekad može kad ništa ne grize malo izdignuti od ostalih, i priuštiti vam neke nezaboravne trenutke u ribolovu. Tko se je u životu nalovio amura, dobro zna da kod ovih riba veličina mamca nije uvijek obrnuto proporcionalna s veličinom riba koje se love. Rečeno ribičkim rječnikom nekad vrijedi što veći mamac, to veća riba. Ovo ribičko pravilo pogotovo vrijedi kod lova s algama, i glavni princip montaže je da se sa što duljom travom pokrije udica, ali tako da se kroz nju i vidi osnovni mamac s kojim lovite. Najbolje rezultate kod lova algom imao sam na balansirane mamce (snjegović, boila s umjetnim zrnom kukuruza, balansirani kukuruz i slično), jer su takvim mamci uglavnom vrlo često blago lebdjeli uz dno gdje su se ponašali potpuno identično vodenoj vegetaciji koja je i inače prirodna hrana amura. Znači, imamo mamac koji je i po sastavu, i po ponašanju vrlo sličan prirodnom. Trava se na mamac montira tako da se oko najlona ili upredenice odmah iznad udice malo omota, i onda spusti prema udici tako da je potpuno prekrije.

Dobra indikacija ugriza i teže olovo

Kod ribolova ovim stilom vrlo je važno imati nešto teže olovo, i dobru indikaciju poteza. Kako je trava ponekad vrlo mekana, i kod zabacivanja rado hoće spasti s udice, najbolja je za ribolov na bližim i srednjim daljinama. Teže je olovo (minimum sto grama) velika pomoć udici da se što prije i što bolje zabije amuru u usta, ali i preventiva da riba ne proguta mamac preduboko i sa svojim ždrijelnim zubima ne pregrize predvez. Fina indikacija (bobine, a ne svingeri) također su vrlo važni signali da u ribolovu odmah po potezu budemo na štapu i da odmah zategnemo. Ribolov amura je obično nepredvidiv, i rijetko kad vrlo precizno možete znati primaju li ove ribe dobro ili ne. Međutim, postoje trenuci na vodi kad klasični mamci jednostavno ne rade ili rade vrlo slabo i kada treba posegnuti za nekim alternativnim mamcima ukoliko želite u danima kad riba slabije prima uloviti koju ribu više.

Podcijenjena riba

U posljednje sam vrijeme kod nekoliko naših novopečenih šaranaša čuo vrlo ružne komentare o amurima i somovima. Naime, jedan je od ribolovaca, komentirao je na vodi kako mu je najgore dok čeka šarana uloviti amura od nekih 10 do 15 kilograma, jer ga jako izmuči, splete mu sva tri štapa, išamara u podmetaču i onda još mora sve ponovno hraniti i zabacivati. Neki su današnji ribolovci na žalost preskočili normalnu «ribolovnu školu» koja prvo započinje lovom malih riba (klija, žutooka, grgeča), zatim se nastavlja lovom bijele ribe (plotica, deverika, podusta…), pa linjaka, štuka, somova, a kad jednom ribolovac sazreli i razvije se, normalno je da se fokusira na jednoj ili neko ribljih vrsta i pokušava uloviti njene kapitalne primjerke. Međutim, neki ribolovci pogotovo iz mlađe generacije, koji su tek nedavno počeli loviti ribe, i na vodama s velikim ribama odmah počeli loviti velike šarane, prihvatili su neke od pomalo suludih ribičkih trendova koji ne poštuju nikakve druge ribe osim šarana, i to jako velikih. Veliki amur ili som, ali i sve druge riblje vrste su jednako lijepe ribe kao i šarani, jednako se srčano bore, i ako imate predrasude prema njima, zapravo najviše štetite sebi. Nemojte da vas ribolovna moda i način razmišljanja dovode u paradoksalne situacije: bili ste u ribolovu, ulovili vrlo lijepu i borbenu ribu, i u tome uopće niste uživali. Veliki amuri to ni po čemu nisu zaslužili. Krasne su ribe i iznimni borci, koji se ne predaju se posljednjeg daha, i zbog toga od nas zaslužuju puni respekt. Ako živite blizu neke od voda koja sadrži ove posebne ribe, a niste ih nikad pokušali loviti, prvom slobodnom prilikom pokušajte, jer inače niste ni svjesni što propuštate. Sada, u kasno ljeto, je nabolje vrijeme za lov velikih amura. Ove vam ribe za vrlo malo truda mogu pružiti zbilja vrhunski ribolovni doživljaj. A to se nikako ne isplati propustiti!