Njegovo visočanstvo – jezerski smuđ

PR / Broj 79 / Listopad / 2014.

„Jezerski” smuđ, ah… Ponekad spominjan kao neko mitsko biće koje posjeduje specifične moći zbog kojih sve naše znanje, upornost, tvrdoglavost pa i blesavost (hladne zimske noći u mračnim šumama bez naglavne lampe koja je naravno ostala u autu zajedno s termosicom čaja pada u tu vodu koja nas spaja i čini jednom velikom obitelji zaljubljenika, naravno, što se ribolova tiče…

Piše: Luka Mrvičić

Zašto mislim da bi bilo zanimljivo popričati o njemu… Paaaa mislim da ima nekoliko kvalitetnih razloga za naći se u birtiji, popiti pivu i trabunjati, no ne mogu sa svima tako, pa sam odlučio napismeno to odraditi. Sva jezera imaju svoju cirkulaciju/strujanja (kakvu takvu, ali imaju), no ona nije ni blizu u usporedbi s našim rijekama u kojima naš kompa obitava i zbog koje nije u mogućnosti kalkulirati i procjenjivati, hoće li ili ne prožvakati naša čudesa od varki nego ih silinom sabija na najjače.

Za razliku od našeg jezerskog lijenčine koji, ukoliko nije raspoložen (temperatura, tlak, mjesec, kisik i sl.) neće ni pokušati krenuti za istim tim čudesima te ga doslovce trebate isprovocirati na griz, zainteresirati, ući mu u „kuću” i kuckat po glavi dok ne popi….,no i na jezerima ima dana kad on prekida siestu i počinje fiesta te se možete doslovno razvaliti u ribolovu i nakon toga otići kući s mišljenjem kako ste sve shvatili, razumjeli i prvak ste svijeta, kako ste im našli slabu točku i sljedeći put idete s kompićem kojem ćete objasniti teoriju zavjere, napraviti holokaust… No ubrzo toga dana shvatite da to nije baš sam tak…

Vrste jezera

U Lijepoj našoj nalaze se mnogo vode (tekuće i stajaće) koje zadovoljavaju potrebe „gospodina”, no svaka od njih se na neki način razlikuje te tako određuje navike i ponašanje zubatog nam prijatelja. Opisao bih vam nekoliko vrsta stajaćica (duboka/plitka, mutna/bistra, ćelava/obrasla vegetacijom) na kojima sam imao prilike okušati se u nadmudrivanju s „mudracem”, a vi ćete vjerojatno jedno od tih prepoznati u vašoj neposrednoj blizini (npr. kod suseda v dvorišću).

Duboka jezera često idu u kombinaciji s bistrom oligotrofnom vodom (siromašnom po pitanju hrane, tj. trofije) zbog nemogućnosti prodiranja svjetlosti u dublje slojeve te stvaranja fito i zoo-planktona (odakle dolazi mutnija boja vode). U njima smuđ ima specifične navike koje se mijenjaju tijekom godine i navikama njegove hrane/plijena, tj. sitne ribe. Poznato nam je da riba općenito nema kapke, a još ako uzmete u obzir mašineriju koju koristi naš gospodin staklenooki vodeni sokol, jačina tj. intenzitet svjetla uvelike utječe na njegovo hranidbeno raspoloženje.

Iz tog razloga na takvim jezerima potrebno ga je tražiti preko dana u dubljim dijelovima ili na mjestima, ukoliko su to neke šljunčare, duboka umjetna jezera ili akumulacije, gdje se nalaze plutajući objekti (splavi, strojevi za iskop, brodovi, pontoni i sl.) koji gospodinu služe i kao zaklon/čeka i kao zaštita od sunca (stavljajte dugi predvez fluorocarbona – ipak je bistro, ne?). U večernje ili jutarnje (najaktivnije) sate potražite ga na prijelazima u dubinu, na sprudovima i sl., dok noću dolazi na plićake tamaniti gospodične sunčanice i bahate male grgeče koji preko dana kolo vode.

Nazočnost sitne ribe u većem broju na nekim mjestima preko dana (primjerice upusti vode, iskapališta gdje se diže mulj ili spojevi na jezerima) bilo bi poželjno upamtiti te ih u večernjim, noćnim ili jutarnjim satima obavezno posjetiti – „gospodin” će sigurno prošetati u potrazi za klopom. Početkom zimskih, hladnijih mjeseci, ukoliko su jezera duboka i velika, voda se sporije hladi pa ga isto tako možete očekivati u plićim dijelovima (plažama, sprudovima) zbog nazočnosti hrane koja se još nije povukla u dublje dijelove.

Zbog mogućnosti prodiranja svjetlosti u sve slojeve vode i na taj način stvaranja procesa fotosinteze (mnoštva fito i zooplanktona kao osnovnog temelja eutrofne vode, tj. vode bogate hranom), plitka jezera imaju najčešće mutniju vodu u kombinaciji s potopljenim šumama (lomovi/granje) obraslim vodenim biljem. Meni osobno takva jezera predstavljaju lunapark i jednostavno se osjećam kao malo dijete koje ne zna gdje prvo otići, kojom pozicijom se poigrati, kojom tehnikom se zabaviti i to najčešće završi tako da ja trčkaram okolo naokolo i bombardiram vodu prvih par sati dok ne zadovoljim Petra Pana u sebi, popijem čašicu „zdravlja” i ne sagledam situaciju te odredim taktiku i tehniku lova.

Ukoliko nije noć i nisam baš upoznat s vodom, to određujem pomoću sjedilačke audio vizualne opservacije (obavezne polaroidne naočale) mogućih lomova, prijelaza, dubljaka, upusta/ispusta, riblje aktivnosti, kako lovine tako i lovca koji je u ovakvim mutnim jezerima aktivan preko cijelog dana… Zanimljiva je stvar da kod takvih jezera gospon smuki može biti bilo gdje, no ipak postoje te neke mikro-lokacije na kojima bih se mogao/trebao nalaziti naš „prijatelj” danju i gdje se nalazi noću (ovisno o doba godine).

Pa tako, ukoliko imate namjeru loviti u toplije doba godine, po danu predlažem zanimljivu tehniku ribolova u granju/lomu i travi, a noću na čistinama, u plićacima i po samoj površini vode. Ako ste pak više zimski nastrojeni i volite da vam kontrola i veza s vlastitim prstima nestaje a vrh nosa ledi, predlažem da ga potražite u dubljim dijelovima kako danju tako i noću, ukoliko jezero na kojem lovite nema upust vode. A ako ima, nemate što puno kombinirati. Usidrite getribu na neki kamen ili ponesite stolčić te tu provedite noć ili nekoliko sati (mora doć!).

Za razliku od ljetnog, bržeg i energičnijeg vođenja varalica (oponašanja aktivne ribe), zimi to odrađujete prilično sporo, pošto je riba slabo aktivna i malo se kreće (ipak je u jezeru, ne?). Tako da, ako mislite da namatate stvarno sporo, još usporite pa i stanite pokoji put, uz konstantni kontakt s varkom, a zatim nastavite u istom tonu, griz može odmah uslijediti.

Smuđ zimi doslovce zna pratiti varku iz dubina do vaših nogu (vrlo često) te u onom zadnjem trenutku vaše nepažnje i podizanja varke izvan vode napada i zatječe vas nespremnog (ostatak priče znate). Stoga u tom trenutku budite prilično oprezni.

Odabir vrste i podvrste varalica, sistemi i načini prezentacije

Koncentracija napeta toliko da puca na krajevima (kao loš čvor na spoju špage i fluorocarbona), osluškivanje svakog šuma, zvuka, a u glavi vizualizacija svih mogućih kombinacija koje se mogu odvijati pod vodom dok vašu varku/rukotvorinu prati zubato čudovište koje, nakon što vi napravite „ono” što treba, razvaljuje to malo gume ili plastike na kraju vaše upredenice… ok, ok možda sam malo pretjerao, ali ne mogu si pomoći, tj. nema mi pomoći, no da biste došli do tog trenutka i da bi se on tako odigrao potrebno je znati, a i primijeniti nepar detalja iliti „onoga”…

To moje smuđevsko razvaljivanje, kako sam opisao, u većini slučajeva nije ništa drugo nego lagani kratki kvrc koji osjetite na vrhu štapa (naravno, ako imate štap koji dobro „čita” to uvelike olakšava situaciju) ili vam se jednostavno špaga opusti uslijed namatanja, a vi niste ni svjesni da je „majstor” pokupio vašu varku i krenuo prema vama, te vi i dalje namatate…

E sad, te famozne varalice bih podijelio u dvije skupine: hard baits (varke od drveta i plastike) i soft baits (raznorazne gumene svaštarije). Razvojem ribolovne industrije ove dvije skupine su toliko evoluirale da jednostavno ni sam ne znam koje bih stavio na prvo mjesto pa sa sobom uvijek furam kamion toga na leđima.

Što se tiče tih „tvrdih” varki (voblera) koristim klasike kao što su Rapala Shad Rap Shallow Runner sedmica i osmica (postoji!!) i devetka, Originalka sedmica, devetka, jedanaestica, Husky jerk desetka, Nils Master osmica, X-Rap osmica i desetka, od novijih Megabass Ito Vision 95-ka i 110-ka, Duo Tide Minnow Slim i Sakura Suspending Akaru Minnow.

Što se njih tiče, nemamo previše prostora za kombinacije (znamo da površince koristimo kada je smuđ aktivan i „cmokoće” na površini (toplije doba godine), a da suspendi i tonući dobro dođu zimi kod sporih/umrlih povlačenja kada se ne zna tko je „lijeniji” – smuđ ili plijen, makar ni to nije uvijek tak)

i rekombinacije/doratke (osim dobrih starih olovnih naljepnica za plutajuće igračke), dok kod „gumenaca” jednostavno nema kraja tjuniranju. Više volim koristiti gumene varalice u ribolovu jezerskog smuđa iz osnovnog razloga, a to je da njima mogu pokriti sve načine, uvjete, doba dana/godine ribolova na jezerima, od standardnih kao što su Delalande (Miss Shad –King i Sandra), Konger (KillerSshadow), Profi Blinker (Attractor ), Kalins (Mogambo Grub), Relax (Kopyto i Shark), u zadnje dvije-tri godine koristim nadipana i slana čudesa od Sakure (Slit Shad i Finesse), Keitecha (Shad Impact, Easy Shiner, Swing Impact), Daiwa Tournament (D-Tail i D’Fin), Pontoon 21 Awaruna, i još neke.

Gume su jako zanimljivo izrađene, osim dipova i soli, imaju tanke repove koji „rade” i na najmanjim otežanjima (čak i bez) te utor za wormice i G-udice bez kojih ja osobno ne mogu zamisliti nabrijani ribolov smuđa u granju, travi, grotama kamenja, automobilskim gumama, štednjacima i ostalim „divotama” koje skrivaju naša prekrasna jezera.

Kombiniranje kombinacija s kombinacijama

I tako sada u ruci imate brutalnu gumu na jig glavi, ali vama to nije dovoljno jer vi biste lovili na površini i radili biste brazdu. Nema frke, stavite vašu gumu (Keitech , Daiwa Tournament i sl.) na worm udicu koja zbog svog oblika prati oblik gume te podizanjem vrha štapa i konstantnim laganim namatanjem ne samo da dobivate brazdu nego i lagane valiće (koje proizvodi tanki repić) popraćene laganim „plok-plok” zvukom – smrt!!!

Večer ide dalje i kederi koji su se u sumrak nalazili na površini, zbog obilja mušica spustili su se dublje, u pola vode i preživaju netom poklopan obrok ne misleći da ih promatra zubata neman, što znači da vam treba varalica koja će ići u pola vode te na vašu pauzu u vođenju lagano tonuti (skoro suspendirati), no ne bilo kako. Vi želite da tone paralelno s dnom (poput kedera kojeg stupac vode lagano pritišće ka dnu), a ne glavom naprijed.

Opet nema frke jer ćete uzeti svoj novi paket Sakura Slit Shada i staviti na G-udicu koja ima otežanje (1,5 do 3g za plitka jezera, a 5+ za dublja) na sredini, a ukoliko nemate takvu, izradite ju sami. Potrebno vam je malo olova u željenoj gramaži (torpilla ili cjevasta olovca s rupom u sredini) koje s pilicom ili nožićem rastvorite kao knjigu te kliještima pričvrstite na G-udicu koju ste na tom mjestu pojačali koncem kako bi olovo bolje primilo (dodate malo super ljepila ili epoksija).

Dosadilo vam je nabacivanje gume po sredini jezera ili ste čuli cmokotanje/raubanje u granju koje vam se nalazi pod nogama? I što sad? Možete pokušati s time što već imate na špagi, a možete me poslušati i dati si truda navezati deblji fluorocarbon zbog lakše kontrole gume i manjeg oštećivanja špage na drvo obraslo školjkicama i sl., a i zbog štuka koje vrlo rado kupe nadipanu gumu po noći spuštenu pod nos – ne garantiram da neće pregrist, al imate bolje šanse nego samo sa špagom.

U tom slučaju lova u lomu bolje su mi se pokazale no action gume poput Daiwa Tournament D-Tail, Sakura Slit Finesse, Keitech Shad Impactpa, još ako su i nadipaneeee… Njih također stavljam na wormice i G-udice, a dobrim su mi se pokazale i kombinacije tih guma sa zaštitom na dropshotu, texas rigu i sl. To zapravo nije ništa drugo nego lov bassa koji to nije i još noću.

Od tih običnih wormica i G-ica ima raznoraznih izvedenica i kombinacija koje možete, ako ne u dućanu, pronaći na Internetu, stoga vam predlažem da pogledate i sami doradite svoje gumene varalice (uvijek je gušt veći).

Jedino na što biste trebali obratiti pozornost jest veličina gume koju koristite te ju usporediti s dužinom udice koju kupujete (smuđ neće cijelu sparkirati u usta). Obratite pozornost i na otežanja koja određujete prema tipu vode (jezera) na kojem lovite. Osobno volim što manja otežanja, nevezano uz dubinu jezera (zato i koristim tanju špagu – do 0.15 max), kako biste varalicu mogli što sporije vući i na taj način ostati dulje u zoni griza.

Što se tiče načina vođenja, već ste pohvatali da nadipane „gumence” volim voditi sporo zbog tankih repića koji uvijek rade, mirisnog traga kojeg ostavljaju za sobom, a i one smuđevske navike da prati žrtvu dok ona ne pokuša svoj „zadnji” bijeg. Upravo to i vi trebate učiniti i prilikom vođenja raditi pauze nakon kojih u nastavku često uslijedi griz, a predlažem vam da ukoliko niste sigurni je li to bio griz ili mislite da ste udarili u kamen ili drvo, stanete uz konstantan kontakt s varkom i nakon toga krenete malo energičnije – dosta ih je palo na tu foru.

To nije ništa drugo nego razmišljanje što se događa ukoliko smuđ promaši plijen (koji od siline udarca uspori ili zastane) i kada se oblak mulja slegne pokuša pobjeći… a majstor čeka samo taj trenutak.

Predložio bih vam da na taj način razmišljate prilikom ribolova i garantiram vam onu ribu više koju ste si zamislili uloviti. Uzmite u obzir da naše rijeke nisu vreće bez dna i da se čak i na takvim mjestima osjeti nerazuman način ophođenja, a za jezera vam onda ne trebam ni govoriti. Tako da, ukoliko se želite ponovo sresti s velikim zubatim gospodinom ili gospođom (u pravilu su veće), puštajte ih natrag jer ionako nemaju kamo otići iz tog jezera. Bistro!