UPOTREBA AROMA

PR / Broj 79 / Listopad / 2014.

Korištenje aroma u izradi mamaca je oduvijek bilo jedno veliko poglavlje za sebe. Oko te teme ribolovci su vječno lomili koplja, i ako o tome pitate za savjet pet različitih ribolovaca, siguran sam da ćete dobiti pet različitih odgovora…

Piše: Krešimir Kuri
Fotografije: Krešimir Kuri i Danijel Šego

Što su arome i zašto se koriste?

Arome su u ribolovnom smislu mamcima dodane tvari kako biste pomoću njih šaranima što učinkovitije poslali poruku kako se radi o hrani. Možemo ih podijeliti na prirodne i umjetne. Arome imaju svoj miris i okus. Kad otvorite bočicu osjećate miris, a kad iz nje liznete kap tekućine, osjetit ćete okus. Arome se razlikuju po svom nosaču koji je baza i na neki način vrlo važan detalj kako će ih ribe osjetiti i doživjeti. Neki znanstvenici tvrde kako šarani većinu aroma na jednakoj bazi doživljavaju vrlo slično, ali preciznih podataka o tome ima vrlo malo.

Kakvih sve ima?

Nekoliko osnovnih nosača za arome koje se koriste u ribolovu su alkoholi, esteri i ulja. Kad govorimo o alkoholima najčešće se koriste propilen glikol, izopropil alkohol i etanol. Od estera se za baze najčešće koriste diacetin i triacetin, a za uljaste tipove aroma glicerol. Glavna razlika među njima je u okusu, ali i u gustoći pa tako i u načinu širenja u vodi. Među najbolje (i nažalost najskuplje) spadaju etanol i glicerol. Etanol ćete u aromi prepoznati po tipično alkoholnom mirisu koji će se kao drugi obično osjetiti iza osnovnog mirisa arome. Pošto su arome na bazi etanola po svojoj gustoći relativno rijetke i dobro topive u hladnoj vodi, one su zbog toga i najbolje upravo za hladniji dio godine (jesen i zimu), makar dobro rade i u toplijem periodu. Glicerol je nešto gušći od etanola. Zbog toga će, kad cijelu aromu na bazi glicerola u bočici protresete, njegovo vraćanju na svoje mjesto biti malo sporije od arome na bazi etanola. Estere ćete prepoznati po prilično oštrom mirisu, i ako u bočicu s aromom na bazi estera nabijete nos (to nikad nemojte raditi!) snažan miris lupit će vas u glavu. Arome na bazi glicerola je najbolje koristiti u toplijem dijelu godine jer se tada lakše i brže šire vodom, dok se esteri mogu jednako uspješno koristiti tijekom cijele sezone.

Širenje u vodi

Još jedna važna stvar kod izbora nosača je način širenja aroma u vodi. Alkoholne se arome i one na bazi estera od mamca šire pravilno u svim smjerovima, dok se one na bazi ulja najprije podižu prema gore, a onda i u svim drugim smjerovima. Zbog toga je kod izbora arome za lov važno znati za koju vodu ih birate (koliko je duboka?) i za koji dio godine (hladniji ili topliji?).

Šarani se u različitim životnim periodima nalaze u različitim slojevima vode, i prema tome nije svejedno ako ih lovite ljeti, kad se vrlo intenzivno hrane i naći ih možete svuda po jezeru, ili na primjer, u kasnu jesen ili zimi, kad veći dio života provode mirujući u srednjim slojevima vode, a hrane se u sve kraćim i kraćim periodima. Tada se aroma za mamac bira ciljano kako bi (nakon što ste svoje mamce isporučili na hranilište) što prije doprla do njih. Zbog toga je dobro u nekim situacijama kombinirati arome s jednim i drugim vrstama nosača, a u nekim slučajevima i sva tri.

Na primjer, dobro je kombinirati prirodne arome s onima na bazi estera, jer će se prirodna aroma širiti na sve strane sporije, a ester brže. Druga povoljna kombinacija je korištenje arome na bazi alkohola s onom na bazi glicerola. Alkohol je dobro topiv u vodi tijekom cijele godine i nema neki jak specifičan okus koji šarani mogu identificirati s opasnošću, dok se glicerol kao uljasta baza najprije diže prema gore. Zbog toga nije loša ideja kombinacija alkoholnih ili aroma na bazi estera i eteričnih ulja. Dok alkoholne arome zbog prirode svog širenja šalju ribama signale u svim pravcima, eterična ulja su lakša od vode pa prvo idu prema površini. Ako je kasna jesen ili zima i ako ste izborom otvorene teksture u mamcu dali priliku da lako šalje hranidbene signale prema gore, ribe će se iz srednjeg ili gornjeg sloja vode tako puno prije zainteresirati za naše mamce i odlučiti ih potražiti. Ako lovite s mamcima na bazi propilen glikol aroma, dobro ih je kombinirati sa sladilima i aminokiselinama, koje su za šarane dokazano najbolji atraktanti u mamcima jer oponašaju njihovu prirodnu hranu poput školjki i rakova, koji ih u svojim ekskretima (izlučevinama) ispuštaju u vodu i tako pružaju priliku šaranima da ih pomoću svog njuha slijede.

Što ribe osjećaju njuhom?

Riblji je njuh puno drugačiji od ljudskog iz vrlo jednostavnog razloga – ribe žive i dišu u vodi. Kod riba se receptori mirisa nalaze ne gornjem dijelu glave, nešto malo ispred očiju. Tu svaka riba ima parne nosne jamice koje su pregradom podijeljene na dva dijela. Kroz prednje nosne otvore voda ulazi u ribu, a kroz stražnje izlazi van. U nosnoj šupljini riba se nalaze kožni nabori koji su prekriveni njušnim epitelom.

Njušni se epitel sastoji od trepetljikavih stanica oblika pehara. Mirisne stanice su povezane sa njušnim živcem koji primljene signale o hrani šalje u mozak. Šarani najbolje osjećaju miris za vrijeme plivanja zbog brze izmjene vode kroz nosnu šupljinu. Stanice njušnog epitela mogu reagirati na vrlo niske koncentracije u vodi otopljenih aroma, ali još prije na neke kombinacije aminokiselina, što je nama ribolovcima vrlo korisna i dragocjena informacija.

Što ribe osjećaju okusom?

Osjetilom mirisa ribe mogu osjetiti hranu na daljinu, dok pomoću okusnog organa osjećaju u vodi otopljene tvari na blizu. Šarani primaju okusne podražaje pomoću okusnih stanica koje se nalaze na usnama, brkovima, ustima, ždrijelu, prsnim perajama, obrazima ali i na nepčanoj jabučici. Šarani dobro raspoznaju četiri osnovna okusa: slatko, slano, kiselo i gorko. Ribe imaju vrlo precizno osjetilo okusa i one na primjer šećer osjećaju u od nekoliko desetaka pa do nekoliko stotina manjoj koncentraciji od ljudi. Makar je osjet za gorko najslabije razvijen, vrlo velike doze aroma mogu jako zagorčati mamac. Ako to ne ispravite dodatkom sladila ili šećera, može vam se dogoditi da, iako mu je po sastavu mamac vrlo privlačan, šaran ga zbog gorčine jednostavno ne želi uzeti. Zbog toga je korištenje samih aroma bez kombinacije sa sladilima, medom ili šećerima (koji su važni za njihovu neutralizaciju osjeta gorčine) zapravo najčešća greška ribolovaca s malo iskustva koji tek počinju raditi svoje mamce.

Kombiniranje aroma i ostalih aditiva

Kad odlučujete što ćete sve staviti u mamac, važno je znati na kojoj ćete vodi loviti ribe, jer nije svejedno da li ćete loviti na jezeru (gdje se lovi sedam dana u tjednu tijekom devet mjeseci u godini) ili na rijeci (gdje se ribolovci pojave dva do tri puta godišnje). Naime, neke arome koje dobro rade na jezerima uopće ne moraju raditi na rijeci. Jednako tako mnoge će „jezerske” ribolovce začuditi da se neki riječni šarani nikad u životu nisu susreli s boilama i aromama, dok su njihovi rođaci s jezera na kojima se učestalo lovi, zapravo pravi znalci u razlikovanju pojedinih aroma raznih proizvođača, i na neke od njih na koje su puno puta bili ulovljeni, više uopće ne reagiraju.

Aroma raka je jedna od rijetkih univerzalnih aroma koja radi na obje vrste lokacija, ali je važno da se zbog svoje gorčine kombinira sa sladilom, dodatkom za okus i aminokiselinama. Aminokiseline su ribama prirodni hranidbeni signali pomoću kojih pod vodom traže svoju prirodnu hranu (kozice, rakove i školjke), pa ako na primjer aromi raka (Monster Crab) dodate sladilo (Intense Sweetner), korektor okusa (Protaste) i aminokiselinski pripravak (Carpmino), dobit ćete mamac kojem će se rijetko koji šaran moći oduprijeti.

Nekoliko dobrih primjera kombinacija koje dobro rade u praksi:

Doze i doziranje

Kad bi ribolovci znali koliko proizvođači mamaca ulažu energije i novca u testiranje mamaca, prilikom njihove izrade bi se kao slijepi držali preporučenih aroma. Između optimalne i pretjerane doze arome u mamcu obično nije velika razlika, a slično je i sa subdoziranjem.

Doziranje aroma u mamcima ovisi o nekoliko vrlo važnih faktora. Kao prvo, na kakvom tipu vode namjeravate loviti. Da li se radi o jezeru ili rijeci? Kao drugo pitanje se nameće koliko se često na toj vodi lovi i kakvim mamcima? Na jezerima poput Šumbara gdje su veći dio godine zauzeta sva najbolja mjesta za ribolov i gdje je voda stalno bombardirana mamcima s velikim dozama aroma i drugih atraktanata, šarani su se već pomalo navikli na velike koncentracije aroma, pa da bi ih naši mamci privukli, treba koristiti punu dozu aroma.

U nekim situacijama, pogotovo ako su njima jako puno puta bili lovljeni, šarani će izbjegavati određene arome jer će ih prepoznati i povezati s opasnošću. Kad sam jednom u stručnoj literaturi pročitao kako ribe nemaju memoriju dulju od tri dana, nisam se mogao ne nasmijati takvoj, u najmanju ruku, neoprezno izrečenoj konstataciji. Ja sam siguran da šarani dobro pamte i da se to posebno odnosi na loša iskustva kad su bili ulovljeni. Zbog toga je u takvim situacijama bolje koristiti niže doze aroma i izbjegavati one najpopularnije.

Jedna od uspješnih metoda odabira aroma je kombiniranjem više sličnih stvoriti jednu potpuno novu. To se obično radi na način da imate primarnu i sekundarnu aromu. Primarna se od na primjer pune doze od 10 ml arome na deset jaja ili 1 kg suhe smjese dodaje u dozi od 7 ml, a sekundarna od 3 ml. Mamci se mogu raditi s jajima, bez jaja, s manjom ili većom količinom jaja, ali je vrlo važno da se vrlo precizno držimo preporučenih doza u odnosu na kilogram suhe smjese.

Za veliku većinu koncentriranih aroma vrijede sljedeće preporučene doze:

Ako se kombinira nekoliko različitih aroma, vrlo je važno da ukupan zbroj svih doza ne prelazi onu maksimalnu dozu. Da ste pretjerali u doziranju mamaca najlakše ćete znati ako u prvih desetak sati ribolova nemate potez. Tek kad se prekomjerna doza arome ispere iz mamca i ode s vodom po jezeru, riba će biti u mogućnosti osjetiti signale poslane iz mamca i pomoću njih ih promaći. Kad šarani dođu na neko mjesto gdje je previše arome (zbog prevelike količine aromama predoziranih mamaca), oni će „njušno oslijepiti” i trebat će im vremena da višak arome ode s vodom pa da bez problema mogu početi locirati i uzimati naše mamce.

Mnogi ribolovci prilikom izrade boili rade velike greške s time što otprilike ili „odokativnom metodom” dodaju arome u jaja. Ako malo pretjerate s aminokiselinama, sigurno se ništa loše s mamcem neće dogoditi. Međutim, s aromama je sasvim druga priča. Zbog toga postoje graduirane menzure i šalice, šprice različitih veličina (od 2 ml, od 5 ml, od 10 ml i od 20 ml) te velike i male žlice i žličice (sa oznakama i bez njih).

Ako imate neku koncentriranu aromu i ne znate njezinu dozu, obično se doze uvijek negdje kreću od 5 do 10 ml/ kg suhe smjese. Naravno da je prilikom prvih pokusa u izradi mamaca uvijek bolje ići na minimalnu dozu, pogotovo ako radite mamce za rijeku gdje se šarani s njima vrlo rijetko susreću. Riječni šarani zbog svog načina života u tekućoj vodi imaju puno precizniji i bolje izoštren njuh. A još uz to nekad puno bolje reagiraju na mamce s aminokiselinama.

Jedna od zamki koje se treba čuvati je doziranje prema jajima. Ako su količine arome na bočici napisane u odnosu na jaja, obično proizvođači koriste ona najveća. Ako vi uzmete ona najmanja, opet lako može doći do greške. Veće doze aroma od uobičajenih se ponekad stavljaju u mamce za natjecanja, u plivajuće boile, ili u mamce posebno izrađene za lov. Međutim, kod takvih situacija je bolje „nabrijavati” mamce s aminokiselinama i dodacima na prirodnoj bazi, s kojima se rijetko u mamcu može napraviti takva šteta kao s umjetnim aromama.

Iznutra ili izvana?

Još jedna vječna dilema. Naši ribolovci najčešće zbog štednje smanjuju količine aroma koje se stavljaju u mamac iznutra. Jedna od provjerenih taktika je prepoloviti ukupnu dozu arome i pola staviti iznutra prilikom izrade mamaca, a pola izvana nakon što su mamci gotovi i malo osušeni.

Ako s aromama radite pola-pola, onda je jednako tako istu stvar napraviti i sa sladilima. Znam puno ribolovaca koji aminokiseline uopće ne stavljaju iznutra u mamce jer smatraju da ih kuhanje uništava. Oni ih stavljaju u nešto manjim ili punim dozama izvana, prvo u vrećicu, gdje ih pomiješaju s ostalim dodacima, a onda nakon njih u vrećicu dodaju još prosušene mamce.

Posebni trikovi

Korištenje boili i ulja u isto vrijeme, pogotovo u jesen kad se voda počinje hladiti, može imati efekt zatvaranja mamaca uljem, i kao jedan od lijekova protiv toga je rezanje ili nekad čak i potpuno drobljenje mamaca. Kad nauljene mamce bacite u vodu ulje će krenuti do površine, ali to, pogotovo ako riba ne radi maksimalno, ponekad neće biti šaranima dovoljan znak da ih nađu.

Zbog toga je potrebno među mamce za prihranjivanje dodati sitne pelete ili čak rastresitu hranu sa snažnim aromama, bez obzira bile one na suhim ili mokrim nosačima. Kad se šarani u jesen normalno hrane, onda teško da možete pretjerati s količinom mamaca. Međutim, kad naglo nastupi neko veće zahlađenje koje snažno utječe na vodu, koja se počne hladiti, ponekad treba u rukavu ima cijeli štos trikova kako bismo ulovili neku od većih riba. Ponekad je pravi izbor upravo aroma, njene kombinacije te kombinacije aroma ili sladila.

Danas mnogi svjetski poznati proizvođači mamaca rade već gotove kombinirane arome za korištenje sa suhom smjesom. Obično su to neke „formule, aktivatori, dodaci pod imenom gotove hrane ili nešto slično”. Ponekad ima i računice i smisla uzeti neki od takvih pripravaka jer možete biti sigurni da je u njima optimalna doza aroma, sladila, korektora okusa, ulja, aminokiselina i drugog. Ako svaku od tih komponenti posebno kupujete i precizno dozirate, često će vam se dogoditi da vam od svega ostane po malo u bočici. Zato su baš nekad gotove kombinacije praktičnije i ekonomičnije.

Njihove prednosti možda jesu u ekonomičnosti, ali sigurno nisu u originalnosti mamca, i zbog toga ja najviše volim slagati svoje kombinacije. Kad jako dugo radite mamce za šarane (ja ih već radim preko 25 godina), s vremenom dobijete uvid u arome koje rade bolje na određenim vodama, ali i doze i kombinacije aroma s drugim aditivima koje će ponekad privući pokoju ribu više. Ipak, i pored toga što se dugovječne dobitne kombinacije aroma već odavno znaju, nema ljepšeg osjećaja od kreiranja potpuno novih kombinacija. Najljepše je kad vam šarani na vodi potvrde da ste pogodili u omjeru i dozi.