Piky zare

PR / Broj 52 / Srpanj / 2012.

Top water ribolov – adrenalin, žestina i ludilo! Tri riječi u koje mogu sročiti zašto stalno mrljam po površini umjesto da lovim kao svi normalni ljudi…

Piše: Denis Savretić

Prvi kontakt

No pred nekih godinu dana nije bilo tako, i kad mi je Danijel iz Predatora predložio da isprobam nekakve hand made zare koje za njega radi tamo neki deda iz Koprivnice, bio sam sve samo ne oduševljen idejom. Gledam ja te zare – ne mogu reči da mi izgledaju nekaj posebno, najobičnija drvena zara u nekim prosječnim bojama, stvarno nije nikaj spektakularno. Da mi nije gurnuo jednu pod nos, niti pogledao ih ne bi. Ali gurnuo mi je tu glupavu zaru pod nos, pa ja sad moram izgledati kao da se nešto jako kužim, tako da silom prilikom komentiram da mi se zara baš sviđa, naročio taj dekor s rozim bokovima (užas i strava, ne bi ju uzeo ni da je besplatna). I još se taman spremam za more, tražim si nekakve male gume i nekog malog twitch voblera, a on mi sad tu valja hand made zare. I tako povuci-potegni, i na kraju uzimam najmanju tonuću zaru u tom pink dekoru. Za test na moru, pa bum javio dojmove kad se vratim.

Dokazivanje

Prvih par dana uopče nisam razmišljao o zari, ostavio sam ju na dnu kutije i lovio brancine s gumama preko noči. No nekako mi dojadilo nočno šuljanje, pa smo frend i ja odlučili da bi baš mogli preko dana malo prošetati uz obalu i provjeriti ima li kakvih lica ili čega več, a da je raspoloženo za akciju. I tako rano ujutro krenuli skakutat po kamenju, i ubrzo počeli loviti (i puštati) male lice, kojih je bilo obilato i koje su čisto okej grizle. I tako palo meni na pamet da bi te agresivne i površinski orijentirane ribe mogle biti zainteresirane za ono rozo čudo koje nosim u kutiji! Vadim ja zaru, stavljam ju na kopču, i krvnički zabacujem preko glave. Fijuuuuuu – i nikaj, uopče nemam pojma di sam zabacio zaru. Imam vjetar u leđa i bacam flaks 0.18, odletjelo je nebu pod oblake. Preklapam rolu, spuštam špicu, i počinjem onako ljepo amaterski namatati, ‘’šetat psa’’. Odmah vidim da ne valja, jer ni nakon 20 metara namotanog flaksa ne vidim zaru – no u tom trenu mi pada na pamet da ta zara tone, pa podižem štap i brzo namatam, i zara se uskoro pokazuje na površini ispred mene! Okej, sad spuštam štap i počinjem je u brzim i kratkim trzajima voditi po površini, no ne zadugo jer tek što sam krenuo izletava lica, kupi zaru i zaranja s njom. Snažno kontriram i zara izlijeće iz vode, no čim je sletjela na površinu kupi ju druga lica koja se sama kvači u silini naleta! Kompa Juho me gleda i niš mu nije jasno, jer kako sam drugi put zabacio, tako jedno 5 ili 6 lica istovremeno juriša na zaru, a površina mora je naprosto eksplodirala kad su se sve ribe u bjesnom naletu susrele ravno na mojoj zari! U sljedećem zabačaju odnikud izletava mali brancin, a malo kasnije mi udara i mali felun! I šečer za kraj, u zabačaju mi se odštekao štap, vršna sekcija je udarila u zaru, pukao je flaks, i vršna sekcija štapa skupa sa zarom leti u more. Štap sam izronio, ali tonuča zara je nestala negdje u kamenju…

Telefonski se čujem s Danijelom, i on mi isti dan šalje još dvije zare, još jednu tonuću malu i jednu veču plutajuću. Obje su, naravno, u onom gadnom dekoru s pink bokovima. Nervozno iščekujemo da spora otočka pošta proslijedi zare do nas, i nakon par dana napokon preuzimam paketić na pošti! Još je jutro, pa odmah idemo na vodu. Ja lovim s tonućom, Juhi dajem plutajuću, i lagano hodamo obalom i bacamo. Dobivam malog brancina, pa ga dobiva i Juho, pa dvije-tri lice, pa ušatu… I onda na jednoj maloj pješčanoj plažici tišinu prekida eksplozija na površini, Juhin UL štap spigan u kiflu, a na drugoj strani skače i divlja brancin od preko 70 cm! I to je onda bilo to, počinje opsesija top water ribolovom, koja me ni danas nije pustila, a u središtu svega toga su Piky zare.
No to je bio samo početak. Na proljeće dolazi nova serija tonučih Piky zara u morskom dekoru, i deda Piky mi daje par komada na probu. Prvi ranoproljetni izlazak na bolene obilježio je abnormalno niski vodostaj kristalno bistre Save, a zara je u dva sata opuštenog ribolova zaredala 11 napada i 5 ulovljenih bolena. Vjerojatno jedni od prvih bolena ulovljenih ove sezone! No niz se nastavio kroz cijelo prolječe, tako da više ni sam ne znam koliko sam bolena ulovio na zare (uz silikonce, sad više-manje samo zare i bacam u Savu). A čak i sad, kad su boleni popikani i ne baš zainteresirani za naše varalice, Piky zare i dalje mogu sumnjičavog bolena natjerati na napad!

Kako je sve krenulo

Kako je uopče krenula proizvodnja tih varalica? Jednostavno, Danijel iz Predatora je uz pomoč majstora Pikya iz Koprivnice pokušao u djelo provesti neke svoje zamisli, i tako je osvanula prva serija Piky zara, prepoznatljiva po tupoj ‘’glavi’’. Danijel je davao upute, a Piky je ‘’djeljao’’. S obzirom da je svaka serija zara prošla kroz ruke kako Danijela, tako i ostalih ljudi vezanih uz ribolovni dučan Predator, svaka je sljedeća serija rađena uz naputke i savjete dečki iz Predatora, tako da je krajnji proizvod sve samo ne plod ‘’štancanja’’ i nabijanja kvantitete, več plod opširnog testiranja i proučavanja varalice u svim uvjetima na vodi! O tome dovoljno govori činjenica da u proteklih godinu dana Danijel uopče ne baca nikaj osim Piky zara, a kako lovi, o tome uopče nema komentara, priložene slike govore dovoljno. Ja ću samo reči da takvu seriju tolikih bolena na jednu varalicu još nikad u životu nisam vidio.
No lista ‘’suradnika’’ u testiranju zara uključuje još jedno društvance, koje je zare odnjelo na ultimativni test: Piky je posebno za njih napravio ogromne zare, čija je namjena bila lov na giant trevally-e (GT) na Maldivima! Velike, teške i čvrste zare bile su odličan izbor za borbene tropske ribe, i dečki su se natrag u Zagreb vratili puni dojmova o ludom ribolovu, ali i puni riječi hvale za zare koje je živahni deda Piky u brzinskom roku izdjeljao u svojoj garaži u Koprivnici!

U međuvremenu su zare podosta evoluirale: od prve ‘tupoglave’ i plutajuće serije nastale su ‘ušiljene’ zare, čime je ispravljen problem s povremenim prevrtanjem tupoglavih modela, a istovremeno su uvedene i tonuće zare. Nakon toga se proširuje izbor veličina u kojima se rade, a istovremeno se radi na isprobavanju idealne debljine zare te idealnog otežanja koje omogučuje daleke zabačaje i ispravan rad na površini. Sad se te Piky zare rade u veličinama od skromnih 5.5 cm pa sve do 12 cm (između su 7, 8 i 10cm), u tonućoj i plutajućoj varijanti (ima čak i suspend serija ), a izbor boja je limitiran samo Pikyevom maštom, koje sva sreča ne nedostaje. Od najprirodnijih dekora pa do skroz divljih kombinacija, nema boje koju deda Piky neče staviti na svoje varalice, a u suradnji s dečkima iz Predatora uvjek postoji mogučnost dogovora oko točno precizne boje koju želite na zarama (zanimljiva je činjenica da je meni osobno najdraži i najlovniji dekor baš onaj gadni s pink bokovima koji mi se toliko nije sviđao prije godinu dana).

Informacije

Za sve informacije o Piky zarama slobodno nazovite ribolovni dučan Predator na brojeve 01 3817 890 i 01 6646 200 (www.predator-ribolov.hr). Dečki će vam sigurno pomoći, a najbolje je na telefon tražiti Danijela Kučana, jer ipak tko će bolje znati odgovor na pitanja vezana uz zare nego čovjek koji preko godinu dana lovi samo s njima, a i odgovoran je za njihov nastanak!

Tajna je da tajne nema!

A u čemu je tajna njihove lovnosti? Ja osobno mogu reči da je ogromna prednost Pikyevih zara to što abnormalno daleko lete čak i u najmanjoj verziji, naročito na prikladnom priboru. Istovremeno su vrlo stabilne u vodi, iznimno rijetko se petljaju u zabačaju, i moguče je voditi ih na podosta načina, od brzog ‘’štrikanja’’ pa do lijenog krivudanja po površini. Meni su naročito drage zbog svoje ‘’mutavosti’’, jer zare sa zvečkom tijekom ljeta veoma često poplaše ribu umjesto da je ulove. No globalno gledano, neke posebne tajne u njihovoj lovnosti zapravo nema, jer Pikyeve zare su dobre baš zato što – love! Kratko i jednostavno, bez suvišne filozofije, u svakoj prilici i svaku ribu! Meni je jako ljepo vidjeti one futurističke japanske površince koji koštaju po 30 eura, ali uz njih dolazi i uputstvo od 23 stranice o tome kako raditi s njima, tako da se na kraju ulovi na japance tretiraju kao posebni uspjeh, što nikako ne opravdava sulude cjene (iako svaka roba svog kupca ima). S Pikijevim zarama nema brige, lako su dostupne, s njima je lako raditi, a provjereno i sigurno love u rukama majstora i amatera. Do sad su na nju upisani boleni, štuke, klenovi (klenovi osobito obožavaju crne zare), mrena (ni sama vjerojatno ne zna zašto je napala zaru), a na moru brancini, lice, feluni, šaruni, strijelke, ušate i iglice. Nabrojane vrste pokazuju da su zare podjednako upotrebljive na slatkim i slanim vodama, što je i razumljivo s obzirom da su bile testirane podjednako i na kopnu i moru, te napravljene po savjetima i iskustvima i morskih i kopnenih ribiča.

U svakom slučaju, Piky zara je varalica dobrodošla u kutiju svakog iole ozbiljnijeg špinera. Upotrebljiva na gotovo svim terenima i lovna za mnoge vrste, često je adut iz rukava kojim spašavamo dan, a to smo i dokazali kad smo na ribolovnom izletu usred najgore zime po najjačoj buri i totalno nemogučim uvjetima jedinog brancina dobili baš na bjelu Piky zaru, iako nitko normalan ne bi rekao da će se po takvim uvjetima brancin dići na površinu. I nije to jedini put da je zara spasila naoko neuspješan dan…
Bistro, i puštajte ribe!