RIBOLOV MUŠICOM

PR / Broj 72 / Ožujak / 2014.

Uvijek je možete uspoređivati sa tuđom mušicom ali nikada ne smijete biti nezadovoljni sa njom. To što se vama vaša mušica ne sviđa kao rad je jedna , a loviti sa njom je druga stvar. U ribolovu će je termin lova i ribička tehnika lova dati osobnost, a jedini mjerodavni sudac je riba i ona je ta koja će joj dati zadnju ocjenu.

Piše i veže: Boško Klarić
Snimili: Nikola Despotušić, Zdravko Šavor

Koliko puta ste svoje lovne mušice uspoređivali sa mušicama koje su navezali tuđi prsti i nekako vam se, onako na oko, čini da su te tuđe mušice ispale ljepše od vaših. Uspoređivati svoje mušice sa tuđim radovima je u redu, ali samo po usporedbi načina vezanja i ništa drugo. Dobro, izgled mušice je jedan od prioriteta, ali vežemo li običnu lovnu mušicu onda prioritet ispred izgleda mušice ima boja pa zatim veličina. Za vezača je opako da za sebe postavlja visoke vezačke kriterije i to samo na račun pogleda na tuđe, fino dotjerane radove. Takav način razmišljanja, pogleda na vezanje i postavljanja visokih kriterija ispred sebe vodi vezačkoj frustraciji, a ona je jedna od kočnica uspjeha u vezanju. Jer ako ste nezadovoljni sa mojim radom onda u tom slučaju nije kriva loše ispala/navezana mušica već vi sami. Nisu mušice stijene koje iz vreće posipamo na tlo pa kako koja stijena ispadne iz vreće tako ostane na tlu. Mušice su naša mala rukotvorina na udici i točno onakva kakvu ste navezali. Uvijek je možete uspoređivati sa tuđom mušicom ali nikada ne smijete biti nezadovoljni sa njom. To što se vama vaša mušica ne sviđa kao rad je jedna , a loviti sa njom je druga stvar. U ribolovu će je termin lova i ribička tehnika lova dati osobnost, a jedini mjerodavni sudac je riba i ona je ta koja će joj dati zadnju ocjenu.

Upornost

Sve što vas prilikom vezanja može frustrirati i izbaciti iz takta nije materijalno, nije opipljivo, nije oko vas ili na vezačkom stolu. Vaš unutarnji ustroj vezača odgovoran je za sve vaše uspjehe i neuspjehe na udici. Vaši prsti samo su alat kojim se služite prilikom vezanja baš kao što se služite sa škaricama, stegom, štipaljkama itd… ako ste baš zapeli za vezanje mušica na koje se gleda sa dozom mušičarskog poštovanja onda morate trenirati takvo vezanje. I to dobro, dobro trenirati… namotaj po namotaj… i tako stalno dok na udici ne dobijete ono za što vi držite da tako treba biti. U međuvremenu će te desetcima puta skalpelom sasjeći sve što vam se ne sviđa na udici i idete ponovno… namotaj po namotaj… satima, danima … mjesecima… zapravo do trenutka dok ne uhvatite ruku za vezanje kakvog zahtjevnijeg rada kojima će ostali vezači dati blagi naklon. Ako ste baš zapeli za takvo vezanje tada nema nikakvog razloga da ne uspijete u naumu osim jednog nevidljivog ali teško premostivog zida koji se zove disciplina. Svi profesionalni vezači su vrlo, vrlo disciplinirani za stegom i neće odustati od vezanja rada kojeg žele navezati. Navezati će ga prije ili poslije. U međuvremenu će ustati stotinu puta od stola i stotinu puta će ponovo sjesti za stol u pokušaju da na udicu namontira nešto što je zaista zahtjevno jer zna da će ruka jednom zavrtjeti končić oko udice onako kako treba.

Trud

Ne oslanjajte se na to da su nečije mušice savršeno navezane. Savršenstvo ne postoji pa mu ne treba ni težiti ili ga tražiti. To je imaginacija, utopija ili obična hereza. Riječ savršenstvo je notorna laž ili samo laskavi pojam. Ta što je to tako svršeno da ne može bolje, takvo djelo ne postoji, postoji samo ljudska želja za tim. Najveće ne savršenstvo koje ljudski um poznaje je svemir , a on besprijekorno funkcionira baš kao neke mušice koje nemaju veze sa zdravom pameti prilikom vezanja, a love ribu do bola. Odmaknut ćemo se od filozofije koja je bitna u poimanju percepcije mušičarenja, a vratit ćemo se na praktični dio vezanja. Zašto vezanje nekima ide malo bolje od ruke, a drugima ne? Odgovor je jednostavan, a glasi da bolji vezači nisu bolji od drugih zato što su rođeni da bi bili bolji, nego jer su trenirali vezanje puno, puno više od drugih. Točka! Svakako, nekima treba više vremena da uhvate ruku, nekima manje … nekima leže potezanke, drugima nimfe ali u svakom slučaju svi na kraju dođu u fazu vezanja i više nego da su zadovoljni svojim vezanjem. Neće doći u situaciju da svoje mušice sijeku skalpelom samo zato što im se čini da su tuđe, a iste mušice ljepše od njihovih.

Vezanje

U prošlom broju ste vidjeli kako montiram pokrov pera na udicu, a sad ćemo odraditi tijelo od očišćene badrljice pera iz vrata pijetla. Kad vežem, kao mi na Cetini kažemo KORIJENUŠE, tada pomno biram perje iz vrata pijetla iz kojeg ću skinuti isperke pera i dobiti dobru badrljicu. Ne uzdam se puno u industrijske skalpove kojima je bojanje ili trovanje kože oštetilo badrljice koje često znaju puknuti prilikom vezanja već „kopam“ po skalpovima čija badrljica zadovoljava čvrstoćom. Kod sebe imam ravno 83 skalpa i nije mi problem naći, ali uvijek se vrtim oko domaćih skalpova. Naravno, nitko nije dužan imati sve što trebamo za vezanje, već vežemo od onoga sa čim raspolažemo. Radit će te od skalpova kakve imate kod sebe ali ću vam svakako napomenuti da su meni najbolje badrljice od domaćih pijetlova.

Pravi skalp

Ekstra badrljice nalazimo u skalpu pijetlova koji su se izvalili u rano proljeće te nakon 8-11 mjeseci starosti potpuno promijenili perje na vratu ( mitarenje). Prirodni proces mitarenja takvih pijetlova traje 35-50 dana, a izmitareni vrat pijetla znak je da je proces mitarenja gotov za tu godinu. Ako je naš pijetao živio na slobodnom ispustu i u ishrani dobio koju šaku konoplje za vrijeme mitarenja tada je to skalp kojeg trebamo. Uzgajivači industrijskih pijetlova mogu samo sanjati o doziranju prehrane kakvu imaju slobodni pijetlovi. Skalp slobodnih, domaćih pijetlova živ je kao vatra u svojoj boji, a svo perje skalpa odlične je kvalitete po svim pitanjima. Perje pijetlova izvaljenih tokom ljeta također je dobro za vezanje Quiil-a. Ali ipak ne toliko kao perje ranijih pilića. Njihovo mitarenje ubrzan je proces promjene perja pred zimu. Takvo perje brzo se mijenja na vratu i ubrzan je proces mitarenja. Skalp takvih pijetlova lako je prepoznatljiv jer su njegove badrljice nepravilnih oblika, krhke i kratke, a sami isperci na badrljici su rijetki, nepravilno složeni, dugački i loše obojanosti.

Greške

Kraljevstvo nebesko badrljica nalazimo na vratovima pijetlova vrste Italijanska jarebičarska kokoš i kokoš Hrvatica. Samo perje njihovih skalpova je gusto, dugačko, odlične obojanosti i odličnog konusa duž cijele badrljice, a sama badrljica izuzetno je čvrsta. Vezači prilikom vezanja mušica griješe u odabiru badrljica koje se znaju lomiti prilikom bacanja mušice na vodu ili odabiru badrljice kojima ne mogu pokriti dužinu tijela mušice. Pogotovo griješe kada izaberu badrljice koje se do prsiju tijela mušice dobro slože na udicu, a do vrata udice premašuju željenu debljinu pa odjednom sve ružno izgleda ili nije kako treba biti. Rekoh, svatko se pomaže sa onim što ima kod sebe, ali ako imate dobre skalpove domaćih pijetlova onda ne žalite sa lijepih pera skinuti isperke zbog badrljice jer badrljica je dio skalpa često vrjednija od isperaka koji izbiju iz nje. Na kraju, od badrljice radimo čuveni Quill, rebra, ticala ili realistične noge mušica, zar ne.

Teška štipaljka

Vezači uzmu jedno pero, očiste ga od isperaka, a badrljicu složimo na udicu što je bolje moguće. A tko je rekao da se Quiil radi od samo jedne badrljice? Otkuda to? iz skalpa vučem broj badrljica koji trebam za jednu dobru mušicu. Za duža tijela mušica ponekad trebam čak 3-4 kvalitetne badrljice između kojih „ušaltam“ bakrenu žicu ili kakav kričav konac kao bi istakao rebra mušice. Kažem samo ponekad jer badrljice su same po sebi za imitacije tijela. U par slika će te vidjeti kako dobijem lijepo složeno tijelo KORIJENUŠA, a one su pouzdan saveznik na kraju predveza.