Ribolov riječnog amura puštanjem na travu

Broj 38 / Svibanj / 2011

Amuri su ribe lutalice koje u potrazi za hranom pretražuju široko područje. Kako biste ulovili amura potrebno je hraniti kukuruzom ili kakvim drugim mamcem kako bi amuri stekli naviku dolaska na vaše mjesto….

Zaboravite naporne kampanje i probajte najnoviji hit savskih ribiča- flaksanje amura na travu!!!

Piše:

Možda je nevjerojatno da špiner piše ovakav „šaranski“ tekst, ali je ovaj ribolov toliko jednostavan i atraktivan da svatko može pokušati. Tajnu su mi otkrili bratići Marijan, Robi i Marin Berger za vrijeme jednog zimskog smuđolova.
„Vidiš, na ovom mjestu smo prošle godine imali amure 15, 18, i 21 kg – sve na travu“
„Na travu?“
„Da, kao da loviš plotice, samo malo jači pribor. Kad zatopli vidjet ćeš…“

Sve voli travu

Svi znaju da je riječna alga kladofora jedan od najboljih mamaca za ploticu koji radi kad ostale mamce ona ne želi niti pogledati. Unatrag nekoliko godina na Savi se počela pojavljivati riječna alga čim voda prijeđe 15-tak stupnjeva i njeno vegetiranje traje sve do kasne jeseni. Kladofora raste na kamenju i tvrđem šljunčanom dnu. Kažu da u toj algi ima jako mnogo malih organizama i da je zbog toga privlačna svim vrstama riba. Kako sam osvjedočio, trava je privlačna ne samo amuru, već i nizu drugih riba, poput klena, jeza, mrene itd. Logično je stoga da je privlačna i izrazitom biljojedu amuru kojeg u našim rijekama ima u velikim količinama i pravo je čudo da se za ovu tehniku pročulo tek sad. U ribolovu je najbolje koristiti onu travu koja se nalazi na mjestu na kojem lovite jer navodno nisu sve iste, no to je najmanji problem. Trava se može naći na priobalnom kamenju, može se grebati sa kamenja na slapu ili naći na obali od ribolovaca kojima se uhvatila za strunu jer uvijek ima slobodnih komada ove trave nošenih tokom, pogotovo za vrijeme povišenog vodostaja.

Struja, struja i samo struja….

Amura u Savi stvarno ima u velikim količinama, ponekad mi se čini da ga ima više od šarana! Hraneći kukuruzom dosta mojih prijatelja nije uspijevalo uloviti ništa drugo osim amura (i deverika i jezeva i klenova i…). Na ovom nizvodnom zagrebačkom potezu amuri se pojavljuju isto kao i alga, tu negdje krajem proljeća. Riječni amuri (isto kao i šarani) vole široka protočna mjesta ne prevelikih dubina. Najvažnije je da voda mora teći – mirnjaci definitivno ne igraju! Najbolja mjesta su šljunčana riječna proširenja sa umjerenom strujom i neposrednom blizinom matice. Kad se amuri pojave ima ih u velikim količinama, no ponekad ih je teško otkriti jer se ne izbacuju očigledno kao šarani. Oni prave specifične i ne previše uočljive okrete na površini koji mogu izgledati kao okret deverike. Zato treba dobro gledati znakove riblje aktivnosti i proučavati što se događa na vodi. Najbolji način da ustanovimo da li su amuri tu jest da ih pokušamo uloviti – na travu!

Flaksanje sa Big Baitrunnericama

Amur živi na istim mjestima kao i bijela riba i na isti se način hrani. Tako je logično da je najbolja tehnika ribolov na plovak puštanjem, flaksanjem, bolognesom ili kako god to zvali. Takva prezentacija je i najprirodnija, jer su riječni amuri naučeni da im tok donosi komade trave. Nakon što smo našli potencijalno dobro mjesto, ne daj Bože, vidjeli sjene amura u blizini ili njihove okrete na površini, vrijeme je za ribolov. Dakle, radi se o istoj prezentaciji kao za poduste ili plotice, jedino što pribor mora biti prilagođen ribama do 30 kg!!!
Marijan i Marin imaju brutala set-up. Role su Big Baitrunnerice, štapovi 3.5 libri sa glavnom strunom 0.33mm i predvezom 0.28mm. Za ribolov koriste bačvaste antene, plovke 7-12 grama, torpillu, vrtilicu i predvez koji završava sa jakom udicom veličine 1-2/0.

Mene je oduševila jednostavnost ovog ribolova – nema priprema, nema hranjenja, tegljenja štapova i rod podova. Bolje je proći nekoliko mjesta u par sati i tražiti amure ili, ako ste sigurni da mjesto dobro, loviti i čekati da „uđu“ na mjesto.

Došao sam s dečkima na Savu. Odmah su se prošetali se uz obalu i nabrali svaki po busen trave. Složili su štapove, podigli dubinu na plovcima i ribolov je počeo! Mjesto na kojem smo lovili je savršeno. Matica je udaljena jedno trideset metara i postoji mali prijelaz između nje i malo sporije obalne struje. Dno je ravnomjerno šljunčano dubine 1.5-2 metra i završava sa špicom do koje ima jedno 30-40 metara lijepog ravnomjernog toka. Prvo puštanje velikog namotanog komada trave i plovak polako nestaje…kontra i neka riba je na udici! Marijanov kolac jedva da se malo savio….klen kilaš! Par zabačaja poslije još jedan, pa još jedan. Nakon nekog vremena bez griza dečki počinju mijenjati dubinu na plovku. Kažu da amuri uglavnom vole travu skroz uz dno, no ponekad i malo iznad dna, nekad u pola vode! Ipak je najvažnije da se pojave na mjestu!

Opušteno kod griza

Amuri su poprilično plahe ribe, pa dečki ne proizvode nikakvu nepotrebnu buku. Plovke puštaju daleko i ja uživam u tišini i laganom praćenju plovaka koje struja nosi daleko nizvodno. Plovak svako malo potone zbog dna, ali dečki se previše ne uzbuđuju. Poznaju mjesto dobro i već znaju gdje mogu očekivati potonuće. Ali i na izvanredne potope plovka ne reagiraju uzbuđeno. Kad ode plovak, prvo pričekaju da vide da li je dno u pitanju. Ako plovka nema nekoliko sekundi, preklapa se rola, namota višak i snažno zategne. Baaam, Marijanov štap ostaje povijen- amur je! Riba relativno mirno pliva i Marijan pojašnjava situaciju sa grizevima: „Toliko vole travu da ju rijetko puste nakon griza. Nema žurbe kod kontre, „neka samo dobro proguta.“

Riba ne luduje nego se drži toka. Malo pomalo ju privlačimo dok dečki rade manevar za sačenje. Marijan se penje na povišenu obalu kako bi imao malo više slobodne strune kod sačenja ribe, dok se Marin priprema na podmetaču. Riba dolazi u plićak i kad se činilo da je spremna za sačenje, kao da je poludjela. Naglo se okrenula i jurnula prema matici. Rola vrišti i nakon par metara puca predvez.
„Šteta!“
„Ma taj je bio mali…“
O.k., mali, ali riba je bila 10-12 kg. Nakon nekog vremena pridružuje nam se Robi koji ima malo drugačiji pristup. On koristi 4 metra dugačak Shimano Nexave štap 30-90 grama. To je neki hibrid feedera i surf štapa. Ima osjetljiv vrh, ali jako puno snage u srednjem dijelu! Robi pak ide u krajnost, on koristi 0.20 mm glavni i 0.18 mm predvez. Voli se nadmudrivati s ribom i kaže kako je već vadio 20 kilaše. On se pomaknuo na nizvodnu špicu i na travu lovi prekrasne klenove i jezove. U sumrak dolazi do ostatka ekipe, stavlja starletu na plovak i naravno – ima griz amura! Nakon pola sata borbe, pretrčanih 50 metara nizvodno, ninja provlačenja kroz, ispod i preko grmova, desetak bjegova ribe u maticu, uzvodno, nizvodno, Robi dobiva amura 15-20 kg kojeg treba samo usačiti. Zbog težine same ribe i umjerenog kontra toka ima problema sa privlačenjem ribe u domet podmetača. U jednom od zadnjih trzaja amura puca taj nesretni 0.18mm…

Nakon griza nije potrebno žuriti s kontrom, jer će većina riba progutati mamac duboko i neće ga puštati!

Narednih dana je bilo više sreće sa sačenjem pa smo uživali u prekrasnim drilovima i velikim ribama. Gotovo da nije bilo izlaska bez 2-3 ribe na udici, dok su dečki na postavu s kukuruzom sa druge strane imali uglavnom jedan griz po jutru ribolova. Praktički svako potapanje plovka može biti riba od 30 kg. Nema razloga da ne pokušate ribolov na travu ukoliko se na vašem omiljenom dijelu rijeke pojave ove velike i lijepe ribe!