“Sezonci“ i sezona

15 min read
Svi smo mi čitali članke i knjige o tome kako som miruje zimi i ne hrani se, da spava zimski san, skoro kao lički medvjed, nije „sezona ribolova“ na ovu ribu, no sva sreća da somovi nisu pretplaćeni na ribičku literaturu i da ne slušaju što stručnjaci govore. I sva sreća da Sava nije u Lici… Piše: m®VA

PR / Broj 11 / Veljača / 2009.

Svi smo mi čitali članke i knjige o tome kako som miruje zimi i ne hrani se, da spava zimski san, skoro kao lički medvjed, nije „sezona ribolova“ na ovu ribu, no sva sreća da somovi nisu pretplaćeni na ribičku literaturu i da ne slušaju što stručnjaci govore. I sva sreća da Sava nije u Lici…

Piše: m®VA

Počelo je skoro pa sasvim slučajno. Jednoga dana jedne godine sam na ulazu jedne poznate savske rupe, u kratkom vremenu ulovio, šest smuđeva na jig. Nisu bili preveliki ali su bili dovoljni da zafrkavam dečke s druge obale koji nisu ulovili nijednog. Naravno da su ti dečki preko bili moji frendovi, a malo frendovske zafrkancije nikad ne škodi. Cijela caka zašto sam ja taj dan ulovio a oni ne, bila je u izboru glave i načinu vođenja. Ova rupa je jako duboka za savske pojmove, a ja sam koristio glavu od sedam grama. Na debeloj špagi Orkina Sirena je tonula jako polako do dna. Struja na tom djelu Save je jako lagana pa je i ta težina jiga ipak stizala na dno. Bacao sam tako da potone na dno prije rupe i sasvim polaganim cupkanjem spuštao sam ju u rupu. Grizevi nisu bili siloviti, već samo lagani otpor na drugom kraju. Dosta grizeva sam i promašio, ali tih par ljepotana je izašlo na suho, da se bolje upoznamo. Štos u količini grizeva je i u tome da sam imao sve boje Sirena koje se rade, pa sam nakon par grizeva kad je aktivnost stala, jednostavno promijenio boju i grizevi su opet krenuli.

Naravno da sam bio i drugi dan na istoj poziciji, oboružan istim varalicama. Pola sata ni griz, sat vremena ništa. Lagano cupkam s prijelaza u dubinu, a smuđ ni da se javi. Dan sunčan, skoro da je i toplo, a kraj je veljače. Vodostaj Save nizak jer kiše nije bilo od jeseni, a snijeg se ne otapa, jer je po noći dobar minus. Zubato sunce uspije otopiti malo površinu, ali se ona opet zaledi po noći i tako stvara ledenu koru. Super, čak ni ja sa svojom kilažom ne propadam i nemam problema sa hodanjem. Nakon sat vremena vrijeme je da se nešto promijeni. Uzimam glavu od 21 gram, stavljam Sirenu na nju i bacam na ulaz rupe. Vučem visoko odižući jig iz plitkog u duboko, ne bih li ovom brzom tehnikom isprovocirao smuđa da napadne. Jig dolazi na dno rupe i jak udarac mi skoro izbija štap iz ruke. Instinktivna kontra i dril počinje. Jedno vrijeme sam uvjeren da sam zakačio šarana ili tolstolobika, no kad mi je riba izvukla 20 metara špage u mjestu, znao sam da imam soma. Pribor namijenjen za smuđa, pogotovo Mustadova jig glava droterica (5 komada u paketu koštalo je 11 kuna u Interlandu), nisu baš obećavali da ću vidjeti ovu ribu na površini. No opreznim drilom i zavidnim „nindža“ sposobnostima (morao sam obići jedno drvo koje raste tik uz vodu jer je som krenuo jako u desno), uspio sam prizemljiti svoju najveću slatkovodnu ribu, soma od preko 30 kg. Fotkao sam ga nažalost samo s mobitelom, jer ne nosim fotić kada idem sam na vodu. Ta praksa me je koštala, nažalost, puno slika lijepih riba… Malo sam se divio ljepoti ovog gorostasa prije nego sam ga pustio natrag i nastavio sam jigati dalje, očekujući smuđa.

Ponovo sam bacao na početak rupe i spuštao u rupu, ali se ništa nije događalo. Odlučio sam se spustiti 10 metara nizvodno, taman ispod drveta koje sam morao obilaziti u drilu sa somom i zabacio sam prema sredini Save. Varalica je bila ista na koju sam dobio onoga soma. Tehnika je bila također ista, samo što nisam bacao na početak rupe, već sam bacao na plitko sa strane rupe i vodio varku u rupu. Odskoci su bili također veliki, jer sam i dalje ganjao neaktivnog smuđa. No, umjesto neaktivnog smuđa varalicu je „spakirao“ aktivni som! Riba cca 10kg mi je priuštila jako lijep dril. Na povratku kući razmišljam i dolazim do zaključaka. Neki zaključci su se u narednim danima pokazali kao ispravni, a neki su se promijenili u ispravne. Rekao sam za to frendovima i od onda svake godine redovito sa par mjesta, s poteza Save, nizvodno od Zagreba, dolaze vijesti o zimskim ulovima soma, sportski i regularno za usta, što mnogi koji nisu nikada ni bili na ovim terenima osporavaju iz topline svojih fotelja,“prosipajući znanje“ pročitano iz pretpotopnih udžbenika i čekaju „sezonu ribolova“. „Nije mu vrijeme“ kažu, i njihovi ribički albumi su puni rupa od neodslikanih slika, kao što im je i znanje puno rupa jer za njih som (i ostale ribe kojima „nije sezona“, kao recimo štuka po noći) jednostavno iščezne po zimi i nekakvim mirakulom se pojavi taman negdje pred mrijest. Bilo je i skeptika koji baš i nisu vjerovali (ali nisu niti ništa govorili) prije nego što su se osobno uvjerili uživo u istinitost svega napisanog. I onda to uspješno primjenjivali u praksi sve od onda.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Ja sam svjestan da ovo ne pali uvijek ni na svim vodama, Sava je specifična rijeka, mada se neke stvari i situacije mogu projicirati i na druge vode. Recimo i na Orljavi i Kupi se som lovi po zimi (većinom na prirodne mamce) i trebalo bi probati ovaj način, možda upali! A kaj se to treba sve poklopiti da imamo sliku soma na snijegu?

Gdje i kada loviti

Slike koje vidite u ovom tekstu snimljene su na rijeci Kupi svega par dana prije izlaska časopisa. Somovi su se lijepo hranili potaknuti porastom vode. U normalnim uvjetima na svaki porast vode somovi reagiraju izlaskom iz jame u lov. No južina je potakla topljenje snijega u izvorskim dijelovima Kupe pa je voda koja se dizala bila prehladna da bi somovi krenuli u lov izvan jame ali ih je ipak dovoljno „digla“ da se počnu hraniti. Svaka veća dubina na velikim rijekama ima ovakve dijelove gdje se somovi zimi zadržavaju u većim ili manjim jatima. Tokom veljače i početkom ožujka somovi se ne miču daleko od svoga doma. No kako se voda grije svake večeri počinju napuštati svoja dnevna boravišta i kreću u lov. Tako da ih tokom dana (najbolje vrijeme je između podneva i dva popodne) možete loviti u sredini rupe, a prema večeri češći će udarci biti po rubovima jama.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Vremenski uvjeti

Pa, kao prvo, mora pasti snijeg, he-he. Nema slika soma na snijegu bez snijega. No šalu na stranu, vrlo je vjerojatno da će po zimi pasti snijeg tako da ova nepoznanica to uglavnom i nije. Bitno je to da se sve ovo odvija već pred kraj zime, sredinom veljače i početkom ožujka. Najbolji je scenarij da je početkom veljače jedno dva tjedna jako hladno, znači, ona ciča zima bez snijega sa turbo hladnim sjevercem, kada ne bi ni najzagriženiji od nas poželjeli da su u ribolovu (ali svejedno idemo, makar psujemo sami sebe što smo išli, he-he), tako da se snijeg koji je napadao ranije smrzne. I onda sredinom veljače dođe par sunčanih dana sa temperaturom u plusu preko dana, koja kao da rastopi pola milimetra tog snijega, koji se opet po noći smrzne, tako da po tom snijegu možemo hodati kao po asfaltu. Vodostaj Save je u to vrijeme mali jer nije bilo padavina bar mjesec dana. Čak se i kod prvih 10 centimetara uz obalu može pojaviti i tanki led. Tad je ta zima dovoljno ohladila vodu i natjerala somove da potraže utočište u najdubljim rupama sa minimalnim protokom. Priroda se pobrinula da je voda najgušća na +4 stupnja celzija, a najgušća voda je i najteža, pa je samim time na dnu, no u plićoj vodi često se toliko ohladi, da je na dnu manje od 4 stupnja i zato somovi traže spas u dubini.

Zapamtite da su ribe hladnokrvna bića i da njihova tjelesna temperatura ovisi o temperaturi okoline, tj. vode. Dakle, zima je pravo stisnula i somovi su potražili rupe, tj. (naj)topliju vodu. I onda dođe par sunčanih dana, kad po danu može biti i ugodnih 10tak stupnjeva, (ovih dana je u Varaždinu i 15 stupnjeva!). Dakako da ova temperatura preko dana nešto zagrije vodu i mada ljudi misle da tih par stupnjeva i ne igra ulogu, hladnokrvni organizmi kao što su ribe i te kako osjete tu razliku! Prošle godine u Švedskoj, samo pola stupnja razlike u temperaturi vode, značilo je da li su štuke izvan trske i napadaju varalice ili se mrijeste duboko u trsci! Dovoljno da se riba pokrene! Da se razumijemo, Sava ispod Zagreba je mala rijeka sa malim dubinama, pet metara je već respektabilna rupčaga i dovoljno je par dana sunca da se voda malo ugrije, dok Dunavu nije dosta niti mjesec dana. Još jedna stvar koja pogoduje zagrijavanju vode je blizina velikog grada. Zagreb je najveći hrvatski grad i kanalizacija toga grada ulazi, naravno, u Savu. Doduše, pročišćena, hm. I voda iz toplane također ulazi u Savu. Kažu da nuklearka Krško također grije Savu, što je normalno za onaj dio oko Krškog, ali skoro 100 kilometara nizvodnije mislim da nema baš puno utjecaja, što se temperature tiče.

Druga stvar što kažu udžbenici je „smanjena aktivnost somova pri nižim temperaturama“. To je naravno istina jer su ribe (ponavljamo) hladnokrvna bića i tjelesna temperatura im ovisi o temperaturi okoline (konkretno vode). No, smanjena aktivnost ne znači da je aktivnost automatski nula, tj. da je nema. Niti znači da je riba totalno usporena i da lovi kao u usporenom filmu. Garantiram da nitko od nas nije vidio kedera po zimi koji pliva 2 km/h i da za njim ide som jedva 2,2km/h i guta ga u slow motionu! Dakle, pojam „smanjena aktivnost“ se odnosi na to da som nije aktivan većinu dana, kao po ljeti recimo, već se hranjenje svodi na svega nekoliko sati u danu ili par dana, ovisno od temperaturi vode. No, u vrijeme aktivnosti som je gotovo jednako brz i okretan kao i u ljeto. Otuda i siloviti udarci i dugi bijegovi kod ribolova po zimi.

Tehnika i cake

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Interesantna stvar je da sam u toj jednoj rupi prvo dobivao isključivo smuđeve, a to se u samo jednom danu promijenilo. Od prvog dana, kad su počeli gristi somovi, pa do zadnjeg dana, kad je toliko zatoplilo da su se maknuli iz rupe, ni jednog smuđa nisam dobio u toj rupi. Rez je bio čist kao škarama! Očito su i smuđevi skužili da je zatoplilo i somekima se vratio apetit, pa su zapalili iz rupe… Za uspješan ribolov morate prije svega dobro poznavati teren na kojemu lovite, koje su dimenzije rupe, gdje počinje i završava, širina i prelazi u rupi mikrolokacije („mjesta u mjestu“), gdje se najviše očekuje udarac (npr. panj na dnu rupe)…, zatim odabiremo jig glavu koja će najbolje odraditi posao. A u ovom ribolovu ona treba našu varalicu dovesti do dna relativno brzo, ali da se ne ukopava previše u mulj, kojeg ima nešto na dnu. Dakle, treba nam jig koji će, kad udari u dno, napraviti mali oblačić mulja, kao kad neka pridnena ribica naglo starta poželjevši se maknuti iz opasne zone. Za ovaj dio Save je to 21 gram, a već par kilometara nizvodno, na jednoj dubljoj rupi poslije zavoja – 40 grama je optimum! Za ovu tehniku obožavam koristiti Orkine Sirene i Shad Twistere jer su mi se pokazali savršeni za lagani pribor s kojim volim loviti, ali dečki imaju odlične uspjehe i sa drugim silikonskim varalicama tipa Kalin`s Mogambo, Relax twisteri i Kopyto, Orka Shad, Profi Blinker Atraktori, a posebno Dream Tackle Slotter Shadovi. Odlike ovih varki su da ih se može vrlo brzo voditi i da tonu ravno i ne okreću se oko svoje osi, kao neki drugi silikonci koji se koriste na laganim glavama.

Tehika je dakle klasični snap jigging, zabacimo i pričekamo da varka dirne dno i onda ju jednim jakim trzajem opet lansiramo prema gore, pokupimo višak strune i čekamo da varka opet dodirne dno. Amplitude su velike tako da varalica slobodno i velikom brzinom (zbog težine glave) ide prema dnu i udara u njega radeći mali oblačić. Ako je rupa široka, odižemo štapom više i radimo veće skokove, a ako je rupa uža onda su i odskoci niži, tako da imamo više udaraca u dno na malom prostoru. Bitno je ne preskakati puno terena u lepezastom „češljanju“, jer je u ovo vrijeme dosta važno da varalica prođe somu pored samih usta. Naime, nema šanse da se sad som zaleti s pet metara kao po ljeti. Zato se pribjegava još jednoj lukavosti. A to je korištenje premaza i sprejeva sa mirisnim komponentama, da bi se još dodatno uzbudili zimski narajcani somovi. Mirisne „maže“ dolaze u nekoliko pojavnih oblika, kao, mast, emulzija, sprey i u sticku. Svaka ima svoju uporabnu vrijednost i koristi se na svoj način. Možemo ju direktno mazati na silikonac (pogotovo stick tipa „Dr. Juice“), a za to su pogodniji silikonci s texturom (kao Relax Aqua, reljef krljušti) ili twisteri s naborima (kao Kalins Mogambo), jer se miris bolje lovi i duže traje nego na glatkom silikoncima tipa Orka Sirena.

Ribolovna industrija izbacila je na desetke gelova, stikova, krema i želea za mazanje varalica. Neke od njih stvarno dobro rade. One ostavljaju mirisni trag na, mjestu na kojem uporno provlačite varalicu pa somu „jave“ da je nešto za poklopati u blizini. On to može lako osjetiti receptorima koji su po cijeloj koži.

A kako onda loviti na Sirenu i dodati joj tu mirisnu komponentu? Fino. Odrežemo jedan omanji komadić obične spužvice i nataknemo ju na udicu do leđa silikonca, ili ju stavimo na očicu udice gdje vežemo silikonac. Nasprejamo ju ili natopimo s mirisom i zabacimo. Svakih nekoliko zabaca ponovimo ovu proceduru. Varalicu vodimo i po nekoliko puta po istom tragu, tako da radimo „mirisnu sliku“ koja će privući soma. Ja osobno mislim da imam više uspjeha otkad koristim „maže“. Ideja je došla sasvim slučajno, kao i sve dobre ideje. U jednom starom broju In Fishermana (najboljeg ribolovnog magazina na svijetu!), čitao sam kako somovi imaju osjetne pupoljke za okus po cijelome tijelu, tako da čak i kada dodirnu nešto s repom, mogu znati je li to jestivo ili nije. Begi mi je to i demonstrirao jednom prilikom s cverglom, kojeg je držao u akvariju, još dok je radio u „Ribolovnom Centru“ kod Papige. Bacili smo crva cverglu u akvariju i ovaj je plivao oko njega dokle god ga nije dodirnuo s brkom. Čim ga je dodirnuo, crv je nestao u cverglovim ustima. Onda smo bacili crvića tako da prvo dodirnu cvergla po leđima i on ga je nakon dodira nepogrešivo kupio i jeo i to takvom brzinom da smo se čudili. Kamenčić bačen na leđa nije htio. Dakle, ponukani time, počeli smo mazati varke. Uspješno! Jedan mali savjet do kojega smo došli iz prakse, kad zabacujete varku koja na sebi ima miris u emulziji ili spužvicu umočenu u miris, obvezno zabacujte sa strane, a ne preko glave! Da ne biste mislili da vas netko odozgo ne voli, ili da pada vrlo „mirisna“ kiša… ja sam naučio na teži način…

Nadipajte silikonce

Silikonce možete mazati, možete ih tjednima držati u smrdljivim tekućinama a možete im jednostavno na ušicu ili udicu dodati spužvicu koje obilno namočite za to namijenjenom tekućinom.

Dakle, sve smo dobro napravili, som nam je udario i što sad?!? Kod borbe sa somom nema puno taktiziranja. Odmah nakon kontre počinjem sa pumpanjem i namotavanjem špage, da bih ga što prije maknuo sa mjesta gdje je zagrizao. Som (iako kažu da ne vidi, dobro što sumnjam!) jako dobro poznaje okolinu u kojoj se nalazi (svi somovi u toj rupi su nepogrešivo nalazili SVA tri zadijeva, gdje sam mnoge i izgubio!) i treba iskoristiti prvotnu zbunjenost dok još ne skuži da je na udici i privući ga što prije obali! On će prvo probati klasičnu kretnju glavom lijevo-desno i onda, kad skuži da je na udici, počet će namatati špagu oko tijela! To je onaj dio kad znate da ste ga piknuli na dnu, a on vam izvuče desetak metara špage u mjestu, pa izgleda kao da buši zemaljsku kuglu i hoće doći do Kine! Otud i sluz u dužini od nekoliko metara na špagi, otud i osjećaj kao da ga vadimo iz nekog panja (špaga se oslobađa na „preskokce“ kad ga odmotavamo), dok ga pumpamo prema površini.

Vidjeti griz!

Za zimsko jiganje soma bitno je stalno imati kontakt sa varalicom ili putem napetosti upredenice ili vizualni. Vizualni? Ma ne, naravno da varalicu ne vidite, ali možete vidjeti špagu kojom lovite. Na primjer nakon što jignete i pustite da varalica tone – špaga je napeta. Čim dotakne dno ona se opusti. I baš u tom trenu kad glava digne oblačić mulja sa dna som je zna udariti. A to se na štapu ne osjeti (jer se opustila). Zbog toga volimo loviti vidljivim špagama poput ovog Fireline Cristal koji je u vodi slabo vidljiv ali izvan vode njegova bjelina „svjetli“. Za takav ribolov „na viđeno dobra je i svaka druga visokovidljiva upredenica, dok se crne i zelene upredenice najslabije vide osobito u sumrak.

Bitno je da se sve to odvija pod vašim nogama, a ne na nekih 50 metara od obale, jer su manje šanse da ga izvučete ako je velika razdaljina između vas i ribe. Dobar som (15kg plus) je vrlo nezgodan borac kad „dođe k sebi“ nakon inicijalnog šoka i treba puno sreće i znanja da ga se sigurno dopremi na obalu. Mnogi misle da je rješenje u predimenzioniranom priboru, pa za soma koriste toljage, kao za Big Game, ali ja sam pristalica uravnoteženog pribora. Soma s početka priče sam izvadio na svoj omiljeni štap, Daiwu Powermash Phantom 10-40 grama 2.70, rola je bila Stella 4000 FA, a špaga Berkley Fireline 0.39 Flame Green. Ovako debelu strunu sam koristio da mi jig sporije tone, sjetite se da sam počeo ribolov sa laganom glavom i laganom prezentacijom, pokušavajući ga nadmudriti. Samo zahvaljujući ovako laganom štapu, som nije uspio izravnati Mustadovu drotericu (koju inače bez greške ravnam ovom špagom kada zapnem), jer je štap funkcionirao kao opruga, istovremeno se pigao kod bijega ribe, ali i davao konstantni otpor. Zamislite da vas netko veže za banderu jednom sa užetom, a drugi put sa bungee štrikom. Uže bi vjerojatno s vremenom puklo od silnih nastojanja da ga se oslobodite, ali bi zato bungee štrik izašao kao pobjednik da se njega pokušate osloboditi rastezanjem. Sa krućim štapom bih vrlo brzo izgubio ovu ribu, jer bi se udica ispravila, dakle, morao bih koristiti deblje i veće udice, a samim time više ne bih mogao koristiti Sirenu kao mamac i sav ribolov bi otišao u drugom smjeru. Jedan dan sam čak i uzeo Armalite na vodu i prikladne jig glave s debelim udicama i, osim upale mišića i ukočenih leđa, nisam dobio ni griza! Nisam mogao loviti na Sirenu, a ostale varalice koje sam koristio nisu mogle isprovocirati soma. Dan kasnije se vraćam s Powermashom i, od šest udaraca, tri sam soma izvukao van. Mislim da je fini pristup ribolovu tu odigrao presudnu ulogu. A iskreno, ne vjerujem da bi velikog soma (50kg+) uspio ni s Armaliteom zadržati!

Uspomene sa Save

Na kraju

Ponavljam da je Sava ispod Zagreba jako specifična, ali i da se ovo može primijeniti na mnogo voda u Hrvatskoj, a i šire, znam da mnogi još uvijek ne vjeruju da se som može uloviti športski tijekom zimskih mjeseci (ili već rano proljetnih) i znam da ću zbog ovoga opet dobiti niz negativnih kritika i sumnjičavih pogleda, ali očito da je za te ljude Zemlja još uvijek ravna ploča koju nose četiri slona, koji stoje na oklopu ogromne kornjače koja plovi svemirom… Savjetovao bih im da se dignu iz udobne fotelje, nabace na varalicu četiri sloja „maže“ (mast, emulziju, stick i spray) i provjere u praksi ovo što je napisano. A za PETI SLOJ nek` se konzultiraju s kolegama Haubom i Robertom! Pogledajte video:

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana