Top topova

PR / Broj 61 / Travanj / 2013.

Proljeće je vrijeme ljubavi! A ja volim basseve i topwater!

Piše: m®VA

Definitivno najzanimljiviji način ribolova bassa je onaj na površinske varalice. Ne znam nijednog bassolovca koji više voli neku drugu tehniku. Ali to je i razumljivo jer nam se sve odvija pred očima, sigurni smo da li nam je varalica na dobrom mjestu ili ne, sigurni smo kako radi, sigurni smo kad je griz… mada nas uvijek iznova izenadi kad bass (ili štuka ili bolen) grune ko nezdrav po varki. Topwater ili površinskim varalicama možemo loviti tijekom cijele sezone pa tako i u rano proljeće jer bass ulazi u plićake kako bi se ugrijao i onda je dosta blizu površine, he, he. Bitno je samo da se držite par sitnih pravila, što i nije preteško. Površince načelno dijelimo u tri grupe, a to su poperi, zare i propovi. Naravno da ima i hibrida između ovih vrsta (poper s propelerom na guzici i slično) ili površinaca koji ne spadaju u ove tri grube podjele, ali načelno je to – to.

Poperi

Odlika svih popera je da imaju konkavan (udubljen) prednji dio varalice koji stvara zvuk kad se poper pravilno vodi i stvara vizualni efekat špricanja vode. Naravno da nekad trebamo jači zvuk i sporiju prezentaciju i za takve stvari su nam idealni poperi tipa Rebel Pop-R. Ovaj američki poper je toliko poznat i popularan u svijetu, zasluženo naravno, tako da cijelu ovu skupinu varalica zovemo njegovim imenom. Rebel Pop-R je u biti kratka varalica kojoj se na osnovu izgleda možda i nebi reklo da može proizvesti takav opaki zvuk, ali ako ga vodite na ispravan način, plop koji on napravi se čuje jako daleko i duboko! A varalica skoro da radi u mjestu! To je idealno za rano proljeće i letargične ribe kojima ni ne pada napamet da ganjaju varalicu na duge staze već pokupe nešto što im je dovoljno dugo ispred nosa i izaziva ih. Dodatni atraktant da tako kažem je i zadnja trokuka na poperu koja je ukrašena kićankom i to po meni najatraktivnijom na tržištu i najubojitija je muha za bolena koju sam ikad probao. Dok sam puno lovio bolene po Savi, onda sam tu trokuku s kićankom stalno imao navezanu ispred kastmastera (običnim Palomarom svezanu) i ulovio sam puno krasnih bolena na nju. Nažalost, dosta sam ih i gubio jer je bolen sa svojim hrapavim ćubama znao prestrugati jadni Fireline od 6 lbs koji sam onda koristio tako da sam jedno vrijeme imao nekoliko Pop-Ra bez zadnje trokuke.

Idealan scenarij u rano proljeće je da vidite u plićaku velike crne sjenke basseva koji su se došli sunčati u plićak nakon duge zime. Nije im dobro baciti varalicu na glavu kao usred ljeta, kad bi takav zabac najčešće rezultirao reakcijskim grizom, već treba mjesto prebaciti i lagano plopnuti i čekati. Vjerujte da su bassevi već kod prvog plopa postali svjesni zanimljivosti koja je u vodi, makar bila udaljena i 5 metara od njih. Obično čekam da se valići raziđu prije nego plopnem drugi put. Drugi put mogu plopnuti i triput za redom al na kratko i diskretno da bih se što prije približio bassevima koje vidim. Nakon tog drugog plopkanja bassevi su već zaintrigirani poprilično i najbliži od njih se može čak i približiti poperu na svega par centimetara. Ako se to dogodi, tj. bass se toliko približi varalici kao da joj skoro daje pusu, slijedi odlučujući potez, a to je – ne napraviti ništa već pažljivo gledati što bass radi i kako se varalica ponaša na vodi. Sad ključnu ulogu igra ona kićanka na zadnjoj trokuki i ona svojim pulsiranjem i svjetlucanjem pokazuje bassu da je varalica «živa» i provocira na rekaciju. A reakcije mogu biti različite, od bučnog «sauganja» popera s površine pa sve do tako suptilnog griza gdje varalica jednostavno neprimjetno nestane s površine uz takvu gracioznost koju ne bismo mogli pripisati ribi od 2+ kg s tako velikim ustima. Zato je ključno da imamo dobre polarizacijske naočale i konstantno gledamo što se događa a bassom i varalicom jer nema onog uobičajenog jakog napada s pljuskom, kao u ljeto, gdje možemo kontrirati i na slijepo. Puno pomaže i činjenica da Rebel Pop-R ima unutrašnjost usta obojenu u crvenu boju tako da možemo kontrirati kao kad lovimo na plovak, kad nestane crveno – udari kontru! Slično je i po ljeti kad se zna dogoditi da isto mrljavo primaju, mada je više pravilo da kad po ljeti bass odluči da lupi poper, čini to snažno i muški. I po ljeti nemamo tako duge pauze i manje lovimo na viđeno, mada je uvijek dobro došlo ako vidimo bassa. Rebelovog Pop-Ra volim koristiti uz bilo kakve prepreke na vodi, odličan je i za lokvanj, no malo lošiji za potopljeno granje jer nekad cimnemo prejako pa varalica izleti iz vode i obavezno završi s obje troce u drvetu. Volim ju na plitkom ali i na dubokom, uz sprud i lokvanj sam dizao basseve i sa četiri metra dubine. Dobivao sam na nju i basseve i štuke, čak i jednog soma, ali i puno bolena, mada mi za bolena i nije prvi izbor što se popera tiče. Kratak je i debeo i ima prevelika usta za tekuću vodu, mada je dobar u mirnjacima i džepovima.

Za bolena, a i za aktivnog bassa koji ganja kedere puno su bolji poperi iz druge skupine, takozvani chuggeri ili po domaći, pljuskavci. Oni imaju manje udubljena usta i drugačiji položaj tijela u vodi tako da ne rade jaki plop, neki čak ne plopnu uopće, već im je glavna atrakcija špricanje vode uokolo, kao keder dok se kupa ili panično bježi. Obično su manjih dimenzija i više su finese varalice, mahom iz Japana. Meni je najdraži, al ne baš i lako dostupan, Team Daiwa Zero poper. Opako realističnog izgleda s odličnom kićankom od pravog perja na repu i nema toliko školovanog bolena kojega neće prevariti. Nije mu odolio ni onaj na ulazu u Sigečki zaton…

Zare

Inače sam u bassolovu veliki pristalica ideje «što veća zara to bolje». Potvrdilo mi se to mnogo puta. Jednostavno nema toliko velike zare koju bass neće klepiti. I to ne moraju biti neki monstrumi od riba, nerijetko su tek malko veći od varalice. Ali, u rano proljeće ne bacam baš često velike zare. Nekako mi ne pašu u ambijent laganog buđenja svega. Način na koji vodim velike zare je da ih vodim bez pauze ili je pauza minimalna, tek da ubije ritam, a to mi ovdje i sada ne treba. U ovo vrijeme koristim zare (kad ribe ne reagiraju na popere onako kako bih ja htio). Prednost poperima dajem zato jer imaju kićanku, a malim zarama kićanka definitivno smeta pri radu, previše ju ukoči tako da ne može ići lijevo-desno. A maloprije smo naučili da je kićanka kec na desetku u ovom načinu ribolova. Mada sam se ove godine već nagledao lijepih ulova basseva na zare. Sramota me reći ali još nisam isprobao Savagearov Top Pray ali nabavit ću ga prvom prilikom, jer em što opako izgleda, vidim i da odlično lovi. Majstor Jozek dobro lovi na malu Mariu MP-1, odlična mala zarica koja dosta daleko leti i ima izazovan rad. Ja ipak više volim klasiku (a i veće su trokuke) i moj izbor je Heddon Zarra Puppy. Taktika je kao i kod popera, prebacimo mjesto, napelamo i lovimo ko na plovak. No pravo vrijeme za zare dolazi s toplijim danima. A najidealnije vrijeme po meni je sumrak, mada se može loviti i tijekom cijelog dana. Zare preferiram oko «tvrdih» prepreka jer imaju predvidljiv rad pa su idealne za granje. Kroz lopoč mi je jednostavnije voditi popera (ako baš moram). Idealan je i za pliće vode jer ne proizvodi baš neki spektakularan zvuk, mada se velike Heddonove zare mogu voditi tako da lupaju glavom po površini tako da pošteno bućkaju. Dok je bass aktivan zare vodim bez neke velike pauze, dakle, konstantni odmaci lijevo-desno da pliva tako ao da je sama na svijetu. Ta taktika je odlična za sve ribe koje se love na zaru, imaju je vremena nanišaniti – pogotovo ćorave štuke. Mana zara kod ribolova štuke je ta što se dosta često precvika struna ako se ne koristi sajlica, upravo zbog specifičnog kretanja zare lijevo-desno, gdje varalica «prestigne» strunu i struna bude paralelno s varkom. U tom trenutku kod udara štuke struna dolazi između zuba i varalice i strada na zubima te štuka odlazi s našom omiljenom varkom. To se događa najčešće kod ciljanog ribolova na bassa gdje ne koristim sajlicu ali se poprilično «ublaži» korištenjem velikih zara, gdje je taj problem manji, tj. šlaufa strune uz varku je manja. Nadam se da ste svi dovoljno odgovorni da kod ciljanog ribolova na štuku koristite sajlice ili debeli fluorocarbon.

Boleni također vole zare, a one su vrlo zahvalne za tu vrstu ribolova. Mada mi se češće događalo da bolen fula zaru nego druge površince, ima dana kad ulovom nadmaše ostalu braću iz familije, pogotovo one mutave, drvene, da ne kažem Calypso i Piky. Lete daleko i rade savršeno.

Properi

Propere jednostavno ne koristim u rano proljeće. Mada bih možda i trebao malo forsirati da vidim dal griješim. Zato mi je Yo-zuri Arms Swisher površinac kojeg bacam najkasnije u sezoni, lovio sam bassa na njega u 11-tom mjesecu na temperaturi od svega nekoliko stupnjeva. Za proljeće mi je jednostavno pre-pre. Pre flashy, pre šprickav, pre brćkast… A da ne spominjem njegovu stariju braću kao što je Rapala Skitter Prop. Skitter Prop mi je najdraži površinac od Rapale i koristim ga po ljeti u svim situacijama u kojima bih koristio i poper. Pogotovo ako ima mucica ili lišća po površini koje bi mogle smetati poperima da pravilno popkaju. Skitter Prop uvijek perfektno odradi. Nikad ga ne vučem ravnomjerno cijelo vrijeme, uvijek, pa čak i za bolena – cimam ga s pauzama, kratkim ili duljim, kao poper. Na taj način Skitter Propp (a i drugi properi) lagano zarone pod površinu, propeler im se zavrti i zarobi mjehuriće zraka pod vodom koji kasnije izazovno izađu na površinu i na taj način dodaju svoj obol vizualnom spektaklu. Na ovu varku nema suptilnih grizeva, postoji samo erupcija frustracije s jedne (riblje) i zadovoljstva s druge strane (ribičeve). Ali zato je Skitter Prop varalica samo za aktivnu ribu al je kao takva nezamjenjiva. Uvijek ih imam sa sobom kad lovim bassa. Mada u ligi nisam dosad još imao priliku nijednu ribu na njega upisati, u svih pet godina i 30 kola. Možda ove godine na Crkvenom boku? Vidjet ćemo!

Za bolena je Skitter Prop kao izmišljen. Upravo zato što radi špric ko poper pljuskavac, a i zvuk im je sličan, samo to uradi svaki put perfektno u vrtlogu struja u kojima se poper nerijetko malko «zbuni». Obožavam ga voditi na sudaru dvije struje i kroz «špigle» koji se tako stvaraju, a gdje veliki boleni čekaju žrtvu. Super je dok se lovi iz čamca pa se zabaci tik uz obalu, pusti da odpluta do grma koje je nad vodom i cimne dva-tri puta. Čisti adrenalin!

Još nekoliko stvari treba reći o priboru. Štap treba biti vršne akcije, ali ne toljaga. Do 40 grama je meni idealka. Nažalost, nismo Ameri pa da za svaku tehniku imamo drugi pribor pripremljen na palubi Nitroa Z-8, tak da vjerujem da ste i vi naučili s jednim štapom pokrivati što više situacija na vodi i vrsta mamaca. Za površince svih vrsta obavezno koristim špagu, upredenicu, jer volim direktan kontakt s varalicom, na taj ju način bolje kontroliram. A i tanka špaga reže lopoč, što je nekad baš korisno, he,he. Obavezno koristim kopču iz razloga brže promjene varalice i da varalici bar malko dam lufta za bolje kretanje. Špaga je super i iz razloga jer pliva pa nemamo nepotrebne trbuhe koji će nam umanjiti kontru. A kontra mora biti sa zadrškom, idealno je da osjetimo teret ribe na štapu, ali i brojanje do dva u sebi će pomoći. Dok ne steknete rutinu. Nezgodno je ako po ljeti po danu ganjate basseve na površince, a po noći smuđa na vobler na Savi ili nekoj drugoj rijeci. Negdje mora zakazati, he,he. Puštajte ribe!