SISTEMI I PODVODNE SITUACIJE
11 min readPR / Broj 61 / Travanj / 2013.
Da li nam je za uloviti šarana doista baš potrebna najnovija verzija nekog sistema po zadnjoj ribičkoj modi, ili ga se može uloviti i s jednim ili dva naša stara standardna sistema? Da li su baš detalji sistema ti što čine razliku između ulovljenog i izgubljenog šarana? Ronny De Groote će nam u ovom članku pokušati objasniti različite sisteme koje koristi, i povezati ih s različitim podvodnim uvjetima i situacijama s kojima se ribolovci u ribolovu često sreću.
PIŠE: RONNY DE GROOTE
S engleskog preveo: Krešimir Kuri
Sistem koji vječno lovi
Potraga za sistemom koji vječno lovi ribe je za mene jednostavno utopija. Različiti šarani se hrane na različite načine, i to je najlakše primijetiti ako promatrate ove ribu u potrazi za hranom na površini. Neki šarani mamcu prilaze direktno, i bez oklijevanja ga uzimaju. Takve je ribe najlakše uloviti. Ako istu takvu stvar ponovi i na dnu, nakon uzimanja mamca sistem će se istegnuti, i težina olova će stvoriti pritisak na vrh udice, što će imati za posljedicu ubadanje ribe. Drugi će pak šaran biti vrlo oprezan, i da bi ga ulovili, trebat ćete koristiti neki malo drugačiji sistem. Ako pročitate ovaj članak ili neki drugi u seriji koja će uslijediti nakon njega, sigurno ćete za sebe naći neki sistem ili dva, koji će biti potpuno prikladni da dobro naprave sav potreban posao, i ulove ribu.
Ribičko logičko razmišljanje
Poruka, koju sam vam u proteklih par rečenica želio poslati, je da ukoliko lovite u raznim situacijama, morate koristiti i različite sisteme kako bi ulovili što veći broj šarana koji posjećuju vaše mjesto. Zbog toga ću se u ovom članku posebno osvrnuti na određene sisteme, koji su se kroz godine upotrebe u ribolovu meni stalno nanovo dokazivali. Zbog toga ja u njih imam beskrajno povjerenje, jer sam u prošlosti s njima ulovio jako velik broj šarana, i siguran sam kako će tako biti i u budućnosti. Naravno, da to ne znači kako sve morate točno raditi kako ja kažem, već ću biti sretan ako vas barem malo navedem na vlastito razmišljanje. Ako uspijem samo nekolicini ribolovaca pomoći da razumije mehaniku različitih sistema, i ako povedeni mišlju razviju neke svoje nove, koji za njih dobro rade, biti ću sretan kako sam napravio „dobar posao“, jer će ti ribolovci njima sigurno uloviti barem još nekoliko šarana više.
Detalji su važni
Zbog toga, pređimo na sistem koji najviše volim koristiti kad lovim na čistim/glinastim vodama, na mjestima gdje nema lomova. Mogli bi ga nazvati standardni sistem, i znam da je u stanju uloviti šarana u svim tipovima situacija. Međutim, riječ standardni ne znači kako ne treba povesti računa o brojnim detaljima. Kako bi vam maksimalno olakšao cijelu situaciju, zajedno ćemo, korak po korak proći kroz cijeli sistem, od mamca do olova.
Koja vrsta mamca?
Kao što to možete vidjeti na ovoj podvodnoj fotografiji sistema, obično lovim s klasičnim dubinskim mamcima, a konačni cilj mi je da sistem s mamcem na dnu izgleda jednako kao slobodni mamci na dnu. Zbog toga u takvim situacijama uvijek želim da moj mamac na dlaci bude isti kao i oni slobodni. Ako mi se baš učinio nužnim, ponekad mogu posegnuti i za balansiranim mamcem, međutim, u svemu tome je jako važno da udica u potpunosti leži na dnu. Kasnije ću objasniti zbog čega želim da je tako.
Sklonosti šarana
Pošto sam uvjeren da šaran manje mamce uzima brže od velikih, osobno najviše volim loviti s manjim mamcima(od 10 do 15 mm). Rekao sam namjerno mamcima, a ne boilama, jer nekako najviše volim kad sve opcije ostanu otvorene. Meni se čini da baš poput mene i vas, različiti šarani vole različitu hranu. Jednako kao što mi ljudi imamo neke svoje sklonosti prema hrani, imaju je i šarani (kao i svaka druga životinja). Najbolji primjer toga možete vidjeti ako pogledate svoju mačku kod kuće. Naravno, ako nije neki puki „stroj za jedenje“. To „između redova“ znači da vrlo vjerojatno niti s jednim mamcem nećete uspjeti uloviti sve šarane na nekom jezeru, pa što vam god reklame o njima sugerirale. Naravno, ako me lokalni uvjeti na vodi prisile da koristim veći mamac, to ću bez oklijevanja učiniti. Danas mi uopće ne smeta ako za vrijeme ribolova na kraćim daljinama ulovim deveriku ili dvije, ali dani kad sam bio u svojoj olimpijskoj kondiciji su daleko iza mene. I zbog toga kada lovim na velikim daljinama, radije ću posegnuti za većim mamcem, makar svjesno znao da me to u konačnici može koštati kojeg šarana manje.
Odnos veličina mamca i udice
Na slici možete vidjeti dvije vrste udica koje najčešće koristim za ovaj sistem. Svijena udica (curved hook) ili udica poludugog vrata (semi long shank hook) će jednako dobro napraviti isti posao, naravno uz uvjet da ih znate koristiti. I zbog toga pogledajmo neke vrlo važne detalje da bi to što bolje razumjeli.
Ne krivite udice
Već sam ranije rekao da najviše volim koristiti male mamce, koji mi dozvoljavaju korištenje manjih udica. Za mene su standardne veličine udica brojevi 6 ili 8. Čak i ako trebam koristiti veći mamac (20 mm ili više), rijetko ću koristiti veću udicu. Međutim, ja vrlo rijetko lovim mamcima većim od 20 mm. Glavni razlog zbog kojeg najradije koristim udice ove veličine je da se one najlakše zabijaju šaranima u usta. Kad jednom udica ubode ribu, za vrijeme zamaranja sva je snaga prenesena na njezin luk, dok na vrhu ne ostaje ništa. Kako tokom zime puno vremena provodim na ribolovnim sajmovima, jako velik broj ribolovaca me često pita za savjet o upotrebi sistema, jer često za vrijeme zamaranja gube šarane. Zbog toga uvijek sa sobom imam kutiju sa sitnim priborom i različitim vrstama mamaca, i svakog od njih obavezno zamolim da mi zavežu sistem s kojim love. Jedna od najčešćih grešaka koju sam primijetio su prekratke dlake. Ako je dlaka prekratka, mamac previše prekrije udicu, i to kao posljedicu ima da se udica samo parcijalno zabije ribi u usta. Za vrijeme zamaranja, sva se snaga sakuplja u vrhu udice, i u nastavku zamaranja se mogu dogoditi tri različite mogućnosti. Prva i najčešća je da udica rasiječe meso u ustima šarana, što za konačan ishod ima gubitak šarana. Druga je da se luk udice otvori, i treća je da udica pukne. U sve tri mogućnosti vrlo je vjerojatno da ćete izgubiti ribu, i velika većina ribolovaca zbog toga naviše krivi udicu. Međutim, tko dobro razumije način mehaničkog djelovanja cijelog sistema, shvatit će kako baš sistem nije obavio zadani mu posao, i kako problem nije u proizvodu, već u ribolovcu koji nije dobro shvatio sve detalje na kojima počiva ova prezentacija. Prirodna reakcija takvih ribolovaca je da obično izaberu veću udicu, i to je u najvećem broju slučajeva udica broj 1. Uz poštovanje prema svim ribolovcima, moram priznati kako za mene danas tako velike udice više djeluju kao mesarske kuke, nego udice primjerene modernim ljubiteljima šaranskog ribolova. To vam govorim iz razloga što sam sa šaranskim udicama nebrojeno puta ulovio somove veće od dva metra, i baš nikad nisam doživio da su mi se otvorile. Još jedan dokaz u prilog tome je i činjenica da sam sve svoje šarane uvijek, i bez problema njima dovodio do podmetača. Zbog toga sam siguran kako je glavni problem u ovakvim situacijama nedovoljno kvalitetno zavezan sistem.
Duga ili kratka dlaka
Mnogi to ne razumiju, ali duga dlaka s kvalitetnom manjom udicom, je puno bolja opcija od one s velikom udicom i kratkom dlakom. To teorijski znači da se može loviti i s boilama promjera 30 mm u kombinaciji s udicom broj 10, jasno uz uvjet da je dlaka koju koristite dovoljno dugačka. Naravno da vam ja nikad osobno neću preporučiti takvu kombinaciju, jer bi u takvoj situaciji uvijek radije izabrao udicu broj 4. Uz veći mamac uputnije je koristiti veću udicu zbog prave ravnoteže između veličine mamca i udice.
Kako da vaša udica postane „agresivna“?
Postoji nekoliko sitnih detalja koji vam mogu pomoći da postignete svoj cilj. Prvi od njih je korištenje „line-alignera“. Taj je trik prvi puta upotrijebio Jim Gibbinson. Na neki način umjetnim produživanjem vrata udice u kombinaciji s korištenjem materijala za predvez koji izlazi s unutarnje strane udice postiže se puno bolja i puno agresivnija udica. Osobno ne koristim već gotove „line-aligner“ sisteme kojih ima na tržištu. Ne izbjegavam ih iz razloga što mislim da oni ne rade dovoljno dobro, već zbog toga što uvijek kad radim neki sistem imam neke svoje zamisli. Da bi moji sistemi radili kako ja to želim, onda ih moram sam od početka pa do kraja sam izraditi. Zbog toga se uvijek trudim svoje line-alignere izrađivati od starih termo tuba (shrink tube). U najvećem broju slučajeva ja samo provučem svoj materijal za predveze kroz kožu line-alignera. Znam da zbog toga spadam u „staru školu“. Međutim, mene manje smeta ako me tako etiketiraju mlađi kolege, nego da moj sistem ili prezentacija u ribolovu ne obave posao na način kako bi ja to želio.
Ronnyev sistem sa „agresivnom“ udicom
Mjesto izlaska dlake
Još jedan vrlo važan detalj na prezentaciji je mjesto gdje dlaka odlazi s udice. O tome jako ovisi hoće li vaša udica biti agresivna ili ne. Kako bi je napravili maksimalno učinkovitom, najbolje je da dlaka izlazi s vrata na mjestu gdje se luk ponovno savija prema vrhu udice. Kad šaran usiše mamac s udicom i kad se predvez rastegne zbog njegovog naglog bijega, zbog kombinacije težine udice i mamca na dlaci, udica će se brže zabosti dolje u usta ribe. Dodatna snaga ovom ubodu još dolazi otraga, od težine olova. Osobno koristim male perle za udice, ali jednako dobro može poslužiti 4 mm dugi i 0.5 mm debeli silikon. Na neki način sve je stvar osobnog izbora.
Mala silikonska perla
Slijedeća pozitivna stvar ove male silikonske perle da vam ona uvijek nakon što izvučete sistem otkriva da li vas je šaran nadmudrio ili ne. Ako je mala silikonska perla na originalnom mjestu, šaran nije bio blizu vašeg sistema. Ali ako je povučena gore prema vratu udice, znači da je šaran bio na udici, ali ga ona nije zadržala. Drugim riječima, uspio se je osloboditi. To vam je signal za uzbunu da morate malo prilagoditi svoj sistem. U ovoj seriji članaka, ja ću se sasvim sigurno još vratiti na ovaj detalj.
Što s predvezom?
Meki materijal za predveze s omotačem je uvijek moj osobni favorit. Zbog čega omotač? Kao prvo, on mi omogućuje da ga modificiram prema mojim osobnim potrebama. Kao drugo, materijal za predveze s omotačem se uglavnom sastoji od dyneema vlakana koje su pokrivene s transparentnim „plastičnim“ omotačem. Bez tog omotača dyneema vlakna (predvez) bi plivao. Dyneema vlakna uvijek plivaju, i to je njihova osnovna karakteristika. Ako vam itko ikad kaže da ima proizvod koji je 100% od dyneema vlakana i da tone, možete biti sigurni kako vam ne govori istinu. Upredenica od dyneema vlakna jedino može tonuti ako oko sebe ima „teški“ omotač napravljen od kevlara ili poliuretanskih vlakana. Korištenje kevlara sa sobom nosi rizik da vlakna kevlara prerežu dyneema vlakna u trenutku kad su pod pritiskom (u čvoru). Takve stvari možete lako predvidjeti i izbjeći na način da rukom napravite čvor i testirate ga vrlo jakim i kratkim povlačenjem. Ako vam takav materijal na takvom testu pukne, bolje ga je baciti i više uopće ne koristiti u ribolovu.
Kombinirani materijali
Ako je vaš materijal za predveze kombinacija dyneema i poliuretana, njegov presjek će biti puno veći nego čisto 100% dyneema špaga. Čak i u slučajevima kad špaga ima omotač, ja joj uvijek dodam malo mase za otežavanje kako bi bio siguran da leži na dnu.
Duljina predveza
Kao standardni, na tvrdom dnu koristim 15 do 20 centimetara dug predvez. Ako lovim na mekom dnu, gdje moje olovo može nekoliko centimetara upasti u mulj, za toliko otprilike nastojim produžiti cijeli sistem. Kad lovim na vrlo mekanom dnu, ponekad koristim sisteme duge preko 40 cm. Jedan od trikova, koji u takvim situacijama koristim, je da uvijek nakon izvlačenja sistema iz vode pomirišem svoj mamac. Ako smrdi po mulju, znači da je bio povučen u njega. U svim takvim situacijama je uz upotrebu duljeg sistema jedna od opcija korištenje plivajućih mamaca. U svakom slučaju, mamci koje šaran vidi biti će prije pojedeni od onih koji su se uglavili duboko u mulju.
Mali test
Kako bi pronašli optimalnu duljinu predveza, dobro je nakon svakog ulova šarana pogledati gdje mu se je u ustima udica zabola. Ako je udica pet centimetara duboko u ustima, vrlo je vjerojatno da vam je predvez predug. Ako je udica zabijena uz rub usta, očito je da je prekratak. Najbolje pozicije za udicu su u ustima od 1.5 do 3 cm duboko, i ako tako lovite ribe, ništa ne treba mijenjati.
Za sada vas više ne bi zamarao s detaljima, jer će o njima još biti riječi u člancima o drugim sistemima o kojima ćemo govoriti u ovoj seriji. Lovite i čuvajte šarane, jer bez njihovog zdravlja ni ovaj naš sport nema budućnosti.
