Plovkom na salpe
11 min readPRM / Broj 8 / Travanj / Svibanj / Lipanj / 2015.
U ovo doba godine se u pravilu love veći primjerci salpi teških i preko pola kilograma težine i iako su sada vremenski uvjeti za ribolovce dosta nepovoljni zbog hladnog vremena i čestih sjevernih vjetrova, za takve „male kapitalce“ isplati se provesti nekoliko sati u ribolovu…
Piše: Željko Vedernjak
U proljeće su veliki primjerci salpi više pravilo nego iznimka
Salpa je jedna od rijetkih vrsta koju ćemo u priobalju naći u većem broju tijekom ranog proljeća. Iako su im glavna zimska staništa u dubljim predjelima, jata salpi često se zadržavaju u blizini luka, trajektnih pristaništa i zaklonjenih uvala duž cijelog Jadrana. Jata variraju od nekoliko velikih jedinki pa sve do nekoliko desetina primjeraka, a u ovo doba godine se u pravilu love najveći primjerci salpi teških i preko pola kilograma. Salpe su u ribolovnim krugovima poznate kao pohlepne ribe koje za vrijeme intenzivnog hranjenja znaju zagristi na sve vrste mamaca koje im ponudimo. Da to nije uvijek slučaj, potvrdit će vam mnogi ribolovci koji su proveli sate i sate u ribolovu s mršavim ulovima od par malih salpica. Da bi se uspješno lovile potrebno je pronaći točnu lokaciju jata i pogoditi mamac koji im trenutno najviše odgovara. Nekad je to mesni crv – bigatin, nekad su to trakice lignjinog mesa, a dosta često će gristi i na svježe namamčenu pahulju kruha. To dosta ovisi i o tome da li ste prethodno prihranjivali ili ne. Brumanje može odigrati veliku ulogu u ribolovu salpi i ostalih vrsta u priobalju.
Krasna salpa zlatnih pruga ulovljena na mesne crve – bigatine usred bijela dana
More se može činiti prazno i siromašno ribom sve dok ne počnete s prvim ubacivanjem bruma na površinu. Nakon nekog vremena počet će se pojavljivati prve manje bugvice, salpice i ušatice na brumanom mjestu. Što vrijeme više odmiče na prihranu se počne skupljati sve više ribe, a ulovljeni primjerci postaju sve krupniji. Takav ribolov vrhunska je zabava i može potrajati do dugo u noć. Salpu možemo loviti duž cijele naše obale, od najplićeg mora do nekih tridesetak metara dubine. Najviše je ima na kamenitom dnu obraslom algama uz mirnije i tiše obale, a neka od najkvalitetnijih lovišta su uz zapadnu obalu Istre gdje smo ih i mi najbolje lovili. To se pogotovo odnosi na luke i oko parkiranih čamaca na rubovima luka, mjestima gdje postoji dotok slatke vode i pozicijama gdje ima jakog kurenta. Za prevariti velike salpe koje su po naravi vrlo oprezne ribe vrijedi pravilo – što je jači kurenat i zamućenija voda – lakše ih je prevariti. Salpa formira jata koja su najveća u njenom juvenilarnom stadiju.
Aco s ulovom velike salpe u jakom kurentu na fiksni plovak 
Ako ste dobro odabrali poziciju i obilato nabrumali vrlo brzo možete očekivati jata salpi koje će sjesti na prihranu… 
… i uživati u drilu ovih malih borbenih kapitalaca na fini pribor
Kako ribe rastu tako se jata postepeno smanjuju, a kapitalni primjerci vrlo često postaju samci. Salpa je prehranom vezana uz samo dno tako da u potpunosti pripada zajednici bentosa i to treba imati na umu kada se slaže montaža na plovak – udica uvijek treba biti što je moguće bliže samome dnu. Mladi primjerci se uz alge hrane i beskralježnjacima, dok su po općoj literaturi odrasle salpe isključivi biljojedi. Da to nije slučaj pokazuju i brojni ulovi na udicu u klasičnom ribolovu plovkom duž cijele obale.
Velika jata salpi se obično zadržavaju na rubovima luka ili trajektnih pristaništa uz parkirane čamce
Brumanje
Brum za salpe nije teško pripraviti. Osnovni sastojak može biti stari raskvašeni kruh. Ukoliko želimo „pojačati“ brum poželjno ga je obogatiti industrijskim aromama sira, pri čemu se uspješno mogu koristiti i gotovi brašnasti dodaci namijenjeni slatkovodnim vrstama poput Moselline hrane Barbe, Tubertini hrana namijenjenih lovu cipala također na bazi sira ili izvrsnih Antiche Pasture brašnastih hrana za ribolov na moru. Važno je samo da brum bude dovoljno fine granulacije kako bi se nakon pada u more potpuno razbio pri dnu i tu zadržao ribe koje ulaze u oblak mirisa. Cilj bacanja bruma nije hranjenje riba, već samo njihovo privlačenje i poticanje apetita. Pahuljom svježeg bijelog kruha lako ćemo i uspješno loviti na većini terena, ali bigatini su se pokazali kao daleko univerzalniji mamac koji, među ostalim, možemo umiješati i u osnovni brum.
Sve što vam treba za ribolov bigatinima je rola s najlonom 0.14 ili 0.16, fini bolognese ili match štap, plovci, predvezi 0.12 i 0.14 mm, lagane udice, bigatini i praćke. Ja obavezno nosim dvije praćke jer ako mi guma pukne na jednoj valjda neće na drugoj. Mesni crvi bigatini mogu se kupiti u Italiji ili naručiti poštom iz Interlanda u Varaždinu (Interland d.o.o., Kumičićeva 70, 42 000 Varaždin, tel. 042/233 470, fax. 042/203 570 i mob. 098/160 2021).
Ovo je klasičan odabir wagglera i za fiksnu i za kliznu prezentaciju
Odabir montaže ovisi o terenu. Konkretno, na terenima poput Plominske vale, Raškog kanala, Trgeta i Brestove, gdje su u pravilu plići tereni, najbolje smo rezultate postizali vrlo blizu obale gdje je dubina varirala između 1,5 do 3 m, što je idealno za korištenje fiksnih plovaka ili wagglera na malo većim daljinama. Iskreno, nismo puno kemijali već smo koristili najjednostavnije montaže koje su se ujedno pokazale i najboljima. Na odabranoj poziciji smo najčešće prvo obilato nabrumali i tek onda slagali pribor puštajući da se riba skupi na bačenu prihranu. Ovog proljeća su sve teorije o korištenju laganog i finog pribora odmah pale u vodu zbog konstantnih vjetrova koji su stvarali valove te ribolov s lakšim priborom učinili gotovo nemogućim. Niti jedan fiksni plovak koji smo koristili nije bio ispod gramaže od 5-7, čak i do 10 g, a najbolje su nam se pokazale klasične “bačvice”. Koristeći npr. bačvicu od 7 g na osnovni najlon stavili bismo olovnu torpillu (klizno olovo oblika kapljice) od 5 g i po potrebi smo ispod nje dodali još koje klasično olovce 0,5 do 1 g težine. Ispod torpille bi dolazila obična vrtilica na koju bismo navezali fluorocarbonski predvez dužine 15 – tak cm s vrlo tankom i oštrom udicom na kraju. Takva montaža odlično je funkcionirala sve dok valovi i kurenat nisu postali prejaki, a onda bismo se po potrebi prebacili na teže wagglere (8 ili 10 g bez dodatnog otežanja) koji su zbog potopljenog najlona puno sporije putovali kurentom mičući se iz nabrumane zone. Jednostavno – ako je vrijeme dopuštalo i more bilo mirno fiksni plovak je zakon.
Za ribolov uz obalu pri lošijim vremenskim uvjetima birajte teže fiksne plovke ovih oblika
No, po valovima i jačem kurentu bolje su se pokazali waggleri. Razlika između ribolova s wagglerima i fiksnim plovcima je bila u tome što smo s wagglerima bacali dalje od brumanog mjesta “pretičući” kurenat za par metara i potapali špicu štapa pod more brzo namotavajući najlon kako bi što prije potonuo jer najlon koji se nalazi ispod površine nije toliko pod utjecajem vjetra i površinskog kurenta te duže ostaje u hranjenoj zoni. Uglavnom, fora je u tome da otežanje plovka mora biti što bliže predvezu kako bi cijeli sistem što prije potonuo i došao što bliže dnu zadržavajući se u zoni griza najkrupnijih primjeraka. Što vam mamac sporije tone veća je šansa da sitnije salpice, bugvice i ušate pobrste mamac, dok se najkrupniji primjerci zadržavaju bliže dnu. Cilj je što prije doći do njih. Fiksne montaže su se u principu pokazale najlakšima za slaganje kao i za ribolov, no na terenima poput dubljih trajektnih luka ili na pozicijama kao što je Rabac (gdje smo dosta često lovili) gdje je na desetak metara od obale dubina već oko 10 m, sistem se mora prilagoditi terenu i tu do izražaja dolaze klizne montaže. Tehnika lova kliznim plovcima omogućuje vam ugodan ribolov i na mjestima gdje su dubine i preko desetak metara u lovu sa štapom dužine oko četiri metra. Na većini pozicija koje odaberemo za ribolov salpi i ostalih vrsta koje se love na plovak uvijek postoje dosta izražene morske struje (kurenat), a često je tu i znatna prisutnost vjetra i valova koji onemogućuju normalan ribolov plovkom. Kod fiksno montiranih plovaka većina otežanja nalazi se ispred predveza s udicom kako bismo uopće mogli normalno zabaciti i taj sistem funkcionira dok god lovimo vrlo blizu obale.
Na slici možete vidjeti klasičnu fiksnu montažu za wagglere koju možete nabaviti u bilo kojem opremljenijem ribolovnom dućanu 
Obilato ješkanje udice s bigatinima davalo nam je najbolje rezultate
No, krenete li loviti malo dalje, površinsko strujanje vuče plovak i osnovni najlon stvarajući „trbuh“ između vrha štapa i plovka što se očituje vrlo čestim nerealiziranim grizevima zbog slabog kontriranja usred opuštenosti najlona po površini mora. Taj problem se velikim dijelom rješava korištenjem waggler plovaka kroz koje najlon prolazi samo kroz vrtilicu na njegovom donjem kraju. Svojom dužinom od tridesetak i više centimetara waggleri će držati osnovni najlon ispod površine mora bez trbuha na najlonu održavajući direktnu napetu vezu s vrhom štapa. U tom slučaju većina olovnica slaže se relativno blizu udice tako da plovak na površini zbog otežanja koje se nalazi u pridnenom sloju mora stoji vrlo mirno i površinska ga strujanja vrlo teško pomiču smanjujući opuštenost sistema. Takva montaža omogućuje puno bolju prezentaciju i kontriranje ribe u trenutku griza. Cijela tehnika ribolova s kliznim plovcima i match štapovima omogućuje vam ribolov sitnijih ali i krupnijih riba tankim i osjetljivim sistemima najlona i udica. Za osnovni najlon najčešće se koristi tonući monofil debljine 0,18 do 0,20 mm dok kod ribolova krupnih salpi debljina fluorocarbonskog predveza najčešće varira od 0,16 do 0,18 mm (ovisno o bistrini mora na poziciji gdje lovimo). Fluorocarbonski predvez je za osnovni najlon najbolje spojiti malom vrtilicom koja će spriječiti uvrtanje najlona prilikom čestog prezabacivanja cijelog sistema. Ako lovite sitnijim mamcima poput običnih crva, bigatina – predvez mora biti što kraći kako biste što prije reagirali na griz ne dopuštajući salpama da duboko progutaju mamac i pregrizu tanki predvez svojim oštrim zubima. I obični i waggler plovak možete zaustaviti običnim gumenim ili končanim stoperom. Zbog velikog broja vodilica malog promjera na match štapovima mnogo bolje su se pokazali stoperi vezani od osnovnog najlona sa kojim lovite. Stoper čvor se veže poput udice ali sa četiri okreta i ostavljaju mu se „brkovi“ od 3-4 cm koji imaju ulogu usmjeravanja stoper čvora kroz vodilice.
Ponekad se i u sat do dva čovjek može dobro zabaviti loveći ove borbene ribe koje su neopravdano zanemarene kao pravi sportski ulov
Na taj način on ne zapinje i ne trga vodilice u zabacu. Ovakav se stoper čak može namotati na rolu i loviti na dubinama i preko deset metara. Griz salpe se teško može pobrkati s ičim drugim. U 90 % slučajeva će plovak bez ikakvih prethodnih najava i zanošenja potonuti okomito prema dnu. Uron će biti nagao i iznenadan, a tako treba i kontrirati. U trenutku kad zakvačena salpa osjeti otpor zategnutog najlona i štapa, pružit će izrazito jak i silovit otpor. Upravo zato su match štapovi dobri za amortiziranje nepredvidivih trzaja i udaraca zakvačene salpe u pokušaju oslobađanja s udice, naravno, usklađeni s dobro ugođenom kočnicom role. Zakvačenu salpu treba privlačiti konstantno, bez suvišnih popuštanja, a kada se dovuče dovoljno blizu (pogotovo ako je veći primjerak u pitanju) podmetačem dovršiti posao. Ne trebam posebno naglašavati da će svako duže bućkanje i pretjerano zamaranje ribe otjerati jato. Osim toga, svakako treba provjeriti fluorocarbon neposredno uz udice. Salpa ima oštre zube i nezgodnu naviku da u izvlačenju neprestano pokušava pregristi predvez.
Puna čuvarica – gušt u ribolovu
Dodatni pribor
Ako ste krenuli na svoj plovkaroški debi, uz dobar dobar match ili dugački lakši bolognese štap, kvalitetnu rolu i tonući najlon te obične i waggler plovke, udice i olovca, vrlo je vjerojatno da sve neće ići baš tako kako ste zamislili. Jedan od uzroka nezadovoljstvu može biti nedostatak nekih neophodnih sitnica u vašem priboru. Za one koji ih imaju pohvala, a za one koji su zaboravili evo kratkog podsjetnika. Podmetač je dio opreme koji je potrebno imati gotovo pod obvezatno. Zašto? Kada lovite s dugačkim i tankim match štapom i privučete obali borbenu salpu ili koju drugu vrstu te ju u nedostatku podmetača pokušate dići na visoki mol ili prihvatiti rukom, lako dolazi do pucanja tankog predveza, a tada vrh štapa obično katapultira sistem koji se nepovratno spetlja oko špice. Da se to ne bi dogodilo koristite podmetač čak i u prihvaćanju manjih riba.
Na ovaj način često se ulove brancin i orada (ako ih na području na kojem lovite ima). Naime, ni oni ne mogu odoljeti bigatinima.
U ribolovu plovkom pravilo je da što je podmetač duži, to će vam lakše biti prihvatiti ribu. Korištenje mreže čuvarice za spremanje ulova je više pitanje odnosa spram ribe nego praktične potrebe jer ih uvijek možete i pustiti guštajući u samom činu ribolova. Ako se ipak želite izguštati u njihovom mekanom mesu, praktični razlog za korištenje čuvarice je i taj da vam se ulovljena riba bačena u vrećicu na obali ne usmrdi. Ako nemate čuvaricu, a želite zadržati ulovljene salpe, najpraktičnije ih je odmah očistiti, a s unutrašnje strane trbušne duplje svakako očistite crnu pokožicu. Salpa je biljojed koji ima vrlo razvijen probavni sustav baziran na složenoj bakteriološkoj razgradnji. Nakon uginuća ribe razgradnja se nastavlja, što vrlo brzo rezultira gorkim mesom. Još jedna korisna stvar u ribolovu plovkom s obale je i veća plastična kanta s poklopcem. Može služiti za pripremu i miješanje bruma, što je puno lakše nego da to radite u raznim plastičnim vrećicama, a kanta se lako održava čistom jer ju nakon ribolova jednostavno operete u moru. Može vam koristiti i za čuvanje i skladištenje mamaca, a u nju uvijek možete staviti mokru čuvaricu punu ribe po završetku ribolova. Uza sebe je uvijek dobro imati i malu plastičnu napravu – štapić s utorom na kraju koji će vam pomoći prilikom vađenja udice iz ribe koja je duboko progutala. Sjetite se koliko puta ste muku mučili s pohlepnim knezovima ili pirkama koji su „zgutali“ do guzice!
