GOSPODARI GIBRALTARSKOG TJESNACA

PRM / Broj 23 / Siječanj / Veljača / Ožujak / 2019.

Oni najiskusniji prakticiraju ”run & gun” pristup, tj. detaljan pregled braka, ako naš uređaj nešto ucrta onda se mamac spušta, ako se na ekranu ne vidi riba, selimo na idući brak. Na taj način možemo proći i pedesetak milja u jednom danu. Jednu stvar moramo svakako pokušati izbjeći, a to je da se u ključnim trenucima dana ne nađemo bez mamaca i da plovimo u trenucima vrhunca plime…

Tekst i slike: Antonio Varcasia
www.varcasia.com

Teškim disanjem čovjeka koji već dugo nije u dobroj fizičkoj formi, stižem do kraja staze koja vodi do stijena uvale Barbate. Tajov. Tu se nalazi toranj koji kao da stražari na tom morskom pojasu gdje se miješaju povijest i razne legende. Bez poteškoća mogu razlikovati teretne brodove od ribarskih brodica koje plove oceanom, a prije toga i obalom Maroka. Pokušavam doživjeti uzbuđenje i strah raznih moreplovaca, Colomba i drugih, koji su krenuli od Heraklovih stupova prema nepoznatom. I Dante Alighieri je pjevao o ovom posebnom mjestu u XXVI pjevanju Pakla, gdje mu grčki heroj Odisej priča o njegovom tragičnom kraju i grijehu, tj. pretpostaviti svoj razum za stići do kompletne spoznaje*.

…Vidjeh obje obale Mediterana do Španjolske, Maroka i Sardinije, i druge otoke u tom moru. Ja i moji drugovi smo bili već stari i slabi kad smo stigli do onog tjesnaca gdje je Herakl postavio svoje stupove, granicu koju čovjek nije smio prijeći: desno smo gledali Sevillu, a lijevo Ceutu. Rekoh im: ”Braćo, stigli ste do krajnjeg zapada i prošli ste sto tisuća opasnosti,pa nećete valjda sada kada vam je život pri kraju odustati od spoznaje pustog svijeta kroz vaš put prema zapadu. Sjetite se vaših korijena: „Niste se rodili da bi živjeli poput životinja, nego da bi slijedili vaše vrline i spoznaju…“
Dante Alighieri
Božanstvena Komedija; Pakao, XXVI pjevanje

Spoznaja

Ima mnogo razloga zbog kojih bi se trebalo posjetiti tjesnac, a puno tih razloga su vezani uz ribarstvo. Prijelaz s Mediterana u Atlantik uzrokuje naglu promjenu krajolika, struja, plime i oseke. To je područje gdje mnoge riblje vrste migriraju, ali istovremeno i mjesto gdje mnogi novi stanovnici ulaze u naše more. Ovdje nije uvijek lako ribariti, ali možda su zbog toga moguća svakakva iznenađenja i možemo se susresti s raznovrsnim borcima.

Stoljećima je taj tjesnac poznat kao prolaz crvene tune i zbog toga su aktivne još uvijek četiri tunere (Almadrabas), a to su Conil de la frontera, Barbate, Zahara de losatunes i Tarifa. Međutim, on je i izvrsna pozicija za lov pridnenih predatora. Zahvaljujući gostoljubivosti našeg prijatelja, ribara Andresa Rosada, posvetit ćemo našu pažnju okomitim tehnikama živim ili umjetnim mamcima.

Kada i gdje

Gibraltarski tjesnac je vjerojatno jedno od najznačajnijih mjesta na našoj planeti što se tiče povijesnog i zemljopisnog aspekta. Iako živim ovdje samo nekoliko dana, čini mi se da sam iste osjećaje doživio kod Messinskog tjesnaca, iako je Gibraltarski tjesnac vrlo različit zbog svoje rasprostranjenosti, ima preko 60 km dužine i širine, a samo 9 nautičkih milja razdvaja gradić Tarifa i obalu Maroka u najjužnijoj točki. Unutarnji dio kanala je raznovrstan, na nekim mjestima postižemo odmah veliku dubinu, dok strana koja gleda na Atlantski ocean ima manju dubinu tako da postižemo 30 metara dubine na nekoliko nautičkih milja udaljenosti od obale. Svugdje, međutim, možemo pronaći mnogo brakova i olupina koji se mogu slobodno smatrati rudnicima za one koji ih dobro poznaju.

Na Atlantiku možemo imati značajne koeficijente plime i oseke koji mogu znatno utjecati na razini površine mora kao i na dubini. Sve je to jako bitno za ribolov jer u odsustvu vjetra sam mogao primijetiti da mi se brod pomaknuo i 2-3 milje od prve pozicije u nekoliko desetaka minuta. Ne smije se zapostaviti ni veliki promet plovila i treba pružati veliku pozornost na velike teretne brodove koji onuda prolaze. Najbolja sezona za ribolov je poput naše, proljeće i jesen su najbolji, iako puno toga ovisi o vremenskoj prognozi, pogotovo ako želimo posjetiti vanjske brakove.

Tehnike ribolova

Jedna od stvari koja me najviše iznenadila je način ribolova u Gibraltarskom tjesnacu. Kao i kod nas rano ujutro i navečer, veliki broj ribolovaca (iz luke Barbate radnim danom izađe i sto plovila) izlazi na lov liganja koje se poslije koriste kao živi mamac. Iznenađujuće je to da domaći ljudi ne love panulom kao što to čini većina ljudi u Mediteranu, nego je pristup potpuno drukčiji. Sa ehosonderom se detaljno pregledava brak i pozicija, i onda se živa lignja spušta prema dnu sa olovom čuvarom ili sa Live kab predvezom, kao što je to u ribolovu Tenyom gdje naš mamac može biti živ ili mrtav. Obično se lovi sa štapovima za vertical jigging snage 30-50 lb, sa običnim rolama ili multiplikatorima sa kvalitetnom kočnicom (koja je obično zatvorena), upredenicom 50 lb i predvezom od 70-80 lb, ovisno o dnu i mogućem plijenu.

Kad naš mamac stigne na dno, on se podiže od 2 do 5 metara u iščekivanju napada ribe. Sve to traje nekoliko minuta, koliko je dovoljno da prođemo preko braka ili olupine i da se ponovno vratimo na njega. Strategija ribolova je različita od ribara do ribara: kod nas će se neki pojedinac vrtjeti po istom braku cijeli dan. Tako je i tu, međutim oni najiskusniji prakticiraju ”run & gun” pristup, tj. detaljan pregled braka; ako naš uređaj nešto ucrta onda se mamac spušta, ako se naše ribe pomaknu, nastavlja se s tim postupkom, dok ako naš uređaj ništa ne ucrta onda se ide dalje ili se mamac spušta samo jedanput reda radi i nakon toga se selimo na idući brak. Na taj način možemo proći i pedesetak milja u jednom danu. Jednu stvar moramo svakako pokušati izbjeći, a to je da se u ključnim trenucima dana ne nađemo bez mamaca i da plovimo u trenucima vrhunca plime. Pravi ribolovci znaju da će u tim trenucima riba, iako do tada nije bila aktivna, sigurno krenuti u potrazi za plijenom. Zašto? Zato jer u tim trenucima ima više struje i više hrane, više manjih riba koje kreću isto tako u potragu za hranom, a predatori su tamo i čekaju samo njih.

Varalice koje smo koristili u našem ribolovu

Naravno ne lovi se samo ovom tehnikom; prakticira se slow jigging, inchiku i posebno ribolov sa tvz. softbaits ili ”vinilos” kako ih zovu u ovim krajevima.
Baš je ta tehnika najdraža Andresu Rosadu, koji već godinama prakticira okomite tehnike i koji je krenuo za izradom ”hard” mamaca (jigovi,Inchiku) i softbaits mamaca među kojima trebamo istaknuti silikonsku imitaciju lignje velikih dimenzija koja je vrlo tražena na području tjesnaca. Na taj način naš je Andres postao pravi diler što se tiče mamaca za okomite tehnike, tako da je stvorio i vlastitu marku, Jigging a La Carta (JLC), koja u samom nazivu naglašava da želi zadovoljiti nekim posebnim ručnim preradama potrebe ribolovaca (www.jiggingalacarta.com).

Najčešći mogući ulovi

Vrste riba koje možemo pronaći u tjesnacu su razne i mnoge su prisutne i u Mediteranu; isto tako zbog morskih strujanja i konfiguraciji dna veći primjerci se nalaze na manjim dubinama tako da kod Barbate možemo naići na zubaca krunaša već i na trideset metara dubine. Tu možemo naletjeti i na zubace, dvije vrste pagara, kirnje, gofove i na atlantsku kavalu. U našem moru ona je poznata kao hama. Ona spada u obitelj Sciaenidae i nije prisutna samo u Atlantiku (od Senegala do Le Manchea), nego i u Mediteranu gdje se naselila zbog zagrijavanja mora. Ima snažnije i duže tijelo od ostalih Scienida, velika usta i jake zube od kojih su prednji pravi očnjaci. Zbog toga je ona, za razliku od klasične kavale, veliki predator (dužine veće od metra), poput ogromnog lubena. Ona spada pod eurihaline vrste i popne se često visoko uz rijeke. Još jedna zanimljivost je ta da može proizvesti razne zvukove radi socijalizacije i razmnožavanja. Isto tako ova je riba iz Sredozemnog mora stigla u Crveno more kroz Sueski kanal, iako mnogi tvrde da je ona tamo stigla zbog nekih faktora vezanih uz uzgoj. Zadržao sam se duže vrijeme govoreći o ovoj ribi jer je ona kod nas dosta rijetka, dok spada u najčešće ulove u Gibraltarskom tjesnacu s pridnenim tehnikama ribolova. Težina ulovljenih primjeraka može nadmašiti i 25 kg, primjerci su prekrasni i elegantnog oblika tako da i sami vrijede kako bi se to reklo ”cijenu ulaznice”.
Jaka strujanja su idealno stanište za lubena kojeg ovdje nazivaju ”Robalo”, dok se otvoreno more smatra ”ulaznim vratima” za crvenu tunu u Mediteran, ali o tome ćemo kasnije.

Kako doputovati i razne informacije

Najzanimljiviji gradić gdje možemo boraviti za istražiti tjesnac je Barbate, kulturno –povijesno središte, koji se nalazi na sjeverozapadu. Vrlo blizu se nalazi Cabo Trafalgar, gdje se 21 listopada 1805. vodila bitka između francusko-španjolske vojske i RoyalNavy Lorda Nelsona. To mjesto je i kulturna baština što se tiče tunolova (Almadrabas) još od XVI stoljeća. U Barbate možete stići preko aerodroma Jerez de le Frontera i Seville gdje svakodnevno slijeće mnogo letova kompanija Ryan Air ili Iberia.
Što se tiče ribolova vrijedi ono pravilo ”ne idi sam” zbog složenosti ribolova i opasnosti u navigaciji. Najbolju stvar što možete učiniti je kontaktirati našeg Andresa Rosada i pitati neki savjet za vodiče i chartere ([email protected]), ili našeg autora.
I na kraju, ali ne manje bitno,obavezno zaustavljanje za sladokusce je restoran ”El Campero” u Barbate (www.restauranteelcampero.es), prava kolijevka tradicije što se tiče tune i drugih ribljih specijaliteta u ovom komadiću Andaluzije.
Doviđenja!