Pravilno odaberite težinu jiga

5 min read

PR / Broj 73 / Travanj / 2014.

Iako rezultati koje domaći imaju dokazuju da tehniku nikako ne treba odbaciti, moram priznati da ni nakon višesatnog pokušavanja oponašanja njihove tehnike nisam uspio osjetiti ni jedan kontakt jiga sa dnom, a da o ribi ni ne raspravljamo…

Piše: Praktični Ribolov

Iako sam se u životu nalovio smuđeva na jig moram priznati da su me prvi pokušaji jiganja na ušćima rijeka u more prilično zabrinuli. Problematika je naoko jednostavna ali za pravilan ribolov prilično komplicirana. Naime, sva riječna ušća (Mirna, Riječina, Cetina, Neretva…) u principu „rade“ na isti način. Za vrijeme plime teža morska voda ulazi u ušće dok slatka juri preko nje u more. Ovisno o vodostaju i zamućenosti morske ribe u potrazi za hranom ulaze što je dublje moguće držeći se tog donjeg morskog sloja. Za vrijeme oseke more se povlači, neke vrste poput brancina i cipala ostaju dok druge izlaze natrag u more. Naravno, sva su riječna ušća prebogata hranom i posljedično sitnom ribom. Zbog toga se najveći brancini drže ovih mjesta vrebajući svoj trenutak.

Mut je zakon!

Obilne kiše i zamućenost rijeka te povišen vodostaj uvijek su bolji uvjeti nego bistre i niske rijeke. No i za najbistrijeg perioda, za vrijeme plime, stvara se mutan sloj miješanja mora i slatke vode koji omogućava lovcu da se prišulja lovini.

Prvi puta sam se s jiganjem sreo na Neretvi. Većina domaćih ribolovaca lovilo je najlonom (ne upredenicom) koristeći jigove u rasponu od tri do sedam grama sa malim silikoncima dugim do sedam centimetara. Tehnika im je bila gotovo identična. Zabac uzvodno, sakupljanje najlona rolom, pričekati da jig prođe pored ribolovca uz dno i vadi van za idući zabac. Zbog tehnike na ovaj se način pretražuje pojas uz samu kamenu obalu tj. na prijelazu kamena na pješčano dno. Iako rezultati koje domaći imaju dokazuju da tehniku nikako ne treba odbaciti, moram priznati da ni nakon višesatnog pokušavanja oponašanja njihove tehnike nisam uspio osjetiti ni jedan kontakt jiga sa dnom, a da o ribi ni ne raspravljamo. Za one koji nisu probali Neretva teče dvostruko brže od Save tj. slično Dunavu i što ćete tamo sa tih sedam grama olova?

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Gdje sam griješio?

Osnovna greška je bila upotreba plivajuće upredenice koja nije dopuštala laganom jigu da dođe u donji sloj mora, ali to tada nikako nisam htio priznati. Najlon tj. monofil je svakako bolje rješenje, a najbolje je svakako neki mekši brzo tonući fluorocarbon kojeg bi se moglo namotati na rolu. Na taj način bi uzvodni zabac i brzo tonjenje jiga omogućio da jig sa varalicom dođe do dna i da ga tamo koji put oštro kratko twitchnete i izazovete ciljanu lovinu. No vratimo se jiganju smuđa – smuđ voli da mu jig ide sporo, da mu leluja nad dnom prije nego što ga dotakne, voli silikon sa snažnom vibracijom. A brancin to ne voli! Njegova furka je brzo vođeni silikon kojeg on nema vremena promotriti nego se samo snažno baci na njega u prolazu. Zbog toga sam prve bolje rezultate ostvario tek kad sam odbacio sve što rade domaći, stavio glavu tešku 20 – 40 grama i veliki no action ili shad silikonac. Voditi ga je trebalo oštrim potezima. Dakle, prezentacija isključivo upredenicom sa fluorocarbonskim predvezom od metra, snažno podizanje silikonca svaki put kad dodirne dno i zatim puštanje da tone na napetoj upredenici (tzv. snap jigging). Grizevi koji su se obično događali u mutnom među-sloju između mora i slatke vode bili su agresivni i snažni dokazujući da branko nije imao vremena promotriti mamac nego ga je napao reakcijski.
Naravno, dnevni je ribolov davao rezultate isključivo kada bi vodostaj rijeke bio povišen. No u noćima sa mjesecom ovako sam ih lovio i u uvjetima potpuno bistre vode.

Naravno, ako je vodostaj vrlo nizak, a plima (uvijek treba za ribolov izabrati par sati prije maksimalne plime) ne previše jaka, tada su male glave sa sitnijim silikoncima davale kudikamo bolje rezultate.
Od oblika jigova za snap jigging najbolje su svakako okrugle glave, za bacanje poprijeko toka i jiganje ukoso na maticu bolje su Erie jig glave, dok su za nisku i bistru vodu te male silikonce najbolje oštre glave oblika metka (bullet) ili špičaste ribolike koje oponašaju glavu jeguljice. Ove posljednje silikoncu daju specifičnu akciju, naime, pri twitchanju i brzom vođenju on poput obezglavljene ribice bježi lijevo-desno ne zadržavajući smjer kojim ga vodimo.

Težina jiga

Dakle, pravilan odabir veličine jig udice te težine i oblika jig glave prvenstveno ovisi o prezentaciji koju koristite a tek onda o varalici koju prezentirate. Zbog toga promatrajte uvjete s kojima ste se sreli i pokušajte od njih izvući najviše. I savjet za kraj – ne bojte se velikih jig glava ako samo s njima možete postići prezentaciju na određenom mjestu i u određenom sloju mora/vode. Brancin od par kila glavu od trideset grama srkne jednako kao i onaj od sedamdeset deka glavu od sedam grama.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana