ZIG RIG BEZ TAJNI

PR / Broj 75 / Lipanj / 2014.

Do prije desetak godina bilo je nezamislivo dizati sistem više od dvadesetak centimetara iznad dna. Uvriježena dogma šaranskog ribolova bila je da se šaran hrani isključivo na dnu. Da skuplja račiće, školjke, razne ličinke i pužiće, te da mu je to jedina prirodna hrana. No onda se postepeno sve promijenilo…

Piše: Matija Pervan

Kako je uopće nastao zig?

Vjerujem da ima dosta ribolovaca koji su koristili neku inaćicu zig riga prije nego su uopće čuli za taj sistem. Sjećam se svojih pokušaja dizanja mamca pod lopoče umečući veliki komad spužvice između olova i virble na predvezu, te podizanja sistema s kokicom ili pop up boilom pod lopoče. Takav sistem je bio sličan današnjem markeru samo što je umjesto markera bila spužvica s predvezom i mamcem. To je bilo prije više od desetak godina i tada nisam još znao za zig rig, a nisam niti čuo da ga je itko spominjao ili koristio. No, bilo je dosta ljudi koji su nešto slično pokušavali. Gledali smo amure i šarane pod lopočima i pokušavali im na opisani način prezentirati mamac točno tamo gdje se oni nalaze. Isto to su pokušavali i englezi šezdesetih godina dok se netko nije sjetio malo produljiti predvez. Još uvijek se spori da li je zig izmislio Zyg Gregorek (od tuda ime zig rig) ili Zenon Bojko loveći na jezerima Layer Pits u Essexu. Bilo kako bilo, danas imamo jednu od najubojitijih i najbrže prihvaćenih sistema u šaranskom ribolovu!

Osnovna namjena zig riga

Mnogi još uvijek misle da šaran većinu vremena provodi na dnu i da se tamo najčešće hrani. To je zabluda jer po nekim istraživanjima šaran svega 10% vremena provodi na dnu, a ostatak vremena u nekom drugom sloju vode. To čak nije ni teško za povjerovat ako se samo sjetimo koliko šaran voli sunce i toplinu, a na dnu i sunca i topline ima najmanje. Šaranova hrana se najčešće taloži na dnu, ali dok ne padne na dno leluja u svim slojevima vode od površine do dna. Tu su mnoge biljne i animalne mikročestice, pelud, cvat vrbe i topole, planktoni, te ličinke tulara i vodencvijetova koji se s dna dižu na površinu. Osnovna namjena zig riga je uloviti upravo te šarane koji plivaju u nekom površinskom sloju vode jer ih, po logici, tamo pliva najviše.

Kada i gdje loviti na zig?

U principu gotovo uvijek i gotovo svugdje se može koristiti zig rig. Uvijek će biti šarana u nekom površinskom sloju vode, a razlika je samo u količini ribe, odnosno uvjetima za ziganje. Bez obzira na to, ipak postoje pravi trenuci, tj. uvjeti kada je zig preporučljivo koristiti. Na nekim vodama ribe reagiraju na zvuk rakete jer su već naučile da taj zvuk predstavlja hranu, pa se konstantnim raketiranjem šarani i amuri jednostavno dižu za hranom na površinu. To se vrlo dobro može vidjeti kada nakon pada rakete u vodu vidite nekoliko kolobara i gladnih usta na površini. Tada ste sigurni da su ribe privučene zvukom rakete i da jedu sve što iz nje ispadne i prije nego što hrana dotakne dno jezera. Sunčano vrijeme, čak i nesnosne ljetne vrućine, idealne su za ziganje. Najbolje vode za ziganje su otvorene vode s malo ili bez hlada i podvodnog raslinja. Na takvim vodama riba ima mnogo mjesta za sunčanje blizu površine, a i kruži cijelo vrijeme po jezeru tražeći hranu. Osim toga, nezgodno je loviti na zig među potopljenim granjem i vodenom vegetacijom s obzirom da se radi o vrlo finom sistemu s malom udicom i tankim najlonom. Zigati se može kroz cijeli dan (pa i noć), a sve što trebate je mijenjati i prilagođavati boje dnevnim uvjetima, suncu i danjoj svjetlosti. Još jedan dobar uvjet za ziganje je odmah poslije kiše. Kada kiša dobro ˝izudara˝ vodenu površinu i oksidira ju, riba se uvijek diže gore i tada se mogu vidjeti mnoga izbacivanja i kolobari. S obzirom da se riba već nalazi na površini pravo je vrijeme za ziganje.

Nekoliko tehničkih detalja

U zig rigu, kao i u svakoj metodi ili sistemu, postoje pravila i detalji koji tu određenu metodu ili sistem čine boljom i lovnijom. Kod ziga ih ima podosta i sva pravila su jednako bitna, a poštivanje tih pravila dijeli one koji na zig love uspješno od onih koji samo pokušavaju lovit na zig. Pa krenimo redom…

Predvezi

Za izradu predveza ne koristi se niti fluorocarbon niti monofil nego najloni posebno namjenjeni zig rigu, te plutajući najloni. Gardnerov Zig Link, Foxov Zig + Floater Line ili Kordin Kruiser Control odlični su najloni za zig. Njihova najveća prednost je što, u usporedbi s fluorocarbonom nisu toliko teški, pa možete koristiti vrlo male spužvice ili pop up boile, a opet su dovoljno prozirni da ih riba u vodi teško detektira. Jednom sam pokušao dizati 12 mm pop up boilu na malo debljoj udici br. 8 sa svega pola metra fluorocarbona i nisam uspio. Udica i fluorocarbon su bili dovoljno teški da 12 mm pop up boilu spuste na dno. Sada si samo zamislite kolika je onda težina fluorocarbona i kolika bi trebala biti sila uzgona mamca da podigne, recimo, fluorocarbonski predvez dugačak tri metra?! Kod odabira udica bi isto trebali biti oprezni. Udica mora biti mala, oštra i lagana. Isto tako mora biti ˝otvorena˝ radi toga što se veže krutim materijalom. Kada se veže predvez od krutog materijala, tada se koristi udica s ravnim vratom i ravnom ili unatrag svinutom ušicom. Klasičan model udice sa širokim vratom (wide gape) i svinutom ušicom prema naprijed nije baš najbolje rješenje za zig jer sami uzgon plivajućeg mamca i kruti material smanjuju kut uboda udice koje se riba lako oslobodi jerupikne preplitko ili ne upikne uopće.Udica koja se najčešće koristi je Kordina Mixa upravo zato jer ima vrlo široki luk i ravnu ušicu, te je stoga idealna za vezanje krutim materijalima. Veličina udice varira od 6-10 ovisno o veličini mamca, veličini ribe, te uvjetima na vodi. Dlaka mora biti što kraća da je mamac čim bliže vratu udice.

Neki čak zarežu spužvicu skalpelom do pola, uguraju vrat udice u spužvicu i zalijepe trenutnim ljepilom. To je malo dugotrajniji proces, ali vrlo efikasan. Dlaku je preporučljivo raditi od mekanog materijala jer ukoliko ju radite od krutog materijala, nakon ribe- dvije se istegne i više ne stoji pravilno iza udice nego sastrane. Duljina predveza uvijek varira jer na početku ribolova ribu tražite u raznim slojevima vode. Kod procjene duljine predveza u obzir morate uzeti i prirodno strujanje vode koje vam radi ˝trbuh˝ od predveza pa slobodno napravite malo dulji predvez nego što ste prvotno planirali. Obično se lovi pod površinom ili u gornjoj trećini vode, pa stoga predvezi znaju biti poprilično dugački. Recimo da na dubinu od 2,7 m komotno možete složiti predvez od 2,9-3 m i da vam mamac još uvijek ne bude na površini. Kada ste složili predvez on vam neće biti dugog vijeka bez obzira o kojoj se debljini najlona radilo jer nakon nekoliko riba gotovo sigurno puca negdje na čvoru. Mi obično nakon dvije do tri ribe obavezno mijenjamo predvez i stari bacamo bez obzira koliko nam se on pouzdan činio.

Sistem i zabacivanje

Olova koja se koriste obično su u najmanjim mogućim gramažama. Kako je na natjecanjima minimalna gramaža olova 50 g, tako se uvriježilo pravilo da je i na zigu to minimalna gramaža iako ne mora biti. Bitno je da samo zabacite mamac na željenu poziciju, a za to koristite najmanju gramažu olova koja vam taj zabac omogućuje. Od oblika olova najčešće se koristi in-line olovo. Razlog tome je dril ribe pod obalom. In-line olova su zapravo samo zadebljanje na najlonu i pomiču se s najlonom dok olova za bočno kopčanje mnogo više ˝plešu˝ od in-line olova, te znaju izbiti ionako malu udicu ribi iz usta ili ribu jednostavno rasparati. Ono što nikako ne smijete upotrebljavati je lead core! Najbolje je iznad olova ne koristiti uopće ništa. Samo čisti osnovni najlon ili shock leader jer će se na taj način najmanje plesti sistem u zabacivanju. Iz nekog razloga, vrlo često se sam predvez zapetlja oko lead core-a i iz tog razloga se izbjegava. Ukoliko imate predvez dulji od 2 m najbolje ga je zabacivati s poklopca kante. Vrlo je teško zabacivati kada vam je olovo na pedalj od vrha štapa, a udica s mamcem blizu tla. U svakom trenutku možete samo malo spustiti štap i udicom pobrati neku grančicu ili list s tla koji će spriječiti da se udica zabije u šaranova usta. Zato jednostavno spustite olovo na duljinu kako najčešće zabacujete i spustite udicu s mamcem na poklopac kante. Mnogo lakše čete zabaciti, a možete biti sigurni da udica nije ništa pokupila s tla i da u vodi može odraditi ono za što je namijenjena. Malo prije doticaja olova s vodom obavezno morate zaštopati najlon klipom na roli, gumicom ili rukom da se predvez u zraku ispruži i ne zaplete. Svakako pokušajte još i pratiti sistem u letu jer se, s obzirom na duljinu predveza, zna zaplesti u letu, pa vam ni štopanje neće biti od velike koristi.

Mamci

Vrlo bitna stavka u ovom tipu ribolova su mamci. Oni su početak i kraj svega. Početak i kraj vašeg ribolova i zato im se treba posvetiti. No ipak, presudno kod ziganja je pronaći pravu dubinu na kojoj se ribe nalaze i ponuditi boju mamca koja im u tom trenutku najviše odgovara. To na papiru izgleda kao mačji kašalj ali u praksi zna biti mukotrpno, dugo i zamorno. Postoji nekoliko pravila kod boje mamaca. Ta pravila su vezana za danje svijetlo, intenzitet sunčeve svjetlosti, kut loma svijetlosti prilikom ulaska u vodu, te meteorološkim prilikama (kiša, vjetar, naoblaka i sl.). Ako je sunčan dan, ujutro se najviše koriste svijetle boje jer je sunce nisko i tada žuta boja radi dobar kontrast. Što se više sunce diže, to bi se boje mamaca trebale mijenjati u tamnije (crveno, smeđe, crno), a onda opet u svjetlije što se dan više primiče kraju, pa tako na kraju dana možda završite na žutoj ili bijeloj boji. Najbolje kombinacije su crno-žuta (obavezno crna do udice, a žuta prema gore!), crno-crvena i žuto-crvena. Ako neka od ovih kombinacija ne igra budite sigurni da lovite na krivoj dubini. Za tmurnog vremena najčešće se koriste žarke boje, od običnih žarkih, pa sve do fluorescentnih boja koje inače i nisu baš često lovne. U bilo kojem slučaju možete prilagoditi boju mamaca svojoj prihrani, pa na taj način imati još jednu opciju koja zna iznenaditi. Mnogo puta nam se dogodilo da najbolje rade pop up boile najsličnije onima s kojima smo i hranili. Svi mamci se mogu dipati u raznim dipovima i bojama, ali na zigu ipak najviše igra vizualni efekt, pa se radije potrudite naći pravu kombinaciju boja nego pravi dip. Jednom kada ste našli pravu dubinu i pravu kombinaciju boja imat ćete griz u vrlo kratkom roku i dalje je samo na vama da tu ribu zadržite na hranilištu.

Prihrana

Ovo je nepresušna tema i inspiracija svakog šaranaša koji lovi na zig rig. Mislim da ne postoji dva ista recepta za zig rig jer će svatko dodati neki svoj ˝tajni sastojak˝ pokušavajući uloviti više ribe nego netko drugi. Ja ću vam pokušati dočarati kako bi prihrana za zig rig trebala izgledati, a opciju odabira namirnica, kao i samu količinu prepuštam vama na odabir. Dobra prihrana za zig bi trebala djelomično mutiti vodu (ali ne pretjerujte!) i raditi mali oblak. Preveliko zamućenje i preveliki oblak nisu poželjni jer ćete na taj način uloviti možda koju ribu dok će ostale otići kada shvate da u oblaku nema ništa hranjivo. Također si možete u oblak navući sitnu ribu i imati ludi ribolov babuški i cvergli, a ako vam počne puhati vjetar, taj oblak će vrlo brzo otići nošen strujanjem vode. Zato nemojte pretjerivati s oblakom! Bitno je da se u hrani stalno nešto događa i da se radi stupac od površine do dna i obrnuto. Za to su zadužene razne up-and-down hrane u kojima se dio konstantno diže s dna na površinu i ponovno s površine pada na dno. Sitni partikl se dosta koristi u zig rig prihrani jer je lagan i dulje se zadržava u raznim slojevima vode, pa ga riba ima više vremena pokupiti u propadanju. Pod sitni partikl podrazumijevam sjemenke poput konoplje, ječma, pšenice, riže, drobljenog šećerca, mljevenog kukuruza, mljevenog tigrovog oraha i sl. Sve opcije su vam otvorene, a na vama je da ih najbolje iskoristite. Male pelete rade isti učinak kao i sitni partikl s time da imaju još i prednost mirisa i boje koje sami možete birati prilikom kupnje. Boja je vrlo bitna jer nije loše prilagoditi boju prihrane boji vode i mamcu (ili barem boju mamca prilagoditi boji prihrane). Također se koriste i razne komponente za boile u zig rig prihrani. Brašno tigrovog oraha, mlijeko u prahu, mljevena bučina pogača i konopljino brašno često se koriste radi toga što rade dobro zamućenje vode, a i privlačni su šaranima kako u boilama, tako i u spomenutoj prihrani. Nikako ne smijete zaboraviti dodati i ulja jer se ona od dna dižu prema površini vode i rade stupac koji zadržava ribu u željenom hranjenom području gdje imamo zabačene naše zigove.

Hranjenje

Možete pokušati baciti dva zig sistema u vodu i nadati se da će neki šaran to pokupiti, ali ako baš hoćete kvalitetno odloviti na zig, onda po zigovima trebate i hraniti. Bitno je da se hrani često, da se voda često muti ili da se često daje zvučni signal ribi, da čestice hrane konstantno pune površinske slojeve vode i da plutaju oko vaših mamaca. Hraniti možete raketom, kobrom ili praćkom ovisno o jezeru, njegovim pravilima (svako jezero ih ima kada je zig u pitanju) i onome što želite postići. Na nekim jezerima kobranje boila radi izvanredno, pa ćete morati ubacivati velike količine boila da bi digli ribu na površinu i natjerali je da počne kupiti boile u propadanju. Ipak, najčešće se hrana ubacuje raketom. Preporuka je da se raketira konstantno! Ne morate ubacivati abnormalne količine hrane u jezero, ali je bitno da se hrana konstantno ubacuje. Ziganje je drugi naziv za teži fizički rad. Tko nije spreman svakih nekoliko minuta ubaciti nekoliko raketa, a između toga kobrati po zabačenim zigovima i to raditi cijeli dan bez prestanka bolje da ni ne pokušava zigati. Još jedna vrlo bitna stvar je preciznost. Svi lovni štapovi i rakete moraju biti na istoj duljini! Prije nego što počne ribolov trebalo bi izmarkirati poziciju i naći mjesto na kojem će se loviti. Tada na roli zaklipati marker i na bank stickove udaljene 5 m jedan od drugog izmjeriti daljinu. Kada smo dobili lovnu daljinu tada samo još treba zaklipati sve lovne štapove i spod kako bi hrana padala točno po sistemima, a sistemi bili zabačeni točno tamo gdje hrana pada.

Recept za zig prihranu

Da bih vam barem okvirno predočio kako izgleda prihrana za zig napisat ću vam komponente koje su za tu namjenu. Neću pisati omjere jer se u većini slučaja komponente stavljaju odokativnom metodom, a i nije potrebno koristiti uvijek sve navedene komponente.

• drobljeni šećerac
• CornFlakes
• konoplja
• tigrov orah cijeli i drobljeni
• brašno tigrovog oraha
• drobljeni kukuruz
• hrana Cukk Joker
• mlijeko u prahu
• mljevena bučina pogača
• boile drobljene i cijele
• svijetli i crni taiger
• male pelete
• ulje
• mutilo
• mljevene kokice
• pšenične klice
• konzerve tune

Dril

Da bi uopće počeli drilati trebamo zategnuti štap nakon griza. Ili ne? Zapamtite da se prilikom lova na zig rig nikada ne zateže! Sve što trebate je samo dignuti štap i početi namatati dok ne osjetite kontakt s ribom. Kad god smo pokušali zategnuti ribu u 9/10 slučaja se riba odmah otkvačila ili smo zategnuli ˝u prazno˝. Znam da je teško prebaciti sklop sa zatezanja na samo dizanje štapa, ali u ovom slučaju je to zaista potrebno.

S obzirom da se lovi vrlo malim udicama, tankim najlonima i dugačkim predvezima u drilu bi svakako trebali biti dosta nježni i oprezni. Svaki pomak štapa odrazit će se na olovo koje je dosta visoko iznad udice i ima velike otklone u kretanju što znači da vrlo lako može rasparati ribu. Zato se nikada ne drila ˝iz kuka˝ nego ˝iz lakta˝ da bi bili čim nježniji u drilu i amortizirali sve udarce ribe dok se pokušava osloboditi udice. Ne bi bilo loše da imate još nekog uz sebe kada zigate jer je poprilično teško sačiti ribu kada ste sami, a olovo vam je (radi vrlo dugačkog predveza) pod samom špicom štapa. Nekada je predvez toliko dugačak da je nemoguće usačiti ribu ako ste sami, pa je tada zaista besmisleno loviti na zig. Kada je riba već pod obalom pokušajte spuštati vrhove štapova čim bliže vodi da bi zadržali olovo čim dulje u vodi. Čim se olovo nađe van vode počinje se još više njihati jer nema otpora vode koji ga smiruje i tu najčešće dolazi do gubljenja ribe. I još jedna stvar, osoba koja je na podmetaču neka bude brza jer svaki krivi pokret na zigu može dovesti do gubitka ribe.