Matchom na jezeru Brezovica

PR / Broj 76 / Srpanj / 2014.

Za griz je trebalo malo pričekati, ali plovak je uredno svakih 7-8 minuta krenuo u stranu, i nisam imao niti jedno fulavanje griza! Dugačak predvez je očito bio presudan za uspješan ribolov

Piše: Denis Savretić Cekin

Ribolov matchom oduvijek mi je bila omiljena ribolovna disciplina (izuzev špinanja, naravno), i moram priznati višegodišnji izostanak vlastitog matcha itekako je utjecao na svakodnevnu sve snažniju želju da zabacim waggler u neko jezero, tim više što se svako malo zateknem na nekoj vodi koja izgleda kao stvoren za match (još ne mogu prežaliti što ga nisam imao na Lici). Igrom slučaja nedavno mi je u ruke dospio Browning Champion Choice float match, i na prvu ruku me oduševio. Naravno, sad obavezno moram na vodu i isprobati štap, već mi se ruke znoje od pomišljanja na drilanje neke bijesne ribe s finim priborom! No gdje otići?

Nakon malo razmišljanja i brze eliminacije, dolazim do sasvim očiglednog zaključka: naime, imam doslovno 15 minuta pješke do jezera Brezovice kojim gospodari ŠRD Piškor, a kako sam nekad davno proveo dosta vremena na toj vodi, prilično dobro sam upoznat sa stanjem koja bi me tamo trebalo zateći. Jezero je relativno plitko, bez većih prijelaza u dubinu i zadijeva, i siguran sam da je krcato ribom (pretežno šaranima, amurima i babuškama), tim više što je većina ribiča prešla na Ontario i Kocku, a Brezovica je ostavljena da se na miru razvija i napreduje. Znači da bi na fini pribor trebao imati odličan ribolov! To je to, odluka je pala, pakiram stvari i krečem!

Stare pozicije

Na jezero dolazim oko 5 popodne, i odlažem stvari odmah kraj čuvareve kućice. Uzimam samo štap sa namontiranim wagglerom i odmah stavljam olovo za mjerenje dubine, te krečem u šetnju oko jezera kako bi odlučio gdje ću loviti. Općenito gledano, jezero je vrlo plitko i pretežno ujednačene dubine, a jedina malo veća dubina nalazi se u samom dnu jezera ispred ustave, te na početku jezera ispred ustave i desno od nje uz kamenu obalu. Kako je jezero vrlo niskog vodostaja, moje mjerenje dubine rezultira sa zaključkom da je veći dio jezera do 15 metara od obale dubok jedva 60 cm, a na nekim mjestima niti pola metra. Jedini dublji dio, oko metra, nalazim kod same ustave u dnu jezera. No po nekim svojim starim iskustvima s jezera, odlučujem loviti uz jednu od potopljenih grana jer znam da se šarani uvijek zadržavaju u lomovima, a osim toga puno će mi lakše biti precizno hranjenje na 15 metara od obale nego na pola jezera gdje bi morao hraniti kad bi tražio prijelaz i dubinu. Potopljena grana koju sam odabrao za poziciju u jezeru leži već dugi niz godina i bila mi je omiljena pozicija još dok sam išao u srednju školu, pa joj odlučujem i nakon dugog niza godina ponovno dati šansu, iako odmah uviđam da na toj poziciji ne lovi apsolutno nitko – trava uopće nije ugažena, a svi su ribiči koncentrirani na suprotnoj strani i dalekim zabačajima gađaju potopljeno granje na samoj sredini jezera! No ja imam povjerenja u svoje mjesto, čak i unatoč činjenici da je dubina jedva 45 cm. Stvari sam donio, vrijeme ja pripremu pribora!

Lov u plitkome

S obzirom da je dubina kakva je, pribor slažem prikladno situaciji. U tako plitkoj vodi trebam što lakši waggler (teški waggler bi se u zabačaju vjerojatno zapiknuo u dno) sa što kraćom antenom, pa iz kutije vadim 8 gramski Garbolino waggler koji baš odgovara situaciji. Kako klizni sistem nema nikakvog smisla u plićaku, na osnovni 0.16 najlon navlačim fiksnu Cralusso kopču na koju zakopčavam waggler. Kao predvez navezujem 20 cm Milo Krepton najlona u debljini 0.14 na koji vežem Milo As carp udicu u veličini 18, inače moju najdražu udicu općenito za ribolov većih riba plovkom. Kako planiram mamac prezentirati na samom dnu, kao otežanje stavljam fiksnu torpillu od 1.5g i ispod nje tri kuglice olova, te dubinu podešavam tako da mi je torpilla iznad samog dna, a kuglice olova samo dodiruju dno, bez da zapravo legnu. U ovakvom plićaku nema smisla očekivati nekakva potapanja plovka, pa sam sistem namjestio tako da prilikom griza šaran tih par kuglica olova digne od dna i time podigne antenu wagglera van vode. Kao da lovim deverike! Probno zabacujem da provjerim dubinu, i zadovoljan viđenim stavljam zrno šećerca na udicu, bacam uz granje, te krečem sa pripremom prihrane. Taman dolazi kompa Juho pa on uzima štap dok se ja igram sa miješanjem hrane. U 2.5 kg Mosella XL Karpfen&Brassen dodajem 1 kg SelectKarpfen&Brassen, oko pola kile mljevene konoplje, dvije limenke šečerca i 30 deka crva. Znam da je jezero puno malih šarana (rekao mi ribočuvar, prebacili su mrijest iz Kocke pred dvije godine i šaranci su brzo narasli), tako da želim imati dovoljno hrane kako bi zadržao šarane na hranilištu. S obzirom da je dno jezera čisti mulj, na pojedinim mjestima i dosta dubok, hranu miješam tako da bude što lakša. Probna kugla se doslovno raspada u doticaju s površinom, i odmah radi lijepi oblak! U normalnoj situaciji taj bi oblak bio veliki minus jer bi se tu nakupila gomila kedera, no u Brezovici kedera nema, a osim toga s obzirom na smiješnu dubinu šaranu je oblak hrane u pola vode (što iznosi 25 cm) jednako atraktivan kao i na dnu. Izbacujem desetak velikih kugli na usko područje udaljeno oko dva metra od granja (taman dovoljno manevarskog prostora da okrenem ribu nakon griza), a od ostatka prihrane radim malene kugle veličine oraha. Zašto? Kad riba sjedne na hranilište daljnje hranjenje mora biti što tiše, jer pljusak kugletine u 45 centimetara dubine je zapravo bacanje kamena ribi u glavu, i garantirano će preplašiti sve u vodi. Dok ja perem ruke od hrane, Juho kontrira i vadi krasnu babušku. Vrijeme je za ribolov!

Kad krenu mjehurići

Prvih 20 minuta prolazi u dosadi isprekidanoj samo povremenim grizevima babuški. Kako nisam ni očekivao da se riba odmah pojavi uopće se ne uzrujavam, samo gledam u vodu i čekam da se na hranilištu pojave znakovi riblje prisutnosti. I nakon nekih pola sata, eto ga, točno uz plovak se podiže oblak mjehurića, i plovak se lagano zanosi u stranu! To je šaran rujući po dnu perajom očešao najlon! Sad je samo pitanje trenutka kada će pronaći moje zrno šečerca ”pojačano” sa dva crva kako bi dobilo na atraktivnosti. I antena plovka samo odjednom izlazi iz vode. Brza kontra u lijevo i iste sekunde snažno pritišćem ribu kako ne bi krenula prema granju. Uspijevam u tome, pa šarko kreče prema van i u nedostatku dubine počinje lupetati po površini. Mala riba ali bori se kao blesav. Dovlačim ga do obale i uvodim u podmetač. Udica je, tko bi rekao, zapiknuta kraj usta umjesto u usta. Izgleda da sam ga kontrirao taman kad je ispljunuo udicu. Spremamo šarana u čuvaricu i ponovno zabacujem. Sad se već po hranilištu na sve strane pojavljuju mali oblaci mjehurića, pa dohranjujem sa nekoliko malenih kugli oko plovka. Drugi šaran je došao nakon samo par minuta, a nakon njega i još jedan, pa par velikih babuški, pa opet šaran… Riba je krasno krenula! Imam i par otkvačivanja prilikom forsiranja u prvih par metara, ali radije forsiram i gubim ribu nego da ju pustim u granje, jer tamo bi riba mogla ostati sa cijelim sistemom u ustima. Dajem Juhi da malo lovi, pa opet ja lovim, naizmjence drilamo, dohranjujemo i odlično se zabavljamo. Match vrhunski odrađuje posao i čim odmaknem ribu od granja više nema nikakve opasnosti od trganja, a drilovi su čisti gušt. Stvarno mi je nedostajao ovakav ribolov!

Nema griza?

Nakon nekih sat vremena ribolova, odlučujemo poslikati šarance i pustiti sve iz čuvarice u vodu te nadalje sve što ulovimo odmah puštamo natrag. Razlog tome je što čuvar odlazi s jezera, a nije mi baš drago da si čovjek mora razmišljati hoćemo li ribu iz čuvarice pustiti ili odnijeti doma, pa radije odmah mičem čuvaricu iz vode kako bi olakšao čovjeku. Tek što smo to napravili, bacam pogled na poziciju, i imam što vidjeti. Nema više malih mjehurića, sad metar puta metar vode vrije! Ovo nisu šaranci, to je prava riba! Brzo prezabacujem, i napeto čekam. No dešava se nešto čudno: plovak je nekoliko puta krenuo i stao, napola se podignuo iz vode i potonuo, ili se samo malo zavrtio. No pravog griza nema, a pokušaji kontriranja na te polugrizove završili su samo zatezanjem u prazno i valovima od preplašene ribe. Očito je da se nešto događa sa mamcem, no riba iz nekog razloga ne želi usisati udicu nego ju odmah pljuje van. Probavamo sa manjom udicom, glistama, samo crvima, kruhom (s tim je nemoguće loviti koliko ga babuške napadaju), no jednostavno se ništa ne događa. U čemu je fora?

Prihrana

Iskusni šarani

Razmišljam kaj da napravim, i onda mi na pamet pada onaj prvi šaran koji se zapiknuo izvana. I on je pokušao pljunuti udicu, ali manja i neiskusna riba je puno dulje to držala u ustima od većeg i pametnijeg šarana. Tako su me isto brancini na moru uzrujavali, nisu htjeli progutati osim ako mamac nije slobodno propadao. Vadim sistem, i totalno mijenjam priču – navezujem duži predvez i sad svih 30 cm predveza ostavljam slobodno i iznad stavljam samo malo olovnog otežanja, i dodajem jednu pločicu na waggler kako bi i bez torpile bio dobro izbalansiran. Istovremeno i podižem waggler tako da olovo opet bude uz samo dno, a cijeli predvez slobodno leži na dnu. Ako su šarani ispikani i pametni, vjerojatno pljuju udicu čim osjete olovo koje odignu od dna, a ovako imaju slobodnih 30 cm flaksa plus minimalno olova na liniji, pa valjda neće osjetiti otpor. Prvi zabac u mjehuriće, nije prošlo ni 15 sekundi i waggler kreće u stranu. Kontra i eksplozija na površini! Sva sreća šaran odmah kreče nekud van, pa ga mogu lagano kontrolirati dok se ne izmori. ”Špigl” oko trice uskoro dolazi do podmetača. To je to! Sljedeći zabac opet imam griz, ali ovaj put plovak kreče u stranu čim je dotaknuo površinu. Nakon kontre u prvi trenutak mislim da imam babušku, no u tom se trenutku amur težak desetak kila digao, vidio me, i u šusu otišao do druge obale gdje se nekako oslobodio udice. Njega uopće nisam očekivao! Kako je velika riba zamahom repa napravila totalnu pomutnju na hranilištu, sve se smiruje, a ja tu priliku koristim za dohranjivanje s ostatkom hrane. Već je sumrak, i iako nismo mislili ostati po mraku, odlučujemo ostati još sat i pol čisto da vidimo što će se događati. Iz svog iskustva na ovom jezeru znam da se riba često iz centralnog loma počinje približavati obali tek kad padne mrak, tako da se isplati iskoristiti tu priliku.

Noćni ribolov

Svom srećom u sitnom priboru imam i starletu koju odmah montiram i zabacujem na poziciju. Ništa se ne događa jer je amur sve poplašio. No nakon nekog vremena, kad se sumrak počeo približavati noći, pojavljuje se prvi oblak mjehura, i plovak polako kreče u stranu. Brza kontra, skoro deset minuta odličnog drila i predivan ljuskaš je na obali. Progutao je skroz, jedva mu vadim udicu. Vidim da je ova riba već ulovljena, ima nekoliko ožiljaka od očito totalno lošeg vađenja udice čupanjem na silu. Puštam šarana i prezabacujem u totalni mrak. Čim je nestalo svjetlosti, ostali smo bez mogućnosti uočavanja aktivnih mjehura po hranilištu, ali nije nam trebalo dugo da bi se uvjerili kako je riba došla. Šarani su se samo odjednom počeli bacati, u samom granju, preko hranilišta, čak i pod samim nogama gdje smo sjedili! onda je krenuo i ribolov. U nekih dva sata koliko smo ostali (ostali bi i duže ali ostali smo bez šečerca), maznuli smo 12 lijepih šarana prosječno oko 1.5-3 kile uz nekoliko otkvačivanja, te dosta velikih babuški. Za griz je trebalo malo pričekati, ali plovak je uredno svakih 7-8 minuta krenuo u stranu, i nisam imao niti jedno fulavanje griza! Dugačak predvez je očito bio presudan za uspješan ribolov. Pakiramo stvari i odlazimo doma sretni, Brezovica se pokazala kao pun pogodak!

Riblji fond

Za kraj, mnoge će se vjerojatno zapitati zašto sam lovio samo šarane do tri kile, zašto ne grizu veći? I mene je isto interesiralo. U razgovoru s čuvarom saznao sam da je zbog visoke temperature i nedostatka kisika prije dvije godine nastao pomor riba u jezeru, i većina velike ribe je uginula. Jezero je nakon toga poribljeno malim šaranima iz Kocke i konzumnim šaranima te amurima. Sad su ti šaranci iz Kocke u prosjeku teški od 70 deka do kile, u punoj su snazi i bore se kao tri puta veće ribe, a ostali šarani su uglavnom teški do 5 kg, uz pokoju veću ribu. To možda nije neki izazov šaranašima, ali ribolov matchom i finim predvezima metar od loma je s takvim ribama čisti adrenalin, uz puno trčanja po obali i izvlačenja situacija u zadnju sekundu. A i amura ima dosta, s tim da su u prosjeku teški oko desetak kila, i kad zagrizu to je totalni kaos! Babuški ima hrpa i stalno grizu, a ima i žutooka i ostriža, te nažalost i cvergla. No ja nisam ulovio niti jednog, tako da ih očito nema puno. U svakom slučaju riječ je o izvrsnoj vodi za ribolov s matchom (ili štekom, direktašem i sl.) jer ribe stvarno ima puno, nije potrebno daleko bacati, i većina riba koja zagrize ide van iz vode pa nema frustracija uzrokovanih trganjem. Uglavnom, raj za fini pribor!
Puštajte ribe!