SAFARI U VULKANSKOM TROKUTU, prvi dio

PR / Broj 17 / Kolovoz / 2009.

Zbog svog geološkog podrijetla otok Jabuka je uz Brusnik, Palagružu i dijelove komiške uvale dio tzv. Jadranskog vulkanskog trokuta. Prirodna jedinstvenost podmorja kao stvorenog za podvodni ribolov plijeni bogatstvom flore i faune koja teško da ikoga ostavlja ravnodušnim…

Napisao i snimio: Petar Prkić

• 

• 

Vruće ljeto, sunčani dani i toplo more prava su pozivnica da sve ono što ste minule zime i proljeća potajno priželjkivali konačno i ostvarite. Zbog odlaska u ribolov na neku od atraktivnih pučinskih destinacija zaigrat će srce svakog pravog podvodnog ribolovca. Zubaci, kirnje, gofovi, palamide, škarpine i druga atraktivna lovina samo su dio onoga što očekuje one koji imaju dovoljno volje i hrabrosti upustiti se u ljetni podvodni safari. Iako se čini da je odluka o tome gdje i kako otići prilično jednostavna, činjenica da na hrvatskom dijelu Jadrana postoji 1250 otoka, otočića, grebena i hridi može djelovati pomalo zbunjujuće. Premda je svaka od tih kopnenih oaza posebna i ima svoju priču, otoci koji čine tzv. jadranski vulkanski trokut dugačiji su od ostalih. Naime, Jabuka, Brusnik, Palagruža i dijelovi komiške uvale nastali su razlamanjem prakontinenta Pangea, prije više od 200 milijuna godina. Ti vulkanski otoci sazdani od stijenja nastalog razornim eruptivnim djelovanjem tvore jedinstveni podmorski krajobraz u kojemu su svoj prirodni habitat pronašle brojne riblje vrste. Da sve bude još i atraktivnije, radi se o prometno izoliranim otocima do kojih se ne može tek tako. Za spomenute destinacije nema redovite trajektne linije, a čak i da ima, teško da biste se mogli iskrcati, jer sve su to otoci bez luka, uvala, pristaništa ili sigurnijeg zaklona od lošeg vremena. To znači da ćete do Jabuke, Palagruže ili Brusnika samo u vlastitom aranžmanu.

Vulkanski monolit

Putopis o vulkanskom ribolovnom raju započet ćemo sa otokom Jabuka koji se nalazi na oko 28 nautičkih milja sjeverozapadno od Komiže. Teško je riječima opisati dojam koji taj impresivni otok ostavlja na svakoga tko ga posjeti. Jedinstvena prirodna tvorevina izgubljena na jadranskoj pučini u trenutku će vas obasuti neobičnom mješavinom osjećaja u kojoj se na neki čudnovati način isprepliću divljenje i strahopoštovanje. Izranjajući iz mora, onako mistična i surova, ogrnuta jutarnjom izmaglicom, djeluje kao ostatak nekog drugog, nama tako stranog i nepoznatog svijeta. Čak i tamnoplavo, gotovo crno more kao da progovara o snazi prirode koja je nekom nadnaravnom silom postavila taj vulkanski monolit baš na tom mjestu. Za lijepa vremena jedinu utjehu u tom pomalo zlokobnom bespuću pruža pogled na nešto pitomiji otok Svetac udaljen 14 nautičkih milja.

Endemske vrste

Vegetacija na Jabuci je vrlo oskudna, gotovo da je i nema. Surovim prirodnim uvjetima prilagodio se vrlo mali dio biljnog i životinjskog svijeta. Na otoku se, pored brojnih galebova koji ga nastanjuju, jedino održala endemska vrsta crna gušterica (Podarcis melisellensis pomoensis) i biljni, strogo zaštićeni endemi – jabučka zečina (Centaurea jabukensis) i žljezdasta zečina (Centaurea crithmifolia). Za razliku od oskudnog kopnenog života, podmorje Jabuke obiluje florom i faunom. Područje oko otoka, poznato kao Jabučka kotlina, prirodno je mrijestilište brojnih vrsta, poput oslića, škampi, bijelog muzgavca, lignjuna, grdobine i sl. Otok Jabuka je od 1958. proglašen geološkim spomenikom prirode.

• 

Opasna navigacija

Odlazak na otok Jabuku poseban je iz više razloga. Iako se na prvi pogled i ne čini tako, radi se pravom malom pomorskom poduhvatu. Naime, do Jabuke vas dijeli višesatna navigacija i to pretežito otvorenim morem. Od najbližeg polazišta, Rogoznice pokraj Primoštena, čeka vas 36 nautičkih milja plovidbe. Krenete li iz Splita, rutom preko šoltanske Maslinice, put se produžava za još 15 M. Sve to upućuje na zaključak da su dobra priprema putovanja i praćenje vremenskih prilika za ovu plovidbenu avanturu od posebne važnosti. Dani obilježeni stabilnom anticiklonom koju prati mirno more i lagani vjetrovi idealni su uvjeti za pakiranje opreme. Pored dobre artiljerije koja će vam na Jabuci itekako poslužiti, nikako ne zaboravite na sve ono što će vam trebati za sigurnu navigaciju do ovog pučinskog otoka. Pri tome u prvom redu mislim na dovoljnu količinu goriva i dobar GPS koji će vas pouzdano voditi tijekom plovidbe. Na pomoć kompasa možete zaboraviti jer u blizini Jabuke magnetska igla zbog utjecaja magnetita doslovce poludi. Ništa bolje nije ni sa mobitelima koji će na tom području teško uspostaviti vezu.

• 

Nepristupačna obala

Po dolasku na odredište vrlo brzo će vam postati jasno kako se Jabuka baš i ne uklapa u karakterističnu sliku jadranskih otoka na koju ste inače navikli. Ispred vas će se uzdići impresivna 97 metara visoka klisura piramidalnog oblika. Tu nema plaže ili pouzdanog sidrišta, a strma i nepristupačna obala ne ostavlja prostora za izgradnju bilo kakve nastambe ili skloništa. Izbrazdane stijene nastale udaranjem razornih valova nijemo svjedoče o surovim uvjetima koji vladaju u tom dijelu Jadrana. Niti jedna strana otoka ne pruža sigurno utočište od nevremena i jakih vjetrova, a ukoliko poželite baciti sidro, sigurno ćete ga se pošteno nadizati, jer je more oko otoka prilično duboko.

Varljiva prozirnost

Prozirnost mora u akvatoriju Jabuke vrlo često omogućava dobru vidljivost i do tridesetak metara u dubinu. Za podvodne ribolovce to može biti opasno, pogotovo ako se i prije nisu susretali sa takvim uvjetima. Naime, pri dobroj vidljivosti lako je izgubiti osjećaj dubine. Ronilac se u trenutku precijeni i zaranja dublje nego što je namjeravao. Pored toga, prozirnost će stvarati poteškoće kod procjene udaljenosti koja dijeli lovca i ribu. Lovina često prilazi iz plavetnila u kojem se teško orijentirati. Zbog toga se riba čini bližom nego što uistinu jest. Ukoliko nekoliko prvih hitaca i završi „u prazno”, nemojte se obeshrabriti, već samo bolje podesite nišanske sprave.

• 

• 

Zubatac i gof

Udaljenost od urbanih područja i uobičajenih pomorskih puteva Jabuku još uvijek štiti od pretjeranog izlova i najezde ribolovaca svih profila. Osim komiških ribara i radoznalih nautičara u tom ćete akvatoriju rijetko koga susresti. Možda je tako i bolje jer dobrih pozicija za podvodni ribolov nema mnogo. Konfiguracija podmorskog dijela otoka vrlo je slična onoj vanjskoj, što znači da uglavnom dominiraju ambisi. Recept za pronalazak ribe je jednostavan. Kada naiđete na pliće dijelove otoka, na pravom ste mjestu. Sjeverozapadna punta i mali plato na sjeveroistočnom dijelu otoka mjesta su na kojima valja tražiti lovinu. Kvalitetna čeka tu bez sumnje daje najbolje rezultate. Gof u potrazi za slasnim zalogajem na tim pozicijama rado cirkulira. Uz njega ćete na puškomet dobiti i zubace koji također nisu rijetka lovina. Jedini problem je što ćete za tu privilegiju morati napraviti kvalitetnu čeku na 20 ili 25 metara, što nije nimalo lako. Strmi zidovi privući će velikog pica i salpe koje ćete najprije uloviti ranojutarnjim prikradanjem. U tome ćete morati pokazati zavidnu vještinu i domišljatost jer gole klisure ne pružaju bogzna kakav zaklon. Nemojte se začuditi ako ulovljena salpa bude i teža od kilograma. Od ostale lovine najbrojniji su kantari tako da kad ne ide sa zubonjama i gofovima, nećete ostati praznih žica. Obično se zadržavaju u blizini rubova okomitih zidova na gdje lagano lebde u kurentu. Klasična čeka u kombinaciji sa poniranjem pravi je lijek za oprezne kantare. Lov na samom otoku najbolje je zaključiti sa nekoliko čeka u plavo jer palamida ima u izobilju.

• 

Haubica za predatore

Uzmemo li u obzir da ste potegnuli sve do Jabuke sa namjerom da ostvarite atraktivan ulov, u arsenalu opreme najvažnije mjesto pripada podvodnim puškama. Šanse za susret sa kapitalnim gofom vrlo su izgledne tako da je snažna laštikača opremljena dvostrukim ili trostrukim cirkularnim gumama nezaobilazna. Uz to ide i nešto deblja strijela od 7 mm koja će dobro uzdrmati i najveće primjerke. Mulinel koji podržava najmanje pedesetak metara konopa također će dobro doći. Pored haubice za predatore trebat će vam i manja puška sa ostima kojom možete savladati murine i tabinje. Za tu namjenu odlično će vam poslužiti laštikača od 75 cm sa ubojitim Omerovim ili SDIVE četverozubom. Oni koji preferiraju komprimirke vjerojatno će se opremiti planetarno popularnim Maresovim Medistenom.

Brak od Jabuke

Lov oko Jabuke nije sve u čemu možete uživati dolaskom na ovu atraktivnu lokaciju. Pored samoga otoka, pravi doživljaj predstavljat će ribolov na nedaleko udaljenoj plićini koja se nalazi na nešto manje od jedne nautičke milje u smjeru sjeverozapada. Najplići dio tek je na šest metara dubine tako da se brak po mirnom moru dobro vidi i sa veće udaljenosti. Prije negoli se usidrite najbolje je iz daljega naplivati na plićinu i odraditi nekoliko čeka za zubace. Kada jednom bacite sidro i lanac koji stvaraju popriličnu buku teško možete očekivati da će vam se car o’riba tek tako došetati u domet. Nakon nadmurivanja sa zubacima ponovo su na redu gofovi koje valja čekati na rubovima braka. Strmi zidovi koji naglo padaju u dubinu kao stvoreni su za ovu pelagijsku vrstu. Ako vas božica Fortuna pomiluje, tu ćete doživjeti bliski susret sa pravim kapitalcem. Gomila sitne ribe koja će vas tijekom čeke opkoliti redoviti je prizor na toj lokaciji. Najgore što vam se može dogoditi je da nakon višesatne vožnje do Jabuke ustanovite kako je brak doslovce opasan ribarskim mrežama i kalumama, što vam šanse za željeni susret sa gofom svodi na minimum. Ako ništa drugo, prisutnost lovca sigurno će privući kantare i velike palamide. Ne suzdržite li se i raspalite po njima iz svih oružja, od gofa ni traga. Bolje je nakratko suspregnuti želju jer ćete kantare i palamide susretati na svakom koraku, tako da je mala vjerojatnost da ćete ostati kratkih rukava. Iako jabučki tereni nisu poznati kao izdašni za lov po rupama, nije naodmet pretražiti poneki procjep. Ono što ćete sigurno primijetiti su velike murine. Zmijolikih grabežljivica ima na svakom koraku, a prekopavajući rupe i procijepe pronaći ćete tabinju ili škarpinu, također stanovnice kamenitog dna. Preporučio bih vam da ulovljenu ribu ne nosite oko pasa jer treba uzeti u obzir da se nalazite na lokaciji na kojoj peraja morskog psa u daljini nije isključena. Uostalom, što je sigurno, sigurno je.

• 

Legenda o jabučkom karanfilu

Lutanja jabučkim podmorjem završit ćemo zanimljivom legendom. Naime, među rijetkim raslinjem koje se na ovom vulkanskom monolitu moglo naći do polovine 20. stoljeća, uspijevao je i endemski jabučki karanfil. Prvi ga je na svojim putovanjima Jadranom zabilježio saski kralj Friedrich August II. Obzirom da je bio strastveni botaničar iskrcao se 1838. godine na Jabuku i među stijenama uočio prekrasan ružičasti karanfil. Legenda kaže kako su karanfile zalijevale i njegovale vile s Velebita, koje bi se u proljeće tu dolazile kupati. Naime, karanfil je imao čudesnu moć, a stari ribari su vjerovali da će sa posljednjim njegovim cvijetom nestati i ribe oko otoka. Zbog toga je mladim komiškim ribarima bilo zabranjeno brati ga i nositi voljenim djevojkama. Ukoliko bi ga ipak ubrali i na putu kući doživjeli nevrijeme znalo bi se reći kako ih je stiglo prokletstvo zabranjenog cvijeta. Iako karanfila odavno više nema, Jabuka i dalje prkosi zubu vremena i prirode koja ju nikada nije milovala. Snagom onog istog magnetita koji skreće igle kompasa još uvijek privlači ribarska srca i brodove.

• 

A ni riba nije otišla, još uvijek je tu….