Dnevni i noćni lov liganja iz barke

22 min read

PRM / Broj 6 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2014.

U zoru i predvečer lignju tražimo bliže kraju, u plićem, od 10 do 25 metara dubine i to s lakšim priborom. Dizanjem sunca, pomičemo se u dublje, između 20 i 50 metara, te lovimo sa težim priborom, ovisno o dubini, kurentu, vremenskim prilikama…

Piše: Tonći Žanko – Tona

Dnevni lov liganja

Dnevni lov liganja privilegija je malobrojne skupine lignjolovaca koji svoje ribolovne pošte i pribor s kojim love kriju kao zmija noge. Oni će bez problema uloviti koju lignju kroz sva godišnja doba i gotovo u svakom dijelu dana zahvaljujući beskrajnom vremenu kojeg su proveli u lovu na ove nedokučive glavonošce.

Znamo li da u smiraj dana kreće migracija liganja iz dubljih područja prema obali, onda sama logika govori da se tijekom dana zadržavaju u dubljem. Međutim, kad priđu kraju, lakše ih je pronaći koncentrirane u obalnom pojasu, nego kad se rasprše po ogromnom prostranstvu u kojem nema nikakvih vizualnih tragova njihova postojanja. Tada stvar postaje malo zamršenija. Ipak, poput bilo koje vrste u prirodi, lignje se zadržavaju na mjestima pogodnim za život, a neka izbjegavaju jer im ne odgovaraju. Uglavnom ih tražimo do stotinjak metara dubine, na područjima od obalnog ruba pa do pojasa gdje počinje kočarenje, uokolo brakova, na ulegnutim terenima, u dubokim prostranim uvalama i slično. Inače, koče i gotovo sve povlačne mreže uništavaju lignju u svim stadijima, tako da su na područjima pod pritiskom takvih alata postale sasvim rijetke.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Danju se lignje traže uglavnom između 30 i 80 metara. Ovo se odnosi na lov kroz cijelu godinu, dok pravi stađun dnevnog lova počinje kad se more ohladi i kad se riblji grabežljivci povuku u dublje vode. Tada lignje mogu nesmetano prići kraju bez bojazni da će stradati. One tada postaju glavni predatori. U tim hladnijim mjesecima najčešće ih lovimo pliće od pedeset metara dubine. Događa se da se izvanredni ulovi ostvare sasvim u plitkom, na samo petnaestak metara pa i pliće i to dok je sunce još visoko na nebu!

Dnevni lov liganja traži veliko iskustvo koje se prvenstveno odražava kroz poznavanje mikrolokacija na kojima se one drže. U tome je najveća filozofija ovog lova, dok je pribor, debljina najlona i izbor varalica u drugom planu. Možete se naoružati najboljim priborom, ali ako ne znate gdje ćete, ako nemate ni jednu provjerenu poziciju, samo vas upornost i velika sreća mogu spasiti. Nasuprot tome, poznajete li desetak pozicija na određenom području, obiđete li ih temeljito jednu po jednu, brzo se seleći ako uspjeh izostane… negdje ćete ih već pronaći i tada nagrada zna biti obilata.

Krećete li u ovakav lov bez prijeko potrebnog iskustva, trebate pomoć sonara, plotera ili karte terena, gdje ćete na osnovu prikaza dna i konfiguracije terena pokušati dokučiti pozicije gdje vrijedi pokušati loviti. Velike duboke uvale, po mogućnosti obraslog dna, zadržavaju lignju tijekom cijele godine. Ulegnuća u ravnom dnu lišena su kurenta kojeg lignja baš ne voli u fazi odmaranja i one se u njima rado zadržavaju. Na blagim padinama otoka, uokolo punti, brakova, između njih… sve su to potencijalna mjesta gdje treba tražiti lignju i potrošiti dosta vremena da biste upoznali teren i na njemu ostvarili ulov. Put je težak, ali kad se prođe, tada možete postati jedan od rijetkih ribolovaca koji može doći do lignje kad to poželi, što je neizmjerno iskustvo, pogotovo za panulaše.

U drugom slučaju, u zimskom stađunu od liganja sve se odvija u plićem. Sonar je i tu od pomoći jer otkriva prisustvo jata sitne ribe, a one uvijek privlače lignje. Tada i konfiguracija obale igra ulogu, jer se lovi pliće i bliže kraju, a svaka mala uvala je potencijalno okupljalište liganja. Blaži položeni tereni gotovo su uvijek izdašniji od strmih. Postoje jasne razlike u pojavi i ponašanju liganja na određenim dijelovima Jadrana. Te su razlike uzrok uspjeha ili neuspjeha pojedine tehnike lova na određenom području. Sjeverni Jadran je mnogo zahvalniji za ovu vrstu lova od srednjeg i južnog. Plići je i bogatiji lignjom od ostalih područja te se dnevni lov tu prakticira mnogo više i uspješnije.

Loviti se može tijekom cijele godine. Ipak, najbolji rezultati dnevnog lova, postižu se zorom i tijekom nekoliko narednih sati te u popodnevnim satima i predvečer. U hladnijim mjesecima da se loviti cijeli dan. Tiho vrijeme, pogotovo kad se nebo zastre oblacima, najpogodnije je vrijeme za ovaj lov. Lignja se hrani više puta u danu. O tome ovisi njena aktivnost a o njoj uspjeh u lovu.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

U zoru i predvečer lignju tražimo bliže kraju, u plićem, od 10 do 25 metara dubine i to s lakšim priborom. Dizanjem sunca pomičemo se u dublje, između 20 i 50 metara, te lovimo s težim priborom, ovisno o dubini, kurentu, vremenskim prilikama… Na sjevernom Jadranu, oko ušća rijeka i u zaljevima, prozirnost mora je slabija, pa su i dubine na kojima lovimo manje.

Teren možemo pretraživati na više načina – pustiti da nas nosi vjetar i kurenat, pomoću vesala ili motora. Prepustimo li se samo snazi kurenta ili vjetra nećemo se kretati baš onako kako smo zamislili. Radi li se o manjoj barci, dobro je pomoći se veslima, i s njima nastojati popraviti putanju. Radi li se o većoj brodici, tada se služimo motorom kojeg povremeno uključujemo da ostanemo na zamišljenom kursu ili dubini. Motor i vesla nam pomažu i kada ostvarimo ulov da bismo se zadržali na mjestu ili u neposrednoj blizini mjesta ulova. Pretpostavka je da su lignje u jatu i gdje je ulovljena jedna ulovit će se još koja.

Lov se odvija na slijedeći način. Kada dođemo na željenu poziciju zaustavimo barku i pustimo da nas nosi kurenat. Najlon odmotavamo dok peškafondo ne dotakne dno. Dotaknuvši ga, izvadimo ga vani i provjerimo da li na iglicama ima trave, algi ili nečeg sličnog. Nakon provjere pribor ponovo pustimo ali metar do dva pliće.

Bit dnevnog lova je loviti blizu dna, ali ne zapeti za njega. Ako vam u početku ovo ne uspijeva, umjesto peškafonda stavite adekvatno olovo za lov kančanicom i s time ćete riješiti problem zapinjanja, lovit ćete bliže dnu i varalice će postati atraktivne i sipama.

Dok lovite, na dubinomjeru treba pratiti dubinu te prema njoj podizati i spuštati pribor. Povremeno se odmjereno zamahne rukom, kontrolirano i ne prečesto. Ova radnja privlači pozornost lignje kad je u blizini. Ako su raspoložene, lov će biti dobar i bez pretjeranog mahanja. Kada se lignja ulovi, najlon oteža i tada treba vući ujednačeno i bez popuštanja. Popušta se u slučaju da se radi o većem primjerku ili kad uvidite da biste ju mogli izgubiti i to na način da vam najlon kontrolirano prokliže kroz prste kad ona snažno povuče, slično kao i kod role.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Dok lovimo, vizualno pratimo dubinomjer, obalu i otoke, druge sudionike u lovu, usidrene brodove … da bismo znali kuda smo prošli, gdje ćemo se vratiti ostvarimo li ulov i da vidimo love li ostali. Ako nitko na poziciji ne lovi, tada je to znak da treba promijeniti poštu. Ako drugi oko vas love a vi ne, onda treba poraditi na priboru.

Kada je kurenat jak i nosi nas brzo, peškafondo ne može potonuti blizu dna. Tada otežavamo pribor tako da privežemo teški peškafondo. U slučaju da i to nije dovoljno mogu se privezati dva, jedan poviše drugog, mada to i nije najbolje rješenje. U tim slučajevima bolje je pribor otežati primjerenom olovnicom. U ovom lovu potrebno je imati stotinjak metara najlona debljine od 0.30 mm do 0.50 mm. Tanki najlon se previše rasteže i lako puca zapne li peškafondo, pa je bolje upotrijebiti koju desetinku milimetra deblji nego tanji.

U dnevnom lovu upotreba štapa nije naodmet, dapače, ima nekoliko prednosti u odnosu na ruku. Prvenstveno se izbjegava mršenje najlona (pogotovo kad je vjetrovito). Dužina štapa omogućuje i postavljanje većeg broja varalica i upotrebu tanke upredenice koja pruža manji otpor (bolje reže more) i time smanjuje potrebnu veličinu peškafonda ili olovnice. Druga odlika upredenice je ta što se svaki dodir lignje s varalicama trenutno prenosi na vrh štapa, kao i što se svaki pokret štapom trenutno prenosi na varalice dajući kontru ili kad se pokušava isprovocirati lignje. Kočnica role se ne priteže čvrsto, već taman toliko da pri ulovu veće lignje proklizava. Na taj način se može izvući velika lignja zakvačena malim iglicama kao i ona slabo uhvaćena. Sad kad sve znate, preostaju još pozicije.

Lov pod sviću

Noćni lov liganja ustvari počinje u sumrak. Kad sunce potone na horizontu lignje prilaze kraju. Da li odmah po zalasku sunca, pola sata kasnije ili možda prije, to nitko ne zna osim njih, ali vaše je da budete na pošti i da ih strpljivo čekate. Sve što vam treba za ovu vrstu lova je veća ili manja barka, umjetno svjetlo, sidro i pribor za lov. Kad to sve imate, treba odabrati poziciju za lov i nekoliko rezervnih solucija, a da biste to bar djelomično ispravno pretpostavili, trebate znati i par stvari o navikama ovih nepredvidivih glavonožaca.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Dok se unatrag dvadesetak godina za noćni lov liganja koristio isključivo plinski feral, danas imamo mogućnost izbora više izvora umjetne rasvjete, tako da svatko može odabrati ono što mu najviše odgovara. Zbog toga ćemo sagledati dobre i loše strane svakog od tih izvora.

Feral je današnjem ribolovcu postao suviše kompliciran, makar daje najtoplije žućkasto svijetlo s mogućnošću regulacije njegove snage. To su ujedno i njegove dvije najveće prednosti. Sagledamo li feral sa stajališta praktičnosti, tu brzo gubi utrku sa ostalim izvorima rasvjete. On je sam po sebi glomazan, a pritom je i osjetljiv te s njim treba oprezno rukovati. Tanki stakleni tub sklon je pucanju, bilo prilikom rukovanja, poskakivanja barke na valovima ili pljuskanja mora, a sve se to itekako događa! U njemu je opet tanka mrežica (redina) koja također često puca i brzo se troši. I paljenje ferala je prilično nezgrapno, a cjelovečernje udisanje sagorenog plina nije baš poželjno. Tu je još velika boca plina neophodna, ako se učestalo lovi, pa regulator, crijevo i nosač. Situacija gdje je feral dokazano učinkovitiji od ostalih izvora svjetlosti je prilika kad se za mirnijih večeri lignje dignu pod površinu. On je iznad mora i kad se lignje okupe pod njim, svjetlost se smanji te se one lako pokupe špurtilom, što kod svjetiljki spuštenih u more nije slučaj. Ipak, posjedujete li feral i pritom ga koristite u lovu ostima, savršeno će vam poslužiti i za ovu svrhu.

Halogena rasvjeta je neusporedivo jednostavnija. Sastoji se od žarulje smještene u epruveti koja je otežana da bolje tone. Sa otprilike četiri metra kabela i dvije štipaljke spaja se na akumulator. Također, umjesto štipaljki, za kleme akumulatora lako se prespoji brodska utičnica s kojom je rukovanje još lakše. Ovo svjetlo svijetli u radijusu od 360 stupnjeva i dobro se pokazalo u lovu. Mana mu je ta što je dobar potrošač struje i što brzo prazni nejake akumulatore, a to treba neprestano imati na umu. Ako za izvor napajanja svjetiljke koristite istu bateriju kao i za pokretanje motora, trebali biste imati pokazatelj napona baterije, jer se lako možete naći u nezavidnoj situaciji. Opciju pokazivača napona baterije najbolje je pratiti preko sonara ili gps-a. Može im se zadati i alarm napona koji reagira ako napon padne ispod zadane razine. Druga mana halogenke je ta što tanka staklena epruveta traži iznimno pažljivo rukovanje jer veoma lako puca. Ako vam pukne, tek tada budite oprezni, jer su krhotine oštre poput žileta. Dogodi li vam se da epruveta pukne u transportu, to ne znači da morate odustati od lova. Slobodno ju upalite, ali van mora i lovit ćete gotovo isto.

Halogene žarulje s vremenom izgaraju, a brtve koje sprječavaju prodor mora u prostor žarulje znaju s vremenom propustiti koju kap. Tada grlo oksidira i vijek trajanja halogenke se drastično smanjuje. Nemaju mogućnost regulacije snage, iako to nije toliko važno, osim kad se lovi u plićem. Ponekad u trgovinama nailazite na svjetiljku s plastičnim ili metalnim sjenilom koje je zamišljeno da spriječi rasipanje svjetlosti i koncentrira ga u radijusu od 180 stupnjeva pod barkom. Moja iskustva su pokazala da je bolje koristiti lampu bez sjenila, jer po uzburkanom moru ona šeta poput reflektora po pozornici i više plaši nego što privlači. S malo pažnje halogenka će poslužiti nekoliko godina, s tim da ako se i razbije, cijena joj je umjerena.

Led lampa

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Odnedavno se prethodnom dvojcu pridružila i ova svjetlosna naprava. Kako uzima sve više maha u upotrebi na kopnu, tako pronalazi put u primjeni i na moru. Po svjetlećim karakteristikama slična je halogenki, s tim da troši neusporedivo manje energije. Jednostavno, nema više potrebe gledati u napon akumulatora. Postoji razlika između kvalitete led dioda i tu vrijedi ona “koliko para, toliko muzike“. Led lampa je otporna na udarce i podnosi nepažljivo rukovanje. Svijetli u radijusu od 180 stupnjeva upravo onoliko koliko treba. Potenciometrom se regulira jačina svjetlosti. Najveća mana joj je cijena. Duplo je skuplja od halogenke, ali još uvijek jeftinija od ferala.

Eto, svaki izvor svjetlosti ima svoje prednosti i mane, a na vama je da vidite što vam najbolje odgovara. Cilj umjetnog svijetla je osvijetliti dio mora pod barkom, da bi se mikroskopski organizmi, kao i oni veći s okolnog neosvijetljenog područja okupili i koncentrirali pod vama. U svjetlosnom snopu skupljaju se doista svakojaki organizmi, od onih mikroskopskih sa dna hranidbenog lanca, do vrhunskih predatora koji znaju obići svjetlosni krug ne bi li se domogli kakvog zalogaja.

Ipak, pod svijetlom se formira jedan hranidbeni lanac u kojem su uglavnom lignje i pokoji lignjun najviša karika. Otprilike to izgleda ovako. U osvijetljeno područje iz okolnog mraka pristižu planktoni, razni pelagični crvi, račići, larve raznovrsnih riba i ostalih organizama. Sva ta sitna stvorenja privlače manje i veće ribe, među kojima dominiraju gavuni, šaruni, bukve, a okupe se i srdele, skuše, lokarde… već ovisno o poziciji lova. To su ribe koje vidimo. One često ugrizu najlon pribora kojim lovimo zamjenjujući ga s kakvim jestivim komadićem. Taj ugriz treba razlikovati od lignjinog. Nabrojene ribe često vidimo dok lovimo jer se dižu blizu površine, ali i pri dnu se skupljaju određene vrste riba, kao što su npr. kantari. Cijeli taj spektakl ne može proći bez liganja koje ubrzo pristižu u ovaj cirkus da bi se nahranile.

Valja napomenuti da je upotreba svjetla za lov liganja zabranjena od 1.3 do 31.9.

Kod isturenih vanjskih otoka i otočića nema velike filozofije pri izboru pozicija. Uglavnom, često uopće nema mnogo pozicija na takvim mjestima. Lignja po danu boravi uokolo, u dubinama do stotinjak metara. U sumrak, sa smanjenjem vidljivosti, velik dio njihove populacije migrira iz dubine prema kraju. Kad je taj kraj ili brak nevelike površine, a prilično udaljen od ičeg drugog, dobiva se veliki koncentrat liganja na malom prostoru. Tu se zna dogoditi da varalice ne mogu stići do dna od pomamljenih krakova. Ipak, ni na takvim mjestima lignje nisu baš posvuda, već su koncentrirane na određenim dijelovima. Lignja mnogo radije ulazi u kakvu uvalicu, zavjetrinu, plitku puntu… Draži su joj položeniji tereni i dno obraslo algama od strmih i golih terena. Uglavnom, gdje ima hrane, ima i nje. A ribe se uglavnom zadržavaju tamo gdje ima algi i kurenta, što znači i njihove hrane. Brakovi s vrhovima do 30 metara pod površinom gotovo su uvijek dobri za lov, gdje god se nalazili. Oni kojima je vrh poput platoa bolji su za ovaj lov od onih špicastog uskog vrha.

Chris standing up holding his daughter Elva

Bliže obali situacija je slična. Brakovi su isto poželjna mjesta za lov, ali i uzdignuti platoi, punte i uvale. U drugoj polovici ljeta lignje pohode uvale, zaljeve i slično, razmile se posvuda. Obično se tada radi o manjoj lignji, jer joj je takav prirodni ciklus. Od prvog listopada, kada počinje sezona lova pod svijeću, često se bolji rezultati postižu po uvalama i pozicijama bliže obali, nego van nje. Početkom jeseni uvale se pomalo prazne, a vanjske pozicije pune. Kad temperatura mora padne koji stupanj, lignje se opet vraćaju u uvale, doduše u prilično manjem broju, ali neusporedivo veće. Tada ih opet ima posvuda. I vani i bliže obali. Loviti pod svijeću možete gotovo u svim stađunima, osim kad je na snazi zabrana, s tim da se ovaj ribolov uglavnom prakticira od početka listopada do konca prosinca, jer u tom periodu daje najbolje rezultate. Kasnije vremenske prilike više nisu pogodne (hladnoća, loše vrijeme, jaki kurenti), a u proljeće je na snazi zabrana. I bez nje, lignja s proljeća ne ljubi svijetlo.

Pribor za lov

Za lov pod svijeću koristimo peškafonda i varalice te ih kompletiramo na nekoliko prilično jednostavnih načina. Ovdje koristimo peškafonda raznih veličina i težina, vodeći računa o stađunu, tj. veličini lignje koja se lovi i snazi kurenta. Pravilo je da se manja lignja lovi na manja peškafonda, iako je koji put sklona baciti se na peškafondo veće od sebe, što govori u prilog proždrljivosti glavonožaca. Ipak, lignja će mnogo pažljivije pipkati veliko peškafondo od onog koje joj je veličinom primjerenije. Stvari se za lignjolovca dodatno pogoršavaju zna li se da će u lovu s težim priborom slabije osjetiti taj njen dodir. Još jedna od stvari koja će kod lignje izazvati oprez je najlon neprimjerene debljine. Njeno savršeno oko ne može ne zamijetiti pribor kompletiran debelim najlonom. Zbog toga je uvijek bolje upotrebljavati malčice tanji najlon, makar koji put zbog toga ostavili pribor u moru. Doživljaj lova je neusporedivo jači, a i ulov je obilatiji. Ako ste imalo iskusni, nikad vam lignja neće puknuti najlon, već ćete pribor izgubiti samo u dodiru sa dnom, mrežama bez sinjala i sl.

Evo, samo ovih par stvari radi drastičnu razliku među ribolovcima u istoj barci, bez da smo spomenuli pravilan odabir varalica, način njihova kompletiranja te iskustvo i sposobnost ribolovca.

Peškafonda nalazimo u veličinama od 15 grama pa sve do 150, čak i 200 grama težine. U lovu pod svijeću, kako sezona odmiče, povećavamo težinu peškafonda, što zbog veličine lignje, što zbog kurenta. S kišama i nestabilnim jesenskim vremenima, kurenti jačaju da nam se ponekad čini da lovimo u rijeci, a ne u moru. U takvim okolnostima cilj nije samo dosegnuti blizinu dna, već peškafondo zadržati u svjetlosnom krugu pod barkom, barem na njegovoj granici. Odnese li ga kurenat izvan njega, šanse za lov će nam biti vrlo male. Tu se igramo veličinom peškafonda ne bi li pribor ostao pod svjetlom, ali se isto tako možemo poigrati sa svjetlom tako da ga spustimo po krmi i na taj način pomaknemo osvijetljeni dio niz kurenat. Ponekad je kurenat prejak i nemamo dovoljno velik peškafondo ili je on toliko velik u odnosu na trenutnu lovinu da ga nema smisla stavljati. Tada je bolje umjesto peškafonda staviti olovnicu poput onih koje koristimo za kančanicu te privezati jednu do dvije varalice poviše, pa će na taj način pribor teže zapeti za dno i ostat će na željenom području. Ima još jedan razlog u korist olovnice. Dok peškafondo tone, jaki kurenat odnosi ga od nas pod kutom. Kad takav dodirne dno često zna zapeti toliko čvrsto da dođe do pucanja i gubitka pribora.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Danas upotrebljavamo uglavnom tri tipa varalica za ovaj lov. Nazivamo ih skosavice. Varalica je mlađa sestra peškafondu, koja ga je nadmašila brojem raznoraznih izvedbi, maštovitošću boja, oblika i materijala. Osnovna razlika između njih je ta što je peškafondo teži i u moru stoji okomito od varalice (koja je lakša i stoji vodoravno).

Kao i kod peškafonda, osnova varalice je tijelo, samo ne olovno već od ekspandiranih materijala ili od plastike dijelom ispunjene zrakom. Da bi varalica u moru stala vodoravno, balansira se pomoću olova usađenog u predjelu glave. Te varalice zovemo skosavice, koje se opet među sobom razlikuju. Razlika je izražena oblikom varalice, njenom plovnošću, veličinom i materijalom izrade. U lovu pod svijeću, ovisno o snazi kurenta, koristimo različite tipove skosavica. Kad je kurenat slab ili ga nema, tada se upotrebljavaju lebdeće skosavice -bukve. Kad ima kurenta, onda su se u lovu pokazale uspješnije skosavice negativne plovnosti, što znači s tendencijom laganog tonjenja. Bolje rade u kurentu, vjernije imitiraju ribe i postižu to da ih kurenat manje udaljava od broda za razliku od plutajućih. Također se pribor može kompletirati i sa tataki varalicama, koje ponekad daju izvrsne rezultate, a ponekad love mnogo lošije od skosavica. Veličina koju upotrebljavamo u lovu pod svijeću je od 1.5 do 2.8, s tim da su najprikladnije one veličine 2.0 i 2.5.

Pribor uglavnom kompletiramo na dva osnovna načina, a glavna razlika je u onom što stavljamo na njegovu kraju, da li koristimo peškafondo ili olovnicu. Koristimo li peškafondo, dovoljno je privezati jednu skosavicu poviše njega. Stavljamo li olovnicu, tada je poželjno privezati dvije skosavice, iako se može loviti i s jednom. Netko prakticira lov samo sa skosavicama, a netko njihovu kombinaciju s peškafondom. Ima li kurenta, tada sistem sa skosavicama lovi podjednako ili čak možda i bolje od sistema s peškafondom, dok se za mirnih večeri, bez pretjeranog kurenta, 70-80% ulova zna ostvariti peškafondom. Zbog toga je poželjno imati i jedan i drugi sistem te uvijek isprobavati i kombinirati, pogotovo ako se ne lovi kako treba.

U ovoj kombinaciji upotrebljavamo motovilo s najmanje pedesetak metara najlona debljine, od 0,22 mm do 0,40 mm. Nije zgoreg namotati i stotinjak metara najlona, pa kad se dio s kojim lovite (prvih 20 do 30 metara) potroši (čvorovi, habanja, mršenje), samo otkinete potrošeni dio i ponovo privežete varalice. Spoj osnovnog najlona i predveza s varalicama, spaja se sitnim zogulinima. Nije naodmet koristiti zoguline s kopčama koji se koriste u lovu kančanicom, tako da možete brzo i jednostavno po potrebi promijeniti sistem. Zogulin je ovdje poželjan iz nekoliko razloga. Osim njegove uloge da sprječava uvrtanje najlona i spaja predvez s osnovom (najlon predveza uvijek mora biti barem mrvicu tanji od osnove ili u najgorem slučaju iste debljine kao i osnova), uloga zogulina je i da vam pri izvlačenju signalizira da je pribor blizu, pogotovo ako vam ga kurenat nosi pod brod pa ga ne vidite. Kad vam zogulin dođe do ruke, automatski obratite pažnju na pribor i lovinu. Pri kompletiranju pribora dobro je koristiti razne čvorove. Ove dijelove pribora do kojih nam je stalo privežemo najboljim čvorovima koje znamo, dok peškafondo vežemo čvorom slabije nosivosti. Dođe li do zapinjanja i pucanja, puknut će najslabija karika, izgubit ćemo samo peškafondo, dok će ostatak pribora biti spašen.

Sistem 1

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Predvez je dug od 100 do 150 cm. Na donjem kraju priveže se peškafondo, a 50-70 cm poviše njega varalica, 3-10 cm udaljena od najlona osnove. Ovo je najjednostavniji sistem i vrlo često najučinkovitiji. Lako se zabacuje u daljinu i veoma se jednostavno s njim rukuje.

Sistem 2

Dužina predveza je, kao i u prvom slučaju, 150 cm. Na dnu je privezan peškafondo, dok se šezdesetak centimetara poviše veže varalica. Druga varalica se veže s razmakom od 40 cm, lovi li se iz ruke. Lovi li se sa štapom, taj se razmak može povećati desetak cm.

Sistem 3

Kombinacija varalica i olovnice priprema se na sljedeći način. Dužina predveza je isto oko 150 cm. Ovdje se upotrebljavaju dva zogulina s kopčama, tako da se cijeli sistem, kao i olovnice različite težine, veoma brzo i lako mijenjaju. Najbolje je koristiti olovnice sa zogulinom, ali se isto tako na one bez njega može privezati tanki najlon koji se kvači na kopču. Udaljenost od olovnice do prve varalice je sedamdesetak cm iz razloga što morska trava posidonia može biti visoka i do pola metra. Još ako ima kurenta, pribor pada pod kutom pa se visina varalice od dna još više smanjuje. Druga varalica se priveže pedesetak cm poviše prve. Ova udaljenost se može povećavati lovi li se sa štapom i može se smanjiti desetak cm lovi li se iz ruke. Može se loviti tako da se pribor odigne od dna, a može se i pustiti da olovnica sjedne na dno, tako da se ne osjeća njena težina na prstu. Koristimo olovnice težine od 30 do 150 grama.

Sistem 4

S tri varalice nije lako loviti iz ruke, a nema ni prevelike potrebe za tim. Često bude više štete nego koristi. Ipak, ako želite staviti više varalica, onda je neusporedivo praktičnije loviti sa štapom i rolom. Dužina predveza u ovom slučaju je 220 cm. Prva varalica se priveže sedamdesetak cm poviše olovnice, dok je razmak među njima pedesetak cm. Na pješčanim i golim terenima možete umjesto olovnice staviti peškafondo.

Lov

Recimo da smo se usidrili, da imamo pribor i da smo obavili sve potrebne predradnje. Pribor se spušta sve dok ne dotakne dno. Nakon toga se zamota jedan do dva metra i na motovilo se stavi elastična gumica. Ona je graničnik koji ne dozvoljava ispuštanje više najlona od onog koliko nam je potrebno. Najgore je kad netko u barci o tom ne vodi računa i pri svakom spuštanju zapinje za dno. Ako je dno pješčano, onda to i nije toliko važno, ali ako je kamenito, obraslo algama ili visokom posidoniom, svako takvo spuštanje je korak bliže gubljenju pribora i plašenju organizama pod barkom. Svako čupanje sa dna ostavlja na iglicama manje ili veće komade algi i morskog raslinja i budite sigurni da se na takve skosavice ili peškafondo neće baciti apsolutno ništa. Nakon svakog zapinjanja za dno pribor treba izvaditi, pregledati krunice, ukloniti ostatke raslinja i tek onda ponovo spustiti. Jedna mala elastična gumica vas rješava tih muka.

Netko odmjeri duljinu puštenog najlona i motovilo stavi u džep ili čvrsto zabije negdje po barci. Ako slučajno ostavite pribor koji minut da napravite neku radnju, a lignja se ulovi u tom momentu, nećete ni osjetiti. U većini slučajeva će se sama skinuti i svojom sluzi zacrniti peškafondo i varalice, da ni jednoj drugoj neće pasti na pamet da se na njega baci. Zbog toga je bolje motovilo staviti da stoji slobodno na tlu barke, malčice dalje od mjesta na kojem manipulirate najlonom. U tom slučaju će ono reagirati na lignju tako što će se pomaknuti ili poskočiti, amortizirati lignju, a vas će upozoriti. Ako motovilo stavite direktno pred noge u prostor gdje manipulirate najlonom, prije ili kasnije ćete se zamrsiti i to se najčešće dogodi kad lignje krenu. Tada ćete vrhunac lova provesti u razvezivanju. Vodeći računa o ovih par naizgled nebitnih sitnica, povećat ćete svoje izglede u lovu. Nemojte zaboraviti da lovite po noći, često i u vjetrovitim uvjetima. Zbog toga je potrebno da na najlonu nema nikakvih nepotrebnih čvorova koji će biti izvor mršenja u danom momentu.

Dok iščekujete, učestalo se lignja baci ili muški zgrabi. Tada je unaprijed sama sebi odredila sudbinu, jer je obično dobro ulovljena. Ponekad samo oprezno pipa pribor. Glavna vještina ovog lova je u tome da lignjolovac osjeti taj dodir i na njega pravilno reagira. Netko je kadar osjetiti blizinu lignje, a netko nije ni kad mu se objesi. Kad lignja pipka, odmjerenim pomicanjem pribora ju treba isprovocirati da odlučnije primi. Toliko to njeno primanje može biti neprimjetno, a bestežinski smrtonosni zagrljaj krakova lagan, da ne pomakne skosavicu ili peškafondo s mjesta. Tada se pribor malo popusti, da se nasloni na lignju, na što ona reagira žešćim obavijanjem krakovima i tek se onda cimne.

Lignja obično ne pipa u početku sa sumrakom, već kasnije, kad se nahrani ili joj neki drugi utjecaj odredi ponašanje. One iz dubine pristižu u valovima. Prolazeći pod barkom prema plićem, uhvati se pokoja. Ako se zadrže pod barkom, može se ostvariti plodan lov u samo desetak minuta. Tada sve ovisi o vašoj spretnosti. Ako samo prođu pod barkom i nastave svojim putem, uhvatit ćete koju, ali o pravom lovu nema riječi.

Nekad lignje grabe ne ostavljajući sebi šansu da ne ostanu na iglicama. Nakon nekog vremena postanu oprezne, a na kraju osjetite samo da pipnu varalicu i više se ne vraćaju. Tada točno možete osjetiti po načinu napada na varalice kako njihova aktivnost (glad) prolazi. Nakon nekog vremena znaju sasvim izgubiti interes, makar ih vidjeli da uokolo plivaju. To se odjednom može dogoditi na cijelom području, tako da čak ni premještanjem nećete ništa postići. Tada je najbolje zamotati tunju i otići doma. Prorade tek nakon sat, dva, pet ili šest, samo po njima znanom satu. Koliko god lignjolov zna biti interesantan i dinamičan, onih dana kad lignja stane ili u periodima kad neće da se baca, to je najdosadniji lov na svijetu!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana