Vertical jigging na Jadranu (1. dio)

14 min read

PR / Broj 50 / Svibanj / 2012.

Što je vertical jigging? Svoja iskustva prenosi vam jedan od pionira vertical jigginga u akvatoriju otoka Visa

Piše: Milan Males

Vertical jigging, tehnika koja je zadobila velik broj pristaša na Jadranu u posljednjih nekoliko godina, pokazala je svoj puni potencijal ovoga proljeća u blizini Žirja brojnim ulovima kapitalnih gofova. Riječ je o obliku varaličarenja koji se izvodi iz zaustavljenog plovila, najčešće prepuštenog kurentu. Počnimo od naziva. “Vertical” jer se, za razliku od panule i spinninga, varalica ne kreće horizontalno na određenoj dubini, već vertikalno od dna prema površini, pretražujući tako čitav vodeni stupac ili dio stupca na određenom mjestu. “Jigging” jer se metalnim varalicama (engl. “jigg”), najčešće olovnim, težine od nekoliko grama do nekoliko stotina grama, život ulijeva brzim i energičnim pokretima štapa. Tehnika vuče korijene od drevnog načina lova bakalara u sjevernim morima pomoću teških metalnih varalica pilkera (engl. “pirk”). Japanci su osnaženi novim tehnološkim dostignućima na polju ribolovnog pribora iznova osmislili tu tehniku i prilagodili ju lovu gotovo svih vrsta grabežljivica. Prvi preduvjet za razvoj jigginga bila je pojava upredenice. Zbog svog smanjenog presjeka omogućila je da varalice dosegnu dno na većim dubinama za kraće vrijeme i što vertikalnije u odnosu na poziciju broda, a zbog svoje neelastičnosti omogućava prenošenje pokreta štapa na varalicu bez obzira na količinu ispuštene strune, što bi bilo nemoguće s najlonskim monofilamentom koji bi svojom elastičnošću apsorbirao pokrete. Za upredenicom su slijedili i štapovi od grafitnih i karbonskih vlakana, žilavi parabolici, praktički nesalomljivi i pod punim opterećenjem kad poprime oblik polukruga, dovoljno lagani da možete izvoditi pokrete jigganja cijeli dan i dovoljno snažni za borbu s najjačim grabljivicama svjetskih mora. Po mjeri opterećenja kojima se izlaže pribor prilikom ove tehnike ribolova razvijena je nova generacija rola, potpuno metalnih “strojeva” vrhunske preciznosti izrade, okrenutih jednostavnosti i robusnosti, koje predstavljaju vrhunac tehnološkog dostignuća u mehanici ribolovnog pribora danas. Japanci su se potom poigrali geometrijom i hidrodinamičkim svojstvima metalnih varalica te razvili cijelu paletu varalica suptilnih razlika koje ostvaruju specifične pokrete prilikom povlačenja. Jigging je izrazito brza i dinamična tehnika ribolova, vrlo direktna jer se lovi cijelo vrijeme sa štapom u rukama. Priprema za izlazak na more je minimalna jer sva oprema može čekati spremna u brodu. Idealna je za ljude koji ne mogu odvojiti cijeli dan za ribolovni izlet, jer je za jigging dovoljno imati 2-3 sata slobodnog vremena. Jednom prilikom sam isplovio sa ispuštenim površinskim panulama kao i inače te odmah po izlasku iz luke na panulu zakvačio feluna. Dok sam ga dovlačio do broda vidio sam da ga prati grupa od još 5-6 primjeraka. Brzo sam izvukao štap za jigging iz kabine, spustio varalicu ispod broda i ulovio još dva komada. Bio je to jedan od zabavnijih ribolova, a za pola sata sam već bio na obali. Jigging je oportunistička tehnika kojom možete zgrabiti priliku kad se ukaže, a kad isplovite na more, nikad ne znate kakva vas iznenađenja očekuju.

Jigging u Jadranu

Vertical jigging u Jadranu ima dovoljno široku paletu mogućih lovina. Pri dnu su to pauk, zubatac, pagar, šampjer i kirnja, a u srednjem i gornjem sloju mora gof, palamida pa čak i tuna. Pomoću minijaturne verzije jigga mogu se uspješno loviti šnjur, lokarda, kanjac, pirka, felun, ušata, bukva ili iglica. Može sa zapravo reći da se odgovarajućim jiggom može prevariti svaka grabežljiva riblja vrsta. Dogodi se da jigg napadne i lignja. Problem jigginga je što se varalica mora dovesti ribi “pod nos”, a za precizno lociranje potencijalnog ulova potrebno je dosta vještine i iskustva. Ovdje nema bruma i mirisa ješke koji će privući ribu iz okolice, ovdje trebamo mi doći ribi, postaviti brod točno iznad nje i spustiti varalicu na njezinu dubinu. Za traženje ribe koristi se fishfinder, “čitanje” znakova na površini mora ili jednostavno pretraživanje poznatih pozicija “na slijepo”, pretražujući teren puštanjem niz kurenat i uzastopnim vraćanjem. Specifičnost Jadrana je i velika bistrina mora kao i velika “školovanost” ribe. Potrošit ćete mnoge sate gimnasticirajući sa štapom u potrazi za kapitalcem, ali kad se ulov dogodi, reći ćete da je vrijedilo truda. Ako kapitalac i izostane, jiggingom se uvijek može uloviti dovoljno pauka za ukusnu riblju juhu, jer oni jiggu naprosto ne mogu odoljeti i izvrstan su plijen za vježbanje početnika.

Zahtjevi i ograničenja

Vertical jigging je ribolovna tehnika koja se prakticira iz broda od nekoliko pa do preko stotinu metara dubine. Vrsta plovila nije bitna za ovaj lov, može se koristiti svako plovilo dovoljno stabilno da možete loviti stojeći na nogama. Najmanje plovilo iz kojeg sam lovio bio je kaić dug svega 2.2 m, kad sam usred luke vidio jato feluna i jigao ih na svega 7-8 m dubine. Bili su to nedorasli primjerci i vraćeni su moru, ali bilo je zanimljivo vidjeti kako reagiraju na jigg pošto su ga napadali par metara ispod kaića. Da biste se upustili u kupnju skupih igračaka, što oprema za jigging jest, morate biti spremni potrošiti najmanje 2000 kn za najskromniji valjan komplet. Moram napomenuti da valjan komplet podrazumijeva ispravan višegodišnji rad u normalnim uvjetima korištenja i mogućnost izvlačenja riba do 10 kg težine kakve najčešće susrećemo. Za lov kapitalnih gofova i tuna treba izdvojiti koju tisuću više. Ja ću se usmjeriti na skromnija, ali ništa manje valjana rješenja u izboru i kompletiranju opreme. Glavni kriteriji su trajnost, jednostavnost i ekonomičnost, a istovremeno i pouzdanost, što manji zamor prilikom jigganja i užitak čak i u manjim ribama do 1 kg težine. Pravilnim odabirom opreme ovi kriteriji mogu biti ispoštovani na zadovoljstvo ribolovca i njegovog džepa. Veoma poželjan element brodske opreme je dobar fishfinder/GPS. Ne treba naglašavati njegovu ulogu u preciznom lociranju ribe što je kod ove tehnike presudan faktor uspjeha. Međutim, kod jigginga nije sve u opremi, mnogo ovisi i o fizičkoj spremi ribolovca. Naime, ovdje je riječ o sportu, tehnika jigganja mora se uvježbati, a zatim uzastopnim izlascima na more stjecati kondiciju. Nemojte se iznenaditi ako prvi dan “kapitulirate” nakon svega pet minuta, ustrajnošću i vježbom postići ćete formu koja omogućuje višesatno i višednevno jigganje bez značajnijeg umora, upale mišića i trajnih ozljeda (“jiggerski lakat” i upala živaca u zglobu šake). Nema razloga za strah ako se pokreti izvode pravilno, kao uostalom kod svakog drugog sporta. Nakon ovog kratkog uvoda možete procijeniti isplati li se upuštati u novu tehniku ribolova koja za sobom vuče mnogo ulaganja i truda, ali i poklanja jedinstvene trenutke prilikom ostvarenja ulova. Ako ribolov doživljavate kao relaksaciju pod tendom, s tunjicom u jednoj ruci i osvježavajućim pićem u drugoj, jigging nije za vas, ali ako ribolov doživljavate kao adrenalinski sport i nije vam teško malo se oznojiti za neponovljive ribolovne trenutke, počnite vježbati jigganje na vrijeme!

Chris standing up holding his daughter Elva

Odabir osnovne strune

Zašto počinjem od osnovne strune? Riječ je o balansiranju opreme, štapa, role i strune, odnosno, usklađivanju snage štapa, veličine (snage) role i nosivosti strune. Vjerojatno se mnogi ribolovci neće složiti sa mnom, ali ne smatram da ta tri elementa trebaju biti iste deklarirane snage. U težnji da povećam trajnost opreme, a istovremeno i osjetljivost, odnosno, doživljaj borbe i s manjim ulovima, došao sam do odnosa snaga ovih elemenata koji me još nije iznevjerio u praksi. Štap biram za klasu manje snage od osnovne strune. To želim da bih povećao užitak borbe s manjim ribama, jer savijanje štapa daje na atraktivnosti, a to smijem jer nikad neću opteretiti strunu do njezine deklarirane nosivosti nego možda do dvije trećine toga. Rolu pak biram za klasu veće snage od strune. Prvo; ako je deklarirano da se na rolu namata struna određene nosivosti, kočnica ima snagu možda pola od toga, a drugo; rola je mehanički stroj, a strojeve se nikad ne koristi na maksimalnom opterećenju već do dvije trećine, ako želimo da traju. U današnjem informacijskom društvu mnogi ribolovci će potražiti “dodatnu literaturu” na Internetu i raznim forumima, pogotovo kad su u pitanju moderne ribolovne tehnike o kojima je vrlo šturo pisano kod nas, pa ću stoga postaviti i englesko nazivlje svih pojmova kako biste se mogli snaći prilikom traženja. Počinjemo od izbora osnovne strune, jer nju diktira tehnika ribolova i težinska klasa ciljane lovine.

Za vertical jigging kao osnovna struna koristi se isključivo upredenica (engl. “braided line”, “braid”) od materijala dyneema i spectra. Ona je obavezna iz dva razloga; upola je tanja u odnosu na najlon pa ju kurenat manje nosi naprosto zbog manje bočne površine. To je od važnosti jer želimo da varalica potone sa što manjim odmakom u odnosu na poziciju broda. Drugi razlog je praktički nikakva rastezljivost, što je od važnosti jer želimo prenijeti trzaje štapa na varalicu preko desetaka metara ispuštene strune. Nosivost upredenice za jigging do 100 m dubine treba biti 40 lbs, što odgovara promjeru 0.25 – 0.30 mm, ovisno o proizvođaču. Poželjno je da upredenica bude što bliže kružnom obliku poprečnog presjeka. Ove upredenice se najčešće proizvode u verzijama multicolor i tamno zelene boje. Multicolor znači da je svaka dionica od 10 m upredenice različite boje, pa se može s lakoćom procijeniti koliko je strune ispušteno odnosno na kojoj dubini se nalazi varalica. Mada ova varijanta zvuči idealno, pobornici tamno zelene boje tvrde da je lovnost pelagičnih riba nešto veća u odnosu na multicolor. Upredenice se najčešće prodaju na kalemima od 100 m i 300 m, mislim da je dovoljno namotati 100 m solidne upredenice za ovu vrstu lova.

Odabir štapa

Prije odabira štapa moramo znati čemu je namijenjen. On je namijenjen trzanju teških olovnih varalica na dubinama do 100 m, sa štapom u rukama po nekoliko sati i izvlačenju žilavih predatora sa istih dubina. Varalice se obično pokreću na dva osnovna načina, a to su kratki trzaj (engl. “short jerk”) i dugi trzaj (engl. “long jerk”). Pri izvođenju kratkog trzaja drška štapa je uglavljena ispod pazuha i trza se od 1 do 3-4 trzaja u sekundi, a varalica se pomiče za cca. pola metra svakim trzajem. Kod dugog trzaja drška štapa se upire u preponu, štap se vodi od vodoravnog do skoro uspravnog položaja, a varalica se pritom pomiče za cca. 1 – 1.5 m svakim trzajem. Oba pokreta su valjana i izmjenjuju se tijekom lova da se pokuša isprovocirati ribu na više načina. Štapovi za jigging su izvedeni u dužinama od 1.5 m do 1.8 m. Donji dio drške je dug, s križem ili zadebljanjem na dnu, a gornji dio drške (iznad role) može biti kratak ili dug poput donjeg. Treba obratiti pozornost na donji dio drške koji se drži ispod pazuha, on mora biti dovoljne dužine i ergonomski oblikovan da ne iritira kožu trenjem prilikom trzanja. Kod nekih štapova je donji dio drške izveden sekcionirano, pa je središnji dio gladak bez spužve, to je dobro rješenje i izrazito dobro leži ispod pazuha prilikom kratkog trzaja.

Nosač role se kod nekih modela priteže odozgo, kod drugih odozdo, bilo bi zgodnije da se priteže odozgo, više o tome u nastavku o tehnici jigganja. Sam štap je izveden kao jednodijelni i dvodijelni, sa spojem na vrhu drške ili eventualno na prvoj vodilici. Jasno je da je jednodijelni najizdržljiviji, a spoj na prvoj vodilici najmanje izdržljivo rješenje, ali i ono je potpuno valjano. Snaga štapova se označava u lbs ili u gramaži varalica za koje je namijenjen. Za ovaj vid jigginga prikladan je štap snage 20 lbs odnosno za jigg do 150 g. Vodilice ovih štapova su obično izrazito jake, sa SiC (silicij-karbid) prstenom koji je nužan za korištenje upredenice. Vršna vodilica često ima dosta deblji prsten od ostalih, to je dobra inovacija jer je opterećenje najveće na vršnoj vodilici. I na kraju dužina, za izvođenje dugog trzaja bolji su štapovi dugi 1.7 – 1.8 m, a za kratki trzaj oni dužine 1.5 – 1.6 m, mada su oni naravno univerzalni. Ovdje treba reći da kraći štap omogućava brže trzanje, manje zamara ribolovca jer je kraća poluga na strani varalice i zgodniji je za početnike. Osobno koristim štap dužine 1.5 m, snage 20 lbs, dvodijelni sa spojem u prvoj vodilici i nije me iznevjerio. Takav štap može se naći već od cca. 200 kn, dok ćete za skuplje varijante izdvojiti i do nekoliko tisuća. Ovi štapovi na sebi nose oznaku “jigging” ili “jig” pa prilikom odlaska u dućan nema zabune.

Odabir role

Rola je ključan element kompleta za vertical jigging i kod njezine kupnje nema kompromisa. One su vrhunac tehnološkog dostignuća u mehanici s područja ribolova. Ove role imaju kućišta izrađena u potpunosti od metala, najčešće aluminija. Unutra se nalaze zupčanici od najkvalitetnijih nehrđajućih čelika i mjedi, izrađeni savršenom preciznošću, s glavnom osovinom najčešće od titana. Gladak rad osigurava nekoliko ležajeva od kojih je jedan iglični ležaj. Svaka nesavršenost u izradi ovih rola brzo će isplivati na površinu prilikom brutalnih uvjeta korištenja. Jaka kočnica regulira se na špuli. Ručica mora imati veliko ergonomski oblikovano hvatište, jer se u jiggingu ne drži s dva prsta već punom rukom. Preklopnik mora biti izrazito jak. U nastojanju da se ukloni svaka slaba točka neki su proizvođači uklonili automatsko vraćanje preklopnika pa ga treba vraćati rukom, što je korak naprijed u jednostavnosti i robusnosti ovih rola. Preklopka za vrtnju role unatrag (“u rikverc”) je također uklonjena kao nepotrebna i potencijalno slaba točka. Ove role znaju samo za guranje naprijed i lišene nepotrebnih elemenata dostižu jednostavnost i robusnost koja potvrđuje izreku “manje je više.”. Prilikom kupnje treba obratiti pažnju da rola bude deklarirana baš za jigging, nikakvo odstupanje ne dolazi u obzir ovdje. Postoje i multiplikatori prilagođeni jiggingu, ali pošto domaći ribolovci preferiraju stacionarne role u svim tehnikama osim panule i na tržištu se uglavnom prodaju stacionarne role za jigging. Ako koristimo upredenicu nosivosti 40 lbs, bit ćemo na strani sigurnosti uzevši rolu koja je deklarirana za strunu do 50 lbs nosivosti. Zgodno je ako s rolom dolazi i rezervna špula (pogotovo jer je kočnica smještena u špuli), što nije slučaj kod svih proizvođača. Za ovakvu rolu treba izdvojiti od cca. 1000 kn pa naviše i tu se zaista ne smije škrtariti.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Odabir predveza

Predvez (engl. “leader”, “shock leader”) u jiggingu ima dvojaku ulogu. On mora učiniti strunu što manje vidljivom i apsorbirati dio naprezanja koje se javlja prilikom trzanja, jer je upredenica neistezljiva. Iz tog razloga koristi se nešto duži predvez (5 – 8 m). Ako je predvez prekratak, udarna naprezanja koja nastaju pri izvođenju short jerka su tako agresivna da čvorovi u koje se kunemo, poput palomara, mogu popustiti i bez ribe, uslijed same težine varalice, rola pati nepotrebno, a ribolovac se umara daleko brže. Ovo govorim iz iskustva korištenja predveza dužine 3 m, nakon kojeg sam prešao na 5 m dug i preporodio se. Mada na dubinama na kojima jiggamo vidljivost drastično opada, za predvez se koristi fluorocarbon debljine cca. 0.60 mm, što odgovara nosivosti od 40 lbs kod većine proizvođača.

Odabir varalice

Jiggovi su nove skosavice. Koliko smo nekad trošili na skosavice sad trošimo na jiggove, stotine boja, oblika, veličina, dekora, težina… teško je ostati pribran kad se nađemo pred zidom punim jiggova u bolje opremljenom dućanu ribolovne opreme. Ja ću ih pokušati sagledati s tehničke strane, a svi ćemo ih naravno kupovati kao omamljeni jer nekad se ribolovci ulove lakše nego ribe. Oblikom se jiggovi dijele u dvije grupe; kratki (engl. “short jig”) i dugi (engl. “long jig”). Teško je govoriti o lovnosti, jer na kraju krajeva lovi ona varalica koju močimo, a one u kutiji nikad neće uloviti, no činjenica je da long jig, pošto ima manji presjek, stvara manji otpor prilikom trzanja i znatno manje umara ribolovca prilikom lova. Kad koristim long jig od 120 g otprilike me isto umara kao short jig od 80 g. Po balansu se dijele na one s težinom koncentriranom u repu (engl. “tail weight jig”) i one s težinom koncentriranom po sredini jiga (engl. “center weight jig”). Tail weight jig tone značajno brže i prikladan je za veće dubine i jače kurente, dok center weight tone sporije i duže se zadržava u srednjem sloju mora pa time bolje provocira pelagične grabljivice. Neki modeli čak tonu u vodoravnom položaju, bočno se ljuljajući i bljeskajući. Jigovi dolaze u nebrojenim varijantama boja, od nevjerojatno uvjerljivih imitacija stvarnih riba do potpuno suludih nijansi žute, narančaste i fluorescentne boje, a zajedničko im je da su svi ostvarili ulove u Jadranu. Jigovi se prodaju bez udica, udice su zasebna priča, a cijene im se kreću od cca. 30 do 200 kuna. Za lov do 100 m dubine prikladni su jigovi od 80 do 150 g, za početak je dovoljno uzeti 4-5 komada različite gramaže i forme i jednostavno isprobavati. Meni su s vremenom prirasli srcu što tanji long jigovi od 100 do 120 g, najmanje umaraju, a napadaju ih pauci manji od samog jiga kao i zubaci i šampjeri. I za kraj, ne treba robovati cijeni i markama, dobar jig je onaj kojim lovimo i ostvarimo ulov, makar on koštao i skromnih 30 kuna. Evo, toliko za ovaj put. U slijedećem nastavku pozabavit ćemo se montažom pribora, čvorovima, udicama i ostalim sitnicama važnim za ovu uzbudljivu tehniku.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana