ALTERNATIVOM NA LIGNJE

PR / Broj 58 / Siječanj / 2013.

Ovaj tekst vam donosi neke alternativne pristupe lovu liganja, koje će osobito rado prihvatiti lijeni ribiči. S lignjolovom se tradicionalno povezuju dinamika, pokret, „skosanje“, animiranje varalica…

Piše: Tomislav Horvatić

Sezona lignjolova je u punom jeku – barem tako sugeriraju vremenske prilike. Nakon prvog većeg zahlađenja praćenog snijegom koji je zabijelio unutrašnjost i priobalje naše zemlje, temperatura mora prilično se naglo spustila ispod „čarobne“ granice od petnaest stupnjeva. Spomenuta nam granica barem okvirno sugerira kako će ribe uskoro napustiti priobalni pojas i prezimiti u dubinama, a njihovo će mjesto zauzeti glavonošci predvođeni lignjom – sportskim ribolovcima najinteresantnijom lovinom. Stvarne su prilike na moru, međutim, nešto drugačije. Naime, riba se uistinu povukla u dubinu, a lignjama „ni traga ni glasa“. Sa svih izdašnih terena na Jadranu stižu, ne baš ohrabrujuće, vijesti o ulovima koji se mogu prebrojati prstima jedne ruke – pritom govorim o broju primjeraka, ne o kilaži. Vaš autor je, primjerice, dočekao Novu godinu panulajući po Istri, iz barke imao pogled na prekrasan ponoćni vatromet u Rijeci, no tu noć je upisao okruglu nulu – slovom i brojkom. Međutim, svi koji su se imalo posvetili lovu na spomenute „beštije“ i skupili koliko – toliko iskustvo, znaju kako je prvi pridjev kojeg im valja pripisati – nepredvidive. Čuo sam razna oprečna mišljenja o lignjama, neki ih tako nazivaju glupima i proždrljivima, neki iznimno lukavima, jedni tvrde kako im je vid gotovo savršen, drugi su uvjereni u njihovo slijepilo na boje…itd. Što god im htjeli pripisati, morate priznati kako su prekrasne, osobito kad se „naljute“ i zacrvene. Spomenuta crta nepredvidivosti osobito dolazi do izražaja u situacijama u kojima jednu noć odlično lovite, a već iduću se, na istoj lokaciji i pod istim uvjetima ulov višestruko smanji, ili obrnuto. Mikrolokacije su također priča za sebe. Često mi se, naime, događalo da teren površine doslovce jednog kvadratnog metra donese nekoliko lijepih grizova u nizu, a okolno područje „radi“ ekvivalentno zabacivanju u zagrebačku kanalizaciju. U lignjolovu je, stoga, kao i u svakom drugom vidu ribolova jedino jamstvo uspjeha broj sati provedenih na moru. Uistinu ih nije problem uloviti kad su, kako prijatelj Jure iz Dalmacije voli reći, „u masi“, no te trenutke treba dočekati. Još je veći užitak „isforsirati“ koju kapitalnu u trenucima kad lignja jako slabo radi, a lokalno stanovništvo rezignirano čeka bolja vremena i ostavlja vam više manevarskog prostora na moru.

Oboružajte se stoga mrkvicama, peškafondima, skosavicama i raznim alatima s igličastim završecima i nadajte se da će lignja „baciti krak“ upravo u smjeru vaše varalice.
Negdje sam pročitao kako je o tehnikama panule i peškafonda sve već napisano i izmišljeno. Ne bih se složio s navedenom tvrdnjom, jer se osobito u slučaju panule, radi o iznimno zahtjevnoj tehnici lova koja doslovce svakim izlaskom na more obogaćuje ribiča novim znanjima i spoznajama. Usprkos tome, priznajem da se o spomenutom prikupilo poprilično građe, pa će ovaj tekst obraditi neke alternativne pristupe lovu liganja, koje će osobito rado prihvatiti lijeni ribiči. S lignjolovom se naime tradicionalno povezuju dinamika, pokret, „skosanje“, animiranje varalica… O tehnikama o kojima ćete čitati možda se dosad niste susreli, nekima će biti vrlo slične dosadašnjem načinu lova, a vjerujem kako su neki od vas lovili (i ulovili) istima. Poanta je u reduciranju suvišnih pokreta na minimum i očuvanju teško stečene blagdanske „podloge“ koju smo svi marljivo prikupljali, jer prava zima tek dolazi, zar ne? K tome, možete „ljenčariti“ i s obale i s barke, a teži vremenski uvjeti su čak i poželjni, pa uistinu nema isprike za ostajanje u toplom domu.

Matcherom po valovitom moru

U periodu nakon ljetne sezone, na Jadranu se uglavnom izmjenjuju jugo i bura, a dolaskom zime vrijeme postaje sve nestabilnije. Razdoblja bonace, pritom, postaju prava rijetkost. Većina ih lignjolovaca nestrpljivo čeka, što zbog uvriježenog mišljenja kako je lignja po mirnom moru aktivnija, što zbog vlastitog osjećaja ugode na barci ili obali. Stoga je ribolov match štapom i plovkom odlična alternativa u kojoj snagu mora i valova okrećemo u vlastitu korist. Dakle lovi se sa skosavicom na plovak gdje dubinu rada skosavice reguliramo pomicanjem stopera koji zaustavlja plovak. Komponente potrebne za izradu sistema sastoje se od match štapa ili bolognese-a, pouzdane role, upredenice (ili najlona, ovisno o preferencijama), kliznog plovka opremljenog utorom za starlete, fluorocarbonskog predveza i obične, neotežane „mrkve“ za lov liganja. Pri izboru štapa obavezno obratite pozornost na širinu vodilica i težinu bacanja. Budući da se lignja ponekad nalazi na dubinama koje premašuju dužinu matchera (često i bolognese-a), stoper bi trebao čim lakše „kliziti“ vodilicama. Preporučam štapove sa većim promjerom vodilica – ne samo radi ugodnijeg ribolova, već i radi što manjeg trošenja pribora. Komponenta gramaže bacanja također je od velike važnosti, budući da se radi o nešto grubljem pristupu. Varalice koje koristimo već same po sebi imaju određenu gramažu, kad tome pridodamo težinu plovka i adekvatnog olovnog otežanja dođemo do pozamašnih „gabarita“. Stoga je fine i osjetljive štapove najbolje ostaviti kod kuće i ponijeti nešto „žilavije“, akcije do 30 – 35 grama bacanja. Odabir role uvelike je determiniran korištenjem upredenice ili monofila. Iako mnogi lignjolovci toplo preporučaju korištenje najlona, čiju memoriju (istezanje) koriste kao „amortizer“ koji sprječava pucanje kraka lignje, upredenica je uvijek moj favorit. Dobro podešena kočnica role u kombinaciji s akcijom štapa, spomenuti problem svodi na minimum. Tko se, uostalom, jednom „navukao“ na špagu znat će o čemu govorim. Sve srednje velike špinerske role dobro će odraditi posao, jedino bih istaknuo nužnost kvalitetnog sistema pravilnog namatanja strune ukoliko koristite upredenicu.

Tica libra je već dugo moj favorit, osobito iz razloga što istu rolu paralelno koristim u površinskoj panuli liganja i riba, kao i špinu s obale. Iako sam ljubitelj finijeg pribora i tanjih promjera strune, za lignjolov preporučam špagu promjera 0.18 – 0.20 mm, pošto nema potrebe za dalekim bacanjem laganih varalica. K tome je mogućnost petljanja i oštećivanja svedena na minimum. Odabir dizajna plovka stvar je osobnih preferencija, neophodno je samo da se radi o kliznom modelu od cca 5 – 7 grama u kojeg ćete lako umetnuti starletu, jer se lov odvija noću. Većina stopera koje tržište nudi zadovoljava uvjete sistema, makar bih modele izrađene od konca pretpostavio gumenima, prvenstveno zbog njihove mekoće. No najbolji stoper možete sami vezati od najlona (čvoru ostavite duže „brkove“) i jedne plastične perle koja klizi po osnovnoj niti i zaustavlja plovak na kliznom čvoru. Predvez izrađujem od fluorocarbona promjera 0.28 – 0.32 mm, za osnovnu nit ga spajam virtlicom, a na samom kraju se nalazi kopča za laku izmjenu „mkrvi“. Na kopčama nemojte štedjeti, stvarno bi bilo šteta izgubiti kakvu veću lignju radi nekoliko desetaka lipa.

Plovak – samolovak (u doslovnom smislu)

Nepredvidivost ponašanja naše ciljane lovine sugerira kako je možemo potražiti na različitim terenima u različitim uvjetima, a uspjeh može varirati ne samo iz dana u dan, već iz sata u sat. Svejedno je potrebno poduzeti neke predradnje kako bismo povećali šansu ulova. Lokacije koje daju najbolje rezultate zasigurno su područja pretapanja svjetlosti i sjene. Poznato je kako umjetna svjetlost privlači gavune i ostalu „sitnež“, koju lignja potom vreba. Svaki gradić na jadranskoj obali ima osvijetljen dio obale, uglavnom su to gradske rive. Ako lovite s obale, ovo su definitivno „hot spotovi“, a vlasnici barki problem nedostatka umjetne svjetlosti rješavaju korištenjem ferala. Čim je manje mjesečeve svjetlosti koja anulira umjetnu i „disperzira“ ribu, time su šanse za ulov veće. Nakon pronalaženja izgledne pozicije javlja se problem dubine na kojoj lignja trenutačno obitava, a ovdje je nepredvidivost opet na snazi. Vlada neko uvriježeno mišljenje kako je sisteme uvijek najbolje prezentirati otprilike metar iznad morskog dna, što se ponekad uistinu i pokaže dobitnom kombinacijom. Međutim, eksperimentirajući u panuli s jednom površinskom i jednom dubinskom postavom, došao sam do zaključka da, usprkos dugoročnoj premoći pridnene postave, prezentacija varalice pri površini nekad odnese pobjedu. Problem dubine osobito je izražen u sistemu plovkom, budući da se gavuni privučeni umjetnom svjetlošću mogu grupirati u bilo kojem sloju, a češće su na samoj površini.

Stoga je kod našeg sistema najvažnije neprestano mijenjati dubinu prezentacije i na taj način „napipati“ u kojem sloju lignja napada. Dolazimo i do lajtmotiva lignjolova na plovak, a to su valovi koji ga neprestano pomiču gore – dolje, a s njim i prezentiranu varalicu. Lignjolovci dobro znaju kako su pri „skosanju“ rukom ili štapom energični pokreti često kontraproduktivni, a lignja reagira i na najmanji pomak varalice. Za dovoljnu animaciju „mrkve“ u našem sistemu zato nije potrebno čekati uragan ili „peticu“ po Douglasovoj skali, čak i blago valovito more odradit će posao. Dodatnu draž prezentaciji daje i princip „samoubadanja“ lignje. Naime, nije potrebno satima proučavati plovak koji se lagano ljulja na valićima (osim ako vas to veseli). Jednostavno postavite štap pod kut od otprilike 45% u odnosu na more, a kad se vrh počne povijati prema moru karakterističnim „pumpanjem“, znat ćete da je plovak već u dubinama vođen mlaznim pogonom vaše lignje. Nije potrebno ni spominjati kako bi lovinu bilo poželjno izvlačiti čim „nježnije“ kako biste prevenirali pucanje kraka, ali uz obavezno održavanje stalne napetosti strune. Veće primjerke prihvaćajte rukom za „šiju“, a još je sigurnija varijanta korištenje podmetača. Pokušajte nabaviti model izrađen od najlonskih vlakana sa što širim „okom“, kako biste se poštedili frustracija pri otpetljavanju varalice. Varijacije na osnovni sistem su uistinu neograničene, pa možete postaviti dvije „mrkve“ jednu ispod druge, klasičnu skosavicu s malo olovnog otežanja (čak i kombinaciju), ili mekane varalice s famoznog tataki sistema. Eksperimantirajte s prezentacijama, lokacijom i dubinom i rezultati nikako neće izostati.

Lignje „na grunt“?

Ukoliko je prethodno opisani sistem bio prilagođen gotovanima, idući svakako „probija“ sve granice dokolice. Do otkrića sam došao sasvim slučajno, skosajući jedne večeri s barke pod feralom. Isprobavao sam nove Yo-Zuri Egi Aurie-Q varke i bacao „u mrak“, nekoliko metara od rubnog područja svijetla. Štap je bio oslonjen o rub barke, a ja sam „petljao“ oko sidra. Prošlo je nekoliko minuta od zabačaja, a skosavica je već definitivno pala na dno. Taman kad sam htio izvaditi sistem u svrhu prezabacivanja, vrh štapa se počeo povijati, signalizirajući ulov. Pomislio sam kako bi se moglo raditi o slučajnom ulovu pauka ili škarpoča koji je „pokupio“ varku s dna, no razveselio me lijep primjerak lignje. Kasnije sam na različitim lokacijama radio „dubinski test“ kako bih se uvjerio da se ne radi o slučajnosti, te više puta ponovio početni uspjeh. Aurice su zakon!

Zbog rotirajuće osovine ugrađene u „glavi“ reagiraju i na najnježnije vibracije mora. Upravo zbog tog svojstva deklarirane su kao varalice za početnike, sva sreća da to nije navedeno na etiketi, jer bi mnogima zasigurno proradio ego. Ukoliko lovite osjetljivijim štapovima vidjet ćete kako varalice „rade“ u propadanju po laganim trzajima vrha – upravo su u ovoj fazi najlovnije i ne treba ih dodatno animirati. U trenutku pada na morsko dno, njihova balansirana olovna otežanja drže „nos“ prema dolje, dok je ostatak tijela, uključujući i lovnu „krunicu“ uzdignut. Djelovanje morskh struja sasvim je dovoljno kako bi se animacija nastavila – pokušajte ih staviti u posudu s vodom i proći prstom pored njih stvarajući efekt kurenta, pa će vam spomenuti test dobro dočarati njihovu osjetljivost.
Pribor za lov skosavicama omogućuje vam još širi spektar mogućnosti od prethodno opisanog sistema s plovkom. Osim match-a ili bolognesea možete koristiti i lakši špinerski štap radi što lakšeg manevriranja. U ovom slučaju također koristim upredenicu koju spajam direktno na fluorocarbonski predvez duljine oko jednog metra. Na kraju sistema je fina kopča kojom po potrebi mijenjam skosavice. Debljine struna identične su kao i u prethodnom slučaju, a griz ćete registrirati standardnim opetovanim povijanjem vrha štapa.

Nadam se da će vas ovaj tekst potaknuti na eksperimentiranje pri nadmudrivanju s lignjama, osobito ove sezone u kojoj, barem zasad, baš i ne surađuju s nama. Ribolov je, (barem tako kažu) prije svega opuštanje, pa je ponekad ugodno sjesti, odmoriti od neprestanog „proganjanja“ i pričekati da lovina dođe k nama.
Dobar ulov!