Vertikalni ribolov gofova gumenim varalicama

11 min read

PR / Broj 58 / Siječanj / 2013.

Blitvenički brakovi su već upisani u turističke karte kao top destinacija za ribolov gofa. To se nažalost već osjeti na populaciji ovih riba koje u jednom danu zna loviti tridesetak ili više brodova. Možda zvuči smiješno obzirom da se radi o ribolovu na 90 metara dubine, ali su te ribe pod pritiskom i drugačiji pristup može donijeti ribu kada klasični metalni jigovi ne rade.

Tekst: Dalien, www.dalien-fishing.com
Foto: Igor Virag, Dalien

Napredak ribolovne industrije vrlo se jasno može vidjeti na primjeru vertikalnog jigginga gofova. Ova tehnika je na Jadranu prisutna svega nekoliko godina, a od prošle godine se omasovila i postala popularnija od nogometa u murterskom akvatoriju. Mogućnost da na varalicu uhvatiš ribu od pedeset ili više kila u devedeset metara dubine je toliko uzbudljiva da je teško zamisliti varaličara koji se ne bi želio okušati u ovoj ekstremnoj kategoriji sportskog ribolova varalicom.

Igor Virag i Bonitosi

Moja prilika je došla preko Igora Viraga, dečka iz Zagreba koji obožava more i jako puno vremena provodi loveći umjetnim mamcima na moru. On mi je puno i nesebično objašnjavao kako stvari funkcioniraju na moru tako da je bilo pitanje vremena kada ćemo skupa na more. Za naš prvi izlet smo odabrali sami vrh – vertikalni ribolov gofova!

Igorovi prijatelji iz Jezera na Murteru, Branimir Ukas i njegov mornar Ivan Pirjar – Ćibo su nas primili na svoj osam metarski Bonito i avantura je mogla početi. Branetov tata je vlasnik jedne od prvih profesionalnih dozvola za ribolov tune i sad već imaju dva charter broda za ribolov. Brane i Ćibo su mladi momci u ranim dvadesetima, ali su jedni od najuspješnijih big game ribolovaca na ovom dijelu Jadrana. To se vidi u svakom njihovom pokretu na čamcu. Oni vole sve što vole i mladi, ali su više od 200 dana u godini prije svitanja u čamcu. Sami servisiraju čamce, spajaju elektroniku, pronalaze i love ribu, te su uvijek su spremni eksperimentirati sa novim tehnikama sportskog ribolova na moru!

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

700 km za prekrasnu sliku izlaska sunca

Naš prvi pokušaj ribolova je prošao neslavno zbog prejake bure. Znali smo da će je biti, ali smo računali da za nas neće biti prejaka i da neće biti gužve. Naravno da je bila prejaka i jednostavno nismo imali mogućnost prići brakovima. Osim lijepe slike izlaska sunca, ipak sam vidio kako stvari funkcioniraju na brodu, te upoznao tehnike i mamce koje ovi momci koriste za ribolov gofova. Osim standardnih jigova za oko mi je zapeo Branetov mješanac šeda sa čudno skraćenim repom od tvistera dužine 40tak cm na 350 gramskoj glavi!!!

Tu je gumu išao probati više iz znatiželje i pokazala se prilično lovna. Ta ideja me privukla i odmah sam se sjetio svojeg Real eel-a. Znao sam da ovi gofovi trpe veliki pritisak i da zasigurno znaju metalne jigove po imenu proizvođača! Još mi je jedna stvar bila jako zanimljiva. Na ono malo pozicija koje smo mogli doseći, Ćibo bi uzeo štap, spustio jednom jig i nakon toga odmah odložio štap.

O migracijama gofa se još uvijek ne zna toliko mnogo, ali je činjenica da se skoro cijelu zimu i proljeće (vjerovatno zbog mrijesta) motaju po ovim brakovima. Blitvenički brakovi su prvi dublji brakovi na samom rubu jabučke kotline – dubokog mora direktno povezanog sa Sredozemljem. Za očekivati je da će se veliki gofovi motati ovuda sve do travnja i da će se usprkos velikom izlovu konstantno pojavljivati nove velike ribe. Zanimljiva je i pomalo tužna činjenica da se gofovi ovdje na dubinama od 90-100 metara skupljaju vjerojatno već stotinama godina, međutim to nitko nije znao ili ih nisu mogli uhvatiti. Tek su ih tek prošle godine sa ekspanzijom vertikalnog jigginga počeli uspješno loviti. Bojim se i previše uspješno……

Gužva u 16tercu

Tri tjedna poslije su se uvjeti i slobodno vrijeme posložili da pokušamo ponovo. Ovaj put je prognoza bila jako ugodna, što bi značilo i puno čamaca na top pozicijama. Jedva sam se odlučio na još jedan pokušaj(čitaj 700 km i 1000 KN troškova) nakon zadnjeg debakla, pogotovo jer je dan prije uhvaćeno svega tri gofa uz petnaest brodova na moru. Brakova oko Blitvenice ima dosta, ali se informacije o lociranim ribama jako brzo šire i već sutradan na određenom braku koji je proradio može biti trideset čamaca. Danas je situacija bila povoljna – „samo“ dvadeset čamaca na vidiku.
Malo je smiješno vidjeti male gumenjake, super skupe jahte, čak i stare drvene koče načičkane ljudima koji sa kratkim štapovima izvode tu smiješnu tehniku vertikalnog jiganja. Više manje to je brzo motanje uz konstantno jiganje vrhom štapa. Pelagijske ribe poput gofa najbolje reagiraju na brzo povlačenje, stoga je što brža prezentacija ravno prema gore najučinkovitija.
Igor i ja smo počeli „kud svi tud i mali mujo style“. 240-350 gramski jigovi i udri gore-dolje dok ti ruka ne ukoči!

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Međutim, nakon dva-tri spuštanja i dizanja više uopće nemam snage u rukama, te postaje jasan Ćibin sistem. Tek kada Brane vidi gofove na sonaru, spuštaju se mamci. Obzirom da tonjenje može potrajati minutu-dvije, dobra je opcija potegnuti jig od dna do 40 metara dubine, pa ga opet pustiti na dno kako bi uštedili vrijeme i energiju. Većina gofova se nalazi u nekom sloju 60-90 metara i često grizu na prvu. Ako ne prime u prva dva dizanja, nema smisla gubiti energiju. Odlažu se štapovi i čeka se Branu da vikne „Evo ih“.

Pribor za vertikalni jigging sastoji se od kratkog jakog štapa 1,60-1,80 metra jačine recimo 30 libri. Rola po meni ne bi smjela biti manja od veličine 80 i to u sporijoj varijanti, tako da ima što više snage kod namatanja. Sa manjom rolom se čovjek puno više umara zbog dodatne snage koja je potrebna za samo motanje role i mamca težeg od pola kile u sto metara dubine!
Okuma Andros štap i Cedros CJ 80 rola je trenutno najpopularnija kombinacija za vertikalu na Jadranu zbog odličnog omjera kvalitete i cijene. Špaga je 50-65 libri. Zgodnije su one sa različitim bojama svakih 10 metara radije lakšeg orijentiranja. Moram ipak reći kako zbog kurenta i velike kosine kod koje propada jig često nije lako ovo sve pratiti, ali svakako je jedna od boljih nova Gosen J Square PE multicolor upredenica koja je i dostupna u našim dućanima. Predvez do samog jiga je 4-6 metara fluorokarbona debljine 0,70-0,90 mm. Sa špagom se može spojiti albright čvorom recimo, a na stranu virble sa Jinkai stopicama ili direktno na virblu.
Assist udice su obavezne kod ribolova gofa svejedno lovite li jigom ili gumama. Gof ogromnom silom usisava svoj plijen i dodatna (assist) udica je prvo što mu ulazi u usta bez obzira na veličinu mamca.
Koristan dodatak na brodu je i plutajuće sidro koji će usporiti drift čamca preko ruba braka.

Real eel i jedini griz dana

Ribe su tu. Vide se povremeno na sonaru, ali se uopće ne hrane jer nitko nema griz. Obzirom da mi je ovo prvi pokušaj vertikalnog jiganja i oko sebe vidim hrpu metalnih jigova u vodi odlučio sam ponuditi ribama nešto što sigurno nisu vidjele. Vadim iz torbe unaprijed pripremljenog Real eel-a od 30 cm namontiranog na 250 gramsku fleksi glavu sa assist udicom 6/0. Izabrao sam test model sa šljokicama jer navodno dobro reagiraju na šljokice. Taman sam split ring kliještima uspio skinuti jig kad Brane zaurla: „Evo ih…. Topi topiiiiii“. Brzo kačim jegulju i bacam je preko ruba čamca. Baš mi se ne sviđa što se lagano vrti kod tonjenja i vidim po špagi da sporije tone od jigova koje koriste dečki. Nakon dobre dvije minute evo me na dnu. Sad ravnomjerno najbrže što mogu vučem jegulju prema površini. Ovo je puno lakše izvoditi od istovremenog jiganja i namatanja, a zbog brzine bi moglo i bolje mamiti gofa. Opet ništa..
Treće spuštanje opet vidimo gofe, ali na kratko i vrlo brzo su prošli ispod nas. Pošto je meni trebalo malo duže da dođem do dna, odlučujem se na pola vode ipak još jednom pustiti jegulju na dno i pokušati još jedno dizanje. Taman sam bio na dnu kad Brane vikne „Evo ih opeeeeet“. Kurim rolu kao lud i već mi se činilo da sam prošao zonu udara kad je štap iznenada oživio. Očito da je gof pratio jegulju i pokupio je iz okreta, jer griz nije bio baš tako silovit.

Obzirom da nitko nije imao ništa, u prvih nekeliko trenutaka me obuzelo nevjerovatno veselje što sam uopće dobio griz i to baš na jegulju, dok svi drugi bacaju jigove. Zatim mi je glavom proletilo koliko sam kilometara napravio i kolika je vjerojatnost da baš meni riba primi, pa je euforiju zamijenila zabrinutost da riba ostane na udici kako bi je mogli poslikati. A zatim je riba koja je u početku lagano pumpala, počela izvoditi ozbiljnije bijegove i postalo je jasno da je ozbiljan gof primio mamac….

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Ovaj ribolov nije jednostavan, a nije niti jeftin. Stoga mislim da je najbolje rješenje (i najjeftinije kad podvučete crtu) za prvi izlet bukirati profesionalca, koji će vam iz prve ruke pokazati sve cake i uvijek je „na ribi“. Istu ovakvu avanturu ili ribolov tuna možete dogovoriti sa Branetom na 091 / 9445989 ili naći kontakt na njihovom sajtu www.biggamefishing.com.hr

Veni vidi vici…

Stvarno mi je bilo stalo do ove ribe pa nisam htio riskirati. Nakon 5 minuta drilanja sam predao štap Branetu kako bi se odmorio i skupio snagu za dizanje gofa do čamca kada treba konstantno i brzo dizati ribu prema gore. Sve je prošlo u savršenom redu (osim što se Igoru napunila memorija, pa nije snimio zadnji dio drila) i napokon je gofčina u čamcu. 140 cm i oko 40 kila!!!
Koja ribetina! Čak se i sa okolnih čamaca mogao čuti pokoji vrisak i pljeskanje.
Obavljamo slikanje i sad dečki sumanuto montiraju preostale jegulje koje imam na teške glave. Bili smo sigurni da ćemo ih na jegulje sad razvaliti jer ih nitko ne baca, međutim do kraja dana se ništa nije dogodilo. Niti nama, niti ostalim čamcima!

Na You tube clipu pod imenom „140 cm amberjack caught on the Savage Gear Real eel – gof“ možete naći snimku borbe sa našim gofom.

Chris standing up holding his daughter Elva

Taj dan se ulovio samo taj jedan jedni gof! Naravno da sam imao jako puno sreće, no moguće i da mi je drugačiji pristup od većine donio ovaj trofej. Bilo kako bilo, nakon te ribe sam neopterećeno uživao u prekrasnom danu na moru kakav nemam često prilike doživjeti. Nismo se htjeli gurati sa ostalima, pa smo se dali u potragu za novim jatom na okolnim brakovima, međutim nismo ih našli. Osim Igora koji je na ichiku našao kanjca!
Nakon svega pamtim griz, pamtim proklizavanje do kraja stegnute Cedrosice, ootvorenu 6/0 udicu, pamtim ogromnu glavurdu i težak miris velike ribe. Ipak, mislim da je najljepša uspomena prekrasan dan koji sam prodijelio sa troje odličnih ljudi na najljepšem moru na svijetu. Ma ko to more platit!

Namjerno nisam napisao vertikalni jiging, zato jer za razliku od metalnih jigova ribolov gumenim mamcima ne uključuje jiganje vrhom štapa, već samo konstantno i što brže namatanje. Da se razumijemo, ovo je isto užasno naporno, ali je ipak puno jednostavnije od konstantnog namatanja i uz dodatno trzanje vrhom štapa. Ono što je (po meni) bitno je da je na ovaj način moguće dobiti puno veću brzinu dizanja mamaca i samim time je šansa za isprovocirati griz gofa veća. Gofovi jedu velike ribe pa su mamci u rasponu 30-50 cm i pola kile težine sasvim normalan izbor. Ovaj ribolov je neopisivo naporan i nakon dva, najviše tri spuštanja moraš napraviti pauzu. Tehnika našeg lova je uglavnom bila bazirana na gledanje u sonar i spuštanje ribama koje smo vidjeli na sonaru. Jiganje na slijepo bi jednostavno bilo prenaporno!
Ja samo svog gofa uhvatio na Savage Gear Real Eel od 30 cm namontiran na fleksi glavu od 250 grama jer znam koliko je taj mamac kvalitetan i lovan, ali sam siguran da bi primili bilo koju gumu prezentiranu na pravi način. Nisam je imao kod sebe, ali bi fiksna glava bila bolja jer bi se mamac manje vrtio pri velikimm brzinama. Udica na jigu je praktički samo držač mamca, dok ćete gofa uhvatiti na dodatnu (assist) udicu.
Čuo sam i da odlično love na umjetnu lignju u koju se namontira torpedo od 250-300 grama! Potrebno je eksperimentirati kao i u svakom drugom ribolovu, što razumijem da nije baš jednostavno kad sam izlazak na more u vidu potrošenog goriva košta dobre novce.
Gof se uhvatio na assist udicu u veličini 6/0 i dobrano je ispravio, ali je ipak izdržala. Assist udice su neophodne i za gume zato jer gof napravi potisak kod usisavanja plijena i dodatna (assist) udica mu je prvo što uđe u usta.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana