Misija nemoguće

PRM / Broj 18 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2017.

Piše: Denis Savretić Cekin

Zubatac je neostvareni san većine nas kontinentalaca prisiljenih na ribolov s obale. Dok domaći vuku panule i mažu zubace, mi čučimo uz rod pod u nadi da će se na udicu objesiti neka zalutala orada i maštamo o zubatoj beštiji iz dubina. Maštamo o divljačkom potezu, drilu života i onom magičnom bljesku iz dubine koji će nam ukazati da je to to – napokon je došao car! No cijela ta priča ostaje samo priča iz jednostavnog razloga što je ulov zubaca s obale uglavnom slučajan i obično je riječ o malim ribama. Razlog tome ne skriva se u količini zubataca jer njih u Jadranu ima sasvim solidan broj – problem je u navikama ovog grabežljivca kao i njegovoj snazi, što nas u kombinaciji stavlja u nezgodnu situaciju. Naime, gotovo je nemoguće s normalnih pozicija dobaciti na teren gdje zubatac obitava, a čak i ako nađemo na terenu gdje možemo dobaciti, kvalitetna prezentacija je uglavnom potpuno nemoguća.

Život na rubu

Zubatac naime obitava na oštrim padovima u dubinu gdje iskorištava teren kako bi postavljao zasjede ribama, i uvijek se nalazi uz nekakve grote koje udica ne smije niti vidjeti. Istina, zubatac će se naći i na pijesku, posidoniji i u principu gotovo bilo gdje, ali ukoliko ga mislimo ciljano loviti ne smijemo računati na slučajnost, već se fokusirati na mjesta gdje zubatac živi i obitava u većoj populaciji, a tu je uvijek riječ o strmim kamenim padovima u dubinu. Normalno, ribolov iz barke po takvim pozicijama i više je nego izvediv, dok je s obale to čisti mazohizam. No, kako uvijek postoji ali, tako i ovdje ima caka – specifični tereni koji se uz samu obalu ruše u dubinu predstavljaju mjesta gdje zubaci sigurno obitavaju, ali isto tako i mjesta koja nam daju nekakvu šansu da pokušamo uloviti zubaca. Naime, ako dubina pada odmah pod nogama, to znači da će kut koji nam najloni zatvaraju sa štapovima biti puno manji, odnosno imat ćemo bolju polugu i više najlona će biti u ”zraku” odnosno moru i na taj nam način omogućiti da ribu podignemo od dna prije nego što se krvnički zaleti ravno u najveće grote. Ukoliko ne pronađemo takve uvjete – ribolov je nemoguć. Zbog toga je pronalaženje povoljnog terena prioritet oko kojeg se temelji kompletan ribolov.

Kako pronaći teren?

Svaka punta drži zubaca – i to je činjenica! Pitanje je samo koliko daleko od obale se nalazi pad. Ukoliko teren pada relativno brzo imamo poziciju na kojoj možemo pokušati uloviti zubaca. Problem je što se obala na takvim mjestima sastoji od izuzetno nepristupačnih i zapravo dosta opasnih grota, što donosi veliki problem. Kao prvo, dolazak do pozicije je vrlo težak, boravak na njoj još gori, a kao drugo, imamo vrlo velike šanse polomiti si pribor. I kao treće, ukoliko ulovimo ribu, postoji veoma razumna šansa da će nam ista sve potrgati praktički pod nogama jer će se jednostavno zaletjeti u grote. No u nedostatku pametnije opcije, i to nije loš izbor – Rt Kamenjak u Istri već je dugo vremena poznat kao odlično mjesto za lov zubataca s obale, što je čisti dokaz da je takav ribolov izvediv. No najbolje pozicije za ribolov po meni su trajektna pristaništa! Kombinacija velike dubine i strmog pada uz zabranu ribolova iz broda pruža odlične šanse za dobar ribolov i to ne samo zubaca. Velika prednost pristaništa je u uređenoj i betoniranoj obali koja nam uvelike pomaže u slaganju opreme, a s obzirom da se betonski molovi obično nalaze na pristojnoj dubini drilanje zubaca u završnoj fazi predstavlja minimalnu opasnost jer se nikako ne može zabiti u okomiti betonski zid. Na takve pozicije možemo doći autom, obično su tamo i uređeni WC-i i kafići, pa uz potencijalno odličan ribolov imamo i razinu komfora nezamislivu na grotama.

Živi mamac

Zubonja je predator, pa se nekako podrazumijeva da će mamac koji mu ponudimo biti žive prirode. Naravno, može se loviti i na mrtvu ješku: muzgavac, cijela lignja, mala hobotnica, sipa ili čak srdela ješke su koje će definitivno zainteresirati cara, ali uz njega i sve ostale ribe. No ako na udicu nabodemo živu ribu i zabacimo na ispravan teren, izbor se svodi doslovno gotovo samo na zubaca. Postoje mnoge priče o lukavosti kojom ovaj predator raspolaže, ali realno on je čisti nasilnik koji se ne muči oko sitnica kao što su debljina predveza, finoća prezentacije i sl. Običan sistem za raub prezentiran u pravo vrijeme na pravo mjesto prevarit će svakog zubaca, a koliko god glupo izgledalo zabacivanje bobe od 20 deka u vodu, to je ono što lovi! Samo imajte povjerenja!

Živi mamci

Ribolov živim mamcem sadrži jednu jako nezgodnu varijablu, a to je upravo živi mamac. Najgore je naletjeti na ”uru od griza” i ostati bez živog mamca, a to će se dogoditi češće nego mislite! Idealno bi bilo uloviti mamce večer prije samog ribolova kako biste bili sigurni da nećete potrošiti jutro na plovkarenje, no kako to nije uvijek moguće, savjetujem vam da se oboružate match ili bolognes štapom, praćkom i barem kilom prihrane u vidu srdela, peleta, kruha, crva ili bilo koje druge funkcionalne opcije. Uz kutiju sitnog pribora, čuvaricu i nešto znanja o ribolovu plovkom, mamci ne bi trebali biti problem.

Mamac

Živa lignja je neprikosnoveno najbolji živi mamac za zubaca. No bacanje žive lignje s obale nije osobito zabavno – kao prvo ulov i čuvanje lignje predstavlja izraziti problem, kao drugo lignju je veoma teško zabaciti bez da ju pokidamo i ubijamo, i kao treće kretnjama ograničena lignja savršen je plijen za svakog sparida pa će teško doživjeti napad zubaca. S obzirom da svoj mamac želimo prezentirati uz dno, logično se nameće da bi nam ciljani mamac trebao biti površinski orijentiran; kad bismo na udicu stavili ribu poput špara ili npr. pirke, ista bi se odmah nepovratno podvukla pod kamen i priskrbila nam predvez manje. Na većini terena bez osobitih problema možemo naloviti ribe kao što su ušate, cipli i bobe, a iste su mi se pokazale kao izvanredan mamac! Osobito bobe koje možemo uloviti doslovno bilo gdje ukoliko ih pravilno tretiramo na udici žive veoma dugo, a nikad im neće pasti na pamet podvući se pod neku kamenčugu. Okej, bobe seru na sve strane i smrde kao kuga, ali pokazalo se da im zubatac ne može odoljeti!

Pribor

Ako ste odlučili uloviti zubonju, dobro razmislite o priboru s kojim raspolažete. Treba vam nešto JAKO! Ne samo zato što je zubatac jak, nego zato što potencijalno veoma veliku ribu morate silom odlijepiti od dna i doslovno namotati do površine bez ikakvog popuštanja i taktiziranja. Zamislite situaciju u kojoj ste zategnuli ribu od pet-šest kila i koja je krenula u svoj nevjerojatno snažan bijeg, a pribor mora taj bijeg zaustaviti u mjestu i ribu podići na površinu. Da biste to izveli treba vam što duži i što brutalniji surf štap dugačak barem četiri metra i beskompromisno otporan na lomljenje (ja sam jedan odmah potrgao). Druga opcija je neka batina od surf štapa – znači ako lokalna trgovina ima štap koji je toliko bizarno prejak da normalan čovjek ne zna što bi s njim, to je otprilike to. Ukoliko se doima prejakim, odmah ga kupite. Vjerujem da zvuči glupo, ali zubatac je specifična riba koja raspolaže ogromnom snagom i tu snagu iskorištava do krajnje granice u samom startu borbe da bi se nakon toga skroz predao. Zvuči idealno, ali računajte da svu tu strašnu energiju zubatac suprotstavlja priboru tolikim intenzitetom da lomi role (slomio sam dvije u rekordnom roku) i trga štapove (to sam odradio na drugom ribolovu), a istovremeno nemate praktički niti sekunde vremena za taktiziranje jer će tu sekundu zubatac iskoristiti da se zabije u kamenje. Svu tu brutalnu snagu pribor mora upiti i pobijediti, i to bez imalo kompromisa! Da ne filozofiram previše, moj se pribor sastoji od spod štapa gramaže 5.5 lb (iako je prije oko 7lb) dužine 4 m, role Okuma Azores 9000 i oko 200 m najlona 0.70 mm, i to je po meni granica ispod koje nema smisla ići. Izgleda glupo sve dok prvi zubatac ne stisne!

Ukoliko na rolu mislite namotati upredenicuu, računajte da vam treba minimalno 15 metara shock leadera debljine barem 0.60 mm. Naime, trenje po kamenju potpuno je neizbježno, a svi znamo da upredenica i kamenje imaju veoma prisan odnos koji prečesto završava raskidom. Ukratko, lovite li upredenicom, zubaci će vam neprestano trgati. Po meni je namatanje monofila daleko pametnije, da ne kažem isplativije, jer isti odlično trpi kamenje, a veoma je jeftin tako da nije nikakav problem zamijeniti špulu ili odrezati 20 metara ukoliko se oštete.

Sistem

Sistem koji koristim u principu je najobičniji sistem za raub (sistem za živu ribu) uz minimum modifikacije. Radimo ga tako da na osnovni najlon navlačimo jednu vrtilicu, potom gumeni stoper te navezujemo još jednu vrtilicu na koju će doći predvez. Kao materijal za predvez koristim Sufixov fluorocarbon u debljini 0.80 mm i u dužini od oko 30 cm na koji navezujem dvije Maruto Catfish udice u veličini 2/0. Iako bi montiranje klizne udice ponešto olakšalo mamčenje ribica drugačijih veličina, brzo mi se pokazalo da dvije fiksno zavezane udice imaju daleko bolju realizaciju od kombinacije s kliznom udicom! Na vrtilicu koju smo navukli na glavni najlon navezujemo 1.5-2 m tankog (0.28 mm) monofila i na njega olovo od cca. 100 g. Dugačak najlon osigurava nam da se udica s mamcem nalazi dovoljno daleko od dna, a tanki najlon će puknuti ukoliko olovo zapne za dno i omogućiti nam da neometano izvadimo ribu iz vode. Sistem je jednostavan i klizan te omogućava zubacu da bez otpora povuče mamac, a može se i dodatno modificirati postavljanjem plutenog kliznog plovka na osnovni najlon kako bismo ga što više podigli od dna! Jednostavnost je ključ uspjeha teškim uvjetima ribolova, pa pokušajte izbjeći sve suvišne komponente.

Dril

Jednom kad smo našli mjesto, posložili pribor, ulovili živi mamac i pravilno ga zabacili, slijedi neizbježno čekanje, i potom ono najbitnije – griz! I to je obično sve što ćete dočekati, jer nakon griza slijede problemi. Čim osjeti udicu, zubatac punim gasom juri u prvi zaklon, a kad kažem puni gas mislim na snagu i brzinu koja će nespremnom ribiču izbiti štap iz ruku. Da biste to izbjegli, kočnicu role valja zategnuti na tvrdo i svo povjerenje uložiti u izbor štapa, najlona i komponenti predveza te stisnuti koliko god možemo i bez ikakvog taktiziranja namotati zubaca što brže ide, ako treba i brzim hodanjem u rikverc – što god je potrebno da ga odlijepimo od dna! Ako to uspijemo u prvih par sekundi, riba ide van, a ako ne uspijemo, nemamo nikakve šanse da ugledamo ulov. Ovakav divlji način ribolova rezultirat će trganjima i otkvačivanjima, no na kraju će polučiti i ulov. A ako sumnjate u ovakav savjet, slobodno pokušajte popustiti zubacu i sve će vam biti jasno. Srećom, zubatac se nakon prvog bijega umori i praktički preda, a ako smo ga dovoljno brzo podigli mjehur će mu gurnuti želudac kroz usta i u tom je trenutku borba gotova – samo ga treba namotati do obale i usačiti.

Griz

Detekcija griza je podosta zahtjevna stavka ovog ribolova. Naime, nalazimo se pred dva oprečna zahtjeva: zubatac mora imati slobodu da prilikom griza povuče nešto najlona kako bi progutao ribu, a s druge strane ne smije dobiti niti milimetar prostora previše kako ne bi otišao pod kamen. Ribolov baitrunner rolama i indikatorima tu stvar rješava, no ukoliko ste oboružani heavy duty surf casting ili offshore rolama (kao ja), nastaje problem. Pokušali smo otpustiti kočnicu i zatezati ju prilikom kontre i prvih trenutaka drila, no to je doslovno nemoguće jer zubatac toliko brzo izvlači da za zatezanje kočnice nema vremena. Na kraju se ispostavilo da je najstariji trik s gumicom i najbolji: otvaramo rolu i najlon učvrstimo gumicom te ga smjestimo na rod pod sa signalizatorom. Nakon griza preklapamo rolu i zatežemo s potpuno pritegnutom kočnicom kako bismo zubaca uštopali u mjestu. Zubaci grizu ili strelovitim povlačenjem gdje kontrirati treba smjesta ili pak u dva navrata gdje nakon prvog kratkog bijega slijedi kratka pauza i potom novi run koji treba kontrirati – pripazite da ne kontrirate u pauzi! I bez popuštanja!

Ribolov varalicom

Lov na zubaca podrazumijeva izuzetno poznavanje terena. Ne obavezno u samom početku, ali nakon par ribolova znat ćemo lokaciju svakog kamena i rupe na dnu – što na kraju možemo vrlo uspješno primijeniti i u lovu varalicom. Iako je jiganje zubaca kudikamo manje uspješno od lova živom ribom, ponekad se mamac jednostavno neće dati uloviti, dok ćemo ponekad imati višak slobodnog vremena u iščekivanju griza i poželjet ćemo ga kvalitetno iskoristiti. Jiganje dokazano lovi zubaca, ali zahtijeva izuzetno poznavanje terena: ukoliko tijekom ribolova uspijemo donekle dokučiti strukturu dna kao i područje gdje dolaze grizevi, jig postaje vrlo efikasno oružje u izmamljivanju griza. Nisam siguran što točno zubaca natjera da napadne svjetlucavi komadić metala, ali napadi su neupitni i neizmjerno agresivni! No ne očekujte lagani ribolov. Potrebna je izuzetna koncentracija da uspješno zadržimo jig u zoni griza bez da pogodimo dno, a isto tako treba i mnogo vještine da ulovljenu ribu doista i izvučemo iz mora. Zubaci vole relativno brzi jigging u sloju odmah iznad dna, a preferiraju jigove s mnogo akcije u propadanju gdje uglavnom i kupe varalicu – Spro Gomoku serija osobito mi se pokazala, posebno Super Gomoku jigovi, a zahvaljujući odličnoj cijeni nije osobit problem ako izgubimo pokoji! Pribor pokušajte prilagoditi lovini pa nemojte pokušavati sa štapovima težine bacanja ispod 80 g, a idealni bi bili specijalizirani shore jigging štapovi. Ja sam imao sreće izvući zubaca na 21 gramac s kojim sam iz zafrkancije frknuo jig, ali u ozbiljnom ribolovu ne koristim ništa lakše od Limenog Biča 5-100 g! Ne zaboravite navezati minimalno 3 metra fluorocarbona od 0.50 pa naviše jer bez njega nemate nikakve šanse.

Ura od griza

Zubatac je izuzetno aktivan u samu zoru kao i u periodu neposredno nakon nje, pa je to period koji treba maksimalno iskoristiti za ribolov. Nemojte se bojati zabaciti dok je vani još mrak jer prvog zubaca sam ulovio doslovno pola sata prije same zore s nekoliko fulanih grizeva u periodu dok se polako razdanjivalo. No zubaci su također izuzetno ovisni o izmjeni plime i oseke, tako da period rasta mora uvijek donosi akciju neovisno o dobu dana kada se događa. Sumrak igra, ali puno slabije, s tim da u sumrak raste aktivnost ugora i šanse da isti pokupi udice veće su od 90%, pa ako niste fan ovih zmijurina radije izbjegnite taj period.

Puštajte manje ribe u more!