Bulentinom na dubokim brakovima

14 min read

PRM / Broj 9 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2015.

Noću iz svojih rupa izlaze gladne tabinje, murine i ugori, spremni prihvatiti ponuđeni zalogaj, a za noćima osvijetljenim mjesečinom čest su ulov i prekrasni pagri, fratri i šarzi. Nađu se ovdje i morske mačke, manji psi i druga „divljač“ koja nastanjuje morske dubine. U svakom slučaju, očekujte mnogo veće i agresivnije ribe no što ste lovili po danu, pa tome prilagodite i pribor.

Piše: Tomislav Horvatić

Ribolov na dubinskim brakovima svakom zaljubljeniku u more i ribolov predstavlja velik izazov. Ljetni dio sezone koji nam predstoji karakterizira smanjenu aktivnost plave ribe koja se, ponukana visokim temperaturama mora, povlači u dubine i rijetko pokazuje na površini (izuzev jutarnjih i večernjih „skokova“ koji su kratkotrajni). Oboritu je ribu uvijek moguće loviti s obale, no u većini naših primorskih mjesta sad vlada nesnosna gužva. Oni najzagriženiji, stoga, na obali provode noćne sate, nastojeći iskoristiti besplatan brum u vidu hranjivih tvari koje su kupači prethodni dan podigli s morskog dna te na taj način pokrenuli ribu. Oni sretniji (vlasnici brodica) znaju recept za ovaj dio godine – pronalazak dubljih brakova, mjesta velikih dubinskih oscilacija, naglih „padova“ i „skokova“ morskog dna te njegove neobične konfiguracije koja karakterizira ovakva mjesta. Na ovakvim će ribolovnim oazama svoje ispunjenje pronaći panulaši, špineri, udičari, podvodni ribolovci, ukratko, svi zaljubljenici u naš sport. Ovim ću vam tekstom približiti tehniku bulentina, odnosno klasičnog „udičarenja“ na većim dubinama, s naglaskom na nešto ekstremnije podvodne uvjete…

Plus i minus

Svaki brak donosi određene povlastice, ali i loše strane. Krenimo od „povlastica“ koje ovakav komad morskog dna može donijeti. Za početak, mjesta s naglim padovima dubine, grebenima, neobičnim strukturama, rtovima, „tornjevima“ koji strše iz morskih dubina uvijek drže ribu. Oni naprosto čine jedan mali ekosustav unutar velikog, a u takvim okolnostima uvijek vlada i određena riblja hijerarhija, uz pripadajuća „pravila ponašanja“. Veliki grabežljivci love manje ribe, ove potonje love još manje i tako u krug. Također je jasna distinkcija između određenih doba dana (i noći) u kojima neke riblje vrste kreću u hranjenje, da bi ih potom zamijenile druge, pa je i ovdje prisutna spomenuta ciklička komponenta. Osim same raznolikosti ribljeg svijeta i već spomenutih opcija za sve ribolovne „struje“, veliki je plus ribolova na dubinskim brakovima njihova neovisnost o sezoni. Naime, tamo možete loviti (i uloviti) tijekom cijele godine, čak i u onom (morskim ribolovcima najomraženijem) periodu godine koji obuhvaća kasnu zimu i rano proljeće, kad je teže dobiti ribu nego pogoditi jackpot na lotu. Dakle, riba uvijek radi, samo se sezonski izmjenjuju pojedine vrste (uz one stalno prisutne poput primjerice arbuna, kanjaca, ugora).

Duboki brakovi imaju još jedan veliki plus. Na ovakvim je pozicijama, naime, poprilično teško operirati mrežama i drugim vrstama alata izvan domene sportskog ribolova (jedino su česte vrše). Razni koralji, procijepi, hridi i slične pridnene strukture predstavljaju potencijalnu opasnost za opremu „privrednjaka“ pa se ovakva mjesta, bez obzira na količinu ribe koju drže, uglavnom izbjegavaju. Nadalje, dno obraslo koraljima i gustim podmorskim raslinjem upareno s turbulentnom konfiguracijom braka znači siguran gubitak olova, udica i drugih dijelova pribora kod sportskih ribolovaca, što često odvlači lokalno stanovništvo od ribolova u takvim uvjetima. Sa sviješću da se u ribolovu uvijek izgubi nešto pribora i ovdje smo u komparativnoj prednosti.

Sidrenje – noćna mora

Uz sve nabrojane pozitivne strane ribolova na dubinskom braku, valja izdvojiti i one nešto manje ugodne. Uostalom, da njih nema svi bismo bezbrižno lovili i uživali u ribolovu u svako doba godine kada to vrijeme dopušta, pa ih valja shvatiti kao izazov, komponentu koja izdvaja prosječnog od dobrog i vrhunskog morskog ribolovca. Prije svega, tu je sidrenje. Osobno ne poznajem niti jednog „morskog vuka“ koji se suvereno sidri u uvjetima kakve u ovom tekstu opisujem. Zamislite koliko je takav manevar težak nama kontinentalcima koji, iako stvarno volimo more i na njemu provodimo popriličan broj dana u godini, nemamo baš iza sebe nekoliko desetaka godina iskustva u plovidbi. Za uspješno je sidrenje prije svega potrebno vrhunsko poznavanje svakog metra terena koji je pod nama, jer, u protivnom, gotovo 100% ostajemo bez sidra – osobito u uvjetima velikih kamenih „gromada“ i procijepa koji, uostalom, čine ovakve brakove toliko interesantnima. Mnogi su, stoga, posegnuli za nešto jednostavnijim rješenjem u vidu „jednokratnog sidra“ – naprave koju možete napraviti sami od, primjerice, nekog starog komada cijevi, pa ako zapne – zapne, neće vam biti toliko žao. Ipak, ako vidite da ste izgubili sidro, tj. da je ono nepovratno zapelo – zavežite za kraj konopa stari bokobran ili sličnu plutaču. Na taj način ćete se idući puta samo vezati za svoje sidro. Naravno, time i drugima otkrivate dobru poštu i omogućavate im da se i oni vežu… Spomenut ću još jednu tamnu stranu dubinskog braka, a to su poteškoće pri pronalaženju istog, osobito ako se radi o malom i relativno nepoznatom lokalitetu. Nebrojeno sam puta čuo priče u kojima su ribolovci sasvim slučajno „napipavši“ brak ostvarili ulove života. Već drugi dan su se vratili na „poznatu“ lokaciju, no brak odjednom više nije bio tamo. Naravno da brak nije dobio krila i odlepršao, nego nas je morsko prostranstvo po tko zna koji put zavaralo, lokalitet koji je jučer „sigurno bio ovdje“, vjerojatno je nekoliko desetaka metara od tražene pozicije… Stoga je neophodno točno označiti koordinate na svojim sonarima, a ukoliko nemate tu opciju, uvijek se možete koristiti GPS-om na mobitelima i orijentirati se na taj način. Ne dopustite da vam oaza ribolova izmakne zbog nemara.

Pravila i zakonitosti

Na svakom podvodnom braku vrijede slična pravila kao i na bilo kojim terenima. Što su oni nedostupniji, teže pristupačni i „ekstremniji“, tim se šanse za uspješan ribolov povećavaju. Bez ikakvih dvojbi, brakovi otvorenog mora do kojih morate malo „potegnuti“ najbolje su pozicije. Naravno, za takve bi izlete trebalo imati sigurno plovilo, no neki su od njih su dostupni i manjim čamcima, jasno, ako je prognoza dobra. Nadalje, općepoznata je stvar da svako primorsko mjesto drži nekoliko naširoko poznatih brakova na kojima svi već poznaju svaki kvadratni metar. To su mjesta koja će uvijek donijeti koju ribicu, no zbog ribolovnog pritiska vjerojatno ni nećete imati pristup poziciji. Takve lokalitete u pravilu izbjegavam, nastojeći pronaći neku svoju hrid, pad dubine ili drugu neobičnu strukturu na morskom dnu, a potom je sve princip pokušaja i pogrešaka. Uostalom, nema većeg užitka nego sam pronaći skrivenu ribolovnu oazu, označiti njene koordinate i uvijek se tamo vraćati.

Treba naglasiti da je presudna komponenta koja određuje ribolovni uspjeh dubina vrha braka kao i maksimalna dubina na koju on pada. Što su ove dvije vrijednosti u većem nesrazmjeru, tim su šanse za dobrim ribolovom veće. Generalno gledajući, dublji brakovi su uvijek bolja opcija od plićih, jer često „drže“ stvarno velike ribe. Poznato je da su ekstremnije dubine ipak karakteristika južnog dijela Jadrana pa su sjevernjaci uskraćeni za neke radosti. Primjerice, tehnika vertical jigginga na brakovima sjevernog Jadrana je blago rečeno ograničena jer vam jig nakon par sekundi prezentacije udari u bok plovila.

„Gađanje“ kurenta

Zasigurno je najvažnija komponenta uspješnog ribolova „gađanje“ kurenta. Standardni morsko ribolovni parametri koje uvijek uzimamo u obzir (plima, oseka, mjesečina) i ovdje su izuzetno bitni, no kurenat i njegov smjer su uistinu presudni. Loveći na istoj poziciji dulji vremenski period shvatit ćete kako, primjerice, lijevi kurenat nosi vaš sistem predaleko od željenog mjesta. Potom ćete se pomaknuti, otežati olovo, napokon doseći pravu lokaciju, no i dalje ste „u bunaru“. Odjednom kurenat mijenja smjer u desno, vi prezabacujete i u roku nekoliko sekundi imate griz te počinjete loviti kao na traci. Ova je pojava više pravilo no iznimka. Svaki je od dubinskih brakova knjiga koju treba dobro prostudirati, a definiranje smjera kurenta koji potiče ribu na hranjenje zasigurno njeno prvo poglavlje. S vremenom ćete točno znati u kojem trenutku i u kojim uvjetima možete očekivati dobar ribolov pa će vrijeme „bunarenja“ biti svedeno na minimum. Uobičajeno je da riba od dna uvijek puno bolje grize sa jedne strane braka – one koja je u „zavjetrini“ od kurenta, no postoje i odstupanja od toga. Također često je da postoji donji i gornji kurenat, tako da iako je mirno i vi ste na sidru, plovilo se zanosi u jednom smjeru, a spušteni predvezi u drugome.

Kao što sam već spomenuo, ribolov na ovakvim mjestima daje šansu svim ribolovnim tehnikama. Poznato je kako se teška panula za gofa i zubaca veže gotovo isključivo uz punte, rubove i brakove. Na ovim su mjestima, nadalje, česti preleti plave ribe poput palamide, luca ili ušate koje možete loviti varalicama ili brumanjem komadićima srdele niz kurenat. Veliki predatori često ne mogu odoljeti živoj ribici, pa je dubinski prezentirana bukva ili slična manja riba ponekad fenomenalna opcija ribolova. Za kraj bih spomenuo veliki „boom“ različitih novih tehnika koje su u relativno kratkom vremenskom periodu preplavile i naše tržište ribolovnog pribora (jigging, inchiku, kubura, slow jigging). Sve su se spomenute tehnike pokazale više ili manje uspješne i u našem akvatoriju, a uistinu nema boljih mjesta za testiranje istih od dubinskih brakova.

Dan i noć

Naša je tema ipak ribolov bulentinom, tzv. „dubinskom kančanicom“. Ova je ribolovna tehnika i dalje zasigurno najzastupljenija u našim krajevima. Većina rekreativnih morskih ribolovaca koji nisu fanatični ionako samo to i priznaju pod ribolov – stavi ješku, spusti na dno i čekaj… Iako se, u suštini, sve i svodi na to, priča nije tako jednostavna. Kako se u ovom tekstu bavimo prvenstveno zahtjevnim, dubokim brakovima, bitno je takvom terenu prilagoditi i pribor. Već sam spomenuo da moramo biti spremni na gubitak sitnog pribora, pa je poželjno prije samog ribolova pripremiti čim više olova i već svezanih predveza, odnosno sistema. Neki su brakovi čak toliko zahtjevni da vlada pravilo – ili riba ili zadjev, treća opcija ne postoji.

Nadalje, važno je znati na kojoj ćete dubini loviti radi određivanja težine olova. To je jedan od presudnih faktora, jer, primjerice, olovo od 70-80 grama nećete ni osjetiti na 50-60 metara dubine, a ponekad su kurenti toliko jaki da ono praktički ne može ni potonuti do dna. Na većim je dubinama, stoga, neophodno postaviti minimalno 100 grama olova, pa naviše, a ponekad ni 250g nije dovoljno ako se koriste velike ješke a kurenat je jak. Naravno da ćete i gramaže štapova „kalibrirati“ sukladno težinama olova, no ne treba se slijepo držati deklaracije, jer ovdje ipak ne bacate, već spuštate sistem prema dnu. Na tržištu se može pronaći velik izbor štapova specijaliziranih za bulentin, mnogi od njih imaju izmjenjive vrhove različite osjetljivosti u jarkim bojama radi lakše detekcije griza. No uz obaveznu uporabu upredenice, svaki će kvalitetniji srednje teški varaličarski štap u ribolovu iz plovila odraditi posao. Izbor upredenice, kao i njen promjer prilagodit ćemo težini očekivane lovine no i konfiguraciji terena. Upredenica ne smije biti predebela jer takva stvara veliki otpor u kurentu i odnosi sistem predaleko. Debljine od 0,20-0,30mm ili 30-80lb su primjerene ovisno o očekivanoj lovini. Na pletenu strunu direktnim vezom nastavljam 3-5 metara debelog najlona (0,60-0,90mm) koji služi kao shock-snag leader i onda vežem vrtilicu. Predvez kojeg spajam posredstvom vrtilice ustvari je klasična kančanica s osnovom od najlona promjera 0.50-0,80mm i dvije fluorocarbonske prame promjera 0.40 – 0.50 mm dugačke cca 20-30 cm. Iako nije neophodno za prame koristiti fluorocarbon on je ipak otporniji na habanje, struganje uz stijene i zapinjanje u podvodne prepreke. Neki se kunu u korištenje triju prama zbog dubine spuštanja, no ona najgornja praktički nikad ne lovi, sistem je daleko kompleksniji i skloniji zapetljavanju. Ponekad riba bolje reagira na dulje, ponekad na kraće prame pa eksperimentirajte na svom braku. Mnogi u dubinskom bulentinu preferiraju nešto finije varijante, tanje prame i nježnije štapove koji (u uvjetima „normalnog“ ribolova na brakovima) donose daleko više užitka. Kad ste, međutim, u procijepu između dvije ogromne grote, nema puno mjesta za manevre, pa je često potrebno forsirati ribu.

Postoje razni načini spajanja prama na osnovnu nit, no najbolje je koristiti Stonfo „dopio foro“ perlice. Radi se o perlicama sa dvije rupe koje nisu bušene kroz sredinu i ne križaju se u sredini. Odaberite veličinu namijenjenu za vašu debljinu predveza (piše na poleđini pakiranja) i riješili ste sve probleme. Na samom je kraju sistema vrtilica s kopčom na koju kvačim olovo. Dobra ideja za grubi teren je smanjiti promjer tog završnog monofila koji drži olovo kako bismo, u slučaju nekih od zadjeva ostavili samo olovo, a sačuvali predveze.

S rolama nema kompromisa. „Stroj“ kojim odrađujete dubinski bulentin mora uistinu biti kvalitetan zbog silnih okretaja kojim ćete ga svakodnevno opterećivati. Teže špinerske role srednje i više cjenovne klase kao Tice Taurus, Penn Slammer ili SSV, Fin Nor Sportfisher u veličinama 60-70 odradit će posao i za više sezona. Osobno preferiram „full metal“ modele. Bez obzira lovite li srednjom ili vrhunskom rolom obavezno ju isperite u slatkoj vodi nakon svakog bulentina, a u određenim ju je vremenskim intervalima potrebno i podmazati. (U ovom broju Praktičnog ribolova more možete pročitati detaljne upute kako ih održavati op.ur.).

Ješka

Ješka za dubinski bulentin varira ovisno o vrsti ribe koju želimo loviti. U „univerzalne“ ješke poput lignje narezane na trakice, dagnje, velikog morskog crva te neizostavne srdele kao preferentnog mamca vrhunski će odraditi posao. Zbog spuštanja na velike dubine bitno je da je ješka dovoljno čvrsta i dobro pričvršćena na udicu kako bi sigurno došla do dna. Ponekad je dobro pokušati kombinirati dvije ješke, meni se kombinacija lignje i glave srdele pokazala odličnom, osobito noću, no o tome više u nastavku. Elastična nit –filo elastico za armiranje mekanih i većih komada mamaca dobrodošla je pomoć. Veličine udica opet ovise o željenoj, odnosno ciljanoj lovini i variraju od veličine 4-1/0 za dnevne varijante dok noću ni 5/0 nije veliko.

Nakon spuštanja u dnevnom ribolovu mogu se očekivati kanjci, kantari, pagri, šarzi, picevi, fratri, smokve, jere i „ribe od dna i koralja“ – sve ovisi o braku na kojem lovite, kao i o samoj dubini. Griz je, uz korištenje upredenice, vrlo lako detektirati, a obično se očituje prvotnim „tapkanjem“ koje se vidi na vrhu štapa, a osjeti i pod laktom gdje uglavimo štap. Uz malo iskustva, pravovremena kontra nije problematična. Vodite li računa o prethodno spomenutim kurentima i nađete li svoj brak, dobar je ribolov zajamčen. Uvijek ponesite podmetač bude li sreće s većom lovinom. Čest dnevni ulov na dubokim brakovima su škarpine i crni dubinski paukovi pa obratite pozornost na njihove otrovne bodlje.

Nema taktiziranja

Noćni ribolov na dubokim brakovima sasvim je druga priča od dnevnog. Uistinu mi nije jasno zašto mnogi u sumrak odlaze s pozicije kad u tom trenutku prava akcija tek počinje. Želite li ovom tehnikom uloviti uistinu veliku ribu noć je pravo vrijeme za to. Naime, dolaskom mraka, cijela se „garnitura“ riba pod vašim nogama mijenja. Sada iz svojih rupa izlaze gladne tabinje, murine i ugori, spremni prihvatiti ponuđeni zalogaj, a za noćima osvijetljenim mjesečinom čest su ulov i prekrasni pagri, fratri i šarzi. Nađu se ovdje i morske mačke, manji psi i druga „divljač“ koja nastanjuje morske dubine. U svakom slučaju, očekujte mnogo veće i agresivnije ribe no što ste lovili po danu, pa tome prilagodite i pribor.

U noćnom ribolovu ne koristim sistem kančanice s dvije prame, nego se prebacujem na samo jednu pramu s jednom udicom. Pritom koristim naizgled predimenzioniran „setup“, koji se sastoji od predveza debljine 0.70-0.80 mm te udice veličine 3/0 do 6/0. Koliko god se ovo čini pretjerano, vjerujte da pogled u usta ugora od nekoliko kilograma sugerira da mu je vaša velika ješka tek „snack“ u prolazu. Postoji još argumenata za korištenje ovako jakog predveza. Naime, nikad ne koristim čelične sajlice kako ne bih ograničio lov isključivo na ugore i murine. Stoga je debeli najlon određeno jamstvo izvlačenja bez pregrizanja, no ne i dovoljno. U kombinaciji s njim je potrebno dati brzu i jaku kontru „na prvu“ koja u 90% slučajeva veliku udicu zabija direktno u ugorova ili murinina usta, bez gutanja u ždrijelo. Na taj način njegovi oštri zubi (kao i zubi drugih noćnih „zvijeri“) uopće ne dolaze u kontakt sa strunom.

Drugi je argument u korist debljeg najlona njegova dodatna otpornost na habanje, stijene i sve druge nepogode koje nas u težim uvjetima mogu zadesiti. Isto tako, neke riblje vrste poput tabinje „gutaju“ mamac direktno u ždrijelo, a također imaju oštre četkaste zube koji, doduše, neće pregristi predvez, ali ga mogu itekako oštetiti. S 0.70 mm s tim nećete imati problema, barem za nekoliko riba.. Finalno, zbog izuzetne konfiguracije terena, ribu je, kao što sam naveo, potrebno izvlačiti „na silu“. To nije problem s kanjcem od 20 dekagrama, no s pagrom od 5 kilograma itekako može postati. K tome uvijek treba uzeti u obzir da se „divljač“, nakon uzimanja ješke i spoznaje da je ulovljena instantno vraća nazad u svoje rupe. U tim situacijama uistinu nema mjesta taktiziranju i finoći.

Indikacija griza noću slična je dnevnim varijantama. U noćnom ribolovu se griz itekako osjeti na laktu (samo što je silovitiji radi veće lovine), a što se tiče indikacije posredstvom vrha štapa osobno volim staviti starletu –svjetleći štapić.. Mnogi ostavljaju freespool na rolama, no zbog prethodno opisanog to naprosto ne preferiram. Zatežem kočnicu do granice koliko mogu izvući rukom, ostalo je čekanje. Obratite pozornost i na različite načine uzimanja ješke pojedinih noćnih vrsta. Ugor, primjerice, mamac uzima bez pretjeranih trzaja, pravocrtno i silovito. Slična je situacija kod murine i pagra. Šarag ima strahovito jak inicijalni udarac, da bi kasnije oslabio pritisak, a u jednom trenutku niste sigurni imate li ga uopće na udici. Tabinja grize tek laganim „kvrckanjem“ po vrhu štapa, pa ne možete vjerovati koliku ribu imate kad ju izvučete na brod, a toliko je lagano uzela ješku. S praksom, međutim, točno znate kojeg suparnika imate s druge strane.

Zbog raznolikosti i bogatstva ribljeg fonda na brakovima uglavnom nema potrebe za brumanjem. Ipak, ono ponekad može učiniti razliku i loš ribolov pretvoriti u podnošljiv, a dobar u odličan. Međutim, kad bismo i htjeli bacati srdele (ili neki drugi brum) nastojeći ih nekako prezentirati na dnu, zbog izuzetno jakih kurenata i velikih dubina bi vjerojatno završile i nekoliko milja sa strane. Međutim, postoje specijalne naprave u formama malih metalnih teških kaveza kojima je moguće hraniti u bilo kojem sloju mora (tako i na dnu). Dovoljno je samo trzajem povući uže koje se nalazi na vrhu naprave, potom mehanizam otvara poklopac s njene donje strane, što uzrokuje istresanje njenog sadržaja. Takve je brumalice moguće nabaviti u ponekim trgovinama ribolovnog pribora, a mnogi ih proizvode i u kućnoj radinosti.

Spomenuta tehnika (kao ni bilo koja druga) nije cijepljena na eksperimente i istraživanja u kontekstu dužine i/ili debljine predveza, veličine udica, raznih kombinacija ješki i pristupa. Stoga uživajte, lovite i slikajte.

Vidimo se na moru!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana