Čitanje pučinskog plavetnila

7 min read

PRM / Broj 5 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2014.

Piše: Antonio Varcasia

Ribolov za vrijeme feeding frenzya

Spinning na pelagične predatore koje lovimo na površini je tehnika koja se uvijek prakticira u proljetno-ljetnom periodu, koja je međutim, nedavno postala vrlo popularna zbog činjenice da se pri tome uvijek misli na ribolov bluefin tune, fenomen koji se zadnjih tri-četiri godine ponovno pojavio nakon perioda ”mraka” koji je trajao gotovo jedno desetljeće. No zbog tog ludila za tunama ribolovci često zaboravljaju, tražeći ove velike protivnike, na druge vrste riba koje su isto tako zabavne.

Cilj

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

No, koje su vrste riba koje možemo loviti na površini za vrijeme feeding frenzya? Mnoge vrste, uključujući i sve manje vrste tunida poput skuše, lokarde, trupca, luca, i tunja dugokrilca. Isto tako možemo loviti i palamide iako one i ne spadaju u užu skupinu tunida ali možemo je tu pribrojiti i na kraju naravno bluefin tuna. Tome se mogu pridodati i tri vrste koje uglavnom lovimo sezonski, odnosno šaruna i ušatu u proljetnom periodu, dok u jesenskom periodu uspješno možemo loviti lampuge. Sve ove vrste riba mogu u bilo koje vrijeme stvoriti fenomen koji se popularno zove feeding frenzy, to jest mahnito se hrane na površini nekoliko milja od obale, no ne uvijek, nekada se ovaj fenomen dešava samo na nekoliko metara od obale u plitkoj vodi. Sve to čini mogućim njihov ribolov na površinske varalice ili varalice koje se kreču netom ispod površine.

Što je to feeding frenzy i zašto se događa i stvara

Feeding frenzy je engleska riječ, a još je poznata ribolovcima i riječ ”pajarera” koja dolazi iz španjolskog jezika. Radi se o sezonskom fenomenu koji se događa zbog morskog prehrambenog lanca, koji se povećava zbog sunčevih zraka, koje u proljeće povećavaju fotoperiod, i more naglo oživi. Pojavljuju se mikroskopske alge zahvaljujući fotosintezi, koje se zadržavaju na površini, kojima se hrane mnogi račići i ostali beskralježnjaci (među kojima se nalazi i famozni krill), te tako privlače i ostale ribe. Najprije se pojave manje vrste riba koje obožavaju ove male račiće, u stvari ta pojava privuče ogromna jata sitne plave ribe poput srdele, inćuna, papalina i ostalih sitnih riba. Sunčeva svjetlost je od ogromne važnosti da se ovaj cijeli hranidbeni lanac pokrene ali isto tako i da se sva ta sitna riba i ostali mikroorganizmi zadrže na površini, što nije slučaj za kišovitih dana, i valovitog mora kada se cijeli ovaj lanac spušta nešto dublje. Zbog toga je sunčano vrijeme i visoki atmosferski tlak odličan za ribolovce jer je onda feeding frenzy itekako vidljiv na površini mora.

Potraga

Ovaj način ribolova nije sličan niti jednoj drugoj tehnici, i u biti više liči na lov nego na ribolov, jer ne postoje, osim u nekim slučajevima standardna mjesta za ribolov, već se ribolov svodi na aktivno traženje jata riba u hranjenju. Polazna točka je dovoljno brzo plovilo, štapovi spremni za sve uvjete i vrste riba koje možemo susresti, znači trebali bi imati tri štapa light, medium i heavy, te dobar ehosonder, ali isto tako i kvalitetan dalekozor. Danje svjetlo je veoma bitno i sa prvim zrakama sunca se i more budi. Naši će vodiči često biti morske ptice odnosno galebovi i čigre, koje moramo poznavati i tumačiti. Ukoliko nema ptica ili nisu aktivne, tu je ehosonder da nam pokaže što se nalazi ispod nas. Morske ptice pripadaju različitim vrstama s različitim stavovima. Morske lastavice i čigre su manje i brže se kreću, često prate manje tunide koji se isto tako brzo kreću. Galebovi i mladi i odrasli pak više vole pratiti velike tunide poput bluefin tune ili luceva, te čekaju da tune natjeraju jata sitne ribe na površinu, poput kugla ribe onemogućujući im bijeg u dubinu, te se tada bez prevelikog truda hrane sa tim sitnim ribama. Tune su najbolji primjer onoga što sam upravo opisao, u stvari, ne hrane se samo loveći ribu, već je i onesposobljavaju zalijećući se u jato i udaranjem po površini mora repom, čak i iskačući iz mora te na taj način ošamute male ribice te ih potom komotno pokupe i progutaju jednu po jednu, bez prevelikog truda. Galebovi strpljivo čekaju te navale tuna i ostalih tunida ne bi li se hranili ovim ošamućenim ribama. Ponekad se mogu vidjeti ptice kako lete ispred tuna čekajući taj trenutak leteći neposredno iznad površine mora i gladnih tuna. Ovaj trenutak je često jedan od najpovoljnijih za zabacivanje naših varalica kojima ćemo oponašati ošamućenu ribu ili ribu u bijegu. U adrenalinskom kaosu ribe su manje pažljive, posebno zahvaljujući natjecanju između jedinki, pa i sa pticama, postaju iznimno agresivne i manje sumnjičave. Nepotrebno je reći, da sve to traje nekoliko sekundi, da motor plovila i padanje varalice u more mogu uplašiti i otjerati predatore, ptice i sitnu ribu, te tako nestaju iz našeg vidokruga. Tada nam logika govori da nema smisla više zabacivati naše varalice ali to je velika pogreška , jer su ribe još aktivne i love ribu iako ih ne vidimo, minimalno desetak minuta od vrha aktivnosti na površini.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Kako prići feeding frenzyu?

Pravilno prići mahnitom hranjenju možda izgleda banalno, ali budući da imamo samo nekoliko minuta za zabacivanje naših varalica, važno je da to učinimo na ispravan način. Nakon što smo identificirali aktivnost morskih ptica, važno je da shvatimo ima li predatora u blizini sitne ribe i ptica, te naravno utvrditi o kojoj je vrsti riječ i koje su dimenzije. To zahtjeva malo iskustva, i nije uvijek jednostavno, ali je veoma važno da shvatimo koji ćemo pribor izabrati, jer kao što smo rekli štapovi moraju biti spremni u svakom trenutku te ovisno o našoj lovini biramo snagu pribora i varalicu. Ponekad se može dogoditi da imamo jato riba različitih dimenzija i da su ribe koje vidimo zapravo najmanji primjerci iz jata. U tim slučajevima je uvijek dobra ideja koristiti štap namijenjen većim ribama od onih koje vidimo, a nikako obrnuto , u svakom slučaju ukoliko postoji šansa da zakvačimo tunu veću od 15 kilograma obavezno moramo koristiti najjači štap koji imamo , to jest koji je namijenjen ovom predatoru, ne samo zbog kontoliranja ribe i borbe, već i zbog činjenice da moramo pustiti ribu u skladu sa propisima koji su trenutno na snazi za ove vrste. Važno je odrediti smjer kretanja predatora u hranjenju i prilaziti im uvijek sprijeda , po mogućnosti da se postavimo niz vjetar. Veoma je važno da ne prelazimo preko jata sitnih riba i ne približavamo se prebrzo. Nabolje je izračunati udaljenost ovisno o duljini izbačaja te ugasiti motor i malo pričekati da nas sam vjetar približi jatu. Ponekad ćemo provesti cijeli dan loveći jata riba u hranjenju, a ponekad, u danima izrazite aktivnosti možemo pričekati kada ugledamo galebove da predatori natjeraju sitnu ribu na površinu.

Pribor

Za ribolov na feeding frenzyu, kako smo rekli moramo imati na raspolaganju nekoliko različitih pribora ovisno o veličini ribe na koju ćemo naići. Recimo za ušate, skuše i šarune će nam više nego dovoljno biti štap gramaže oko 30 grama i upredenica nosivosti 10 libri. Za palamide, trupce i luceve trebat će nam štap gramaže oko 60 grama i upredenica nosivosti 16-20 libri. Za tune je ipak potrebno koristiti posebnu opremu , krenuti ćemo od PE 4-6 za ribe do 30 kg da bi pojačali svoju opremu kada mislimo loviti veće ribe na većim dubinama od 70 metara. Za role vrijedi isto pravilo, krenuti ćemo od modela 4000-5000 za lakše štapove pa sve do modela veličine 14000-20000 za ribolov tune. Na rolu namotavamo upredenicu u skladu sa nosivošću štapa te vežemo predveze i ovisno o vrsti ribe. Što se tiče varalica, koriste se metalni jigovi, vukući ih na površini ili ih pustimo da malo potonu te ih privlačimo na razne načine. Koristimo i minnowe, ali najviše sickbaite, pencile i poppere za ribe većih dimenzija. Postoje mnoge teorije oko boja i veličina varalica koje koristimo u ovom ribolovu, prva teorija je ta da koristimo varalice koje bojom i veličinom vjerno imitiraju ribu kojom se predatori hrane, dok druga tvrdi da je bolje koristiti varalice koje će više stimulirati ribu na napad, koji bojom i veličinom odskaču od sitne ribe kojom se predatori hrane, tako da se znaju koristiti veliki popperi i stickbaiti potpuno bijele boje ili čak fluorescentno žute boje. I jedna i druga teorija su se pokazale djelotvornom, moj savjet je da isprobamo i jednu i drugu, naravno moramo biti brzi u izmjeni varalica ne bi li shvatili na što ribe bolje reagiraju, znajući da to ovisi o danu, bistroći mora i naravno o vrsti ribe.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva
Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana