Varaličarenje šampjera

9 min read

PRM / Broj 5 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2014.

Ovaj tekst posvećen je šampjeru, ribi svetog Petra, mitskom biću koje se provlači kroz želje i snove svakog morskog ribolovca. Prema legendi, sveti Petar je primio šampjera na način ga je sa dva prsta uhvatio za tijelo, i otud one dvije tamne pjege na njegovim bokovima.

Piše: Milan Maleš

Ne može se reći da je šampjer najsnažniji, ni najagresivniji, ni najbrži, ali slobodno se može reći da je najuzvišeniji od svih jadranskih riba. Skoro pa nema slikara u Dalmaciji koji mu nije posvetio bar jedno platno. Svojom ljepotom postao je muza umjetnicima, a okusom opijum koji mijenja poimanje stvarnosti. Sjećam se svog prvog šampjera, bilo je to prije šest ili sedam godina. Dok je on bio na stolu, tih sat vremena, mi smo bili na vrhu svijeta. Nitko; ni premijer, ni predsjednik, ni kraljica Engleske, ni Papa nije bio iznad nas koji za stolom uživamo šampjera i time dodirujemo božanstvo. Kad smo ga pojeli, prva misao mi je bila kad ću ponovno. Da mi je tada netko rekao kako ću ciljano loviti šampjera, pitao bih ga koliko je popio. Može li se uopće govoriti o ciljanom lovu tako rijetke i veličanstvene ribe, anđela dubina čiji povremeni usputni ulov je dovoljan blagoslov na kojem treba zahvaliti svevišnjemu? Kad ga poželim, kome se treba moliti, koju pokoru izvršiti? Potraga za šampjerom je prije svega stvar vjere. Morate vjerovati da ćete ga uloviti i ne dozvoliti da jedan neuspjeh poljulja tu vjeru.

Nakon drugog neuspjeha vjera mora biti čvrsta. Nakon trećeg jača jer ste sve bliže, uvjeravate sami sebe. Nakon četvrtog će biti najjača, uvjereni ste da ste ga dotakli ali nije se zakvačio, taj dodir u dubini nije bilo dno, nije bila ni jedna od stotina drugih riba, to je bio on, mora da je bio on. Peti put molitve su uslišene, podižete ga drhtavim rukama praktički u predinfarktnom stanju i sad samo molite da se ne raspline taj oblak nadolazeće sreće, a tad primijetite spoj predveza i osnovne strune, svijetlu mrlju ispod broda i ostalo je povijest…

Ja prakticiram razne tehnike ribolova iz broda ali u duši sam očito varaličar, nema smisla poricati. Ulovio sam šampjera i na parangal i na kančenicu, ali najviše vjere polažem u dvije varaličarske tehnike: inchiku i vetical jigging. Tko god je probao ili bar čitao o ovim tehnikama zna da je prvi preduvjet uspjeha postaviti varalicu ribi doslovno ispred nosa, a potom i odraditi dobru prezentaciju. Solidan fishfinder/GPS je nužan, ali nikako dovoljan da možete isploviti iz luke i parkirati brod točno iznad ribe, potrebno je poznavati poziciju, a najviše od svega ponašanje ciljane vrste, ući u um lovine kao praiskonski lovci. Šampjer se zadržava na brakovima, padinama skale od otoka i pjeskovito-šljunčanim ravnicama ali uvijek u blizini jata sitne ribe kojom se najviše hrani – gire i bukve, mada je njegov apetit naravno i širi od toga. Zato je potraga za šampjerom zapravo potraga za jatima sitne ribe i ustrajanje na tim mjestima. Kažem potraga jer prvo slijedi vozikanje brodom po potencijalnim pozicijama i pregled stanja fishfinderom, a tek onda spuštanje pribora u more. Dva su scenarija u kojima ću svakako pokušati. Prvi je velika skala – nagli pad dubine od nekoliko metara do nekoliko desetaka metara, tu se uvijek zadržava poneka riba i kad nije vidljiva na fishfinderu. Probat ću ispod skale i na vrhu skale, probat ću par spuštanja i krenuti dalje. Drugi scenarij je jato sitne ribe vidljivo na fishfinderu. Tu stupa na scenu poznavanje prirode i hranidbenog lanca da možete pročitati situaciju na temelju par točkica s ekrana slično kao kod čitanja ponašanje galeba u potrazi za plavom ribom. Jato do samog dna znači da ga ništa ne ugrožava odozdo ali jato koje je desetak metara odignuto od dna znači da su vjerojatno ispod njega predatori, a to je scenarij u kojem neću probati samo par spuštanja, to je scenarij u kojem ću ustrajati ako treba i satima. Nećete vidjeti šampjera na ekranu, on se nalazi (ako je tu) u onoj praznoj zoni ispod jata sitne ribe vrebajući priliku da svojim golemim ustima usiše prvu ribu dovoljno neopreznu da mu priđe blizu. Ako naiđem na ovaj scenarij to je to, to je taj znak odozgo koji sam čekao, a sad treba imati vjere i ustrajnost će biti nagrađena.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Za onog sa naslovnice sam proveo tri sata u krugu promjera pedeset metara, uporno spuštajući varalice ispod jata sitne ribe odignute od dna uvjeren, gotovo siguran da tu mora doći do napada. I došlo je. Ne treba se ograničiti samo spuštajući posred jata, treba širiti krug te probati i na rubovima, pa čak i u okolici jata gdje fishfinder više ne pokazuje ništa. Sam lov se odvija u driftu preko odabrane pozicije, bilo slobodnom bilo usporenom olujnim sidrom što je na otvorenom moru češća varijanta jer težim što sporijem driftu, a vjetar i kurenti su prisutni gotovo uvijek. U stalcima imam pripravne pribore za vertical i inchiku te ih biram ovisno o trenutnoj situaciji. Ako imam idealne uvjete odnosno mirno more i spori drift više prakticiram inchiku koji je dosta sporiji, varalica sporije tone, sporije se podiže u prezentaciji i smatram da je u principu prikladnija za šampjera s obzirom na njegove atletske sposobnosti i stil napada koji je više šuljanje i iznenadno grabljenje nego izravni agresivni nasrtaj. Varalicu spuštam do dna i podižem visoko, sve do jata sitne ribe koje se drži iznad dna. Najčešća zona napada mu je pet do deset metara iznad dna. Prezentaciju radim polaganim dizanjem i spuštanjem vrha štapa i sporim namatanjem strune, bez naglih pokreta, pazeći da mi uslijed te mirnoće misli ne odlutaju predaleko da ipak budem spreman na kontru ako uslijedi griz koji je jasno vidljiv na mekanom Okuma Big Sqiud 40-100 g štapu koji koristim.

Šampijer ima velika usta, a udice na inchiku varalicama su relativno male u odnosu na njih pa se često zakvači plitko ili s vanjske strane usta što znači da izvlačenje mora biti smireno i delikatno. Ukoliko ne želite gubiti svakog koji nije idealno zakvačen, morate u prvih pet sekundi od kontre odgonetnuti da se radi o njemu, a ne nekom žilavom sparidu tipa pagra ili zubaca te otpustiti kočnicu role na minimalni otpor jer nema bojazni da će se zavući u rupu i time vas nasamariti. Kako to odgonetnuti – to dolazi s iskustvom. Na mekanom štapu s blago pritegnutom kočnicom i strunom klase 20 lbs vidjet ćete što jedan po predrasudama flegmatični šampjer sve može kad mu je život u pitanju. Nakon nekoliko solidnih početnih juriša postavlja se bočno raširenih peraja i stvara golem otpor uslijed kojeg svako brzanje i forsiranje može dovesti do čupanja sitne udice i gubitka koji je teško preboljeti. Iz tog razloga izvlačenje traje dosta dugo i nemojte da vas iznenadi još nekoliko iznenadnih juriša na putu do površine.

Mekani štap i rola s preciznom kočnicom će vam pomoći da se priča sretno završi, zato koristim navedeni štap bez obzira što nije deklariran za inchiku, karakteristike su važnije od etikete. Rola Penn Slammer 560, predimenzionirana u mom stilu, ima jako fino podesivu kočnicu te izdržljivost koja mi je prioritet jer opremu držim stalno u brodu što se smatra najgorim mogućim uvjetima korištenja po pitanju trajnosti. Varalice od pedeset do sto grama isključivo slažem sam od zasebno kupljenih lignjica i utega te ih naoružavam Mustadovim nehrđajućim 92553fs udicama, opet iz razloga što ih ostavljam u brodu i ne želim da me dočekaju hrđave slijedeći put kad se ukrcam. Međutim, idealna situacija kakvu sam opisao sa mirnim morem i sporim driftom je veoma rijetka u viškom akvatoriju gdje skoro uvijek puše neki vrag, a prisutni su i jaki kurenti pa u tim uobičajenim uvjetima prakticiram verical jigging koji se lakše nosi s bržim driftom broda zadržavajući mogućnost pravilne prezentacije varalice. Taj komplet sam složio prvenstveno za krupne zubace ali pokušao ostaviti dovoljno laganim da uživam i u šampjeru pa koristim štap od 20 lbs koji u kombinaciji sa novom Saragosom 10000 i strunom klase 50 lbs može zadovoljiti oba zahtjeva.

Klasični jigovi od 100 do 150 grama svih formi (long i short) podjednako su učinkoviti i ne treba se ustručavati velikih varalica jer šampjer napada i one najveće. S obzirom na već spomenuto ponašanje šampjera po pitanju prezentacije koristim nešto sporije povlačenje, short jerk manje frekvencije (skoro bi se moglo reći s pauzom između dva skosa) ili spori long jerk. Jig dižem visoko od dna za slučaj da se šampjer podigao za sitnom ribom. U verticalu nema griza i kontre, u jednom skosu jig je prazan, a u slijedećem riba zakvačena, ali ne znači da ga ne možete izgubiti u izvlačenju. S obzirom da je assist hook daleko veća udica od onih na inchiku varalicama on će u školskom kvačenju za usta sjajno držati, ali jig je ipak brže vođen pa, mogu reći u pola slučajeva, šampjer promaši udicu i zakvači se za tijelo i opet imate delikatnu situaciju a s obzirom na jaču klasu pribora još je lakše pretjerati sa silom. Ja inače ne volim puno forsirati ribu pa ih ne gubim puno, ali svejedno otpustim kočnicu na minimalni otpor čim skužim da je on. Ovo bi naravno bila potpuno kriva reakcija da je na kraju strune zubatac koji juri prema prvoj rupi ali za šampjera vjerujem u delikatan pristup. Vjera.

Vjerujem da je šampjer malo više prisutan nego je uvriježeno mišljenje. Može se do njega. Ljubitelji mirnog ribolova iz usidrenog broda imaju na raspolaganju kančenice i postave sa živom ribom, a „živci“ kao ja dvije varaličarske tehnike i vozikanje od skale do skale, od jata do jata sitne ribe. Ako se do njega može ne znači da je jednostavno i da se može uvijek. Treba se pomiriti da neće biti ulova ni približno svaki izlazak i da će se gubiti u prosjeku jedna varalica po svakoj ulovljenoj ribi. Brojni uzaludni pokušaji i gubitak pribora, to je cijena koju treba platiti za blagoslov anđela dubina, to je ta pokora, a ustrajnost je molitva. Zašto uopće uporno trošimo vrijeme, novac i nastojanja na lov rijetkih trofejnih riba kad bi za to vrijeme mogli uloviti par kila bukava, šnjura, kanjaca ili lokardi? Razlog očito nije sigurna večera već šansa, ma kako mala, da doživimo nešto iznimno bilo to iznimno nadmudrivanje, iznimna borba ili iznimni okus. Šampjer za mene jest trofejna riba, negov ulov gotovo duhovno iskustvo, a meso nektar bogova sa drevnoga Olimpa. Ciljani lov šampjera kao uostalom i svake druge trofejne ribe (da citiram samog sebe iz jednog prethodnog teksta) nije količinski ribolov, to je više stvar prestiža, lutrija zbog koje ćete se često vraćati kući bez ičega, ali nekad s ribom za kojom će se svi okretati po rivi.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana