KACHIKU 1.2

PRM / Broj 11 / Siječanj / Veljača / Ožujak / 2016.

Piše: Milan Maleš
www.facebook.com/milaneze.experience

• 

Prošle zime nastao je „kachiku“, varalica po uzoru na najavu nove Yamashitine kabure koju do dan danas nisam vidio u dućanima. Kachiku je zapravo nešto između kabure i inchiku, odatle i naziv, a olovnu glavu izrađujem sam iz vlastitog kalupa. Ove zime sam napravio nekoliko novih s valovitim krakovima kakve ima ona iz Yamashite. Ako ste upoznati s osnovnim svojstvima polimera to i nije toliko teško izvesti. Silikonsku lignjicu je potrebno zagrijati, a potom ohladiti da poprimi novu formu nametnutu nekakvim kalupom. Bez kompliciranja može se ispreplesti krakove kroz vilicu, kratko prokuhati u vodi i nakon hlađenja tu je silikonska lignjica valovitih krakova. Montažu sam malo pojednostavnio u odnosu na prvu verziju – sad sam koristio samo jednu plastičnu perlicu kao graničnik iznad udica i jednu silikonsku lignjicu na koju sam odmah išao olovnom glavom. Dovoljno je, valoviti krakovi stvaraju dojam da je suknjica bujnija nego ista ravnih krakova. Za kompletan izgled još par trakica za kaburu, to je najskuplji i najosjetljiviji element ove cijele varalice jer ih riba najprije pokida.

• 

• 

Prva verzija koju sam testirao lani pokazala je najbolje rezultate na većim dubinama za pagre i mlade krunaše pa je logično da i ovu oprobam na istim terenima. Za prezentaciju ovih varalica koristim kao uvijek svoj najdraži Okuma Big Squid 40-100 g štap koji se bez teškoća nosi i s varalicama do 150 g te rolu Penn Slamer 560 namotanu multicolor upredenicom 30 lbs i predvezom od monofila iste snage. Ono što sam izmijenio je spojni element. Dosad mi je predvez završavao solid ringom na kojem je jedan split ring koji zahvaća očicu varalice. Taj solid split sam zamijenio kopčom koja mi omogućuje bržu i lakšu zamjenu varalica. Inače nisam pristaša kopči i okvirno ih smatram slabom karikom, ali postoji jedna vrsta koja je sitna, a nevjerojatno snažna. Proizvodili su ih Yo-Zuri pod nazivom „Hawaiian hook“ i Mustad koji ih je jednostavno zvao „swivels“ i svojedobno (prije desetak godina) su se mogle naći u splitskim dućanima, međutim, od tada su iščezle, a ja čuvam preostalih nekoliko primjeraka kao oči u glavi. Ove kopče su atipične forme, praktički neuništive, izrađene od dosta deblje žice od većine modela pa mogu biti snažnije a sitnije, i time ujedno laganije i manje upadljive. Nisu pogodne za kvačenje omči od strune, ali za metalne očice kao što su vrtilice, očice varalica, solid ringovi… tu su neprikosnovene pod uvjetom da žica očice nije pretanka. Koristim ih cijeli život u lignjolovu za brzu izmjenu skosavica, a kod gubljenja više sam žalio za kopčama nego samim skosavicama upravo zato jer su bile iščezle iz prodaje. Uglavnom, prije par tjedana sam ih ponovo susreo u jednom od splitskih dućana i stara ljubav se probudila pa sam ih odlučio uvesti i u ovu vrstu ribolova. Otvaranje split ringova ionako zna biti gnjavaža.

• 

• 

• 

Lov prvi

Ovaj prosinac nas je velikodušno podario stabilnom vremenom pa nije bilo teško pronaći priliku za potražiti dublje brakove. Čovjek se ne može oteti uzbuđenju kad spušta varalicu na sto metara dubine, nikad se ne zna što vreba dolje u bezdanu. Za svoje kachiku varalice volim malo aktivniju prezentaciju nego za inchiku jer su kretnje same varalice manje izražene. Što manje varalica odrađuje sama to se više vi morate potruditi za dobru prezentaciju. Koristim srebrnasto-sivu, jednu od dvije koje sam pripremio neki dan. Ubrzo dolazi prvi griz. Manja riba za početak, sumnjam na pauka što se potvrđuje dolaskom na površinu. Premještam se lijevo-desno, pretražujem teren podno braka i tu dobivam novi griz. Prvo je udario, ali nije se zakvačio. Tupi udarac sparida. U glavi zamišljam što se dolje događa i stavljam se u perspektivu varalice, postajem varalica. Ja sam mali muzgavac koji se odigao od dna i privukao pažnju ribe. Napala je ali sam se izmaknuo. Sad je to predator kojem je upravo pobjegao zalogaj iz usta, a on takve stvari ne dozvoljava. Sad ću odglumiti pokušaj bijega, trznuti malo hitrije par puta pa pauza… Bum! Imam ga! Izraziti zamasi glave, kratki isprekidani juriši. Nije kapitalac, ali uživam. Ne predaje se do same površine gdje ga grabim špurtilom. Mali krunaš nešto iznad kila. Fino. Varalica radi. Premještam se i ponovo puštam varalicu. Čim je pala na dno odmah ista priča. Udarac pa kvačenje nakon drugog napada. Ista borba, isti otpor. Deja vu. Još jedan mali krunaš završava u špurtilu. Vrzmam se okolo neko vrijeme, ali to je sve za prvi lov. Nema pagara, ali nema veze, bitno je da varalica radi i da se doživi nešto akcije, a zadovoljan sam i s varalicom i s akcijom.

• 

Izradite sami

• 

• 

• 

• 

• 

Lov drugi

Sad sam već dovoljno uvjeren u lovnost kachikua da bez ustručavanja mogu s njima odraditi cijeli ribolov, nema više one sumnje koja je uvijek prisutna kod isprobavanja novog pribora. Nema onog nelagodnog osjećaja da propuštam ribu jer neće varalicu. Sad je tu čvrsta vjera da će doći do griza ako nađem ribu i odradim korektno prezentaciju. Sunčan dan s laganim povjetarcem od juga, ne može bolje. Napadam isto područje kao prvi put, ali sad stavljam plavo-prozirnu varalicu koju prvi put nisam stigao isprobati. Tražim male krunaše, međutim, nema nikoga kod kuće. Dosta vremena prolazi bez griza, ali ne dam sumnji da se uvuče pod kožu. Odjednom iznad dna nešto odvali i pojuri! ZZZZZZZZZ! Rola zviždi. Nakon početnog juriša naglo se zaustavlja, a vrh štapa vibrira ko da je spojen na struju. Pa krene prema gore… Motam što brže mogu da mi ne olabavi strunu.

• 

Ovakav stil borbe ima samo plava riba, a u zadnjih mjesec dana sam imao dva bliska susreta na istom mjestu. Prvi put je nešto izvuklo skoro sto metara strune iz role, prebacilo se na drugu stranu braka i pokidalo predvez o hrid. Drugi put sam to nešto dovukao na površinu i bio je veliki luc, međutim, otkvačio mi se dok sam posezao za špurtilom. Ovo je sigurno opet luc i ovaj put ga želim jako! Potpuno je lud, pliva cik-cak prema gore, stane pa krene, divlja. Odjednom se vrh štapa trzne i ispravi. Težina prazne varalice. Gotovo. Ne opet! Psujem dok namatam, ali kao da vidim blage pomake vrha. Ipak nije gotovo! Još je tu! Ne znam koji manevar je napravio da simulira otpor prazne varalice, ili se poklopio njegov smjer plivanja, kurent, vjetar, količina strune u moru koja je napravila trbuh… uglavnom bio me zavarao ali još je na udici. Motam ko blesav samo da dođem u kontakt s njim ako mi je već dao drugu šansu. Konačno se ukopao na tridesetak metara pod brodom i počeo kružiti. To je to, uz lagani pritisak samo mu usmjeravam glavu prema gore i u spirali ga primičem brodu. Ovaj put špurtil je nadohvat ruke i uspijevam ga zagrabiti. Koja bitka! Luc 5.5 kg. Digao sam i zubataca i pagra ovim istim priborom, ali kad mazne luc to je panika. Nema većeg borca snagom, a pogotovo kondicijom. Udice koje koristim su sitne i idealne za kvačenje većih sparida za mesnate usne, a čeljust luca je potpuno drugačija pa je svaki koji se zadrži na udici pravi zgoditak. Ovaj se zakvačio školski za rub usta. Taman dok sam opalio par fotki jugo se malo diglo i otežalo mi izvođenje, ali nema veze, s ovim lucem mogu slobodno završiti ribolov.

• 

Po mom ribolovnom kalendaru vrijeme dubinskog varaličarenja tek počinje, ovo su bili jedni od prvih izlazaka za ispitivanje terena i pribora. Kachiku se u verziji 1.2 s valovitim krakovima već iskazao, ali još on nije dao sve što može. Kad izgubim ove izradit ću nove opet malo drugačije, nove verzije s nekim novim detaljima da ostane interesantno meni, a i ribama. Pa da vidimo hoće li biti uspješne. S obzirom da riba vremenom uči, odnosno iste varalice postaju manje učinkovite na istom području, ako nove verzije budu jednako uspješne kao ove, to je samo po sebi dovoljno postignuće. Do ponovnog susreta na ovim stranicama pozdrav i bistro!