Pauci – pikave beštije

PRM / Broj 11 / Siječanj / Veljača / Ožujak / 2016.

Pošto ne volim komplicirati stvari i nisam ljubitelj divljanja štapom prilikom namatanja ogromne količine olova (fast jigging), tehnike kao što je slow jigging, kabura i inchiku uistinu me oduševljavaju!

Piše: Luka Mrvičić

• 

U moru sve što je malo biva napadnuto od nečeg većeg i opasnijeg. Kako to ne bi uvijek završilo u korist većeg, priroda se pobrinula da i manji imaju izgled u tom opasnom i surovom životu. Potrebno je uzeti u obzir da je cilj svakog živućeg organizma opstati, preživjeti i trajati. Drugim riječima, produljiti postojanje svoje vrste pod svaku cijenu.

Od oko 20 000 vrsta riba (lat. Pisces), oko 1000 ih se smatra otrovnima. U Jadranu je otrovna samo 21 vrsta. Otrovne ribe mogu se podijeliti u tri skupine:

• Ribe koje u perajama, repu ili škržnim poklopcima imaju otrovne bodlje
• Ribe čiji je ugriz otrovan
• Ribe koje imaju otrovno meso ili jetru

• 

Kako se spasiti

Najveći broj otrovnih vrsta riba u Jadranu spada u prvu skupinu. One imaju otrovni aparat sa žljebastim bodljama u kojima su otrovne žlijezde. Riba ubada otrovnom bodljom, otrov se iscijedi u ranu te nastaje jaka bol, crvenilo i oteklina. Ubod otrovnih bodlji opasan je i kod mrtvih riba. Sama riječ pauk mnoge od nas užasava, nevezano uz to je li je riječ o kukcu ili o nekakvom akvatičnom organizmu, kao što je pauk bijelac ili njegov rođak crnac. Paukov otrov je termolabilan, što znači da njegovo djelovanje zaustavlja povišenje temperature. Jedan od načina prve pomoći prilikom uboda, a to često biva daleko od obale, jest brzo spaljivanje ubodne rane. Koliko god vam to zvuči strašno i bolno, vjerujem da vam je draže živjeti s opeklinom nego ne živjeti uopće. Nećete umrijeti, no jaka bol praćena simptomima kao što su glavobolja, vrućica, mučnina, znojenje pa čak i gubitak svijesti, mogu uzdrmati i najhrabrije. Malo dramaturgije ne škodi ukoliko će vas učiniti opreznijima. Drugi način jest, naravno, ako je ubod negdje na ekstremitetima, uranjanje tog dijela tijela u vrelu vodu koliko je god duže moguće. Uvjeravam vas iz vlastitog iskustva da obje verzije liječenja dolaze u obzir i da funkcioniraju.

• 

Podjela

U Jadranu žive tri vrste iz roda Trachinus (najotrovnije ribe u Jadranu); pauk bijelac (T. draco), pauk mrkulj (T. radiatus) i pauk crnac (T. araneus). Osim njih, u Jadran dolazi i pauk žutac (Echiichthys vipera). Pauk bijelac se nalazi na plitkom pjeskovitom tlu prošaranom posidonijom. Često ga love turisti jer se nalazi na plićim područjima, plažama, uvalama i slično. Veliki problem je prilikom noćnog kupanja na pješčanim plažama gdje dolazi na dubine do pola metra te se lako može nagaziti na njega ako nismo oprezni i obuveni. U plićaku ga je teško primijetiti jer se zakopava i koža mu je boje prilagodljive terenu, dok se pauk crnac lovi na dubinama i preko 60 m te je malo tamnije boje kao i dublji teren na kojem se nalazi. Mnogo je veći od pauka bijelca te primjerci od pola kile do kilu nisu rijetkost. Teritorij gdje ga ulovite, možete biti sigurni da ćete uloviti i drugog. Obje vrste pauka koriste pijesak kao kamuflažu ukopavajući se u njega te love iz zasjede. Pauk crnac lovi se najčešće na parangal, štapom usidreni na brakovima, jigging ili na panulu, loveći primjerice gofa ili zubaca živom ješkom. Panulaši ga iz tog razloga ne vole, jer čak i manji primjerak može oštetiti, usmrtiti ili pojesti mnogo veću ješku (lignju) od samoga sebe te na taj način pomrsiti planove.

• 

• 

Kada, gdje i kako

Najbolja mjesta na kojima sam ih lovio su punte odnosno ulazi u duboke uvale na otocima te brakovi na kojima dijele teren s drugim ribama; gofovima, škarpinama, zubacima, kirnjama, kovačima i slično. Zeman, kako bi domaći rekli, doba je kad se oni okupljaju u većim masama na plićim priobalnim terenima radi mrijesta (četvrti, peti pa i šesti mjesec). Ovisno o temperaturi mora u godini, mrijest se pomiče približno mjesec dana prije ili kasnije. Tada ih se i najviše može uloviti.

• 

Riba se lovi najčešće na panulu umjetnim mamcem od jednog do deset metara dubine. Budući da nije vrlo izbirljiv što se tiče varalica i napada doslovno sve što se kreće, na vama je da varalica bude što uočljivija (divlje boje) i ne veća od 10 cm duljine. Korištenje “clip on” olova (do 50 g) dobro dođe u dubljim terenima. Još jedna od vrlo efikasnih tehnika prilikom lova pauka je driffting s laganim jigovima, kaburicama i malim inchikuima. Međutim, dobro su se pokazale različite silikonske varalice na različitim otežanjima, ovisno o dubini. Prilikom ovakvog ribolova česta su iznenađenja poput raznih glavonožaca te ostalih bentosnih riba.

• 

Pauci su vrlo agresivni te znaju po nekoliko puta napadati varalicu dok se ne ulove. Drže se svog teritorija i ako vam pobjegne veliki primjerak na određenoj poziciji, sutra u isto vrijeme i na istom mjestu će vas čekati. Budući da je tada mrijest, velika je vjerojatnost kapitalnog ulova pauka bijelca. Osobno znam ljude koji su ostvarili ulove pauka bijelca preko (+/-) dva kilograma. Pauk je proždrljiva riba. Osim klasične prehrane, kao što su rakovi, rakušci, mali glavonošci i ribice, često sam znao u proljeće naći u njima kukce, gliste i ostala čudesa kao što su žvake, bomboni, luk, češnjak tj. bilo koja stvar koja padne iz broda i tone (ljeto i furešti).

• 

S druge strane, doba kada se najviše lovi pauk crnac je kraj ljeta, jesen i zima. Pauka možemo loviti tijekom cijelog dana. No, ujutro i navečer su najaktivniji i tada ih je najlakše uloviti. Jedan od limitirajućih faktora kod lova pauka crnca je brod (ako se ne nalazite na terenima odsječene tj. strme obale i nagli pad dubine). Jedna od vrlo efikasnih i zabavnih tehnika ribolova je jigging, a ovisno o obliku i dimenziji jiga dijeli se ugrubo na fast i slow jigging. Razne vrste jigova – kabura, inchiku, veliki silikonci, imitacije raznih glavonožaca, beštek – žlice, drške od noževa kao pilkeri, doslovno SVE blještave, ribolike i neobične varalice dolaze u obzir! Jigging tehnikom malim i srednjim veličinama tih istih varalica mogu se uloviti skoro sve vrste riba u Jadranu, naravno, uz izuzetak nekih herbivornih i sličnih riba (prehrana, lokacija i dubina na kojoj se nalaze).

• 

Tehnika/taktika

Ukoliko lovite manjim jigovima na pjeskovitim trenima preporučio bih zamjenu assist udica s trokukama pošto mnogo riba koje će se zaletjeti na jig često “grizu” svim dijelovima tijela osim ustima (riba se prilikom udarca u jig zakvači tijelom). Dosta njih nije u mogućnosti progutati velike asisst udice. Kod pauka to nije slučaj, naime, može se dogoditi da se pauk digne s velike dubine (+/- 50 m) do broda prateći jig, te u tom slučaju imam uvijek spreman još jedan štap na kojem je montirana bilo kakva silikonska varalica na 10 gramskoj jig udici. Sve što se od vas u tom trenutku očekuje jest otvoriti preklopnik na roli i pustiti gumu ispod broda na 15-tak metara te zatim preklopiti rolu i kontrirati – momentalno! U 90% slučajeva pauk je već dobro prožvakao gumu. Pošto ne volim komplicirati stvari i nisam ljubitelj divljanja štapom prilikom namatanja ogromne količine olova (fast jigging), tehnike kao što je slow jigging, kabura i inchiku uistinu me oduševljavaju. Vrijeme jako brzo prolazi takvim načinom ribolova. Iz tog razloga bih vam unaprijed preporučio da isplanirate ribolov tj. lokacije na kojima ćete loviti kako biste ulovili veće primjerke ne zadržavajući se loveći kanjce, pirke i slično. Mene i te vrste vesele no u ostvarenju nekih željenih ciljeva, npr. pauk od dva kilograma, potrebno je disciplinirati samoga sebe. Za one koji ne znaju, jedna od zanimljivih caka u cilju povećanja učestalosti griza jest mamčenje krakova liganja na udice ili trakica od tijela lignje. Prilikom fulavanja griza loveći na taj način dobijete još koju šansu ako je riba osjetila komad lignje te se ponaša poput pomahnitalog morskog psa koji je nanjušio krv.

• 

Ako lovim uz obalu ili na braku, zabacujem varku prema obali ili pličini braka te laganim skokovima većih i manjih amplituda skačem prema dubini. Ako dobro poznajete teren, a dno nije pretjerano ekstremno i kurenat nije pretjerano jak, pauza u vođenju je i više nego poželjna. Prije nego što krenete ponovo voditi varku udarite kontru jer u većini slučajeva riba koja je pratila jig često žvače vaše udice (naravno, ukoliko je gore meso nekog glavonošca). U slučaju da riba nije zagrizla vrlo vjerojatno griz slijedi čim krenete odizati jig od dna.

Radi li se o plićim terenima korištenje silikonskih varalica lagano driftajući brodom uz dno može biti i više nego interesantno. Prilikom takvog ribolova potrebno je odrediti teren koji nema nagli pad nego naprotiv. Takvim načinom ribolova ono što bismo trebali tražiti jest ujednačeno dno po pitanju dubine koje je prošarano niskom vegetacijom te pokojim zanimljivostima kao što je plitki greben, nakupina stijenja ili otpada (nažalost i to su dobre lokacije). Ukoliko imate takvo, potrebno je odrediti otežanje koje će vam, uzeći u obzir dubinu, snagu kurenta tj. brzinu kretanja broda, držati varku tik uz dno (+/- 1-2m). Osobno otežanje određujem tako da (ukoliko je dubina otprilike 35-40 m) stavljam sličnu gramažu jig glave (40 g). Otežanje je idealno podešeno u onom trenutku kada za razliku od povlačenja varke po dnu osjetite samo pokoji udarac.

• 

Pauk nije neki strahoviti borac, stoga je u cilju povećanja maksimalnog gušta potrebno opremu podrediti takvom ribolovu (ja koristim štap težine bacanja do 60 g). Opet, treba pristupiti s malom dozom opreza, budući da postoji velika mogućnost ulova drugih jačih i većih riba. Ako ste “kolekcionar” trofeja kapitalnih vrsta riba, vjerujem da slika pauka od preko dva kilograma težine u vašem albumu ima svoje mjesto. Čuvajte se onih neželjenih malih adolescenata jer su baš oni često glavni krivci prilikom paukovog uboda. Vjerujte da neće boljeti ništa manje i slabije od uboda odraslih jedinki. Isto tako, probajte ih neozlijeđene vratiti natrag u more, jer su baš oni ta riba koja, kad ništa drugo ne grize, uljepša dan ribolova.

Dobro more.

•